Poslovni broj: Usž-4872/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska , predsjednice vijeća , Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić , članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak , kao zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1969., državljanina Republike Armenije , kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić , odvjetnik u Zagrebu , Vodovodna 13/I , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Zagreb , Ilica 335 , radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-4108/2024-8 od 16. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-4108/2024-8 od 16. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strance i međunarodnu zaštitu , Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I -216-03/23-06/48248 , URBROJ: 511-01-212-24-8 od 27. kolovoza 2024. Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu te je u točki III. izreke presude naloženo tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja , pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je odlučeno da tužitelj mora u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, iz svih žalbenih razloga. Smatra kako kod njega postoji stvarni rizik od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde zbog čega treba voditi računa o primjeni načela non-refoulement. Smatra da ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu sa obzirom da je Gorski Karabah bio poprište sukoba u rujnu 2023. te je pobjegao iz tog područja zbog straha od pogibije i etničke pripadnosti. Smatra kako je pogrešno zaključeno da ne zaslužuje zaštitu jer se može vratiti u Armeniju pri čemu ukazuje kako je aktivno sudjelovao u demonstracijama protiv armenske vlade, smatrajući da je ista izdala narod Gorskog Karabaha. Ukazuje da je diskriminiran na etničkoj osnovi zbog dijalekta, što mu onemogućava zapošljavanje i osiguravanje egzistencije u Armeniji. Prigovara kako prvostupanjski sud nije u cijelosti analizirao činjenično stanje i uzeo u obzir razloge koji su izravna posljedica njegovog statusa prognanika. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti presudu u pobijanom dijelu.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja i ostaje kod utvrđenja iz osporavanog rješenja. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 i 39/26 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 38. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 – dalje: ZOMPZ).

7. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je , s obzirom na osobne okolnosti tužitelja, izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla, ocijenio pravilnim da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), kao i da ne postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, a nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a).

8. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu razloge zbog kojih traži međunarodnu zaštitu i koje je tužitelj iznio u upravnom postupku i tijekom spora, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno zaključio da zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, navodeći inicijalno kao razlog na kojem zahtjev temelji, diskriminatorni odnos Armenaca prema doseljenicima iz Gorskog Karabaha, koji je napustio sa suprugom 2020. godine.

10. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj državljanin Armenije te je izričito izjavio da u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju, nasilju, pritvaranju, niti prijetnjama, a niti postoji objektivni element koji bi ukazivao da mu u budućnosti prijeti opasnost od istog, slijedom čega se nije mogao ocijeniti osnovanim prigovor da kod njega postoji stvarni rizik od proganjanja i trpljenja ozbiljne nepravde.

11. Prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke pravilno utvrdio da navedeni razlozi ne predstavljaju osnovane razloge za odobrenje međunarodne zaštite te je tužitelj nakon napuštanja Gorskog Karabaha živio u Armeniji, gdje prema njegovim izjavama i dalje žive njegove dvije kćeri, za koje nije naveo da bi imale problema, iako su i one iz Gorskog Karabaha.

12. U odnosu na žalbene navode, ovaj Sud nalazi kako je prema podacima spisa utvrđeno da je tužitelj sa suprugom legalno, služeći se vlastitom putovnicom, otputovao iz Armenije . Po saslušanju tužitelja i ocjeni svih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako nema osnove za zaključak da bi povratkom u zemlju podrijetla tužitelj bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a niti je utvrđeno da bi bio životno ugrožen.

13. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu ukazuju na pravilnost pobijane presude te po ocjeni ovog Suda tužitelj navodi iz žalbe nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni primjenu mjerodavnog materijalnog prava.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu , 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska