Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene NĆ zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/17., 55/196., 84/89., 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22 i47/23), odlučujući o žalbi okrivljene NĆ koju brani Mark Baničević, odvjetnik iz Splita podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 28. ožujka 2025., broj: Pp-3165/2024-6, na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljene NĆ, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena NĆ je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom od 100,00 eura zbog prekršaja iz članka. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenica je obvezana je na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura
2. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni. Žaliteljica navodi da se pobijana presuda temelji isključivo na ispitivanju svjedokinje NĆO koja je direktno zainteresirana za ishod postupka, dok je istovremeno sud odbio saslušati nepristranog svjedoka MĆ koji dokaz nije proveo zbog činjenice njegovog nedolaska na ročište, izreka presude je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude i u njoj nisu navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, a oni navedeni su potpuno nejasni i znatnoj mjeri proturječni te napominje da prvostupanjski sud uopće nije kritički odmjeravao sankciju, tj. potpuno su podcijenjene olakotne okolnosti koje postoje na njezinoj strani, pod uvjetom da je kriva.
Žaliteljica predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud nije mogao na temelju provedenog postupka nesporno utvrditi je li okrivljenica kritične zgode ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Pravilno žaliteljica u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pravilno proveo niti cijenio provedene dokaze, odnosno nije utvrdio one činjenice koje su bitne za prosuđivanje postojanja prekršajne odgovornosti okrivljenice za prekršaj koji joj se stavlja na teret.
Naime, sud je dužan na temelju izvedenih dokaza prema članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i sa jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje idu u korist okrivljenika i koje ga terete, što je sud u konkretnom slučaju propustio učiniti.
Imajući u vidu obranu okrivljenice koja kategorički poriče počin prekršaja navodeći da nakon što ju je NĆO verbalno napala vičući joj teške uvredljive riječi rekla da je propala frizerka i da nju neće učiti pravu, moguće je da je pritom povisila ton, ali je pokušavala na svaki način izbjeći bilo kakav sukob s NĆO i suprotan iskaz svjedokinje MĆO, oštećenice koja tereti okrivljenicu navodeći da se sa svojom kćeri JĆ nalazila ispred pogrebnog poduzeća gdje je zatekla okrivljenicu koja im nije dozvoljavala da uđu u pogrebno poduzeće i da joj se ista vikom obraćala na što je ona i njoj odgovorila te da ju je okrivljenica udarila rukom po desnoj ruci, trebalo je prije donošenja odluke nesporno utvrditi je li okrivljenica svojim ponašanjem ostvarila zakonska obilježja prekršaja za koji ju se tereti, između ostalog, provođenjem dokaza ispitivanja svjedoka MĆ koji je bio nazočan događaju, kao i svjedokinja JĆ te po potrebi provesti suočenje između okrivljenice i svjedoka.
Osim toga, u postupku nije nesporno utvrđeno na koji način je došlo do ponašanja žaliteljice, odnosno je li postupak svjedokinje izazvao takvo ponašanje, s obzirom na obranu okrivljenice.
5. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 13. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 primjeraka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.
