Poslovni broj: Usž-1334/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina , članova vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja PS, [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel , odvjetnik u Zagrebu , Radnička cesta 32 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave osječko-baranjske , Postaje granične policije Beli Manastir , Gaj 2, radi otkaza kratkotrajnog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1026/2025-12 od 11. veljače 2026. , na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1026/2025-12 od 11. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , broj: 511-07-32-23-2, klasa: NK UP/I-216-04/23-04/119 od 21. kolovoza 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika , tužitelju , državljaninu Ruske Federacije (putna isprava broj: 55 0429079, izdana 5. listopada 2020. ) otkazuje se kratkotrajni boravak u Republici Hrvatskoj i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 godine računajući od dana napuštanja Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP), odnosno Republike Hrvatske .

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude iz svih razloga propisanih člankom 126. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da je došlo do povrede Zakona o općem upravnom postupku, što je utjecalo na zakonitost presude. Ističe da je sud odbio provesti predložene dokaze saslušanjem svjedoka i provođenje grafološkog vještačenja, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno, a postupanjem suda mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu. Ističe da dokazni prijedlozi nisu predloženi radi odugovlačenja postupka kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud, već radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i osporavanja vjerodostojnosti javne isprave. Smatra da područje Gornje Sige, na kojem se nalazi tzv. “Slobodna Republika Liberland”, ne pripada pod državnu vlast niti Republike Hrvatske niti Republike Srbije te nije zavedeno u katastru tih država. Smatra da bi jedino institut međunarodnog prava ili bilateralni sporazum mogao predstavl jati temelj na kojem bi se mogao izvesti zaključak o protezanju vlasti neke države nad teritorijem. Navodi da je sud počinio povredu pravila sudskog postupka jer je, povrijedio kogentna pravila o objavi presude propisana odredbom članka 121. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da je sud na ročištu zakazanom za objavu presude dana 11. veljače 2026., samo «pročitao» i u zapisnik unio izreku presude, dok nije ukratko obrazložio razloge na kojima se temelji odluka. Navodi da je pogrešno zaključeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.), jer se ta odredba može odnositi isključivo na radnje koje su dovršene te da je bilo potrebno utvrditi je li kratkotrajni boravak koristio protivno namjeravanoj svrsi boravka u Republici Hrvatskoj. Drži da se ovdje radi o pretpostavljanju njegovih budućih radnji kao sljedbenika "Liberlanda" , te da se na taj način može kažnjavati svatko tko se zatekne na području gdje postoji opravdana sumnja da je netko drugi počinio protupravnu radnju, a ne i zatečena osoba. Ističe da mu uz odgovor na tužbu nije dostavljena dokumentacija i spis tuženika, te predlaže sudu da naloži dostavu cjelokupnog spisa kako bi izvršio uvid u isti. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti sudu na ponovni postupak uz naknadu troška sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode tužitelja u pogledu nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbe članka 56. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima, jer je postojanje opravdane sumnje da kratkotrajni boravak tužitelj nije koristio u namjeravanu svrhu utvrđeno na temelju izjave tužitelja, odnosno činjenica utvrđenih na mjestu gdje je zatečen. Ističe da se područje Gornje Sige sukladno bilateralnom dogovoru između Republike Hrvatske i Republike Srbije nalazi pod privremenim nadzorom hrvatskih vlasti. Smatra neosnovanim navode u pogledu dostave spisa, jer je uz odgovor na tužbu dostavio i sve priloge, odnosno sve dokaze koji se nalaze u spisu upravnog predmeta. Navode u svezi neprovođenje grafološkog vještačenja smatra neosnovanim, te ističe da da je rješenje potpisala ovlaštena osoba. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. („Narodne novine“, broj: 36/24 i 39/26- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Prema odredbi članka 56. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima Ministarstvo unutarnjih poslova će, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem otkazati kratkotrajni boravak državljaninu treće zemlje ako ne opravdava svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka.

8. Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. tog Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, te da je u postupku utvrđeno da postoji opravdana sumnja da kratkotrajni boravak tužitelj nije koristio u turističke svrhe, radi čega mu je otkazan kratkotrajni boravak i odlučeno kao u ostalim točkama osporenog rješenja u skladu s odredbom članka 56. stavka 1. točke 2., članka 56. stavka 2., članka 184. stavka 3., te članka 186. i 192. Zakona o strancima.

10. Tužitelj je 20. kolovoza 2023. avionom doputovao iz Italije u Budimpeštu, te 21. kolovoza 2023. automobilom u Republiku Hrvatsku. Prema izjavi danoj na zapisnik ima odobrenje boravka u drugoj državi članici EGP-a (Njemačkoj) i nema članova uže obitelji, kao ni drugih veza sa Republikom Hrvatskom, a u Republiku Hrvatsku je doputovao turistički na područje Gornje Sige. Također je izjavio da se uputio u kamp sljedbenika virtualne države „Liberland“, u koji želi ići pozdraviti OS i pomoći u raznim poslovima, te radi upoznavanja ljudi.

11. Imajući u vidu jasnu izjavu tužitelja, njegove iskazane namjere, kao i ostale provjerene podatke i okolnosti konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da postoji opravdana sumnja da tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj nije koristio isti u turističke svrhe, već je odlazak na područje Gornje Sige bio usmjeren radi promoviranja područja nepostojeće države “Liberland” suprotno propisima Republike Hrvatske i simpatiziranje iste kroz kontakte. Nadalje, prema ostalim podacima proizlazi da je zabilježeno postupanje sljedbenika nepostojeće države “Liberland” koji ne poštuju i ignoriraju nadležna tijela Republike Hrvatske, zatečeni su u brojnim prekršajima, a što je sve na štetu nacionalnih interesa i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske i njene sigurnosti i to na području nad kojim Republika Hrvatska nesporno provodi kontrolu zaštite vanjske granice Europske Unije i Schengenskog prostora.

12. Pritom pravilno prvostupanjski sud navodi da diplomatske note (nota broj:

4513/2023 Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske i nota broj: 83-2/23 Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije) predstavljaju formalni oblik korespondencije u diplomatskoj komunikaciji između država, te da se radi o prihvaćenom načinu međudržavne komunikacije između vlada, tj. ministarstava vanjskih poslova dvije države, odnosno o međunarodnom dogovoru oko spornog pitanja nadzora i kontrole granice do konačnog razgraničenja na spornom području (Gornja Siga, smještenom na desnoj obali Dunava u području razgraničenja između Republike Hrvatske i Republike Srbije).

13. Slijedom iznijetog, s obzirom da je tužitelj, kao stranac na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj, jasno i nedvosmisleno izjavio da je razlog njegovog boravka u Republici Hrvatskoj odlazak na područje Gornje Sige radi promoviranja nepostojeće države tzv. “Liberland” i ovaj Sud smatra da netom spomenuto ne opravdava svrhu i uvjete ulaska i kratkotrajnog boravka, te da tužiteljeve namjere odnosno razlog boravka nije turističke prirode. Stoga je onemogućavanje daljnjeg boravka državljaninu treće države u Republici Hrvatskoj bilo zakonito.

14. S obzirom na navedeno, tuženik je opravdano otkazao tužitelju kratkotrajni boravak te odredio zabranu ulaska i boravka u roku od 1 godine u Republici Hrvatskoj.

15. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Ovaj Sud ne nalazi postojanje povreda na koje se tužitelj u žalbi poziva, a radi se o navodima koje je iznosio tijekom spora i na koje je prvostupanjski sud dostatno i valjano odgovorio u obrazloženju pobijane presude.

16. Neosnovano tužitelj navodi da tuženik nije u spis dostavio dokaze na koje se poziva u odgovoru na tužbu, te predlaže dostavu istih, s obzirom na to da iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio cjelokupni spis predmeta, a punomoćnik tužitelja je mogao izvršiti uvid u taj spis. Pri tome se ukazuje da odredbama ZUS-a nije propisana obveza suda da spis predmeta upravnog tijela dostavlja strankama upravnog spora.

17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije povrijedio odredbe ZUS- a glede poziva za ročište, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je ročište za raspravu održano dana 28. siječnja 2026., na kojem je određeno da će se presuda objaviti 11. veljače 2026., što je u skladu s odredbom članka 121. stavka 1. ZUS-a. U odnosu na prigovor da sud na ročištu za objavu presude nije kratko obrazložio razloge presude, valja reći da iz zapisnika s ročišta za objavu presude proizlazi da je presuda objavljena u skladu s odredbom članka 121. ZUS-a, a opunomoćenik tužitelja nije imao primjedbe na predmetni zapisnik.

18. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze (saslušanje svjedoka i grafološko vještačenje), treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi ( članak 49. stavak 3. ZUS-a ). Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužitelj predložio nepotrebnim i usmjerenim na odugovlačenje upravnog spora. Naime, sukladno odredbi članka 8. stavka 1. ZUS-a , sud upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućiti zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te odluku donijeti u razumnom roku, u skladu s kojim načelom je prvostupanjski sud i postupio. Pri tome je potrebno ukazati da tužitelj paušalnim navodima u pogledu vjerodostojnosti potpisa na osporenom rješenju nije doveo u sumnju navode tuženika da je to potpisala osoba ovlaštena za zamjenu rješenja načelnika policijske postaje u njegovom odsustvu, a kako proizlazi iz naznake uz potpis, koji je ovjeren i službenim pečatom policijske postaje. Stoga postupanjem prvostupanjskog suda tužitelju nije povrijeđeno pravo na pristup sudu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske .

19. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a , koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

20. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučeno je kao u izreci.

Zagreb , 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić