Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-2/2024-4

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NK, vl. OPG-a, iz ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić, Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz Bjelovara, protiv tuženika PLANGRAD DUGAČKI GAJ d.o.o., Đurđic 56, OIB: 76074511155, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj Pn-166/2020 od 20. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi poslovni broj Pn-166/2020 od 20. studenog 2023. i sudi:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku PLANGRAD DUGAČKI GAJ d.o.o., Đurđic 56, OIB: 76074511155, naknaditi na ime naknade štete tužiteljici NK, vl. OPG -a, iz ..., OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.876,11 eura / 21.670,00 kn1, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na taj iznos od 14. listopada 2020. do isplate, u roku od 15 dana.

Tužiteljica je dužna u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 3.322,15 eur, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška tuženik odbija kao neosnovanim.“

II Tužiteljica je dužna u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 312,50 eur.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom usvojen tužbeni zahtjev radi naknade štete te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.876,11 eura / 21.670,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2020. do isplate, te parnični trošak od 4.564,25 eur / 34.389,34 kn sa zateznom kamatom (točke I. i II. izreke). U točki je III. izreke tuženik odbijen sa zahtjevom radi naknade parničnog troška. Rješenjem sadržanim u istom pisanom otpravku utvrđeno je povlačenje tužbe za iznos od 1.769,19 eura / 13.329,96 kn koje je zbog izostanka žalbi stranaka postalo pravomoćno.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom na čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) i predlaže uvažiti žalbu te preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva, a podredno je ukinuti.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev radi naknade štete koje je nastala na usjevima posađenim na nekretninama u vlasništvu RH koje tužiteljica temeljem ugovora drži u zakupu uz tvrdnju da je štetu prouzrokovala divljač iz lovišta kojim upravlja tuženik.

6. Nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija te nije sporno da je divljač prouzročila štetu na usjevima tužiteljice (kukuruzu, posijanoj travi i djetelini) što se zorno vidi na fotografijama priloženim uz nalaz vještaka Bože Vulića sačinjenim u postupku osiguranja dokaza R1-109/2020.

7. Kako se odštetna odgovornost lovoovlaštenika temelji na odredbama čl. 79. do 82. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18., 32/19. i 32/20.- dalje ZL) bilo je sporno je li tužiteljica kao oštećenica pravovremeno prijavila štetu jer je za suprotan slučaj propisana posljedica u vidu odbačaja tužbe u čl. 82. st. 3. ZL. Sporno je i to je li tužiteljica poduzela radnje iz članka 79. stavka 1. ZL te kao dobar gospodar zaštitila svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ZL jer ukoliko to ne bi bio slučaj lovoovlaštenik prema odredbama čl. 79. st. 2. i čl. 81. st. 1. alineja prva ZL ne odgovara za štetu koju počini divljač.

8. Razmatrajući ova pitanja koja su ostala spornim i u ovoj žalbenoj fazi, sud je prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica krajem mjeseca srpnja 2020. postavila repelente na poljoprivredne površine, te da je pravovremeno u rokovima propisanim odredbom čl. 82. ZL prijavila štetu i poduzela ostale potrebne radnje koje prethode podnošenju tužbe. Iz navedenog bi proizlazilo kako sud utvrđuje da je šteta nastala sredinom kolovoza 2020. (s obzirom da prema ZL ima biti prijavljena u roku od 7 dana od dana nastanka a tužiteljica se tuženiku obratila dopisom od 19. kolovoza 2020.). Tuženik pak u žalbi tvrdi da je presuda u odnosu na ova utvrđenja zahvaćena apsolutno b itnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama a oni koje sud navodi da su proturječni izvedenim dokazima. Ovi se navodi ne prihvaćaju jer presuda sadrži jasne i dostatne razloge o postupanju tužiteljice prema odredbi čl. 82. ZL koji nisu u proturječju sa stanjem spisa pa se kao takva može ispitati, tim više što nije ostvarena ni jedna od ovih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema čl. 365. st. 2. ZPP. Konačno tužitelj tvrdnje o nepostupanju tužiteljice po odredbi čl. 82. ZL potkrjepljuje citiranjem zakonskih propisa uz analizu dokaznog postupka koja se odnosi na drugo odlučno utvrđenje, a to je je li tužiteljica poduzela zaštitne mjere. Utoliko i ovaj sud prihvaća kao pravilna utvrđenja suda prvog stupnja da je tužiteljica poduzela sve radnje i u rokovima kako je to propisano odredbom čl. 82. ZN jer tuženik niti jednim konkretnim prigovorom ovo nije doveo u dvojbu.

9. U odnosu na drugo sporno pitanje je li tužiteljica kao dobar gospodar zaštitila svoju imovinu od nastanka štete za koji bi slučaj bila uspostavljena odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika, sud je prvog stupnja analizom dokaznog postupka zaključio kako je tužiteljica krajem mjeseca srpnja 2020. postavila repelente na poljoprivredne površine koje je obrađivala te ih obnavljala svaka tri tjedna čime je poduzela zaštitne mjere od nastanka štete koju može prouzročiti divljač čime je ocijenio kako opstoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužiteljici na usjevima prema citiranim odredbama čl. 79. do 81. ZL i to u visini od 2.876,11 što je utvrdio iz usklađenog nalaza i mišljenja vještaka poljoprivredne struke Ljiljane Šepak i Bože Volića.

10. Tuženik u žalbi pobija pravilnost ovih utvrđenja navodeći kako sud prvog stupnja na parcijalan način analizira dokazni postupak ne dovodeći na pravilan način u vezu utvrđenja iz nalaza vještaka o svježe postavljenim repelentima (uočeno na očevidu od 5. studenog 2020.) sa iskazima svjedoka i stranaka, pri čemu ne daje argumentirane razloge zbog kojih poklanja povjerenje stranačkom iskazu tužiteljice i svjedocima koji su po njezinu prijedlogu saslušani, za razliku od iskaza tuženika i svjedoka koje je predložio. Stoga smatra pogrešnim utvrđenje da je tužiteljica poduzela zaštitne mjere, naprotiv tvrdi kao što je to tvrdio tijekom prvostupanjskog postupka da tužiteljica do provođenja sudskog očevida nije uopće postavljala repelente.

11. S navedenom se žalbenom tvrdnjom slaže i ovaj žalbeni sud budući sud prvog stupnja iskaz svjedoka BK uopće ne ocjenjuje (sudski vještak poljoprivredne struke koji je sačinio privatni nalaz naručen od tuženika, ali je u postupku svjedočio o izgledu lica mjesta), dok u cijelosti prihvaća stranački iskaz tužiteljice, te iskaze svjedoka HK, LK i ŽK jer su životni i suglasni te potkrijepljeni dokumentacijom u spisu, iako sud ne navodi o kojoj bi se to dokumentaciji imalo raditi kada je u pitanju prihvaćanje njihovih iskaza u pogledu utvrđenja o postavljanju repelenata u srpnju 2020. Nadalje, sud otklanja povjerenje iskazu zakonskog zastupnika tuženika, te svjedocima ĆK, KK i IK jer su u suprotnosti s iskazom tužiteljice i iskazima svjedoka koje je prihvatio, pri čemu cijeni da nije životno, ni logično da bi tijekom odlazaka u lov obraćali pažnju na nekretnine tužiteljice i brinuli o tome jesu li repelenti postavljeni. S druge strane, sudu je logično da je tužiteljica odmah po uočavanju štete zatražila repelente i postavila ih jer da nije životno da „ih nakon toga ne bi postavila već bi čekala da nastane šteta“. K tome sud ne daje stajalište o tvrdnji vještaka Bože Volića da je prilikom provođenja očevida uočio svježe postavljene repelente, niti tu tvrdnju ocjenjuje u sklopu ostalih dokaza.

12. Utvrđivanje činjenica koja se zasniva ne nepotpunoj analizi dokaznog postupka nije prihvatljivo, dok se vjerodostojnost iskaza svjedoka ocjenjuje u kontekstu svih izvedenih dokaza uz davanje argumentiranog i provjerljivog stajališta koje se oslanja na usporedbi dokaznog materijala i ne može se temeljiti na zaključku je li nešto „životno i logično“. Na ovaj način sud prvog stupnja nije postupio čime su radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja od kojeg ovisi odgovor na pitanje je li tuženik odgovoran za štetu ostvareni uvjeti za primjenu odredbe čl. 373. a st. 1. toč. 2. ZPP.

13. Stoga ovaj sud u primjeni prednje citirane zakonske odredbe utvrđuje:

-šteta je nastala sredinom kolovoza 2020. što proizlazi iz dokumentacije o prijavi štete podnesenoj tuženiku u smislu odredbe čl. 82. ZL

-iz nalaza vještaka Ljiljane Šepak proizlazi da je kukuruz bio zasađen na površini od 26.312 m2, da je šteta nastala od jelenske divljači i divljih svinja u površini od 930 m2 u visini od 9.976,00 kn (lokacija I), da je livada zasijana djetelinom na površini od 13.926 m2 te je djelovanjem divljači šteta nastala na površini od 720 m2 u visini od 1.420,00 kn (lokacija II), te da je na prirodnoj livadi šteta nastala na površini od 4.500 m2 u visini od 3.050,00 kn (lokacija III). Dakle, djelovanjem jelenske div ljači i divljih svinja šteta je nastala na tri lokacije poljoprivrednog zemljišta kojeg tužiteljica ima u zakupu, što nije sporno, kao što nije sporno da se to zemljište nalazi u krugu lovišta tuženika. Iz prednje citiranog nalaza vještaka Šepak, a s kojim se u konačnici u potpunosti složio i vještak Božo Volić (ročište od 4. listopada 2023. – list 181 spisa) tijekom usklađivanja nalaza, proizlazi da ukupna šteta na usjevima iznosi 1.917,31 eur/14.446,00 kn, a ne presuđeni iznos od 2.876,11 eura koji se temelji na jednom od prethodnih dopunskih nalaza vještaka (31. ožujak 2023). Sud prvog stupnja iako u razlozima odluke akceptira da se vještak Volić u cijelosti složio s izračunom vještaka Šipek, nepravilno zaključuje o visini štete, što nije prihvatljivo pored činjenice da su se vještaci u potpunosti uskladili.

-vještak Božo Volić u postupku je osiguranja dokaza R1-109/20 zajedno sa sudom bio na očevidu 5. studenog 2020. pa je temeljem pregleda poljoprivrednih zemljišta tužiteljice izradio nalaz i mišljenje u kojem je osim izračuna visine štete, opisao lice mjesta na način da su zatečeni repelenti na štapićima visine do 1 m, na razmaku od 10-15 m, sa svježim i oštrim mirisom repelenata, što po mišljenju vještaka govori da su repelenti svježe postavljeni (fotografirano).

- BK je stalni sudski vještak poljoprivredne struke i sačinio je privatan nalaz za potrebe tuženika, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada taj nalaz nije uzeo u obzir. Istovremeno sud prvog stupnja nije ocjenjivao iskaz kojeg je BK dao u svojstvu svjedoka, iako za to nema nikakvih zapreka u onim dijelovima toga iskaza koji se ne tiču visine štete. Tako je svjedok u iskazu izjavio da je za potrebe izrade privatnog nalaza bio na licu mjesta 31. listopada 2020., primijetio je nastalu štetu od divljači, ali nije zamijetio repelente na kukuruzištu, dok je oko velike livade pronašao nekoliko krpa na velikoj udaljenosti na koje se uobičajeno stavljaju repelenti, ali na njima nije bilo mirisa repelenata i radilo se o starim tkaninama, pa pretpostavlja da su postavljene u ranijoj vegetaciji. Još je izjavio kako su repelenti efikasni ukoliko se koriste na propisani način.

-svjedok HK (suprug tužiteljice) je izjavio da su repelenti nabavljeni u vlastitoj režiji postavljeni krajem srpnja 2020. na svakih 10 m, na štapiće visine 50 cm s krpama, da je svakih 10 dana išao osvježiti repelente i da ih sredinom kolovoza nije bilo jer ih je netko pokupio. Tada je supruga zatražila od tuženika dostavu repelenata te kada su ih preuzeti od tuženika, ponovo su ih postavili on, supruga i svjedoci MK i ŽK, kao što su to učinili i krajem srpnja.

-svjedoci MK i ŽK, zaposlenici tužiteljice izjavili su da su zajedno s njom i njezinim suprugom postavljali repelente krajem srpnja 2020., te da su ih ponovo postavljali u rujnu nakon što su repelenti nabavljeni od tuženika, pri čemu ovih koji su postavljani u srpnju nije bilo na zemljištu

-tužiteljica je u iskazu potvrdila da je sa svojim zaposlenicima i suprugom krajem srpnja postavljala repelente na udaljenosti od 10 m koje su obnavljali svaka tri tjedna, te nakon što je nastala šteta o tome su obavijestili tuženika od kojeg su dobili nove repelente koje su zatim postavljali jer su oni raniji bili porušeni ili su nestali

-svjedok ČK (otac zz tuženika) u iskazu je izjavio da su repelenti podignuti krajem kolovoza 2020., da do tada na terenu nije bilo repelenata što je uočio jer tom trasom ide u lov. Svjedok TK izjavljuje kako je barem pet dana u tjednu u lovištu, često obilazi teren pa tako i nekretnine tužiteljice i vidio je kako repelenti nisu postavljeni odmah kada je posađen kukuruz, niti tijekom ljeta, nego tek negdje u studenom oko Svih svetih. Svjedoci KK koji iskazuje da je praktički svaki vikend u lovištu, te ĆK koji navodi da kako se često nalazi u lovištu, suglasno tvrde kako nisu vidjeli postavljene repelente iako su im poznata zemljišta tužiteljice.

-zz tuženika CK u iskazu navodi kako mu se tužiteljica obratila sa zahtjevom za dostavu repelenata krajem kolovoza 2020., kako je suprug tužiteljice podigao repelente 7. rujna 2020. koji uopće nisu postavljeni jer je nakon nastanka sporne situacije obilazio teren svakih dan, dva te pratio situaciju. Krajem listopada odnosno 31. listopada 2020. bio je skupni lov na kojem su sudjelovali svjedoci ĆK i KK, te TK i tada nije bilo repelenta, kao što ih nije bilo kada je bio na terenu sa procjeniteljem BK. Tvrdi da su repelenti postavljeni nekoliko dan prije održavanja ročišta radi osiguranja dokaza. Ističe kako je u negdje u travnju 2020. prije sjetve, postavio na društvenom domu obavijest vlasnicima poljoprivrednih zemljišta radi podizanja repelenata. Iz odgovora zz tuženika od 24. kolovoza 2020. na upit tužiteljice o dostavi repelenata, proizlazi da je u istom navedeno kako je u svibnju 2020. na mjesne domove stavljena obavijest o preuzimanju repelenata uz navođenje kontakt podataka osobe tuženika radi predaje repelenata pri čemu je potrebno dostaviti dokaz o vlasništvu zemljišta ili ugovor o zakupu.

-nije sporno da je suprug tuženice HK podigao repelente 7. rujna 2020. o čemu svjedoči i isprava na listu 32 spisa s popisom vlasnika/korisnika zemljišta koji su podigli repelente.

14. Iz prednje citiranih personalnih dokaza proizlazi kako svjedoci koje je predložila tužiteljica i čije je iskaze sud ocijenio potvrđuju navode tužiteljice, jednako tako i svjedoci koje je predložio tuženik potvrđuju navode tuženika. Dakle radi se o dvije skupine suprostavljenih iskaza koji su podudarni odnosno između njih nema proturječja. Stoga da bi se ocijenilo kojim od te dvije skupine iskaza dati prednost, valja ocijeniti i iskaz svjedoka BK (što sud nije učinio), te cijeniti utvrđenje iz nalaza vještaka Bože Volića o zatečenom stanju na lica mjesta. Svjedok BK je izjavio da na dan pregleda nekretnine 31, listopada 2020. nije zatekao repelente (osim nekoliko starih krpa oko livade), dok je vještak Božo Volić na sudskom očevidu zatekao repelente koji su po njegovu mišljenju svježe postavljeni (zbog oštrog mirisa) . Zapažanja svjedoka BK koji je ujedno sudski vještak za područje agronomije i vještaka iste struke Bože Volića o stanju na terenu u razmaku od nekoliko dana podudarna su i nije pronađen ni jedan razuman razlog zbog kojeg bi ovaj sud njihovim zapažanjima trebao otkloniti povjerenje.

15. Upravo je iskaz svjedoka BK i nalaz vještaka Bože Volića o zatečenom stanju na lica mjesta, ona prevaga zbog koje je trebalo prihvatiti iskaz tuženika i svjedoka ČK, TK, KK i ĆK, te iskaz zz tuženika budući potvrđuju njegov iskaz i tvrdnju koju je iznosio tijekom cijelog postupka da repelenti do dana nastanka štete sredinom kolovoza 2020. a ni kasnije sve do neposredno pred održavanje očevida suda nisu bili postavljeni. Pri tome je ovaj sud imao na umu da su i svjedoci tužiteljice i svjedoci tuženika rodbinski ili poslovno povezani sa tužiteljicom i sa zz tuženika, pa je upravo zbog te činjenice ocjenjivao njihove iskaze kroz dokaze kojima se ne može prigovoriti pristranost. Isto tako, ovaj je sud vodio računa o uvjerljivosti iskaza svih svjedoka i mora primijetiti da je uslijed tvrdnje svjedoka BK o efikasnom djelovanju repelenata, ostalo nejasno zašto dolazi do štete od divljači na znatnoj površini poljoprivrednog zemljišta ukoliko bi bila točna tvrdnja tužiteljice o postavljanju repelenata krajem srpnja 2020. Tužiteljica i svjedoci koje je predložila tvrde da su repelenti nestali ili da ih je netko uklonio u razdoblju od njihova postavljanja do prijave štete 19. kolovoza 2020 ., što ovaj sud smatra neuvjerljivim iskazivanjem prilagođenim uspjehu u sporu pored utvrđenja da je suprug tužiteljice podigao repelente tek 15 dana nakon što je tužiteljica zaprimila odgovor tuženika od 24. kolovoza 2020., a koji prema zapažanjima svjedoka BK nisu postojali na terenu krajem listopada, a što potvrđuje i nalaz vještaka Volića o svježe postavljenim repelentima. Sve ovo ukazuje da ni tvrdnja tužiteljice i svjedoka o ponovnom postavljanju repelenata u rujnu 2020. nije istinita, što itekako dovodi u dvojbu iskaze tužiteljice i svjedoka MK, ŽK i HK o postavljanju repelenata i njihovu nestanku. Sve kada bi to bilo i točno, a kada se ima u vidu da se repelenti obnavljaju svaka 7-10 dana, a u slučaju kiše i češće (iskaz svjedoka BK) onda obilazak poljoprivrednih zemljišta svaka tri tjedna kako je to činila tužiteljica nije dostatan i ne predstavlja pravilno provođenje zaštitnih mjera, pa u tom slučaju tužiteljica nije dokazala kako uslijed njezinih vlastitih propusta ipak opstoji odgovornost tuženika kao uzročnika nastale štete.

16. Rezimirano treba reći da u situaciji kada je utvrđeno da je tuženik kao lovoovlaštenik vlasnicima poljoprivrednih zemljišta koja se nalaze u lovištu još u svibnju 2020. putem javne obavijesti (na društvenom domu) omogućio besplatno preuzimanje repelenata, kada je utvrđeno da tužiteljica te repelente nije preuzela, niti je postavila repelente o svom trošku prije nego li je šteta nastala, nego je to učinila tek u studenom 2020. neposredno prije održavanja očevida, nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 80. st. 1. ZL jer tužiteljica kao oštećenik nije poduzela radnje iz članka 79. st. 1. ZL upotrebljavanjem kemijskih zaštitnih sredstava te kao dobar gospodar zaštitila svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ZL. Utoliko je žalbu tuženika valjalo uvažiti i pobijanu presudu preinačiti te tužbeni zahtjev odbiti.

17. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je tuženiku dosuditi parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Tako je tuženiku za pristup na očevid u postupku osiguranja dokaza, na ročišta od 25. ožujak 2021., 24. svibanja 2021., 9. rujna 2021., 25. studeni 2021., 30. siječanj 2023. i 4. listopad 2023., te za sastav odgovora na tužbu i dva obrazložena podnesaka od 9. ožujka 2021. i 3. svibnja 2022., za svaku radnj priznato po 199,08 eur. Za ročište od 15. veljače 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima priznat je po Tbr. 9/2 iznos od 99,54 eur, te je isti iznos priznat za pristup na ročište za objavu presude. Za sastav dva obična podneska od 22. veljače 2023. i 18. travanj 2023., za svaki je priznato 49,77 eur. Podnesci od 22. siječnja 2021. i 21. svibnja 2021. nisu priznati jer se ne radi o nužnom trošku. Nisu priznate ni sudske pristojbe jer iz spisa ne proizlazi da ih je tuženik platio. Ovako obračunat trošak daje iznos od 2.923,98 eur, uz PDV od 584,79 eur dobiva se ukupan iznos odvjetničkog troška od 2.923,98 eur. Kada se tome pridoda predujam za vještačenje od 398,17 eur tuženiku na ime troškova prvostupanjskog postupka pripada 3.322,15 eur. Utoliko je primjenom odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. žalba djelomično uvažena i tuženiku je dosuđen trošak, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen kao neosnovan.

18. Tuženik je uspio u žalbenom postupku pa mu prema odredbi čl. 166. i odredbama Tarife pripada 312,50 eur na ime sastava žalbe.

U Rijeci 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar