REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1797/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. sa sjedištem u [adresa] i dr. zbog prekršaja iz članka 249. stavka 1. i dr. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20., 114/22. i 151/22.) odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. i drugookrivljene odgovorne osobe UV podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: 3. Pp-2209/2022 od 15. prosinca 2023. na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. i drugookrivljene odgovorne osobe UV, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci i kazni te se izriče da je okrivljena pravna osoba Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. djelom za koje je proglašena krivom počinila prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) za kojoj se na temelju te zakonske odredbe izriče novčana kazna od 10.200,00 (deset tisuća i dvjesto) eura, a drugookrivljenoj odgovornoj osobi djelom za koje je proglašen krivim počinio prekršaj iz članka 249. stavka 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) za koji mu se na temelju te zakonske odredbe izriče novčana kazna od 6,000,00 eura koje kazne su dužni platiti u roku 60 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da su novčane kazne plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

II. Odbija se žalba okrivljene pravne osobe Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. i drugookrivljene odgovorne osobe UV kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 100,00 eura, a drugookrivljena odgovorna osoba UV u iznosu od 70,00 eura u roku 60 dana od primitka ove presude.

-

- Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj 3. Pp-2209/2022 od 15. prosinca 2023. okrivljena pravna osoba Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. je proglašena krivom da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima za koji prekršaj je izrečena novčana kazna u iznosu od 13.260,00 eura (za svakog prevezenog državljanina treće zemlje od po 6.630,00 eura) a odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 6.100,00 eura (za svakog prevezenog državljanina treće zemlje od po 3.050,00 eura) koju kaznu su obvezni platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u svezi sa člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba je dužna na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos 40,00 eura, a okrivljena odgovorna osoba iznos od 20,00 eura.

3. Protiv te presude okrivljena pravna i odgovorna osoba su podnijele zajedničku žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka. Žalitelji u bitnom ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da su predlagali ispitivanje svjedokinje na okolnost da su predmetni putnici pušteni u Republiku Hrvatsku na temelju vize s važenjem od 9. rujna a što je isti dan kad su putnici doputovali u Republiku Hrvatsku, te da sud nije izveo navedeni dokaz a niti obrazložio zbog čega smatra da ga nije potrebno izvesti. Nadalje ističu da je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nepotpuno utvrđeno i pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da je Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. dio Schengenskog područja te da je odredbom članka 63. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 151/22.) propisano da se odredbe članka 49., 50. i 51. stavka 2. te članka 52. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20. i 114/22.) neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbeng sporazuma u Republici Hrvatskoj pa da je sukladno navedenom prvostupanjski sud trebao okrivljenike osloboditi od optužbe. Predlaže da se primijene odredbe o ublažavanju kazne, ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da su prekršajno odgovorni.

1. Predlažu da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da ih se oslobodi od optužbe, odnosno da ih se oslobodi od plaćanja novčane kazne ili da im se podredno izrekne najniža moguća kazna propisana odredbama Prekršajnog zakona podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom ovaj sud nije utvrdio postojanje gore navedenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti a niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka koje žalitelji ističu u žalbi.

1. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je na štetu okrivljenika povrijeđena odredba prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. toče 4. Prekršajnog zakona jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 40/25.) koji za inkriminirani prekršaj propisuje niže novčane kazne pa je blaži za počinitelja.

2. U vrijeme donošenja prvostupanjske presude bio je na snazi Zakon o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20., 114/22. i 151/22.) po kojom su okrivljenici proglašeni krivima, i koji je za prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima propisivao novčanu kaznu od 6.630,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavka 4. tog Zakona novčanu kaznu od 3.050,00 eura za svaku prevezenog državljanina treće zemlje. Stupanjem na snagu o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 40/25.) za prekršaj iz članka 249. stavka 1. Zakona o strancima sada je propisana novčana kazna od 5.100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz članka 249. stavka 4. tog Zakona novčana kazna od 3.000,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.

3. Stoga je jasno da sada važeći Zakon o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) za ovaj prekršaj propisuje niže novčane kazne pa ga je ovaj sud, na temelju članka 3. stavak 2. Prekršajnog zakona dužan primijeniti kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

1. Okrivljenici u žalbi ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer da prvostupanjski sud nije u postupku ispitao predloženu svjedokinju te da nije dao razloge zbog kojih nije prihvaćen navedeni dokazni prijedlog, pa da je na taj način počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka. Međutim, prvostupanjski sud je u točki 6. obrazloženja pobijane presude zadnji odlomak naveo da nije bilo potrebe za provođenjem dokaza ispitivanja djelatnice okrivljene pravne osobe RV na okolnost pojašnjenja procedure prilikom ulaska putnika u Republiku Hrvatsku te postupanje u konkretnoj situaciji, a poglavito iz razloga imajući u vidu odredbu članka 52. stavka 1. Zakona o strancima koja je jasna i nedvosmislena, a jednako tako je u toj točki obrazloženo da na prekršajnu odgovornost žalitelja nije od utjecaja što su im po odobrenju službe za granicu Policijske uprave dubrovačko-neretvanske izdane vize pa im je omogućen ulazak u Republiku Hrvatsku, budući da je neprijeporno utvrđeno da je okrivljena pravna osoba konkretne zgode kao prijevoznik dovezla državljane Libanona u zračnu luku u Dubrovnik, a u putnoj ispravi nisu posjedovali valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku pa su na taj način ostvarena obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona.

2. Nadalje, žalitelji su i prilikom davanja obrane isticali ulazak Republike Hrvatske u Schengenski prostor, te da stupanjem na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma te stupanjem na snagu izmijenjenog Zakona o strancima, članka 63. istoga kao i prestankom važenja odluke Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, pa da ih je trebalo osloboditi od optužbe, dakle ponavljaju i u žalbi obranu koju su iznijeli pred prvostupanjskim sudom (pisana obrana) te je prvostupanjski sud obrazložio zbog kojih razloga navedena obrana nije prihvaćena. Naime, činjenica da je Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja ne utječe na konstitutivne elemente konkretnog prekršaja već je samo dovela do toga da su neki dijelovi vanjskih granica Republike Hrvatske postale unutarnje granice Republike Hrvatske na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza.

4. Dakle suprotno žalbenim navodima i obrani okrivljenika imajući na umu da se i sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, a to znači da volja zakonodavca nije bila dekriminaliziranje protupravnog ponašanja koje je predmet ovog prekršajnog postupka, te imajući na umu stav suda Europske unije izražen u odluci broj C-218/15 od 6. listopada 2016., ovaj sud smatra da se u ovom prekršajnom predmetu ne može primijeniti načelo retroaktivnosti povoljnijeg zakona. Činjenica da je Republika Hrvatska 1. siječnja 2023. postala dio Schengenskog područja ne utječe na konstitutivne elemente prekršaja za koji su okrivljenici proglašeni krivim, a prvostupanjski sud je valjano obrazložio da je navedeno dovelo samo do toga da neki dijelovi vanjskih granica Republike Hrvatske su postale unutarnje države granice Republike Hrvatske na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza.

3. Nadalje, nije prihvaćen niti žalbeni navod okrivljenika koji su već isticali i u pisanoj obrani ističući odgovornost policijskih službenika u Frankfurtu, međutim žalitelj vjerojatno misli na policijske službenike Libanona budući da je u izreci navedeno da su dana 9. rujna 2022. zrakoplovom tvrtke Croatia Airlines na letu broj OU1522 iz Beiruta (Libanon) kao zrakoplovni prijevoznik dovezli državljane treće zemlje Libanona, a da u putnoj ispravi ne posjeduju valjane vize koje su im potrebne ili valjano odobrenje za boravak u Republiku Hrvatsku. Okrivljena pravna i odgovorna osoba su odgovorni za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa su tako između ostalog dužni nadzirati i kontrolirati te voditi računa da kao prijevoznik dovezu stranca na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako stranac ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, sukladno zakonskim odredbama, a što su predmetne zgode okrivljena pravna i odgovorna osoba propustili učiniti.

4. Slijedom navedenog činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud valjano i argumentirano cijenio sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pri čemu nije vezan niti ograničen nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su opravdani, logični i pravno utemeljeni te navodi žalbe u kojima u suštini okrivljenici ponavljaju obranu koju su dali pred prvostupanjskim sudom nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

5. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ista je razmatrana usred preinake u pravnoj oznaci dijela budući da je shodno tome promijenjen temelj za izricanje kazne kao i sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, te ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne jer nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti a imajući na umu da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, pobijana presuda je preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa kao što je to već ranije obrazloženo. Po ocjeni ovog suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije.

6. Troškovi prekršajnog postupka su obrazloženi u točki 9 obrazloženja prvostupanjske presude i nisu previsoki, a žalitelji navode žalbenu osnovu niti ne obrazlažu.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, te su isti određeni u okvirima propisanim rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27-663,61 eura imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka.

8. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 13. svibnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenu pravnu osobu, odgovornu osobu i tužitelja.