Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-696/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer, predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Mamuli, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika B2 Kapitala d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-517/2023-11 od 7. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: P-517/2023-11 od 7. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.I. Utvrđuje se da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja B2 Kapitala d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, protiv ovršenika NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem Ugovora o cesiji, ugovora o ustupu i prijenosu tražbine Hrvatske poštanske banke d.d. i B2 Kapitala d.o.o. Zagreb zaključenog dana 23.07.2019., ovjerenom po javnom bilježniku Aniti Škurjanec, Zagreb, pod poslovnim brojem: OV-942/2019 od 30.08.2019., kao i Izjave o suglasnosti od 01.06.2011., ovjerene kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, Karlovac, broj: OV-6793/2011, te se nalaže Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Karlovcu, da sva sredstva koja su zaplijenjena po navedenom zahtjevu vrati na račun ovršenika NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kako na ime glavnice i kamata, tako i na ime troškova provedbe kod nadležne Financijske institucije.

I.II. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Karlovcu, da postupa prema bilo kojem budućem zahtjevu za izravnu naplatu temeljem Ugovora o cesiji, ugovora o ustupu i prijenosu tražbine Hrvatske poštanske banke d.d. i B2 Kapitala d.o.o. Zagreb zaključenog dana 23.07.2019., ovjerenom po javnom bilježniku Aniti Škurjanec, Zagreb, pod poslovnim brojem: OV-942/2019 od 30.08.2019., kao i Izjave o suglasnosti od 01.06.2011., ovjerene kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić, Karlovac, broj: OV-6793/2011.

I.III. Nalaže se tuženiku B2 Kapitalu d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, da tužitelju NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi trošak ovog postupka prema odluci suda uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate po stopi od 7,00% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za 3 postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, u roku od 15 dana.“

Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu B2 Kapitala d.o.o., podnesenog protiv njega, temeljem Ugovora o cesiji, ugovora o ustupu i prijenosu tražbine Hrvatske poštanske banke d.d. (dalje: HPB d.d.) i B2 Kapitala d.o.o. od 23. srpnja 2019. te Izjave o suglasnosti od 1. lipnja 2011., kao i da se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu (dalje: HZMO, PU) u Karlovcu naloži da sva sredstva zaplijenjena po navedenom zahtjevu vrati na njegov račun, te ispravno - da ne postupa po bilo kojem budućem zahtjevu za izravnu naplatu temeljem navedenog Ugovora i Izjave o suglasnosti.

6. Odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećim utvrđenjima:

- da je tužitelj zaključkom istoga suda poslovni broj: Ovr-325/2023-3 od 7. srpnja 2023. upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ-a)

- da tužitelj u tužbi navodi da mu je povodom tuženikova zahtjeva za ovrhu na novčanim primanjima, temeljem Ugovora o cesiji zaključenog između HPB d.d. i B2 Kapitala d.o.o., te Izjave o suglasnosti broj: OV-6793/2011 od 1. lipnja 2011., ustegnuta mirovina za razdoblje od prosinca 2022. do veljače 2023. u ukupnom iznosu od 412,38 EUR, međutim, Ugovor o kreditu da je zaključio s HPB d.d. i Izjavu o suglasnosti dao isključivo u korist HPB d.d., koju nije ovlastio da suglasnost prenese na treću osobu, a osim toga tvrdi da je nastupila zastara tražbine

- da je tuženik osporio tužbeni zahtjev navodeći da je ovršna isprava broj: OV- 6793/2011 prenesena na njega od strane ranijeg vjerovnika (cesionara) sukladno odredbama čl. 80. do 87. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a), te je kao novi vjerovnik stupio u pravni položaj ranijeg vjerovnika i na njega su prenesena sva prava iz ovršne isprave pa je ovlašten pokrenuti postupak izvansudske ovrhe pred HZMO, a osim toga da nije nastupila zastara tražbine, jer je desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. ZOO-a prekinut poduzimanjem pravnih radnji njegovog prednika protiv dužnika radi ostvarenja tražbine, i to dostavom instrumenata osiguranja kredita - zadužnice OV-6794/2011 Financijskoj agenciji (dalje: FINA), te Izjave o suglasnosti OV-6793/2011 Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje

- da je nesporno da je tužitelj s HPB d.d. zaključio Ugovor o kreditu i u vezi s tim potpisao Izjavu o suglasnosti broj: OV-6793/2011 od 1. lipnja 2011., međutim, isti svoju obvezu i dospjelo novčano potraživanje priznaje samo stranci s kojom je sklopio Ugovor o kreditu, a ne i tuženiku, navodeći da tuženik prema njemu nema pravni osnov za naplatu preuzetog novčanog potraživanja

- da Izjava o suglasnosti od 1. lipnja 2011., solemnizirana od strane javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz Karlovac pod brojem: OV-6793/2011, ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, te je evidentno da je HZMO trebao ustezati iz mirovina tužitelja anuitete za otplatu kredita, glede čega iz dokaza u spisu proizlazi da je Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri d.o.o. kao punomoćnik HPB d.d. upućivao upit HZMO- u o postupanju u predmetu „Izjava o zapljeni poslovni broj: OV-6794/11 NB“, navodeći da je njegova stranka 9. veljače 2012. zaprimila dopis HZMO kojim je izvještena da će se dug po osnovi poslovni broj: OV-6794/2011 početi ustezati od 1. travnja 2013. od kada za isto postoji zakonska mogućnost, međutim, od tada da su evidentirane samo četiri uplate, pa je zatraženo očitovanje o razlozima nepostupanja

- da iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje po predmetu OV-6794/2011 NB proizlazi ukupno naplaćeni glavni dug u iznosu od 264,60 EUR, dok iz Izvatka iz poslovnih knjiga tuženika od 11. studenog 2022. proizlazi da je u predmetu NB ostao nenaplaćeni ukupni dug u iznosu od 46.643,82 kn

- da iz dokaza u spisu proizlazi da su HPB d.d. i B2 Kapital d.o.o. 23. prosinca 2016. sklopili Ugovor o prijenosu tražbine koju je banka imala prema tužitelju, pa je tuženik postao vjerovnik u odnosu na potraživanje koje je ranije prema tužitelju imala HPB d.d.

- da je HPB d.d. dostavila tužitelju Obavijest o ustupu tražbine temeljem Ugovora o prijenosu tj. cesiji od 9. veljače 2017.

- da je tuženik predmetni zahtjev za ovrhu na novčanim primanjima temeljem Izjave o suglasnosti zapljene primanja OV-6793/2011 za dužnika OB podnio HZMO-u 16. studenog 2022.

- da je HZMO na upit (zahtjev) tužitelja od 27. veljače 2023. istog izvijestio da dio njegove mirovine usteže u korist ovdje tuženika temeljem Ugovora o cesiji između HPB d.d. i B2 Kapitala d.o.o., te Izjave o suglasnosti broj: OV-6793/2011 od 1. lipnja 2011.,

slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik ovlašten, odnosno da ima pravni osnov za naplatu preuzetog novčanog potraživanja, u odnosu na koje nije nastupila zastara, pa je tužbeni zahtjev odbio.

7. U žalbi tužitelj navodi da prvostupanjski sud svoje zaključke izvodi samo iz podneska Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri „kako je njegova stranka zaprimila dopis HZMO-a kojim je izvještena da će se dug po osnovi poslovnog broja: OV -6794/2011 početi ustezati od 1. travnja 2013.“, te jednako tako samo na temelju izjave istog odvjetničkog društva utvrđuje „kako ga je njegova stranka izvijestila da su od tada evidentirane samo četiri uplate“, te nadalje zaključuje da preostali dug u iznosu od 46.643,82 kn proizlazi iz Izvatka iz poslovnih knjiga B2 Kapitala d.o.o. od 11. studenog 2022. U svezi toga ističe da izvadak iz poslovnih knjiga ne može biti osnova za naplatu potraživanja, već je isto trebalo utvrditi putem službenih podataka HZMO-a. Ustraje kod navoda da je potraživanje na koje se odnosi Izjava o suglasnosti zastarjelo, obzirom na desetogodišnji rok zastare, jer kroz navedeni period nije razvidno koji dio i kada je naplaćen, a glavni dokaz za tvrdnju postojanja dugovanja i naplate da su dopisi navedenog odvjetničkog društva, koje je zastupalo HPB d.d. Ističe da prvostupanjski sud nije na pravilan način utvrdio (ne)osnovanost prigovora zastare, te da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, dakle pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a na koju osnovano ukazuje tužitelj, a i činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

8.1. Naime, presuda nema jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su djelomično nejasni i međusobno proturječni, te u nesuglasju sa sadržajem isprava u spisu, zbog čega se ista ne može ispitati.

9. Tako prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj s HPB d.d. zaključio Ugovor o kreditu i u korist HPB d.d. potpisao Izjavu o suglasnosti od 1. lipnja 2011., a osim toga, da je između HPB d.d. i tuženika B2 Kapital d.o.o. 23. prosinca 2016. zaključen Ugovor o prijenosu tražbine, kojim pravnim poslom je tuženik postao vjerovnik u odnosu na tužitelja glede potraživanja koje je ranije prema njemu imala HPB d.d.

9.1. U točki I. tužbenog zahtjeva i u točki I. izreke pobijane presude spominje se Ugovor o cesiji, ugovor o ustupu i prijenosu tražbine zaključen između HPB d.d. i B2 Kapitala d.o.o. Zagreb dana 23. srpnja 2019., te ovjeren po javnom bilježniku Aniti Škurjanec iz Zagreba, pod poslovnim brojem: OV-942/2019 dana 30. kolovoza 2019., pa je u pitanju nesuglasje o bitnoj činjenici koju nije moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza, budući da se niti jedan od navedenih ugovora o prijenosu tražbine ne nalazi u spisu.

10. Nedvojbeno je da prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Prema stavku 2. istog članka ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (čl. 82. st. 1. ZOO-a).

10.1. Točno je da je u konkretnom slučaju tužitelju upućena Obavijest o ustupu tražbine, međutim, obzirom da isti izričito osporava da bi tuženik prema njemu imao pravnu osnovu za naplatu novčanog potraživanja, prema ocjeni ovog suda , postojanje ugovora o prijenosu tražbine, njegova valjanosti i sadržaj ugovora predstavljaju odlučne činjenice u ovom sporu.

10.2. Usprkos tome, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik stupio u pravni položaj ranijeg vjerovnika, a da pritom nije utvrdio je li predmetna tražbina uopće bila obuhvaćena ugovorom o prijenosu tražbine, u kojem je opsegu prenesena i s kojim pravnim učincima u odnosu na tužitelja kao dužnika, niti je iznio razloge o tužiteljevim tvrdnjama da suglasnost nije dana u korist treće osobe, niti je ispitao pravnu prirodu i doseg predmetne izjave u kontekstu odredaba o ustupu tražbine.

10.3. Zbog izostanka uvida u navedeni ugovor i utvrđenja njegovog sadržaja, činjenično stanje u tom dijelu ostalo je nepotpuno utvrđeno, a razlozi pobijane presude su nejasni i nedostatni, čime je počinjena navedena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

11. Nadalje, nejasni su i nedostatni razlozi pobijane presude i o prigovoru zastare. Prvostupanjski sud navodi da zastara nije nastupila jer potraživanje još uvijek nije naplaćeno, te da je zastara prekinuta poduzimanjem pravnih radnji vjerovnika, ali ne utvrđuje koje su točno radnje poduzete, kada su poduzete, niti iz kojih dokaza proizlazi njihov učinak na tijek zastare u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o obveznim odnosima. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na dopise punomoćnika ranijeg vjerovnika, a ne daje razloge zašto bi takvi dopisi predstavljali radnje koje dovode do prekida zastare.

12. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Odredbom čl. 241. ZOO-a određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

13. Zbog izostanka utvrđenja koje konkretne radnje vjerovnika su poduzete radi ostvarenja tražbine i kada, te neobrazlaganja iz kojih dokaza te činjenice proizlaze, kao i kakav je njihov pravni učinak na tijek zastare, pobijana presuda se ni u tom dijelu ne može ispitati.

14. Iz navedenih razloga, na temelju odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj sud, točno i potpuno utvrdilo. Između ostalog, provesti će sve predložene dokaze (dakle izvršiti uvid i u spis Ovr-325/2023, kojemu je vjerojatno priložen sporni ugovor o prijenosu tražbine) te ih ocijeniti u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovo poglavito radi utvrđenja činjenica koje se tiču prijenosa predmetne tražbine i pitanja zastare, vodeći računa o sadržaju naprijed citiranih mjerodavnih zakonskih odredbi i razlozima ovog rješenja, te imajući u vidu žalbene navode tužitelja. U novoj odluci kojom će ponovo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je dužan iznijeti sve razloge o odlučnim činjenicama, te će tom odlukom ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Varaždin, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer