Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IR-38/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RT zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 136/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog RT kojeg brani Marina Mraković, odvjetnica iz Buzeta podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 25. veljače 2025. broj Pp-341/2026-5, na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog RT, ukida se pobijano rješenje i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem okrivljenom RT je na temelju članka 130. stavka 1. Prekršajnog zakona određena mjera opreza zabrane približavanja na udaljenosti ne manjoj od 100 metara supruzi ET na svim mjestima i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze istoga sa njom i zabrana posjećivanja kuće na adresi u [adresa], ulica grada ef, kućni broj 9 na udaljenosti ne manjoj od 100 metara, navedena mjera trajat će dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju.
2. Protiv tog rješenja okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi da se radilo o izoliranom događaju koji predstavlja iznimku u dugogodišnjem bračnom životu, da se radilo o verbalnom okršaju bez ikakvog fizičkog kontakta, nije bilo prijetnji fizičkim nasiljem, obje strane su si međusobno upućivale samo pogrdne riječi i sve se to zbilo u stanju emocionalne potresenosti i pojačanog afekta, dva dana nakon sprovoda sestre, smatra da je u takvim okolnostima izrečena mjera prestroga i nerazmjerna, naročito zbog udaljenosti od 100 metara te napominje da bi se svrha mjere mogla u potpunosti postići i zabranom približavanja na manjoj udaljenosti, jer on i supruga ionako žive svaki u svojem katu kuće.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
1. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 211. stavka 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu postojale zakonske osnove za donošenje rješenja, odnosno da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
2. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja nije naveden niti jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi opravdanost primjene mjere opreza, odnosno prvostupanjski sud nije naveo na temelju kojih činjenica zaključuje da je u konkretnom slučaju ostvaren zakonski preduvjet iz članka 130. stavka 1. Prekršajnog zakona, tj. sprječavanje okrivljenika da čini nove prekršaje, već je samo paušalno naveo da je sudac iz sigurnosnih razloga odredio navedene mjere opreza smatrajući da je nakon što je okrivljenik uhićen s obzirom na kompleksnost i vrlo narušene odnose u obitelji, sve kako bi se zaštitila žrtva nasilja i spriječilo ponavljanje obiteljskog nasilja isto nužno i u skladu sa načelom razmjernosti te legitimnim ciljem zbog kojeg su ta ograničenja propisana.
3. Stoga, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje navedenih mjera opreza radi sprječavanja činjenja novih prekršaja, jer nije naveo niti jednu drugu okolnost iz koje bi proizlazilo da postoji ta opasnost, tim više što iz stanja spisa proizlazi da okrivljenik do tada nije pravomoćno prekršajno kažnjavan za iste prekršaje, da je svjedokinja oštećenica u svom iskazu navela da je intervenciju policije zatražila iz razloga što želi okrivljeniku pomoći, da joj okrivljenik nije povrijedio dostojanstvo, da samo želi živjeti odvojeno od njega, okrivljenik može živjeti i u drugom stanu na adresi na kojoj je prijavljen i htjela bi samo da on ne dira sredstva sa računa firme bez dogovora s njom, za okrivljenika svi smatraju da je dobar čovjek pa joj je tim više žao što ne može ostvariti zdravu komunikaciju sa ljudima oko sebe i smatra da bi određivanje zadržavanja još gore djelovalo na njega, jer on ima neki čudan osjećaj krivnje.
4. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 211. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona prihvatiti žalbu okrivljenika, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 13. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
