Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-134/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IŠ iz [adresa], OIB; ..., zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru , odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika HOK-Osiguranje d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-107/2024-22 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Pn-107/2024-22 od 27. listopada 2025. u točki I izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 1.350,05 eur sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2024. do isplate, te u točk i II izreke za tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 624,49 eur s kamatama.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u točki I izreke preko dosuđenog iznosa od 1.350,05 eur s kamatama, te u točki II izreke preko dosuđenog iznosa parničnog troška od 624,49 eur s kamatama i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 800,00 eur s kamatama (preko iznosa od 1.350,05 eur do iznosa od 2.150,05 eur).

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.313,43 eur (preko iznosa od 624,49 eur do iznosa od 1.937,92 eur) s kamatama.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 302,32 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke tuženiku je naloženo platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.150,05 eur s kamatama od 13. lipnja 2024. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci.

2. Točkom II izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja iznad dosuđenog (za iznos od 1.349,95 eur s kamatama).

3. Točkom III izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.937,92 eur s kamatama.

4. Protiv te presude u točkama I i III izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.500,00 eur nastale na tužiteljevom vozilu u štetnom događaju 13. lipnja 2024.

8. U ovom žalbenom postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika za štetu te da se radi o totalnoj šteti. Sporna je visina štete u iznosu od 2.150,05 eur s kamatama koju je sud dosudio tužitelju točkom I izreke pobijane presude. Sporna je i odluka o naknadi troškova parničnog postupka.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke ŽŠ od 18. svibnja 2025. da je u bitnom proizlazi da je tužiteljevo vozilo marke VW Passat u trenutku štetnog događaja (13. lipnja 2024.) bilo staro 13 godina, da je vozilo bilo dobro očuvano te da je vještak uvidom u dokumentaciju u spisu, štetovni spis tuženika ocjeno da se radi o totalnoj štetni na vozilu, da je vrijednost vozila u trenutku nastanka štete iznosila 8.150,05 eur, a da bi vrijednost popravka vozila u ovlaštenom VW servisu bila najmanje 14.923,45 eur,

-da je tuženik u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva tužitelja također ocijenio da se radi o totalnoj šteti na vozilu, pri čemu da je tuženik vrijednost vozila na dan štetnog događaja ocijenio u iznosu 6.500,00 eur, te da je tuženik, na ime naknade nesporne štete tužitelju isplatio iznos od 4.500,00 eur,

-da je povodom primjedbi tuženika na pisani nalaz i mišljenje vještaka vještak usmeno saslušan na ročištu od 16. rujna 2025., tda je uženikove primjedbe u odnosu na procjenu vrijednosti vozila u trenutku nastanka štete otklonio, ustrajući pri datom mišljenju da je vrijednost vozila iznosila 8.150,05 eur, uz obrazloženje da se radilo o vrlo dobro očuvanom vozilu u svim njegovim segmentima, pri čemu je vještak pojasnio da je u odnosu na metodologiju utvrđivanja totalne štete koristio metodologiju Prometnog fakulteta u Zagrebu uz korekciju ispravka prema stanju tržišta; da je nakon usmenog saslušanja vještaka, tuženik predložio provođenje novog vještačenja, koji dokazni prijedlog je sud odbio kao neosnovan,

-da iz ugovora od 31. srpnja 2024. proizlazi da je tužitelj u tijeku postupka mirnog rješenja spora ostatke vozila prodao trećoj osobi za iznos od 1.500,00 eur.

10. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio da je vrijednost tužiteljevog vozila na dan štetnog događaja sukladno nalazu i mišljenju vještaka iznosila 8.150,05 eur, da je tužitelj ostatke vozila prodao za iznos od 1.500,00 eur za koji iznos treba umanjiti štetu što iznosi 6.650,05 eur, te cijeneći da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.500,00 eur, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 2.150,05 eur s kamatama od 13.lipnja 2024. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva sve u primjeni odredbi čl. 1045. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 1.349,95 eur odbio je kao neosnovan s obzirom na okolnost da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe (točka II izreke), dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. (pravilno treba pisati st. 5.) ZPP-a, kao za potpun (cjelovit) uspjeh u parnici u ukupnom iznosu od 1.937,92 eur.

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. Tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev kao u točkama I i III izreke, su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13. Isto tako, tuženik u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP -a, koju obrazlaže navodima da sud sve izvedene dokaze nije ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Iz obrazloženja presude proizlazi suprotno, pri čemu je sud dao svoju ocjenu izvedenih dokaza, a posebno u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je izrađen u skladu s pravilima struke, dokumentacijom u spisu, pri čemu je i ovome sudu prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da je vrijednost tužiteljevog vozila na dan štetnog događaja iznosila 8.150,05 eur.

14. Tuženik u žalbi nadalje neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 260. i čl. 261. ZPP -a, koju obrazlaže navodima da je sud sukladno citiranim zakonskim odredbama trebao prihvatiti njegov dokazni prijedlog za provođenje novog vještačenja, a što da je sud neosnovano odbio učiniti.

15. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer iz stanja u spisu proizlazi da je sud tuženikov podnesak kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, dostavio vještaku, te je sud pozvao vještaka da se usmeno očituje na pitanja i primjedbe tuženika, pri čemu je sud na sve navedene okolnosti vještaka usmeno saslušao na ročištu od 16. rujna 2025., pri čemu je vještak u usmenom očitovanju argumentirano odgovorio na primjedbe tuženika poglavito u odnosu na pravilnost utvrđene vrijednosti tužiteljevog vozila na dan štetnog događaja. Ovu argumentaciju vještaka prihvatio je prvostupanjski sud te je u takvim okolnostima sud pravilno ocijenio da je nalaz i mišljenje izrađen u skladu s pravilima struke, objektivno, na temelju dokumentacije u spisu, pri čemu je i sud osobno, uvidom u priložene fotografije tužiteljevog vozila ocijenio kako se radi o vrlo dobro očuvanom vozilu, unatoč tome što je isto u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo staro 13 godina, što je imao u vidu i vještak prilikom utvrđivanja visine vrijednost tužiteljevog vozila. U takvim okolnostima, te suprotno žalbenim navodima tuženika sud nije bio u obvezi provoditi novo vještačenje, te je zato taj dokazni prijedlog tuženika, na ročištu od 16. rujna 2025. pravilno odbijen kao neosnovan.

16. Tuženik u žalbi, obrazlažući žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu dosuđene naknade štete, navodi da je u odgovoru na tužbu, te tijekom postupka istakao da je tužitelju u postupku mirnog rješenja spora, u odgovoru na prigovor tužitelja od 23. kolovoza 2024. izričito naveo da prema stajalištu njegove komisije je vrijednost ostatka vozila realno procijeniti iznosom od 2.300,00 eur, da je zaprimio obvezujuću ponudu za otkup ostatka vozila u navedenom iznosu od strane ovlaštenog otkupljivača vozila tvrtke ..., uz uputu tužitelju da ukoliko želi da ostatak vozila preuzme odabrani otkupljivač po navedenom iznosu, pri čemu da je naveo kontakt, broj telefona i e-mail navedenog trgovačkog društva. Tuženik u žalbi također ukazuje da je i u svojoj obrazloženoj ponudi za likvidaciju predmetne štete od 27. lipnja 2024., a koju je također dostavio tužitelju, naveo da vrijednost ostatka vozila iznosi 2.300,00 eur.

17. Opisani žalbeni navodi tuženika su osnovani, jer proizlaze iz sadržaja navedenih podnesaka koje je tuženik uputio tužitelju (list 8 i 11 spisa) . U takvim okolnostima, te kad se uzme u obzir da je tužitelj prema utvrđenjima suda ostatak vozila prodao trećoj osobi na temelju kupoprodajnog ugovora od 31. srpnja 2024. za iznos od 1.500,00 eur, za obračun totalne štete u konkretnom slučaju treba uzeti da je vrijednost tužiteljevog vozila na dan štetnog događaja iznosila 8.150,05 eur, taj iznos treba umanjiti za vrijednost ostatka vozila u iznosu od 2.300,00 eur, koji je kao povoljniju ponudu tuženik dao tužitelju od iznosa od 1.500,00 eur za koji je iznos tužitelj trećoj osobi prodao ostatak vozila.

18. Prema shvaćanju ovog suda u takvim okolnostima tužitelj je trebao prihvatiti povoljniju ponudu tuženika za otkup ostatka vozila u iznosu od 2.300,00 eur i na taj način smanjiti ukupnu štetu koju bi u obvezi bio mu isplatiti tuženik.

19. Stoga, je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo dosuditi naknadu štete u iznosu od 1.350,05 eur s kamatama od 13. lipnja 2024. do isplate, a preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 800,00 eur (do iznosa od 2.150,05 eur) s kamatama odbiti kao neosnovan.

20. Stoga je, pobijana presuda u točki I izreke djelomično potvrđena, te djelomično preinačena kao u točkama I i II izreke ove presude primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

21. Zbog djelomičnog preinačenja prvostupanjske presude trebalo je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o troškovima cijelog postupka.

22. Prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je pogrešnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a tužitelju dosudio parnični trošak kao za potpun (cjelovit) uspjeh u parnici, budući da je sud preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.349,95 eur točkom II pobijane presude odbio kao neosnovan , pa stoga za odlučivanje o naknadi parničnog troška u primjenu dolazi odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a na što tuženik osnovano u žalbi ukazuje.

23. Tužitelj je s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva konačno uspio u parnici u omjeru od 38%, a u odnosu na osnovu tužbe u omjeru od 80%, što ukupno iznosi od 118% i podijeljeno s 2 daje omjer tužiteljevog uspjeha od 59%. Slijedom toga tuženikov uspjeh u parnici iznosi 41%, te kad se omjer tužiteljevog uspjeha umanji za omjer tuženikovog uspjeha proizlazi da tužiteljev konačan uspjeh u parnici iznosi 18%.

24. Osnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima ističe da je sud nepripadno, pogrešnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosudio parnični trošak za sastav odštetnog zahtjeva u postupku mirnog rješenja spora, jer prema stanju u spisu, tužitelja u tom postupku nije zastupao punomoćnik odvjetnik pa prema tome tužitelj nema pravo na naknadu odvjetničkog troška za tu radnju u iznosu od 200,00 eur.

25. Nadalje, djelomično su osnovani i žalbeni navodi tuženika o tome da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 81,46 eur, jer je tužitelj platio pristojbu na tužbu u iznosu od 40,73 eur.

26. Slijedom navedenog, tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava treba priznati parnični trošak za sastav tužbe primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife/23 ("Narodne novine" broj 138/23) u iznosu od 200,00 eur, za sastav jednog obrazloženog podneska primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 200,00 eur, za zastupanje na dva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, svako po 200,00 eur, te za pristup ročištu za objavu i uručenje presude primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife iznos od 100,00 eur, što ukupno iznosi 900,00 eur, za PDV treba priznati 225,00 eur ili ukupno 1.125,00 eur, što uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu od 40,73 eur i sudske pristojbe na presudu od 81,45 eur daje 1.247,18 eur, a razmjerno tužiteljevom uspjehu u parnicu od 18% daje iznos od 224,49 eur.

27. Tom iznosu treba pribrojiti trošak predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eur koji je priznat u cijelosti jer je bio potreban za vođenje parnice, slijedom čega ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 624,49 eur, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.313,43 eur (do iznosa od 1.937,92 eur) trebalo odbiti kao neosnovan.

28. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom, u iznosu od 800,00 eur pa tuženiku treba priznati za sastav žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife iznos od 187,50 eur, za PDV 46,87 eur te za sudsku pristojbu na žalbu iznos od 67,95 eur, koji je tuženik platio, slijedom čega ukupan žalbeni trošak tuženika iznosi 302,32 eur koji mu je dosuđen, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

29. Zbog tih razloga je pobijana presuda djelomično preinačena i u odluci o naknadi parničnog troška u točki III izreke primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP -a.

30. Prvostupanjska presuda u točki II izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić