REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EF, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog EF, podnesenom protiv prekršajnog naloga Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pp-3090/2025-3 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okrivljenog EF kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni EF obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pp-3090/2025-3 od 27. siječnja 2026., okrivljeni EF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 7. istog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura, u koju je temeljem članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme tijekom kojeg je okrivljeniku bila oduzeta sloboda temeljem naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, kao dva dana zatvora, odnosno iznos od 79,64 eura na ime vremena za koje mu je bila oduzeta sloboda 11. listopada 2025. u 23,54 sati do 12. listopada 2025. u 11,15 sati, slijedom čega mu je preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 580,36 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 26,00 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca.
2. Okrivljeni EF je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog počinjenja istog te navodi kako do sada nije kažnjavan za istovrsni prekršaj. Ističe loše socioekonomske prilike u obitelji i kako mu je vozačka dozvola neophodna radi putovanja na posao jer nema alternativnog načina prijevoza i zbog obiteljskih prilika jer jedini u kućanstvu posjeduje vozačku dozvolu i svakodnevno vozi djeda na fizikalne terapije i rehabilitaciju. Slijedom navedenog predlaže ublažavanje izrečene novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
5.1. Okrivljenik je u prilog vlastitim navodima, u skladu s odredbom članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, dostavio presliku medicinske dokumentacije Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu od 23. siječnja i 29. siječnja 2026. na ime EFT.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja te činjenicu da je okrivljenik unazad tri godine bio kažnjavan zbog prometnih prekršaja, a što je evidentno iz Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske od 15. prosinca 2025., ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 660,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za imovinsko stanje (primjerice dostavom potvrde o visini primanja i sl.), a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Okrivljeniku se ujedno ukazuje kako priznanje prekršaja samo po sebi ne predstavlja olakotnu okolnost koja bi opravdala ublažavanje kazne.
6.2. Stoga je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je odluka prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Uz navedeno, iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik unazad tri godine već pravomoćno kažnjavan radi prometnih prekršaja, i to radi prekršaja iz članka 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u zakonom propisanom minimalnom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na visinu utvrđene koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika (1,39 g/kg) i činjenicu da je okrivljenik recidivist u činjenju prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama, a što sve upućuje na opasnost ponavljanja prekršaja.
7.2. Imajući u vidu prethodno navedeno te s obzirom da okrivljenik nije u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona u dovoljnoj mjeri dokumentirao vlastite navode vezane za neophodnost vozačke dozvole pa su takvi navodi ostali nedokazani, to navedena okolnost nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o zaštitnoj mjeri. Naime, iz dostavljene medicinske dokumentacije, ovaj sud ne može utvrditi relevantnost okrivljenikovih navoda iz prigovora na prekršajni nalog.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 3 ovjerena prijepisa: za spis, tužitelja i okrivljenika.
