Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-512/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Tanji Novak-Premec, u pravnoj stvari tužitelja Gradska Toplana d.o.o., [adresa], OIB: 84300617934, kojeg zastupaju punomoćnici Josip Janković i Mato Burazin, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Nikola Horvat i Dean Radišić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Karlovcu, radi naplate novčanog potraživanja, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 3. prosinca 2025. poslovni broj: Povrv-323/2021-9, 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj: Povrv-323/2021-9 od 3. prosinca 2025. u pobijanoj točki I. i III. izreke.

II. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku te ista ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa], poslovni broj: Ovrv-264/2021 od 10. veljače 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 253,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od po 23,08 EUR po stopi i od dana dospijeća počev od mjeseca veljače 2020. pa do 24. prosinca 2020. a kako je to pobliže navedenoj u toj točki izreke. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove ovrhe u iznosu od 31,52 EUR sa zateznom kamatom od 20. veljače 2021. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 89,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2025. do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica u dijelu u kojem je odlučeno pod točkom I. i III. izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih osnova propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. tog članka - dalje u tekstu: ZPP) te zbog odluke o troškovima. Predlaže nadležnom sudu usvojiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno istu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ovaj je drugostupanjski sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka te je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna od naprijed navedenih bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Budući da je predmet postupka zahtjev za isplatu iznosa 253,95 EUR radi se o sporu male vrijednosti definiranim člankom 458. stavkom 1. ZPP pa se presuda u sporu male vrijednosti sukladno članku 467. stavku 1. ZPP može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. istog Zakona, što znači da se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji žalbeni razlog tuženica sadržajem žalbe niti ne obrazlaže, a niti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP.

6. Tuženica prije svega u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP jer prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu članka 461.a ZPP obzirom da je riječ o sporu male vrijednosti u kojem se svi dokazi moraju predložiti do početka pripremnog ročišta, a da je drugostupanjski sud analizirao dokaze koje je tužitelj predložio u podnesku od 29. studenog 2021. na kojim dokazima se i temelji pobijana presuda pa da je stoga počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.

7. Kao što je već prethodno navedeno, presuda donesena u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP pa stoga ni ovaj sud nije ovlašten utvrđivati da li je ostvarena ta bitna povreda odnosno konkretno da li je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 461.a ZPP.

8. Tuženica ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP navodeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i da postoji proturječje između onoga što se navodi u razlozima presuda sa provedenim dokazima te da se ne može ispitati pravilnost prvostupanjske presude. Protivno takvim navodima prvostupanjski sud je iznio dostatne i relevantne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio obvezu tuženice platiti tužitelju utuženi iznos od 253,95 EUR koji razlozi nisu proturječni s provedenim dokazima, a niti presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Predmet postupka koji je započeo podnošenjem prijedloga tužitelja za ovrhu, a nastavljen kao parnični povodom prigovora tuženice na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] poslovni broj: Ovrv- 264/2021 od 10. veljače 2021., zahtjev je tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 253,93 EUR koje potraživanje se odnosi na račune izdane za razdoblje od siječnja do studenog 2020. koji se odnose na fiksne troškove na adresi obračunskog mjernog mjesta [adresa] u [adresa], šifre krajnjeg kupca 3467 i to troškove snage za proizvodnju toplinske energije, troškove snage za distribuciju toplinske energije, naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije (23,08 EUR mjesečno). Osnovni prigovori tuženice zbog kojih osporava utuženu obvezu su da zbog izdvajanja iz sustava zajedničkog toplinskog sustava još 2014. nije više dužna plaćati toplinsku energiju pa tako niti sve ostale troškove.

10. Osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio je na činjenicama koje između stranaka nisu sporne kao i onih utvrđenih ocjenom provedenih dokaza i to:

- da je tuženica u spornom razdoblju od siječnja 2020. do studenog 2020. bila vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa]

- da su ugovorom o potrošnji toplinske energije broj 7/5-2016 uređena međusobna prava i obveze Gradske toplane d.o.o. i krajnjih kupaca na adresi [adresa] koji ugovor je u ime predstavnika suvlasnika potpisao NU te je Odlukom o preraspodjeli količine isporučene toplinske energije utvrđena količina preraspodjele količine isporučene toplinske energije od 1. rujna 2016. pa nadalje što je svojim potpisom potvrdila većina suvlasnika zajedničkog obračunskog mjesta

- da se tuženica izdvojila iz zajedničkog toplinskog sustava opskrbe toplinskom energijom tužitelja još 2014.

- da nije sporno da je zgrada u kojoj se nalazi stan tuženice spojen na sustav opskrbe toplinske energije tužitelja te tužitelj opskrbljuje stanove u zgradi toplinskom energijom ali ne i stan tuženice budući je izdvojen iz tog sustava

- da se po tužitelju ispostavljeni mjesečni računi tuženici za razdoblje od siječnja do studenog 2020. odnose na obračunate fiksne troškove, a ne i na isporučenu toplinsku energiju.

10.1. Osnovanost tužbenog zahtjeva iz materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud temelji na članku 45. stavku 9. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 120/14, 95/15 i 76/18 – dalje u tekstu: ZTTE) prema kojem su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije koju energiju niti ne koriste, odnosno dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, dakle one troškove koji nisu u svezi sa (ne) grijanjem njihova stana ili prostora, ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgradu (primjerice za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže koja se mora održavati neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi i dr. ) te za grijanje zajedničkih prostorija (hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih i sl. prostorija). Prvostupanjski sud se pri tome poziva i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022.

10.2. Posljedično utvrđenim činjenicama i citiranoj odredbi članka 45. stavka 9. ZTTE prvostupanjski je sud primjenom članka 451. stavka 3. ZPP održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivanke Antić iz [adresa] posl.br. Ovrv-264/2021 od 10. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 253,95 EUR sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od po 23,08 EUR od dana dospijeća do isplate temeljeći odluku o zateznoj kamati na članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO). Odluku o obvezi tuženice da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 89,04 EUR prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP.

11. U žalbi tuženica ponavlja da ne koristi toplinsku energiju tužitelja od 17. rujna 2014. jer je njezin stan izdvojen iz sustava zajedničkog centralnog grijanja zgrade u kojoj se stan nalazi zbog čega tužitelj nije ni mogao isporučiti uslugu koja bi se sasto jala u toplinskoj energiji koju bi koristila. Stoga smatra da nije dužna plaćati nikakve troškove toplinske energije imajući u vidu članak 45. stavak 3. ZTTE ujedno tvrdeći da se održavanje toplinske stanice, zajedničkih dijelova sustava centralnog gri janja u zgradi u kojoj se nalazi njezin stan ima podmirivati iz sredstava zajedničke pričuve s obzirom da je toplinska infrastruktura u zajedničkom vlasništvu suvlasnika stambene zgrade. Nastavno tvrdi da obrazloženje pobijane presude nije u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 670/2011 od 10. studenog 2011. gdje je zauzet stav da nakon što se korisnik izdvojio iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice više nije u obvezi plaćati račune tužitelju već je dužan plaćati potrošnju prema količini pružane komunalne usluge opskrbe toplinskom energijom, a koja potrošnja u konkretnom slučaju ne postoji.

12. Prije svega valja navesti da je za predmetni postupak, a imajući u vidu da se radi o računima za toplinsku energiju za 2020., relevantan Zakon o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 120/14, 95/15 i 76/18, 86/19 i 118/19 – dalje u tekstu: ZTTE/19), a ne Zakon o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 120/14, 95/15 i 76/18) primjenom kojeg je prvostupanjski sud prosuđivao predmetni spor. Međutim, u članku 45. stavku 3. ZTTE/19 identično kao i u članku 45. stavku 9. ZTTE propisano je da je krajnji kupac iz stavka 1. članka tog Zakona (a što je krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava), dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Dakle krajnji kupci koji su se izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava, kao što je to učinila tuženica, dužni su nakon izdvajanja sukladno članku 45. stavku 3. ZTTE/19 plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije za grijanje stana ili vode koju od izdvajanja više i ne koriste. Konkretno dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njihova stana ili prostora i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energija za cjelinu zgrade i zajedničkih prostorija budući se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju odnosno ne umanjuju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi. Izneseno pravno shvaćanje identično je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo, osim u odluci Rev-285/2021- 3 od 23. kolovoza 2022. na koju se poziva prvostupanjski sud, i u nizu drugih odluka od kojih se ističu odluke broj Rev-185/2023 od 21. veljače 2024., Rev-185/2023-3 od 21. veljače 2024., Rev-870/2022 od 14. ožujka. 2023., Rev-1202/2021 od 10. svibnja 2023. i dr.

13. U odnosu na revizijsku odluku na koju se poziva tuženica posl.br. Rev-x 670/2011 od 10. studenog 2011. valja navesti da, imajući u vidu vrijeme kada je ta odluka donesena, nije bio u primjeni ZTTE/19 u kojem je izričito propisano da je krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu pa stoga pravno shvaćanje izraženo u toj odluci nije primjenjivo u predmetnom sporu.

14. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanoj točki I. izreke te u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke u vezi koje tuženica ne iznosi konkretne razloge pobijanja, a da ovaj sud u odluci o troškovima postupka ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

15. Nepobijana točka II. izreke nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku zbog čega prvostupanjska presuda u tom dijelu ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Varaždinu 13. svibnja 2026.

Sutkinja

Tanja Novak-Premec