Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-636/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji toga suda Lani Putrić, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Parlovu, odvjetniku u Splitu, protiv 1. tuženika DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćniku Antoniu Šalovu, odvjetniku u Trogiru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Psp-161/2020-57 od 20. ožujka 2026., dana 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Psp-161/2020-57 od 20. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je prvotuženik TV zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu dijela zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] na skici vještva geodeta ing Ante Bošnjaka od 03. 04. 2024.godine, označen kao pješački prolaz širine cca 1.30 m2 i duljine cca 23 m definiran točkama 1-2-3-6-5-4-7-8-1 površine 37 m2; na način što je postojeći ulaz širine 1.30 m zatvorio kamenim nabačajem na skici vještva lik označen 4 -5, te srušio dio pomoćnog objekta (kokošinjca) na sjevernom dijelu predmetnog puta smještenog na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i suhozid na predmetnoj skici, širine 70 cm, definiran točkama 1-2-3 u duljini od 20.25 m, koji omeđuje dio opisane čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i stavio biljege crvenom bojom na opisanim nekretninama, čime je tužitelja zasmetao u posljednjem mirnom posjedu predmetnih nekretnina, pa je prvotuženik dužan u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da ukloni i očisti kameni nabačaj sa ulaza na opisano zemljište, ozida suhozide koji predstavljaju vlasničke granice i izgradi dio porušenog pomoćnog objekta „kokošinjca“ te ukloni biljege, sve na način kako je prvobitno bilo postavljeno, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženika ĐV pok. DV u cijelosti kao neosnovan.

III. Određuje se da svaka parnična stranka snosi svoje parnične troškove.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod stavkom II. i III. izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i rješenje u pobijanom dijelu preinači.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu pod stavkom I. i III. izreke žalbu su podnijeli tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP, s prijedlogom da se žalba uvaži i rješenje u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalbe su neosnovane.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP, koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 381. ZPP, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsko rješenje u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a suprotno žalbenim navodima stranaka prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Prema odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., i 152/14., dalje: ZVDSP) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje u budućnosti. Prema stavku 2. istog članka, sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda te poštenje posjednika.

8. U parnici zbog smetanja posjeda, u skladu s odredbom čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9.1. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud povezujući iskaz tužitelja i svjedoka sa ostalim provedenim dokazima, posebice neposrednim opažanjem na licu mjesta, utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i iskazom 1. tuženika DV i ostalim izvedenim dokazima, zaključio da je tužitelj posljednji mirni posjednik navedenog dijela nekretnine, čime je opravdana njegova aktivna legitimacija za podnošenje tužbe. Naime, prvostupanjski sud cijeni iskaz tužitelja kao jasan, logičan, argumentiran i konzistentan kada navodi da su se on i njegov rođak KV zamijenili na način da je on njemu dao predmetni dio nekretnine koji sada predstavlja put (iako prije nije bio), a on njemu da je prepustio zemlju zvanu „Krč“, a da je suhozid kasnije napravljen, da je njime htio omeđiti svoju parcelu i da su u izgradnji suhozida sudjelovali FV i IV, predmetnim putem da se isključivo on koristi, stoka da tu nije prolazila, stoke da nema već 50 godina u [adresa] , i da se događaj rušenja suhozida dogodio 9. studenog 2020. Iskaz tužitelja u suglasnosti je sa iskazom svjedoka FV i IV koji su potvrdili predmetnu zamjenu nekretnina kao i činjenicu da su zajedno sa tužiteljem i njegovim rođakom LV izgradili predmetni suhozid koji se proteže od glavne ceste do kokošinjca, te da između suhozida i betonskog zida ima otprilike 2 m širine puta, a potvrdili su da nitko nije branio izgradnju ovog suhozida koji da se izgradio negdje 1983. Navedene činjenice ukazuju da bi tužitelj izgradnjom ovog suhozida stupio u posjed označenog dijela nekretnine. Također tužitelj je potvrdio izgradnju kokošinjca u gornjem dijelu nekretnine koji da je napravljen između 2004. -2005., koju činjenicu da je isti to izgradio i isključivo koristio za svoje vlastite potrebe nitko nije ni osporio u ovom postupku.

9.2. S druge pak strane prvostupanjski sud nalazi nelogičnosti i proturječnosti u samom iskazu 1. tuženika DV kada navodi da je izvršio ove radnje rušenja suhozida jer „da je išao samo svoje zaštititi“. Takve nelogičnosti sud nalazi osim u njegovu iskazu tako i iskazu ostalih svjedoka predloženih od strane tuženika kada navode da bi PV izgradio predmetni suhozid isključivo da mu stoka ne bi prolazila preko njegove parcele na kojoj da je bio vinograd i druge kulture, pa da bi prolazila ovim predmetnim putom. Isti svojim iskazima nisu uvjerili prvostupanjski sud u činjenicu da bi pok. KV baš iz tih razloga izgradio suhozid, uzimajući u obzir da gradnja suhozida logično i iskustveno pretpostavlja način na koji su prednici (težaci) ovog područja omeđivali posjede svojih nekretnina. Stoga je prvostupanjski sud uvjerenja da je 1. tuženik TV već od ranije uspostavljen posjed njegovog prednika KV koji je očigledno završavao suhozidom koji se dijelom nalazi na kčbr. [katastarska čestica], a dijelom na kčbr. [katastarska čestica] u duljini od 20.25 m, širine suhozida 70 cm, njegovim rušenjem želio promijeniti i uspostaviti novo posjedovno stanje, odnosno proširiti svoj posjed izvan granica suhozida.

9.3. Kad se sagleda ranije postojeće stanje prije rušenja, prema priloženim fotografijama, razvidno je da predmetni dio suštinski predstavlja pješački put. 1. tuženik TV i svjedoci UV, SV, MV, JV i ZV nisu uvjerili prvostupanjski sud svojim iskazima da bi taj put isključivo koristio prednik tuženika PV i njegova majka, i da bi taj put isključivo služio njima za prolaz stoke na ispašu, a da tužitelj niti itko drugi nije korist io ovaj put. Ono što 1. tuženik TV i svjedoci jasno potvrđuju jest činjenica da tuženici nisu nikad imali posjed ovog dijela, a što je i sam 1. tuženik TV potvrdio u svom iskazu „moj otac i ja to nismo nikad koristili sve dok nismo dobili ugovorom o doživotnom uzdržavanju“, a u svojim iskazima 1. tuženik TV i svjedoci potvrđuju također da kokošinjac isključivo koristi tužitelj za svoje potrebe. Osim toga 1. tuženik TV u svom iskazu priznaje i da crveni biljezi (geodetske oznake) koje su na predmetnom dijelu nekretnine i čije uklanjanje tužitelj također traži tužbenim zahtjevom, jesu postavljene nakon što je isti u privatnom aranžmanu angažirao geodeta, dakle postavljene su po nalogu 1. tuženika DV, bez znanja i volje tužitelja.

9.4. Na temelju svih izvedenih dokaza u postupku, prvostupanjski sud cijeneći navedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, ocjenjuje kako valja prihvatiti kao utemeljene navode tužitelja i svjedoka DV FV i IV, čije iskaze ocjenjuje objektivnim, logičnim i uvjerljivim i poklanja im u cijelosti svoje povjerenje, da bi 1. tuženik TV osobno sa svojim bagerom, navedenim postupanjem počinio smetanje posjeda na dijelu nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], sve prema nalazu i mišljenju vještaka Ante Bošnjaka ing. geodezije, sa skice od 3. travnja 2024., na način da je isti postojeći pješački prolaz zatvorio kamenim nabačajem, te srušio dio pomoćnog objekta (kokošinjca) na sjevernom dijelu predmetnog puta smještenog na dijelu kčbr. [katastarska čestica], kao i srušio suhozid širine 70 cm, duljine 20,25 m, koji omeđuje kčbr. [katastarska čestica] i dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i stavio biljege crvenom bojom, i da upravo na tom označenom dijelu koji je prethodno definiran tužitelj ima zadnji mirni posjed.

9.5. Što se tiče samog čina smetanja posjeda, te ocjene njegove protupravnosti i samovlasti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da obzirom je 1. tuženik TV osobno, postupajući po vlastitom nahođenju bagerom porušio predmetni suhozid, jednim dijelom i pomoćni objekat (kokošinjac) koji koristi nesporno tužitelj, nabacao kamenje na postojeći prolaz, te dao nalog za geodetsko mjerenje i postavljanje crvenih geodetskih biljega, bez znanja, volje i dozvole tužitelja za takav čin, jasno proizlazi da je 1. tuženik TV izvršio čin zadiranja u posljednji mirni posjed tužitelja, i da su takve radnje koje su izvršene osobno od strane 1. tuženika DV po svojoj naravi protupravne i samovlasne.

9.6. Nadalje, iskaz 1. tuženika DV je usmjeren isključivo na njegovo opravdanje čina (rušenja suhozida, pomoćnog objekta, zatvaranja prolaza nabačajem kamenja) na način da smatra da mu pripada vlasništvo predmetnog dijela, međutim ništa od navedenog nema pravni legitimitet za takav čin, posebice jer opisane radnje predstavljaju nasilnu promjenu dotadašnjeg posjedovnog stanja kojeg je na miran način uživao tužitelj. To što tužitelj nije htio sudjelovati zajednički u geodetskom mjerenju sa 1. tuženikom, ne daje za pravo istome da jednim nasilnim činom promijeni kontinuirano mirno uživanje posjeda tužitelja, uvažavajući da su svi petitorni prigovori i pozivanje na vlasnička prava u ovom postupku isključeni. Zaključno, postupanje 1. tuženika DV predstavlja protupravan, samovlasan čin oduzimanja dijela posjeda tužitelju, dakle bez volje i bez znanja tužitelja. Pozivanje na vlasništvo i pokušaj uspostavljanja novih granica, rušenjem starih, ne može imati za posljedicu nasilnu promjenu postojećeg posjedovnog stanja koje mirno uživa tužitelj na označenom dijelu.

10. Odredbom članka 10. stavak 1. ZVDSP-a, određeno je kako osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Posjed stvari je faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada). Čin smetanja posjeda je čin (postupanje) neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed, ili ga se uznemirava u posjedu. Činom smetanja posjeda se osporava faktičnu (stvarna) vlast u cijelosti, bilo u nekom obujmu ili u nekom pogledu, a upravo to je učinjeno od strane 1. tuženika DV konkretnom slučaju. Pasivno legitimiran u smetanju posjeda je ona osoba koja je samovlasno smetala tuđi posjed, uznemirivši ga ili oduzevši ga, ali i osoba koja je dala nalog za smetanje posjeda, te osoba u čiju korist je smetanje posjeda učinjeno.

11. Također predmetna tužba radi smetanja posjeda podnesena je pravovremeno, odnosno unutar zakonskog roka od 30 (trideset) dana od dana saznanja za čin i počinitelja odnosno u roku od godine dana od dana smetanja, štoviše vrijeme izvođenja radova i tko ih je izvršio nije ni bilo sporno u postupku. 1. tuženik TV u svom iskazu također navodi da se radnja sa bagerom izvršila par dana prije podnošenja tužbe.

12. U skladu sa navedenim, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje čina smetanja imajući u vidu da je iz izvedenih dokaza u postupku nedvojbeno kako je 1. tuženik TV navedenim postupanjem oduzeo dio posjeda tužitelju i uznemirio ga u njegovom dotadašnjem korištenju i posjedu dijela nekretnine. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tražena uspostava u prijašnje posjedovno stanje kao i dio kojim se 1. tuženiku DV zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda.

13. Kako tijekom postupka više nije bilo prijeporno tko je izvršio sve radnje navedene u činjeničnom opisu tužbe, jer je 1. tuženik TV u svom iskazu izričito naveo da je on osobno izvršio navedene radnje sa svojim bagerom, te on osobno dao nalog za postavljanje geodetskih oznaka (biljega), to se ukazuje kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren prema 2. tuženom ĐV, zbog nedostatka pasivne legitimacije. Osim toga tužitelj nije dokazao ni da bi navedena radnja kojom je izvršeno smetanje posjeda bila u korist 2. tuženika.

14. Na žalbene navode tužitelja kako 2. tuženik ĐV nigdje u ovom postupku nije opovrgnuo da ne bi izvršio radnju smetanja, odnosno da je isti kao otac 1.tuženika DV na posredan način sudjelovao u postupku smetanja posjeda te da se nije usprotivio tužbenom zahtjev pa da bez svake sumnje postoji i njegova odgovornost, treba reći da kako je 2. tuženik ĐV već podnošenjem odgovora na tužbu osporio tužbeni zahtjev, a upravo je na tužitelju u parnici zbog smetanja posjeda teret dokaza da je i 2. tuženik ĐV izvršio čin smetanja.

15. Žalbenim navodima kojima 1. tuženik TV u žalbi analizira iskaze stranaka i saslušanih svjedoka u suštini ističe prigovore provedene ocjene dokaza čime sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP, te iznosi nezadovoljstvo i svoje shvaćanje o toj ocjeni, a kojima neosnovano nastoji dovesti u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik spornog dijela nekretnine. Naime, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drukčije nego što to smatra žalitelj da bi trebalo i ako izvodi drukčije činjenične zaključke nego to čine u žalbi. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno zaključio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnine kao i da je 1. tuženik TV smetao njegov posjed na način naveden u izreci i za takvu svoju ocjenu dao je jasne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Obzirom da stranke odluku o troškovima postupka pobijaju očito samo u slučaju drugačijeg uspjeha u sporu, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima postupka.

17. Slijedom izloženog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 380. toč. 2. ZPP i čl. 381. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Varaždinu 13. svibnja 2026.

Sutkinja

Lana Putrić