Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-1827/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Lejli Rašidkadić, uz sudjelovanje Ivane Džafić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice OS zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24, dalje: ZZNO) temeljem optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, I. policijske postaje Rijeka klasa: 211-07/24-5/10700, urbroj: 511-09-23-24-1 od 03. svibnja 2024. godine, nakon nejavne i glavne rasprave održane 12. svibnja 2026. održane u prisutnosti okrivljenice i odsutnosti tužitelja, dana 14. svibnja 2026., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenica OS, kći O i T rođ. R, rođ. **.**.1948. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanka RH, s prebivalištem u [adresa], umirovljenica, s mjesečnim primanjima od cca 600,00 eura, 8 razreda OŠ, udovica, majka 3 djece – punoljetna, prekršajno nekažnjavana, kazneno neosuđivana – prema vlastitoj izjavi, trenutačno se protiv nje ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak

na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ)

oslobađa se optužbe

da bi

dana 23. travnja 2024. u 14,00 sati, u [adresa], počinila nasilje u obitelji odnosno psihičko nasilje u obitelji prema snahi TS što je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti. Dana 23. travnja 2024. godine okrivljenica se nasilnički ponašala prema svojoj snahi TS na zajedničkom prilazu to jest zajedničkim stepenicama koje vode u zajedničku obiteljsku kuću tako što počinila psihičko nasilje na način da se unijela u facu snahi te bila verbalno agresivna na način da joj je rekla: „…šta je….,….šta si stala tu….,….šta gledaš pička ti materina….,….. tko ti je rekao da izlaziš iz kuće….“. Ovakvo ponašanje okrivljenice nije prvi puta već se takvo ponašanje dogodilo u prošlosti kada ju je vrijeđala raznim pogrdnim riječima: „…Kurvo….,…Droljo…,… L.,….ista si kao svoja mater….,….mater ti je bila droljetina…,….okrenula si svog muža…“. Gore navedeno Marino ponašanje kod TS je izazvalo stanje povrede dostojanstva i uznemirenosti.

dakle, da bi počinila psihičko nasilje u obitelji na način da je kod žrtve prouzročio uznemirenost i povredu dostojanstva

pa da je time počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO- a,

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. PZ padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Optužnim prijedlogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko goranske, Policijske uprave primorsko goranske, I. policijske postaje Rijeka klasa: 211-07/24-5/10700, urbroj: 511-09-23-24-1 od 03. svibnja 2024. godine, okrivljenica se tereti za prekršaj iz članka 22. stavka 1. u svezi članka 10. točke 3. ZZNO-a.

2. Okrivljenica je ispitana na glavnoj raspravi dana 12. svibnja 2026. godine te je izjavila da se za prekršaje koji joj se u ovom postupku stavljaju na teret ne smatra krivom.

2.1. U svojoj obrani okrivljenica navodi kako je navedenog dana čekala dostavu pelena za svoju prijateljicu G koja je bila na poslu pa nije mogla doći te je kada je došao kombi Crvenog križa otišla po te pelene i odnijela ih u ostavu. Kada je krenula gore po stepenicama, prošla je pored stana od svoje snahe i vidjela ju kroz malo odškrinuta vrata te sama sebi u bradu rekla "mora sve vidjeti", a pretpostavlja da je to zato što je vidjela crveni križ na kombiju i veseli se njezinim bolestima. Nakon cca sat vremena došla je policija, a ona se iznenadila jer nije znala zašto su uopće došli. Navela je sudu da nije galamila jer bi to čuli i njezina kći Č, unuk E i sin F koji su bili tada u kući. Na adresi [adresa] u [adresa] živi oko 33 godine dok njezin sin K i snaha TS žive u toj kući nekih 23 godine, a radi se o obiteljskoj kući u kojoj svaki stan ima poseban ulaz, i vanjsko stubište. Sa snahom je imala dobar odnos do svadbe, a poslije toga su ona i njezin sin K otjerali njihove kumove koji su tamo živjeli kao podstanari. Policija je i prije dolazila na adresu radi problema koje je sin K radio ocu, a sada radi okrivljenici te smatra da je luda i da ne može voditi kućanstvo. Radi nje nikada prije nije dolazila policija te navodi da nije točan navod iz optužbe da je već i prije bilo psihičkog nasilja prema snahi. Na poseban upit suda da li se fizički približila snahi TS i unijela joj se u lice, okrivljenica je sudu navela kako je TS sama prije nego što joj je prišla ušla u stan te joj se nije niti mogla približiti jer je bila na pola stepenica kada ju je snaha ugledala i ušla u stan. Smatra da niti riječi "mora sve vidjeti" nije mogla čuti jer je okrivljenica to sama sebi u bradu rekla. Nitko osim nje i snahe nije bio prisutan toj situaciji tj. članovi obitelji su se nalazili u stanu okrivljenice, dostavljač je već bio u odlasku. Smatra da je povod ove situacije bilo to što ju sin K i snaha TS žele "stumbat" da im da pola kuće, a ona ima još djece uz P koji uz to ne plaća vodu, a smeće je tek nedavno počeo plaćati. Na poseban upit suda od kuda joj saznanja da bi sin i njegova žena željeli pola njezine kuće, okrivljenica je sudu rekla da joj je to prenio sin F te objasnio da on to okolo piše, te da će sve biti u redu ako on dobije pola kuće. Toga dana nije imala nikakav susret sa snahom, a inače njezin sin K ima zabranu približavanja okrivljenici tako da ona kada ide u vrt ide uz pratnju sina H. Niti se ona ikada ponašala nasilno i uvredljivo prema TS, ali niti TS prema njoj tj. nisu se svadile. I sama se pita što je TS toga dana bilo. Smatra da je moguće uzrok baš ti sudski postupci koje ima sa sinom K. Sa sinom ne razgovara. Sin je odbacio cijelu obitelj i svima je slao razna pisma te tako ne razgovara niti sa bratom niti sa sestrom, a niti sa nećakom ili drugom obitelji. Ona osobno sa drugim članovima obitelji ima normalne odnose. U odnosu na životne okolnosti, okrivljenica je navela sudu da nije nikada bila kažnjavana za prekršaje ili kaznena djela, da je dobrog zdravstvenog stanja i živi od mirovine od cca 600,00 eura, a stanuje sa sinom F koji joj svakodnevno pomaže. Također, sudu je izjavila da slabo viđa svoju snahu, eventualno ako ju slučajno vidi u vrtu, a ne voli se susretati sa njom pa onda radije sjedi u kući. Ne pazi posebno di se tko nalazi. Najviše sadi po svom balkonu i stubištu kako ne bi morala niti silaziti u vrt. Nije da ih se toliko boji, ali se uopće ne voli susretati sa njima. Nakon ovog događaja snaha joj je i zvonila na vrata te probala ju zvati na mobitel, ali okrivljenica nije niti otvarala vrata niti se javljala na telefon.

2.2. U dokaznom postupku je na istoj raspravi saslušana žrtva-svjedok TS te je sudu iskazala kako je navedenog dana bila u stanu kada ju je nazvao poštar i rekao da ima paket za nju, a ona je izašavši van iz stana već vidjela da dolje stoji bijeli kombi i mislila je da je to njezina dostava. Navela je sudu kako ima dokaz da je poštar dolazio jer ga je uslikao njezin suprug. Sa vrata je vidjela da je na kombiju znak Crvenog križa te krenula prema nazad prema svojem stanu kada je čula da joj netko dolazi s leđa i kada se okrenula vidjela je svoju svekrvu koja joj je pokazala prst i iskolačila oči te rekla "šta radiš tu" i stisnula zube. Pritvorila je vrata i nazvala muža koji je odmah došao s posla ili od nekuda i pitao ju "čega se plašiš?", a policiju je nazvao on jer mu ni samom nije bilo jasno što se događa. Smatra da se osjećala jadno jer je cijela situacija bila podmukla i s leđa, a prije toga nije bilo svađe. Ima osjećaj da ne može izaći iz kuće, a navela je sudu da ju je okrivljenica i prije vrijeđala i govorila joj da tu nema što tražiti i da se vrati u Zadar. Prije je bila dobra sa kćerkom okrivljenice, Č, ali se više ne druže jer joj je okrivljenica prijetila iz ljubomore na nju, točnije ljubomorna je kada nešto lijepo obuče. Svekrva i njezin suprug inače imaju spor oko mjerača (a to je dozator alkoholnih pića, što puno vrijedi i nekoć su od toga živjeli kao obitelj). Od toga su se školovala djeca i svi su od toga imali korist, a sada je na sudu njezin muž dobio taj mjerač. Na poseban upit suda da li joj je okrivljenica fizički prilazila, svjedokinja je rekla da nije jer da je ona već počela odlaziti u svoj stan. Na poseban upit suda da li je čula riječi "šta je, šta si stala tu, šta gledaš pička ti materina, tko ti je rekao da izlaziš iz kuće, " svjedokinja je rekla sudu kako se ne sjeća tih riječi i da sada više ništa ne zna, da se samo sjeća da je iskolačila oči i stisnula zube, a u odnosu na riječi "kurvo, droljo, vještice, ista si kao svoja mater, mater ti je bila droljetina, okrenula si svoga muža" su riječi koje nije tada govorila nego nekad prije, a to ju je pitao policajac kada je došao, ne bi se sama toga sjetila. Rekla je sudu kako nije za te uvrede prije zvala policiju jer smatra da to ništa ne vrijedi i da uvijek izvuku deblji kraj . Ovaj postupak ju je posebno povrijedio i osjećala se jadno te je zato ovoga puta njezin suprug pozvao policiju te njoj dao slušalicu. Muž joj je pri tome govorio "ženo što ti je, što ti može, čega se plašiš, ja sam tu". Naveo je da se on ne želi miješati da ne bi ispalo da to radi radi postupaka koje ima. Nije nikoga vidjela kada je ugledala kombi, a sa svekrvom ne komunicira i ne susreće se osim kada na brzinu slučajno "prolete" jedna pored druge jer se izbjegavaju. Ne druži se sa šogorom F i šogoricom Č te nećakom Z jer to okrivljenica ne bi dozvolila.

2.3. U dokaznom postupku su zatim izvedeni sljedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 5-7 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 8-9 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 14-16 spisa), službenu zabilješku (list 18 spisa), te izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenu od 12. svibnja 2026. (list 27-28 spisa).

2.4. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka TS (list 5-7 spisa) proizlazi da joj je s leđa prišla okrivljenica te joj se unijela u lice i rekla "šta je, šta si stala tu, šta gledaš pička ti materina, ko' ti je rekao da izlaziš iz kuće?". Od događaja se jako uznemirila i počela plakati, a navela je i da joj je okrivljenica prije govorila pogrde riječi poput "droljo, kurvo, vještice, majka ti je isto droljetina, muža si okrenula".

2.5. Iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika OS (list 8-9 spisa), proizlazi kako je okrivljenica na putu prema stanu srela snahu TS na stepenicama i tiho rekla "sve mora vidjeti". Navodi da nije vikala i vrijeđala snahu te da je ta priča izmišljena protiv nje jer da bi se unuk sigurno uključio da je bilo vike. Također je navela da je uznemirena što joj je policija došla bespotrebno na vrata.

2.6. Iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 14-16 spisa) proizlazi da je policiju nazvala TS.

2.7. Iz izvoda iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenu od 12. svibnja 2026. (list 27-28 spisa) proizlazi kako okrivljenica nije prekršajno kažnjavana.

3. U smislu članka 182. točke 3. PZ-a nije dokazano da je okrivljenica počinila djelo za koje se optužuje.

3.1. Iz članka 10. točke 3. ZNNO-a slijedi kako je psihičko nasilje ono koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

3.2. Iz članka 22. stavka 1. ZZNO slijedi da će se onaj tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

4. Sud je utvrdio da unošenja u lice okrivljenice žrtvi nije bilo. Okrivljenica je iskazala kako se nije mogla fizički približiti snahi jer je bila na pola stepenica kada je snaha ušla u stan, a žrtva-oštećenica i sama iskazuje na izričit upit suda da joj okrivljenica fizički nije prilazila jer je ona već počela odlaziti u stan. Ove izjave su u potpunosti nekontradiktore i jasne, točnije, sudu je nesporno da do "unošenja u lice" nije došlo. Obje stranke, i okrivljenica i žrtva-oštećenica, na izričite upite suda negiraju da je do fizičkog približavanja uopće došlo. Svjedokinja time proturječi ujedno i ključnom elementu optužbe koji je sama prijavila policiji.

4.1. Nadalje, u odnosu na konkretne uvrede i prijetnje iz optužnog prijedloga: „šta je, šta si stala tu, šta gledaš pička ti materina, tko ti je rekao da izlaziš iz kuće" , žrtva- oštećenica navodi da se „ne sjeća se tih riječi i da sada više ništa ne zna", da se sjeća samo riječi „šta radiš tu", pokazivanja prsta, iskolačenih očiju i stisnutih zuba, dok je okrivljenica dosljedno iskazivala kao i na policiji da je sama sebi u bradu rekla „mora sve vidjeti", ali ne da je te riječi uputila snahi. Svjedokinja na raspravi ne može potvrditi konkretne uvredljive iskaze koji su navedeni u optužnom prijedlogu, a koji su jedini temelj pravne kvalifikacije psihičkog nasilja. Jedina rečenica koju na raspravi rekonstruira jest „šta radiš tu", a koja nije navedena u optužnom prijedlogu niti je takvog intenziteta i značaja da bi objektivno kod bilo koje osobe mogla dovesti do povrede dostojanstva i uznemirenosti.

4.2. Žrtva-oštećenica na raspravi opisuje neverbalnu komponentu (geste, mimika) koja nije navedena u optužnom prijedlogu kao element prekršajne radnje, a istovremeno, verbalni elementi koji jesu navedeni u optužnom prijedlogu, svjedokinja ne potvrđuje. Sukladno odredbi članka 179. stavka 3. PZ-a, presuda se može odnositi samo na djelo iz podnesenog optužnog prijedloga, što znači da sud ne može okrivljenicu proglasiti krivom za radnje koje nisu opisane u optužnom prijedlogu i koje u njemu nisu navedene kao element prekršajnog ponašanja. Neverbalne radnje koje svjedokinja opisuje na raspravi stoga ne mogu procesno nadomjestiti nedostatak dokaza za verbalne radnje koje optužni prijedlog specificira. Istovremeno, ova unutarnja nekonzistentnost iskaza svjedokinje, da ne može potvrditi verbalne elemente koji su navedeni u optužnom prijedlogu, a opisuje neverbalne elemente kojih u optužnom prijedlogu nema, upućuje na nepouzdanost iskaza u cjelini. Svjedokinja na raspravi opisuje sadržajno drukčiji događaj od onog koji je sadržajan u optužnom prijedlogu, a koji je temeljen na njezinom prvotnom iskazu pred policijom.

4.3. Također, između događaja i dolaska policije postoji vremenski razmak od sat vremena te je okrivljenica bila iznenađena što je policija došla na vrata, a taj razmak odgovara navodu žrtve-oštećenice kako nije sama pozvala policiju već njezin muž koji je kasnije došao doma, a koji ima loše odnose i sa majkom i sa ostatkom obitelji, mnogobrojne sudske postupke i zabranu prilaska okrivljenici prema njezinim navodima. Žrtva sama navodi kako niti njezinom mužu nije bilo jasno što je nju toliko uznemirilo, ali u nastavku objašnjava da je upravo na njegov nagovor prijavila svekrvu. Sudu je motiv prijave u kontekstu narušenih odnosa okrivljenice i njezinog sina ukazao na moguć utjecaj supruga žrtve na samo prijavu policiji. Sam je suprug pri tome rekao žrtvi da se „ne želi miješati da ne bi ispalo da to radi radi postupaka koje ima." Dakle, suprug koji prema vlastitim riječima svjesno izbjegava aktivan angažman zbog vlastite procesne pozicije, u predmetnom slučaju preuzima inicijativu za policijsku prijavu, dok mu ni samome nije jasno zašto je njegova supruga uznemirena.

4.4. Zbog svega navedenog integritet iskaza žrtve, na kojem se suštinski i temelji optužba, je ozbiljno doveden u sumnju te ga sud nije prihvatio kao vjerodostojan.

5. Smisao odredbe članka 10. podstavka 3. ZZNO je zaštita žrtve obiteljskog nasilja od netjelesnog nasilja koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, a podrazumijeva svako ponašanje kojim nasilnik ugrožava psihičku opstojnost drugog člana obitelji, primjenom postupaka za koje zna (ili pretpostavlja) da kod žrtve mogu izazvati nelagodu, strah, duševnu nestabilnost, s ciljem uspostave kontrole nad žrtvom. Psihičko zlostavljanje je verbalno zlostavljanje, vrijeđanje, nazivanje pogrdnim i uvredljivim imenima između ostalog i ponižavanje te svaka vrsta diskriminacije (rasna, spolna, religijska i sl.) i svi oblici psihičkih pritisaka koji kod žrtve proizvode nelagodu ili strah.

5.1. U konkretnom slučaju postupanje okrivljenika lišeno je suštine koja neko ponašanje definira kao psihičko nasilje, a to je napad na psihički integritet žrtve radi uspostavljanja kontrole nad njom. Evidentno je da se ne radi o situaciji da bi okrivljenica iskazivala svoju moć i jakost u odnosu na žrtvu, dapače, radi se o osobi starije životne dobi koja nikada nije imala prijave za obiteljsko nasilje iako je isto navedeno u optužnom prijedlogu kao nešto što se već događa.

5.2. Dakle, na temelju provedenih dokaza sud smatra utvrđenim da je u konkretnom slučaju riječ o lošim obiteljskim odnosima pa tako i odnosu između okrivljenice i žrtve, ali da u postupanju okrivljenice, izostaje element okrutnosti s ciljem stjecanja moći, element iskazivanja moći i jakosti, element poniženja i zastrašivanja žrtve, a radi uspostavljanja kontrole nad njom, već se situacijski gledano radi o sukobu ravnopravnih osoba.

5.3. Stoga nije dokazano da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se optužuje.

6. Zbog toga je okrivljenicu valjalo osloboditi od optužbe da bi počinila optuženi prekršaj.

7. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članka 140. stavka 1. i 2. PZ.

8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 14. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Džafić

Lejla Rašidkadić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovlašteni tužitelj

2. okrivljenica OS,

3. braniteljici okrivljenice

4. žrtvi TS – po pravomoćnosti,

5. Hrvatski zavod za socijalni rad – po pravomoćnosti

6. u spis