Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-838/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Kruni Liscu, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu, poslovni broj: P-231/2023-28 od 27. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj: P-231/2023-28 od 27. lipnja 2025.

II. Preinačava se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić- Gradu poslovni broj: P-231/2023-28 od 27. lipnja 2025. i rješava:

Prihvaća se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti, te se Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovom postupku.

Predmet se ustupa mjesno nadležnom Općinskom građanskog sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

III. O zahtjevima parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će konačnom odlukom Općinski građanski sud u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 311163 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, zaključenog 20. travnja 2006. između tužitelja kao korisnik kredita i pravnog prednika tuženika Volksbank d.d. kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, uključivo i plaćanje mjesečnih anuiteta dužnika po prodajom tečaju CHF. Točkom II. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je kamatna stopa određena promjenjivom sukladno jednostranoj odluci tuženika. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.705,04 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.626,75 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u toj točki izreke. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.615,94 EUR sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate. Točkom VI. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.846,84 EUR sa zateznom kamatom od 27. lipnja 2025. do isplate. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

2. Navedenu presudu i rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev te mu dosudi troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu, te mu dosuditi trošak sastavljanja odgovora na žalbu .

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu br. 311163 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama zaključenog 20. travnja 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF i jednostrano promjenjiva kamatna stopa, te zahtjevi za isplatu iznosa od 4.705,04 EUR na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i iznosa od 2.626,75 EUR na ime ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi sa zateznim kamatama od dana svakog pojedinačno plaćenog mjesečnog iznosa do isplate , te iznosa od 3.615,94 EUR na ime razlike konvertirane glavnice sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate.

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je predmetnim Ugovorom o kreditu prednik tuženika kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit za kupnju kuće u iznosu od 54.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita, kojim je ugovoreno ispunjenje obveze uz valutnu klauzulu u CHF i redovnu kamatu od 3,99% godišnje promjenjivu sukladno jednostranoj odluci kreditora, te rok vraćanja 30 godina

- da je čl. 10. Ugovora o kreditu za sve eventualne sporove ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu

- da se radi o potrošačkom Ugovoru o kreditu

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući s istima ugovore o kreditima i koristeći ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli

- da se sukladno čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz kolektivnog spora i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda iz postupka kolektivne zaštite

- da prigovor zastare nije osnovan, jer je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, dalje: ZOO-a), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od dana donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 14. lipnja 2018., pa kako je predmetna tužba podnesena 6. lipnja 2023., proizlazi da je podnesena unutar zastarnog roka od pet godina

- da nije osnovan ni prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, jer je spornu ugovornu odredbu nametnula banka kao jača ugovorna strana u svom tipskom ugovoru, a o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo

- da je 1. veljače 2016. između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Sberbank d.d. Zagreb kao kreditora sklopljen Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 311163 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama radi konverzije kredita s valutnoj klauzulom u CHF, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15)

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, proizlazi da je tijekom otplate kredita od dospijeća prve obveze 28. svibnja 2006. do dana konverzije zbog promjene kamatne stope došlo do razlike u ukupnom iznosu od 2.626,75 EUR, te zbog razlike između tečaja CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF u vrijeme korištenja kredita do razlike u ukupnom iznosu od 4.705,04 EUR, dok je preostala neotplaćena glavnica u trenutku konverzije, uzimajući u obzir početni tečaj i kamatnu stopu, odnosno anuitete po otplatnom planu, iznosila 26.393,16 EUR, dok je visina nedospjele glavnice u konverziji iznosila 30.009,11 EUR, iz čega proizlazi manje priznati iznos umanjenja glavnice u visini od 3.615,94 EUR.

7. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da je neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti, o čemu je odlučio u izreci rješenja, dok je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz CHF i jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, te zahtjeve za isplatu s osnova navedenih ništetnih ugovornih odredaba sa zateznim kamatama od dana svakog pojedinačno plaćenog mjesečnog iznosa do isplate, kao i zahtjev za isplatu s osnova razlike konvertirane glavnice sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate.

8. U žalbi tuženik navodi da je pobijana presuda utemeljena isključivo na propisima koji se ne primjenjuju na potrošače koji su pristali na konverziju ugovora o kreditu, te je kao takva protivna pravnim stajalištima Suda Europske unije i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te pravnim shvaćanjima drugostupanjskih sudova, jer je istom potpuno zanemaren pravni učinak koji je provedba konverzije imala na ugovorni odnos stranaka. Ističe da je ponuda izračuna konverzije i sklapanje dodatka Ugovora o kreditu bila njegova zakonska obveza, dok je tužitelj imao pravo izbora - prihvatiti konverziju ili ne. Također, ističe da u predmetnom postupku nije sporno da je konverziju kredita proveo sukladno kogentnim odredaba ZID ZKP/15, kao što nije sporna niti valjanost dodatka Ugovora o kreditu i sporazuma o konverziji. Ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju kojom je propisano načelo konverzije kredita, čime sporazum o konverziji ima značenje novog pravnog posla kojim su ugovorne strane uredile svoj pravni odnos nastao temeljem Ugovora o kreditu. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o prigovoru radi prebijanja, jer je trebao uvažiti prigovor za razdoblja kada su anuiteti po tečaju CHF bili niži od početno ugovorenog. Ukazuje da dodatak Ugovora o kreditu, kojim su izmijenjene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, proizvodi učinke na ugovorni odnos stranaka od samog nastanka prvobitnog ugovornog odnosa, odnosno ex tunc. Zaključno, ističe da je prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP -a, naime, navedeni prigovor da je istaknuo u odgovoru na tužbu navodeći da su stranke čl. 10. Ugovora o kreditu ugovorile u slučaju spora nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, dakle mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, koji sud je i općemjesno nadležan prema odredbama čl. 46. i 48. ZPP-a, dok odredba čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju nije primjenjiva u ovom slučaju jer nije bila na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora.

9. Osnovani su žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP -a, iz razloga što je pogrešno odlučio da je mjesno nadležan u ovoj pravnoj stvari.

10. Naime, polazeći od utvrđenja da je ugovorna odredba o prorogacijskoj klauzuli nepoštena iz razloga jer ju je nametnuo tuženik kao jača ugovorna strana i unio u tipski ugovor, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je mjesno nadležan za postupanje u ovom postupku.

11. Pri tome se prvostupanjski sud nije pozvao na odredbu čl. 19.l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23), pa je bespredmetna žalbena tvrdnja tuženika da ta odredba nije primjenjiva u ovom slučaju.

12. Međutim, u slučaju da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjestu sjedišta tuženika, odnosno suda u Zagrebu, nepoštena i ništetna, nadležnost za suđenje u postupku treba se procjenjivati prema pravilima Zakona o parničnom postupku, i to čl. 46., 48. i 59. ZPP-a.

13. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok je odredbom čl. 48. st. 1. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Prema tome, u konkretnom slučaju, neovisno o čl. 10. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, mjesno nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.

14. Prema pravilima o izberivoj mjesnoj nadležnosti, odnosno prema mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz čl. 59. ZPP-a pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica pravne osobe, ako spor nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice. U konkretnom slučaju, obzirom na činjeničnu osnovu predmetne tužbe i sadržaj tužbenog zahtjeva treba se smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti podružnice kao poslovne jedinice koja je predmetni Ugovor o kreditu sklopila (Podružnica Volksbank d.d. u Dugom Selu), pa je tužitelj temeljem odredbe čl. 59. ZPP-a bio ovlašten tužbu eventualno podnijeti Općinskom sudu u Sesvetama, a ne Općinskom sudu u Velikoj Gorici odnosno sudu na čijem području ima prebivalište, pa kako je to propustio učiniti, temeljem odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP-a u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud mjesta sjedišta tuženika.

15. Obzirom na izneseno, valjalo je prihvatiti prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja, a slijedom toga i ukinuti pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, jer ju je donio nenadležni sud.

16. Zbog ostvarene bitne povrede, ovaj sud nije razmatrao daljnje žalbene navode tuženika.

17. O zahtjevima parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će konačnom odlukom Općinski građanski sud u Zagrebu.

Varaždin, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer