Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-53/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Rastiji, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika RG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, uz sudjelovanje djeteta mlt. TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici AG, dipl.iur. u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Osijek, te po tužbi tužitelja RG, protiv tuženice ĐG, sve radi razvoda braka i spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbama tužiteljice i djeteta mlt. TG izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-63/2025-31 od 12. ožujka 2026., ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj: P Ob-63/2025-32 od 16. ožujka 2026., dana 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalba tužiteljice i žalba djeteta mlt. TG kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P Ob-63/2025-31 od 12. ožujka 2026., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj: P Ob-63/2025-32 od 16. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Određuje se privremena mjera radi ostvarivanja osobnih odnosa mlt. TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem RG , OIB: [osobni identifikacijski broj], jednom tjedno i to svake srijede poslijepodne (odnosno nakon što mlt. TG završi s nastavom kada ide poslijepodne u školu), na javnom mjestu prikladnom za dijete ili u kućanstvu oca samo ukoliko dijete za to izrazi želju, a sve pod nadzorom stručne osobe, uz prethodni dogovor voditelja nadzora i roditelja, u trajanju do 6 mjeseci, ukoliko ne nastupe okolnosti za raniji prestanak nadzora, izmjenu odluke ili zabranu osobnih odnosa roditelja s djetetom, a počev od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa, sukladno članku 124. stavak 1. - 5. Obiteljskog zakona, na način da će majka dovesti mlt. TG i doći po njega u vrijeme i na mjesto prema dogovoru sa voditeljem nadzora.

II. Tijek roka za žalbu, niti žalba ne odgađa provedbu ove privremene mjere.“

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda od 16. ožujka 2026. ispravljeno je navedeno rješenje u točki I., trećem redu izreke, te na stranici 7, osmom redu obrazloženja, tako da umjesto riječi: „… jednom tjedno …“, ima stajati: „… jednom tjedno u trajanju od sat vremena …“. U ostalom dijelu uvoda, izreke i obrazloženja rješenje od 12. ožujka 2026. ostalo je neizmijenjeno.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenim žalbama pobijaju tužiteljica i dijete mlt. GG zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ-a), predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet ovog postupka je privremena odluka o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta mlt. TG s ocem, u trajanju do 6 mjeseci, donesena u parnici radi razvoda braka stranaka i donošenja odluke s kojim roditeljem će dijete mlt. GG stanovati, ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem i uzdržavanja djeteta.

6. U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema podacima u spisu, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- da je brak parničnih stranaka zaključen 16. lipnja 2007., te da je u istom rođeno dvoje djece - ĆG (koji je tijekom postupka postao punoljetan) i GG, rođen **.**.2012.

- da je bračna zajednica stranaka prestala 1. rujna 2024., kada je tužiteljica s djecom odselila iz kuće, i to nakon događaja zbog kojeg je tuženika prijavila za nasilje u obitelji, u svezi čega se protiv njega vodi kazneni postupak pred istim sudom

- da je tuženik bio u istražnom zatvoru od 1. rujna do 8. studenog 2024., nakon čega su mu izrečene mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj/žrtvi ĐG na udaljenost manju od 100 metara i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom/žrtvom ĐG, koja mjere će trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti kaznene presude

- da je na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda (dalje: HZZSR, PU) Osijek od 30. prosinca 2024., obrazloženog navodima da otac nema uvida u vlastita štetna ponašanja pa je prisutan visoki rizik da bi on i njegovi roditelji mogli nastaviti vršiti pritisak na djecu da daju iskaze u njegovu korist, što bi se negativno odražavalo na njihovo svakodnevno funkcioniranje i razvoj, Općinski sud u Osijeku donio rješenje poslovni broj: R1 Ob-1055/2024-13 od 21. svibnja 2025., kojim je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. djecom na 6 mjeseci, koje rješenje je postalo pravomoćno 8. srpnja 2025.

- da su roditelji i djeca radi doživljenog traumatskog iskustva nasilja u obitelji bili uključeni u psihosocijalno savjetovanje pri Obiteljskom centru u Osijeku

- da je nakon isteka zabrane ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, tuženik pokušao u dva navrata ostvariti kontakt s mlt. TG, međutim, dijete se na njegove riječi oglušilo i udaljilo, iako negira da bi otac tom prilikom bio neugodan ili ga na nešto silio

- da je mlt. GG u razgovoru s psihologinjom HZZSR, PU Osijek iskazao kako ne želi ostvarivati osobne odnose s ocem, pri tome navodeći kako je nemoguće da se tata tako brzo „popravio“, jer je tijekom zajedničkog života često bio bezobrazan, pod čim podrazumijeva kako se tata znao naljutiti i vikati ukoliko bi ga primjerice probudio tijekom popodnevnog odmora, što bi trajalo nekih desetak minuta, te bi tada i psovao, a njega da je i nadalje strah od mogućeg tatinog ponašanja, odnosno od toga da će se tata naljutiti i vikati, te navodi kako za sada nema želju viđati tatu, niti mu se javiti

- da iz mišljenja stručnog tima HZZSR, PU Osijek od 13. veljače 2026. proizlazi kako su ostvareni minimalni preduvjeti da mlt. TG počne ostvarivati osobne odnose s ocem pod nadzorom stručne osobe, i to na način da se isti ostvaruju postepeno i uz pripremu djeteta, svaki utorak i petak u trajanju od sat vremena, na koji način bi se omogućilo djetetu da ostvari svoje pravo na osobne odnose s roditeljem s kojim ne živi, uz nadzor stručne osobe, u sigurnom i stabilnom okruženju bez bojazni da bi otac mogao vikati na njega, a istovremeno da se i ocu omogući da pokuša ostvarivati osobne odnose s djetetom usmjerene isključivo na razvoj i unapređenje njihovog odnosa, bez pokušaja da na bilo koji način pridobije dijete „na svoju stranu“ u aktualnim sudskim postupcima

- da iz podneska posebne skrbnice od 27. veljače 2026. proizlazi da je obavila razgovor s mlt. TG radi utvrđivanja njegove volje i mišljenja, kojom prilikom je izjavio da ne želi viđati oca, da mu je to još prerano, da ne želi odlaziti u kućanstvo oca jer je od tamo istjeran i tamo se dogodilo nasilje od strane oca, te nikako nije spreman odlaziti u kuću gdje su svi ranije živjeli, pa nakon što je upozoren da kao dijete ima prava, ali i dužnosti, te da je njegova dužnost da viđa roditelja s kojim ne stanuje, mlt. TG je izjavio kako ne želi viđati oca, da bi ga viđao samo ako sud donese odluku da mora , time da ne bi poštivao svaku sudsku odluku, već samo onu u kojoj bi bili određeni susreti s ocem u nekoj ustanovi, a ne u njegovoj kući i to samo pod nečijim nadzorom , dok je na upit što bi otac trebao promijeniti da bi se odlučio kontaktirati s njih, odgovorio da bi volio da se prestane ponašati kao do sada, da prestane biti ljut i bezobrazan, te da se na njega više ne dere

- da iz očitovanja HZZSR, PU Osijek od 6. ožujka 2026. (na podnesak posebne skrbnice) proizlazi kako stručni tim smatra da je želju djeteta u ovom trenutku potrebno uvažiti samo djelomično i s posebnim oprezom, pa se predlaže da se ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom pod nadzorom stručne osobe odredi jednom tjedno u trajanju od sat vremena, na razdoblje od 6 mjeseci, svake srijede poslijepodne, koji način ostvarivanja osobnih odnosa bi trebao pridonijeti smanjivanju anticipatornog straha kojeg mlt. TG navodi u odnosu na oca, sve kako bi se djetetu omogućilo da uspostavi kontakt s ocem nakon duljeg vremena koje nisu provodili zajedno, te kako bi imali priliku razgovarati i pokušati riješiti nastale nesuglasice

- da je tužiteljica na ročištu 10. ožujka 2026. predložila da se osobni odnosi djeteta s ocem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe na adresi njezinog stanovanja s mlt. djetetom, u koje vrijeme bi se ona sa starijim djetetom udaljila iz kuće

- da je tuženik predložio da se osobni odnosi njega i djeteta ostvaruju sukladno prijedlogu stručni tim HZZSR, PU Osijek, navodeći da bi se ostvarivanje osobnih odnosa na način predložen od strane tužiteljice mogao smatrati kršenjem mjere opreza

- da je psihologinja HZZSR, PU Osijek na ročištu 10. ožujka 2026. ostala kod prijedloga stručnog tima iz podneska od 6. ožujka 2026., navodeći da ne bi bilo dobro za mlt. dijete da se osobni odnosi s ocem ostvaruju u kući u kojoj dijete stanuje s majkom i starijim bratom, koji je punoljetan, a čiji odnos s ocem je iznimno narušen i nisu u kontaktu.

7. Temeljem navedenih utvrđenja, prihvaćajući mišljenje i prijedlog stručnog tima HZZSR, PU Osijek stručnim i objektivnim, a imajući u vidu odredbu čl. 5. ObZ-a kojom je određeno načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta, koje je predviđeno i čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 12/93, 20/97), zatim odredbe čl. 124. i 413. ObZ-a kojima je propisano ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem pod nadzorom stručne osobe imenovane od HZZSR , te odredbe čl. 92. st. 1. toč. 3. i čl. 95. st. 1. i 2. ObZ-a kojima je propisano pravo i dužnost ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje, pozivajući se i na odredbu čl. 9. Konvencije o pravima djeteta i čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 7/08), te odredbe čl. 529. do 536. ObZ-a kojima su propisani posebni postupci osiguranja, prvostupanjski sud je ostvarivanje osobnih odnosa mlt. djeteta s ocem odredio jednom tjedno u trajanju od sat vremena, i to svake srijede u poslijepodnevnim satima, na javnom mjestu prikladnom za dijete ili u kućanstvu oca samo ukoliko dijete za to izrazi želju, a sve pod nadzorom stručne osobe koja će olakšati uspostavljanje kontakta djeteta s ocem, te anulirati eventualne sigurnosne rizike za dijete, a osim toga pratiti napredak i razvoj osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te u slučaju ocjene da određeno ostvarivanje odnosa predstavlja za dijete intenzivan psihološki stres ili da su ugroženi djetetov tjelesni ili mentalni razvoj, bez odgode o tome izvijestiti Zavod, koji je dužan predložiti izmjenu odluke o osobnim odnosima, odnosnu zabranu ostvarivanja osobnih odnosa i prije isteka roka na koji je nadzor određen (čl. 125. st. 2. i 4. ObZ-a).

7.1. Pri tome prvostupanjski sud navodi da će se navedenim načinom ostvarivanja susreta i druženja djeteta s ocem uz nadzor stručne osobe omogućiti djetetu da ostvari svoje pravo na osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, olakšati prilagodba djeteta na prisutnost i prihvaćanje oca s kojim je taj odnos prekinut početkom rujna 2024., te istovremeno omogućiti ocu da pokuša ostvarivati osobne odnose s djetetom usmjerene isključivo na razvoj i unaprjeđenje njihova odnosa, dodatno navodeći da ocjena izvedenih dokaza ne upućuje na zaključak da bi određeno ostvarivanje osobnih odnosa mlt. TG s ocem bilo štetno za dijete, unatoč odbijanju djeteta da ostvaruje osobne odnose s ocem, pa i pod nadzorom stručne osobe.

7.2. U odnosu na pravo djeteta na izražavanje mišljenja, te prema čl. 86. st. 2. ObZ-a uzimanju djetetovog mišljenja u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću, prvostupanjski sud navodi da je najbolji interes djeteta pravo djeteta da su njegovi interesi najvažniji, na način da se procjenjuju i uzimaju u obzir tijekom svih aktivnosti koje ga se tiču, međutim, odluke koje se donose u djetetovom najboljem interesu, da se trebaju donositi uzimanjem u obzir i niza čimbenika koji se odnose na okolnosti u kojima se dijete nalazi, pri čemu prioritet imaju djetetova sigurnost i dobrobit. Stoga , rukovodeći se načelom zaštite interesa djeteta na koje obvezuje čl. 3. Konvencije o pravima djeteta i čl. 5. ObZ-a, prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju bezuvjetno poštivanje volje djeteta kako ne želi viđati oca nije u djetetovom interesu, a zbog svih okolnosti življenja i opterećenja djeteta konfliktnim odnosom roditelja, naime, dijete živi s majkom u odnosu na koju je otac počinio nasilje i starijim bratom koji je s ocem u iznimno narušenim odnosima i s njim ne ostvaruje nikakav kontakt, pa je osnovano pretpostaviti da je mlt. dijete u konfliktu lojalnosti, a s tim u vezi i negativnim mišljenjem u odnosu na roditelja s kojim ne živi.

8. U žalbi tužiteljica navodi da određeni način ostvarivanja osobnih odnosa oca s djetetom nije u interesu djeteta, koje je nedvosmisleno izrazilo svoj stav i protivljenje bilo kakvim kontaktima s ocem, koji stav proizlazi iz svih događanja iz ranijeg zajedničkog života s ocem, te očevih postupaka izbacivanja djece i njihove majke iz kuće, koje traume su i danas prisutne kod mlt. TG. Ukazuje na potrebu da se dijete ne izlaže nikakvom pritisku oca ili suda, jer upravo takav pritisak i inzistiranje stvara kod djeteta negativan stav prema ocu koji ne poštuje njegovu želju . Smatra da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir sve te okolnosti, a jednako tako činjenicu da otac ne prihvaća odgovornost za svoje ranije postupke, a ne problemu prići površno i bez ikakvih opravdanih razloga i argumenata donijeti odluku koja je u suprotnosti sa izraženim mišljenjem, željom i voljom djeteta.

9. Posebna skrbnica u žalbi podnesenoj u ime i na traženje mlt. TG navodi da mlt. TG u svim do sada obavljenim razgovorima izražava čvrst otpor prema viđanjima s ocem, te navodi kako još nije spreman na iste, kako mu je još sve prerano, te iako negira da bi mu otac u pokušaju kontakata išta ružno rekao ili napravio, i dalje navodi kako se uznemiri pri očevim pokušajima, te kako nije spreman na kontakt s ocem. Nadalje, navodi da je nakon donošenja pobijanog rješenja 24. ožujka 2026. ponovno obavila razgovor s mlt. TG, koji i dalje navodi da ne želi ići na kontakt s ocem bez obzira na postavljenog voditelja mjere, te navodi da se ne osjeća dobro zbog navedenog i da je jako uznemiren, a prilikom cijelog razgovora da neprestano lomi prste ili uvrće zatvarač gornjeg dijela trenirke gore-dolje, navodeći i kako se loše osjeća jer sudac nije poslušao što je on uporno govorio, te se osjeća iznevjereno „jer samo on mora viđati tatu“. Zaključno, navodi da je mišljenja da prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja najboljeg interesa mlt. TG nije kritični cijenio izvješće o provođenju psihosocijalnog savjetovanja Obiteljskog centra za oca od 6. ožujka 2026. u kojem je navedeno kako dugoročni cilj „prihvaćanja odgovornosti za vlastite postupke i promjena vlastitih ponašanja koja idu na štetu djece“ nije ispunjen , te obzirom da mlt. TG nije spreman i dovoljno osnažen na susrete s ocem, takva vrsta prisile za dijete u dobi od 14 godina da se može negativno odraziti na njegov daljnji psihofizički razvoj uzimajući u obzir dosadašnju obiteljsku dinamiku.

10. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 346. ObZ-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužiteljica sadržajno ukazuje u žalbi, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Naime, ispitujući pobijano rješenje utvrđeno je da isto nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, razumljivo je i sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju uporište u sadržaju izvedenih dokaza.

11. Nadalje, iznesena činjenična utvrđenja, kao i na njima zasnovano materijalnopravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocijene izvedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

12. Naime, prije svega valja navesti da je ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti i to naprijed spomenute Konvencije o pravima djeteta i o kontaktima s djecom, te Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18-120/97, dalje: EKLJP-a).

12.1. Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. jamči pravo djeteta koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja da održava osobne odnose i neposredne kontakte s oba roditelja na stalnoj osnovi, osim ako je to u suprotnosti s najboljim interesima djeteta. Naime, osim ako je roditelj štetan po zdravlje, život i sigurnost djeteta, najbolji interes djeteta ostvaruje se kroz dostupnost oba roditelja, aktivno poticanje od strane oba roditelja da dijete ima slobodan odnos s drugim roditeljem. U smislu odredbe čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom dijete i njegovi roditelju imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata pri čemu je potrebno pronaći pravičnu ravnotežu između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici izvršavati svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za razvoj, a istovremeno omogućiti djetetu emotivno zbližavanje s roditeljem koji ne živi u obiteljskoj zajednici, u konkretnom slučaju s ocem. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu i temeljem odredbe čl. 8. EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život te uključuje pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

13. Odredbom čl. 95. st. 1. ObZ-a propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem. Odredbom čl. 119. st. 1. ObZ- a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

14. Sukladno čl. 536. st. 1. ObZ-a ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom. Prilikom donošenja odluke o privremenoj mjeri iz odredbe čl. 536. ObZ-a jedini kriterij mora biti ono što je u najboljem interesu djeteta. Pravo je djeteta da njegov najbolji interes ima prednost i da se najbolji interes procjenjuje i uzima u obzir prilikom donošenja svih odluka koje se odnose na dijete, pri čemu navedeno načelo valja procjenjivati sukladno konkretnom okolnostima.

15. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju postoje zakonski razlozi za donošenje privremene mjere radi zaštite dobrobiti mlt. djeteta, sina stranaka, jer nije moguće postići sporazum roditelja o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u djetetovom interesu ostvarivati osobne odnose s ocem kao roditeljem s kojim dijete ne stanuje, dakle, u skladu sa životnom situacijom u kojoj roditelji ne žive zajedno imati sa svakim roditeljem kvalitetan odnos koji ne smije biti narušen međusobnim odnosom roditelja, a što je preduvjet za odgoj stabilne, odgovorne i emocionalno zdrave osobe . Određeno ostvarivanje osobnih odnosa oca s mlt. TG - jedan sat tjedno uz nadzor stručne osobe, sukladno mišljenju i prijedlogu stručnog tima HZZSR, PU Osijek (koji je obzirom na djetetov otpor prema ocu umanjio prethodno izneseni prijedlog opsega ostvarivanja osobnih odnosa), služi svrsi postizanja pravične ravnoteže između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici i izvršava svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s djetetom i prava djeteta razvijati se u okolnostima koje neće biti stresne za njegov razvoj. Stoga žalitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda o interesu djeteta i važnosti ostvarivanja osobnih odnosa za njegovu dobrobit.

16. U odnosu na žalbene navode žalitelja koji se tiču utvrđivanja i uvažavanja mišljenja djeteta, valja navesti da je odredbom čl. 86. st. 2. ObZ-a propisano da u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja, te kao što je naprijed navedeno mišljenje djeteta se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

16.1. Nedvojbeno je da je u konkretnom slučaju djetetu omogućeno da izrazi svoje mišljenje, dok što se tiče uvažavanja tog mišljenja, valja ukazati kako je Europski sud za ljudska prava u predmetu K.B. i dr. protiv Hrvatske, Zahtjev br. 36216/13 od 14. ožujka 2017. (točka 143.) istaknuo da iako je razvijen standard da se uzmu u obzir stajališta djece, ta stajališta nisu nužno nepromjenljiva i njihovi prigovori, kojim se mora dati odgovarajuća težina, nisu nužno dovoljni da nadjačaju interese roditelja, posebice u pogledu redovnog kontaktiranja s njihovim djetetom. Pravo djeteta da izrazi svoja vlastita stajališta ne bi trebalo tumačiti, naglašava Europski sud, tako da se djeci daje bezuvjetno pravo veta. Potrebno je uzeti u obzir i druge odlučne okolnosti radi utvrđivanja najboljih interesa djeteta. Uz to, sud ističe da ti interesi obično nalažu da se djetetove veze s obitelji moraju održavati osim u slučajevima u kojim bi to štetilo zdravlju i razvoju djeteta. Nadalje, Sud navodi da u slučajevima ako bi se odluka temeljila na stajalištima djece koja očigledno ne mogu oblikovati i artikulirati mišljenje o svojim željama, i to zbog sukoba lojalnosti i/ili njihove izloženosti otuđujućem ponašanju jednog od roditelja, takva odluka može biti protivna čl. 8. EKLJP-a.

16.2. S tim u vezi, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, pravo djeteta na izražavanje mišljenja razlikuje od najboljeg interesa djeteta, dakle radi se o različitim pojmovima, u vezi čega ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća stajalište prvostupanjskog sud da poštivanje volje djeteta kako ne želi viđati oca (u odnosu na kojeg nije ocijenjeno da bi predstavljao ikakvu ugrozu za dijete) nije u djetetovom najboljem interesu, iz razloga navedenih u točkama 15. i 16. obrazloženja pobijanog rješenja.

17. Konačno, valja navesti da je privremena mjera odluka privremenog karaktera i u slučaju promjene odlučnih okolnosti moguće je u svakom trenutku zahtijevati izmjenu te odluke, a nedvojbeno je da će se prije donošenja konačne odluke o svim sadržajima roditeljske skrbi trebati izvesti predloženi dokaz psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem ne samo radi utvrđivanja roditeljskih kompetencija roditelja, već i utvrđenja stvarnih razloga otpora djeteta prema ocu.

18. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a žalbe žalitelja odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje.

Varaždin, 13. svibnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško