Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-231/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivane Čačić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Danijela Nenadić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici KC, Dea Frua i Veronika Baćani, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 30. prosinca 2025. poslovni broj: Povrv-153/2023- 54, u sjednici vijeća održanoj 13- svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Povrv-153/2023-54 od 30. prosinca 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

II. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupka te ista ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice posl.br. Ovrv-1512/2023 od 12. svibnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 5.678,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 3. svibnja 2022. do isplate. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 182,49 EUR sa zateznom kamatom te joj naknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 224,00 EUR sa zateznim kamatama te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.827,53 EUR sa zateznom kamatom od 30. prosinca 2025. do isplate.

2. Navedenu prvostupanjsku presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženica u dijelu kojim je odlučeno pod točkom I. i II I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih osnova određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom nadležnom županijskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženici, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka koji je započeo prijedlogom tužiteljice za ovrhu, a nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora tuženice na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice poslovni broj: Ovrv-1512/2023 od 12. svibnja 2023., zahtjev je tužiteljice za isplatu iznosa od 5.860,54 EUR temeljen na računu br. 29/1/1 od 25. travnja 2022. s naznačenim danom dospijeća 2. svibnja 2022. ispostavljenog tuženici za obavljene odvjetničke usluge. Između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica kao odvjetnica na temelju punomoći zastupala tuženicu u više predmeta pred više sudova i javnim bilježnikom i za nju poduzimala određene pravne radnje te da stranke nisu sklopile pisani ugovor o zastupanju.

6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i onih utvrđenim na temelju provedenog dokaznog postupka uvidom u pisane isprave i sudske predmete, saslušanjem svjedoka LC, UC i VC te saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud je utvrdio je sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica na temelju punomoći zastupala tuženicu u parničnom predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P-55/2020 u pravnoj stvari tužitelja LC protiv tuženice radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 3. lipnja 2014. i Ugovora o darovanju od 14. srpnja 2014. u kojem je postupku, vrijednosti predmeta spora od 750.000,00 kn, sastavila odgovor na tužbu te da je taj postupak okončan povlačenjem tužbe zbog sklapanja izvansudske nagodbe

- da je tužiteljica na temelju punomoći zastupala tuženicu u parničnom predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. P Ob-151/2020 u pravnoj stvari tužitelja LC protiv tuženice radi utvrđenja bračne stečevine, da je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 1.000.000,00 kn te da je u tom predmetu tužiteljica sastavila odgovor na tužbu 24. ožujka 2020., a postupak je okončan povlačenjem tužbe zbog sklopljene izvansudske nagodbe

- da je tužiteljica zastupala tuženicu u predmetu Općinskog suda u Zadru posl.br. P Ob-22/2020 koji postupak je pokrenut radi utvrđenja bračne stečevine s naznačenom vrijednosti predmeta spora od 1.000,000,00 kn te je u tom postupku tužiteljica podnijela odgovor na tužbu 18. ožujka 2020. i sastavila podnesak od 8. svibnja 2020.

- da je tužiteljica zastupala tuženicu u predmetima pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. Ovr-36/2020 i posl.br. P-98/2021 u kojim predmetima je sastavila odgovor na tužbu od 16. ožujka 2020. i odgovor na prijedlog za određivanje privremene mjere od 25. veljače 2020., a u kojim predmetima je naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 20.000,00 kn

- da je tužiteljica sastavila izjavu u kojoj je navedeno da je LC upoznat sa prodajom motornog vozila i da je ukupan iznos cijene dao svojoj supruzi od kojeg novca ne potražuje ništa za sebe te da je tu izjavu potpisao LC

- da je tužiteljica sastavila Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2021. koji je sklopljen između tuženice GC kao zakupodavca i trgovačkog društva Work time d.o.o. Zagreb kao zakupnika te je prisustvovala ročištu za ostavinsku raspravu 5. siječnja 2022. iza pok. oca tuženice održanim kod javnog bilježnika Nives Mirčetić

- da je za sve obavljene radnje tužiteljica u skladu sa dogovorom sa tuženicom izdala račun broj 27/1/1 u iznosu od 50.406,25 kn društvu Bertol automobili d.o.o. Velika Mlaka za koji je dogovoreno obročno plaćanje na osam mjesečnih rata u iznosima od po 6.250,00 kn te da je po tom računu plaćen prvi obrok u iznosu od 6.250,00 kn u siječnju 2022. nakon čega je na zahtjev bivšeg supruga tuženice LC taj račun storniran, no kako je plaćen iznos od 6.250,00 kn da je tom društvu izdala novi račun broj 28/1/1 za taj plaćeni iznos te račun tuženici koji je predmet ovog postupka na iznos od 44.156,25 kn

- da nagrade za zastupanje u sudskim predmetima za poduzete parnične radnje, zastupanje u ostavinskom predmetu, sastav ugovora o zakupu i sastav izjave sukladno Tarifi o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje u tekstu Tarifa) koja se primjenjivala u vrijeme poduzimanja parničnih radnji i izdavanja spornog računa, prema vri jednosti predmeta spora i vrijednosti boda za obračun nagrade od 10,00 kn, umanjeno za plaćeni iznos od 6.250,00 kn i iznos od 3.900,00 kn za koji iznos je sama tužiteljica umanjila račun, ukupno s PDV-om iznosi 42.781,25 kn odnosno 5.678,05 EUR

- da tuženica nije platila ni jednu uslugu tužiteljice za zastupanje tijekom postupka pa niti iznos od 45.000,00 kn „na ruke“ u proljeće 2022. u kafiću u [adresa] ocijenivši iskaz tuženice i svjedokinje VC o plaćanju tog iznosa nevjerodostojnim i neistinitim.

6.1. Na temelju naprijed navedenih utvrđenih činjenica prvostupanjski sud prosudio je predmet spora iz aspekta odredbi članka 763. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18 , 126/21, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) kojim je definiran ugovor o nalogu i pravo nalogoprimca na nagradu za svoj trud, te daljnjih odredbi članka 765. stavka 1. ZOO prema kojima je nalogoprimac dužan postupati kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin kao i odredbe članka 775. i 776. ZOO prema kojima nalogodavac duguje naknadu za obavljeni rad u običajnoj visini i nakon obavljenog posla, ocijenivši da su stranke potpisivanjem punomoći sklopile ugovor o nalogu kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u nekom sudskom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti nagradu za njegov rad slijedom čega odvjetnik ima pravo zahtijevati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog tj. završi zastupanje stranke u određenoj pravnoj stvari.

6.2. Posljedično utvrđenom činjeničnom stanju i iznesenih zakonskih odredbi, a ujedno ocijenivši prigovor zastare neosnovanim, prvostupanjski sud primjenom članka 451. stavka 3. ZPP održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika za iznos od 5.678,05 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća naznačenog u računu primjenom članka 29. stavka 1. ZOO dok za iznos od 182,49 EUR ukida taj platni nalog i odbija tužbeni zahtjev u tom dijelu.

6.3. Odluku o obvezi tuženice da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.827,53 EUR prvostupanjski sud temelji na članku 154. stavku 5. ZPP i članku 155. istog Zakona ocijenivši neuspjeh tužiteljice neznatnim zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

7. Drugostupanjski sud je prije svega ispitao pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste na temelju članka 365. stavka 2. ZPP u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona , te je utvrđeno da donošenjem pobijane presude nije ostvarena ni jedna od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7.1. Ovaj sud ne nalazi ostvarenom ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba djelomično reproducirajući zakonsko obilježje te bitne povrede, jer protivno navodima žalbe, izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi razlozima presude. Prvostupanjski sud iznio je odlučne, jasne, neproturječne i iscrpne razloge o odlučnim činjenicama na kojima je temeljio materijalno pravno stajalište o obvezi tuženice da tužiteljici namiri utuženu tražbinu u pretežitom dijelu, te činjenice ne proturječe međusobno niti provedenim dokazima, niti prvostupanjska presuda ima bilo kakve druge nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o svim bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužiteljice i tuženice o predmetu spora te je opravdana ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim, relevantnim i logički konzistentnim razlozima zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom i zbog čega ovaj sud ne nalazi da bi donošenjem iste tuženici bilo povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku imanentno pravu na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10 i 5/14) kako to tvrdi tuženica u žalbi.

8. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnog stanje utvrđenog po sudu prvog stupnja, a posljedično i pravilnost primijenjenog materijalnog prava, tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i selektivno cijenio navode svjedoka i stranaka pri tome ne valorizirajući navode svjedoka predloženih po tuženoj . Tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno vrednovao iskaz svjedokinje VC diskreditirajući ga bez valjanog razloga premda isti potvrđuje ključnu tvrdnju tuženice o izvršenoj isplati utuženog iznosa „na ruke“. Interpretira dijelove iskaza svjedokinje VC tvrdeći da je upravo takav iskaz, s obzirom na protek vremena, životan, uvjerljiv i tipičan za svjedoka koji nema interes u ishodu postupka te da korespondira s iskazom tuženice. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je ne zahtijevanje tuženice potvrde o primitku novca „neživotno i nelogično“ smatrajući da je u okolnostima konkretnog slučaja životno i logično da tuženica od svoje odvjetnice s kojom je postojao odnos povjerenja i prijateljstva te dogovor da se isplate vrše u gotovini, ne zahtijeva potvrdu o plaćenom računu prilikom isplate gotovine smatrajući notornim da se isplata vrši bez izdavanja posebne potvrde, osobito kada novac prima odvjetnik koji je profesionalno i zakonski obvezan voditi evidenciju o naplatama i izdavati račune sukladno propisima, a ne primati isplatu u gotovini.

9. Naprijed iznesenim žalbenim navodima kojima preocjenjuje iskaz svjedokinje VC i svoj iskaz na način da je istinito upravo ono što ona tvrdi, tuženica nije dovela u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskog sudu. Ovlast ocjenjivanja provedenih dokaza je na sudu, a ne na strankama, te prvostupanjski sud sukladno članku 8. ZPP, odlučne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka , a što je prvostupanjski sud učinio na taj način te je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji otklanjaju svaku razumnu sumnju u istinitost stečenog uvjerenja.

10. Stoga ovaj sud pravilnim prihvaća činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženica nije u kafiću u [adresa] tužiteljici predala 45.000,00 kn u gotovini budući je pravilno iskaz tuženice i svjedokinje VC ocijenio nevjerodostojnim, neistinitim i nelogičnim. Tuženica u svom iskazu nije navela razloge zbog čega predaja gotovine po spornom računu nije dogovorena u [adresa] gdje je sjedište odvjetničkog ureda tužiteljice i gdje stanuje svjedokinja VC koja je bila prisutna prilikom predaje novca ili u [adresa] gdje stanuje tuženica već u udaljenijoj [adresa], a njezini razlozi da je novac predan tužiteljici na ruke na njezinu zamolbu jer joj je račun blokiran i zbog čega ga nije mogla platiti preko računa su nelogični jer je novac mogla uplatiti na račun tužiteljice preko banke, predajući gotovinu na šalteru banke, a nelogični su i njezini razlozi da bi u gotovini tužiteljici predala veći iznos od dugovanog za gotovo 850,00 kn u situaciji kada je trebala posuditi 10.000,00 kn upravo da bi tužiteljici podmirila dugovanje. Kada se svemu tome dodaju navodi tuženice iz prigovora u kojem navodi da tužiteljica nije izvršila usluge navedene u računu, a o čemu raspolaže relevantnim dokazima, da je račun na kojem je temeljen prijedlog za ovrhu nevjerodostojan i neutemeljen i da opreza radi ističe prigovor zastare, dakle ne tvrdi da je račun podmirila i na koji način, to se protivno navodima žalbe njezin iskaz kao i iskaz svjedokinje VC ne može smatrati logičnim i životnim kako to tvrdi u žalbi, a niti se može ocijeniti vjerodostojnim.

11. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je iz provedenih dokaza utvrdio radnje koje je tužiteljica kao punomoćnica tuženice obavila u sudskim predmetima i ostavinskom predmetu iza pok. oca tuženice i koje je isprave sastavila te vrijeme kada je te radnje poduzela. Isto tako prvostupanjski je sud prema relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja se primjenjivala u trenutku kada su odvjetničke radnje obavljene, utvrdio visinu nagrade koja pripada tužiteljici kao odvjetnici te dospijeće tih nagrada. Zbog toga su navodi žalbe da iz računa i iz stanja spisa nije moguće sa sigurnošću utvrditi vrijeme poduzimanja pojedinih radnji niti je razvidno da li su iste obračunate sukladno zakonom propisanom trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, paušalne i nekonkretizirane pa stoga nisu prihvaćeni osnovanim, dok činjenica da je tužiteljica izdala račun tuženici izvjesno vrijeme nakon što su radnje obavljene nisu odlučne za ocjenu obveze tuženice da ih plati.

12. Kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom odredbi članka 763. stavka 2., članka 775. i članka 776. stavka 1. ZOO obvezao tuženicu da tužiteljici isplati nagradu za obavljene odvjetničke usluge u ukupnom iznosu od 5.678,05 EUR i zateznu kamatu na taj iznos od 3. svibnja 2022. po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. ZOO zbog čega nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, to je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP valjalo žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj odluci o glavnoj stvari sadržanoj u točki I. izreke te u odluci o troškovima sadržanoj u točki III. izreke budući tuženica ne iznosi razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima očito je pobijajući posljedično pobijanju odluke o glavnoj stvari, a da drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

13. Budući prvostupanjska presudu u odbijajućem dijelu točke II. izreke nije pobijana žalbom, to ista u tom dijelu ostaje neizmijenjena (članaka 365. stavak 1. ZPP)

U Varaždinu 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer