Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-308/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J EŠ E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Blue Iris Resolution d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 87064273078, zastupanog po punomoćniku Ivanu Stakoriću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 10306/2023-24 od 20. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10306/2023-24 od 20. studenog 2025.:
- u točci I. izreke i
- u točci II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 4.873,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje su tekle na iznos od:
14,02 EUR od
16.1.2009. do isplate
0,66 EUR od
16.1.2009. do isplate
11,32 EUR od
11.2.2009. do isplate
0,55 EUR od
11.2.2009. do isplate
20,25 EUR od
11.3.2009. do isplate
7,41 EUR od
16.4.2009. do isplate
0,36 EUR od
16.4.2009. do isplate
7,81 EUR od
16.5.2009. do isplate
0,38 EUR od
16.5.2009. do isplate
3,68 EUR od
13.6.2009. do isplate
0,18 EUR od
13.6.2009. do isplate
4,68 EUR od
17.7.2009. do isplate
0,91 EUR od
15.8.2009. do isplate
0,28 EUR od
17.7.2009. do isplate
0,01 EUR od
15.8.2009. do isplate
5,17 EUR od
15.9.2009. do isplate
0,34 EUR od
15.9.2009. do isplate
1,65 EUR od
16.10.2009. do isplate
0,11 EUR od
16.10.2009. do isplate
4,16 EUR od
14.11.2009. do isplate
0,38 EUR od
27.11.2009. do isplate
3,84 EUR od
16.12.2009. do isplate
0,26 EUR od
16.12.2009. do isplate
11,43 EUR od
19.1.2010. do isplate
0,76 EUR od
19.1.2010. do isplate
15,05 EUR od
13.2.2010. do isplate
1,00 EUR od
13.2.2010. do isplate
15,33 EUR od
17.3.2010. do isplate
0,63 EUR od
17.3.2010. do isplate
20,34 EUR od
23.4.2010. do isplate
1,28 EUR od
23.4.2010. do isplate
27,14 EUR od
19.5.2010. do isplate
1,69 EUR od
19.5.2010. do isplate
26,79 EUR od
17.6.2010. do isplate
1,67 EUR od
17.6.2010. do isplate
37,35 EUR od
18.7.2010. do isplate
2,33 EUR od
18.7.2010. do isplate
32,1 EUR od
13.8.2010. do isplate
2,01 EUR od
13.8.2010. do isplate
45,5 EUR od
21.9.2010. do isplate
2,84 EUR od
21.9.2010. do isplate
46,63 EUR od
16.10.2010. do isplate
2,96 EUR od
16.10.2010. do isplate
49,27 EUR od
16.11.2010. do isplate
3,15 EUR od
16.11.2010. do isplate
60,96 EUR od
15.12.2010. do isplate
61,38 EUR od
13.1.2011. do isplate
17,56 EUR od
13.1.2011. do isplate
4,59 EUR od
13.1.2011. do isplate
57,71 EUR od
17.2.2011. do isplate
3,56 EUR od
17.2.2011. do isplate
66,28 EUR od
18.3.2011. do isplate
4,09 EUR od
18.3.2011. do isplate
55,16 EUR od
13.4.2011. do isplate
3,40 EUR od
13.4.2011. do isplate
73,20 EUR od
18.5.2011. do isplate
4,51 EUR od
18.5.2011. do isplate
87,52 EUR od
16.6.2011. do isplate
5,40 EUR od
16.6.2011. do isplate
107,53 EUR od
23.7.2011. do isplate
4,92 EUR od
23.7.2011. do isplate
4,62 EUR od
11.8.2011. do isplate
112,87 EUR od
20.8.2011. do isplate
5,98 EUR od
20.8.2011. do isplate
94,90 EUR od
17.9.2011. do isplate
5,57 EUR od
17.9.2011. do isplate
83,30 EUR od
16.10.2011. do isplate
4,94 EUR od
16.10.2011. do isplate
82,04 EUR od
19.11.2011. do isplate
90,77 EUR od
16.12.2011. do isplate
4,11 EUR od
16.12.2011. do isplate
98,06 EUR od
20.1.2012. do isplate
5,72 EUR od
20.1.2012. do isplate
99,08 EUR od
18.2.2012. do isplate
4,77 EUR od
18.2.2012. do isplate
98,08 EUR od
18.3.2012. do isplate
5,75 EUR od
18.3.2012. do isplate
96,29 EUR od
18.4.2012. do isplate
5,71 EUR od
18.4.2012. do isplate
98,40 EUR od
16.5.2012. do isplate
5,83 EUR od
16.5.2012. do isplate
101,07 EUR od
20.6.2012. do isplate
5,99 EUR od
20.6.2012. do isplate
96,90 EUR od
19.7.2012. do isplate
4,66 EUR od
19.7.2012. do isplate
98,79 EUR od
15.8.2012. do isplate
4,68 EUR od
29.8.2012. do isplate
90,9 EUR od
15.9.2012. do isplate
4,32 EUR od
15.9.2012. do isplate
96,83 EUR od
18.10.2012. do isplate
4,61 EUR od
18.10.2012. do isplate
100,11 EUR od
17.11.2012. do isplate
3,73 EUR od
17.11.2012. do isplate
1,04 EUR od
2.12.2012. do isplate
98,56 EUR od
19.12.2012. do isplate
4,68 EUR od
19.12.2012. do isplate
90,45 EUR od
18.1.2013. do isplate
4,30 EUR od
18.1.2013. do isplate
94,03 EUR od
19.2.2013. do isplate
4,47 EUR od
19.2.2013. do isplate
93,47 EUR od
19.3.2013. do isplate
4,44 EUR od
19.3.2013. do isplate
99,71 EUR od
23.4.2013. do isplate
3,76 EUR od
23.4.2013. do isplate
88,60 EUR od
23.5.2013. do isplate
3,81 EUR od
23.5.2013. do isplate
87,37 EUR od
22.6.2013. do isplate
3,29 EUR od
22.6.2013. do isplate
88,62 EUR od
20.7.2013. do isplate
3,32 EUR od
20.7.2013. do isplate
89,61 EUR od
15.8.2013. do isplate
2,30 EUR od
15.8.2013. do isplate
93,56 EUR od
19.9.2013. do isplate
3,54 EUR od
19.9.2013. do isplate
93,97 EUR od
17.10.2013. do isplate
3,71 EUR od
17.10.2013. do isplate
95,80 EUR od
16.11.2013. do isplate
3,79 EUR od
16.11.2013. do isplate
1.039,55 EUR od
29.11.2013. do isplate
II. Djelomično se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10306/2023-24 od 20. studenog 2025. na način da nalaže tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici i zatezne kamate koje su tekle:
- na iznos od 0,99 EUR od 11. ožujka 2009. do isplate i
- na iznos od 0,10 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate
po stopi koja je do 30. lipnja 2011. iznosila 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
r i j e š i o j e
I. Djelomično se ukida točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10306/2023-24 od 20. studenog 2025. u dijelu kojim su tužiteljici na iznos od 0,50 EUR dosuđene zatezne kamate od 16. listopada 2011. do isplate.
II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10306/2023- 24 od 20. studenog 2025.
III. Uvažava se žalba tužiteljice pa se točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10306/2023-24 od 20. studenog 2025., u dijelu kojim tužiteljici nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka, preinačuje na način da se nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici daljnje troškove postupka od 125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10306/2023-24 od 20. studenog 2025.
V. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka od 31,25 EUR.
VI. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka od 600,39 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke utvrđena ništetnom ugovorna odredba ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010103554 od 7. studenog 2008. (dalje: ugovor o leasingu) u dijelu kojim je ugovorena otplata leasinga uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima (dalje: CHF). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 4.873,65 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u toj točci izreke te mu je naloženo naknaditi joj troškove parničnog postupka od 2.096,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatma od 20. studenog 2025. do isplate.
2. Prvostupanjsku presudu i rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014.,70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu zajedno sa zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske odluke do isplate.
3. Točku II. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nisu dosuđene zatražene zatezne kamate na iznos od 0,99 EUR od 11. ožujka 2009. do isplate, u dijelu kojim su joj od 16. lipnja 2011. dosuđene zatezne kamate na iznos od 87,52 EUR umjesto na zatraženi iznos od 87,62 EUR, kao i u dijelu kojim joj nije dosuđena zatražena naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude pravodobno izjavljenim (dvjema) žalbama je pobijala tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 153. stavkom 1. ZPP-a uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači u točci II. izreke na način da se tužiteljici dosude daljnje zatezne kamate na pojedine iznose glavnice kao i daljnji troškovi postupka od 125,00 EUR nastali zbog zastupanja na ročištu za objavu presude. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja dviju žalbi.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5.1. Žalbe tužiteljice su osnovane.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o leasingu i kondikcijski zahtjev za isplatu iznosa plaćenih na temelju ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i ugovorne odredbe o otkupu objekta leasinga uz valutnu klauzulu u CHF za koje tužiteljica tvrdi da su nepoštene i koje su sadržane u tom potrošačkom ugovoru o leasingu.
7. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
8. Ispitujući na taj način pobijanu presudu ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U odnosu na žalbu tuženika
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda, osim u dijelu koji se odnosi na dosuđeni tijek zateznih kamatama, sadrži odlučne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ni razumljivi pa se može ispitati. Iz nje se jasno može utvrditi što je njome odlučeno i zbog čega. Zbog toga nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tuženik.
9.1. Činjenica da žalitelj osporava ili problematizira pravna shvaćanja suda prvog stupnja o tome da su sporne ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o otkupu objekta leasinga uz valutnu klauzulu u CHF nepoštene (i ništetne) ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem jer njima tuženik izražava shvaćanje da je u postupku drukčije trebalo utvrditi činjenice, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitnih povreda postupka.
9.2. Iz sadržaja žalbi proizlazi da tuženik žalbenim razlogom bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda o nepoštenosti sporn ih ugovornih odredbi. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojo j je zasnovana pobijana odluka.
9.3. Činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prema članku 8. ZPP- a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da sporna ugovorna odredba nije nepoštena), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuženikovi prigovori ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj neke postupovne povrede.
10. Nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika pa neosnovano tuženik u žalbi prigovara da je odluka proizvoljna (arbitrarna) te da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.
11. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno pravo na jednakost oružja uz upućivanje na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojoj se ističe da je podnositelju ustavne tužbe bilo onemogućeno da iznese dokaze kojima bi utvrdio svoje navode. Suprotno tom uopćenom upućivanju, iz obrazloženja suda prvog stupnja i stanja spisa proizlazi da je izveden dokaz uvidom u isprave koje je predložio razgledati tuženik te su po njegovom prijedlogu saslušani tužiteljica i svjedokinja EC. Zbog toga se ne mogu prihvatiti prigovori žalitelja da mu je povrijeđeno pravo na jednakost oružja jer da je prvostupanjski sud zanemario sve njegove dokazne prijedloge. U odnosu na to tuženiku je za odgovoriti da mu je u konkretnom slučaju raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivan na ročišta na kojima se mogao izjasniti o provedenim dokazima i navodima tužiteljice, odnosno time što mu je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a samo stoga što nije prihvaćeno njegovo shvaćanje o ocjeni dokaza izvedenih u postupku, ne može imati značaj postupovne povrede.
12. Imajući na umu činjenicu da svi podnesci tužiteljice dostavljeni tuženiku koji je pozvan na sva održana ročišta pa mu je bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljice, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da prvostupanjski postupak nije bio kontradiktoran.
13. S obzirom na to da je predmet spora kondikcijski zahtjev uperen protiv nepoštenog stjecatelja za isplate koje je primio u razdoblju od siječnja 2009. do studenog 2013., bespredmetni su žalbeni navodi tuženika da tražbina tužiteljice nije dospjela ili da ni je dospjela do zaključenja glavne rasprave (6. listopada 2025.). Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP -a u vezi s navodnom pogrešnom primjenom članaka 326.a i 186.c ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženik.
14. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava, provođenjem financijskog vještačenja te saslušanjem tužiteljice, svjedoka i vještaka, prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je 7. studenog 2008. u [adresa], između tuženika (koji je do 10. prosinca 2014. poslovao pod tvrtkom Hypo Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o.) kao davatelja leasinga i tužiteljice (čije je osobno ime u vrijeme sklapanja ugovora bilo VC) kao primatelja leasinga sklopljen potrošački ugovor o operativnom leasingu kojom je davatelj leasniga dao tužiteljici na korištenje objekt leasinga – motorno vozilo Opel Zafira Enjoy Z18XER, a tužiteljica s obvezala platiti ukupni iznos naknada od 33.939,28 CHF u 60 mjesečnih obroka u iznosima od po 551,82 CHF mjesečno, prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Osim toga, ugovoren je ostatak vrijednost objekta leasinga od 4.684,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja.
- da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se leasing ispunjava (otplaćuje) i objekt leasinga otkupljuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju
- da ugovorna odredba o otplati leasinga uz valutnu klauzulu u CHF i o otkupu objekta leasinga nije jasno i razumljivo sastavljena te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelj ice kao potrošača
- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati anuitet u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja leasinga iznosi 28.761,94 kn /3.817,31 EUR[1] /
- da kunski iznos koji se dobije kada se stvarno obračunati ostatak vrijednosti vozila u CHF pomnoži razlikom primijenjenog tečaja i tečaja koji je bio važeći na dan sklapanja ugovora o leasingu iznosi 7.861,01 kn /1.043,34 EUR/ i
- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 13. studenog 2023.
15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud ugovornu odredbu o otplati leasinga uz primjenu valutne klauzulu u CHF utvrdio ništetnom, a ugovornu odredbu o otkupu leasinga uz primjenu valutne klauzulu u CHF je prethodno utvrdio ništetnom te je naložio tuženiku vratiti tužiteljici uplate koje su učinjene na ime ispunjenja tih ništetnih ugovornih odredbi sa zakonskim zateznim kamatama od prvog idućeg dana nakon dana kada je svaki pojedini iznos plaćen do isplate. Pritom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare.
16. U dijelu kojim je utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o otplati leasinga uz primjenu valutne klauzule u CHF i o otkupu objekta leasinga uz primjenu valutne klauzule u CHF te usvojio kondikcijski zahtjev, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju pregledavanja isprava, provedenog vještačenja i saslušanja tužiteljice i svjedokinje i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilne ocjene provedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrdio sve odlučne činjenice, a činjenična osnova na kojoj utemeljena prvostupanjska presuda u tom dijelu nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.
17. Imajući na umu da su odredbe o otplati leasinga uz valutnu klauzulu u CHF i otkupu leasinga uz primjenu valutne klauzule u CHF odredbe unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 96. stavka 2. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/2007.i 125/2007., dalje: ZZP/2007) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu, vrijedi zakonska presumpcija da je riječ o odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju iskaza svjedokinje EC, bivše radnice tuženika koja je saslušana na njegov prijedlog, a tužiteljica je u svom iskazu negirala ikakvo pregovaranje, zakonska presumpcija iz članka 96. stavka 2. ZZP/2007 n ije dovedena u pitanje.
17.1. U tom smislu je za odgovoriti tuženiku da tvrdnje koje ponavlja i u žalbi, o tome da je tužiteljica mogla zaključiti ugovor s valutnom klauzulom u EUR nisu odlučne za pravilnu ocjenu o tome da o valutnoj klauzuli u CHF koja je sadržana u predmetnom ugovoru nije prethodilo pojedinačno pregovaranje. Za zakonom predviđenu zaštitu od nepoštenih ugovornih odredbi nije odlučno to da je potrošač izabrao određeni pravni posao, kao niti to je li mogao izabrati što drugo, nego je odlučno da je riječ o ugovoreno j odredbi koja je unesena u izabrani ugovor bez pregovaranja. Svakako da tuženik niti ne tvrdi da je tužiteljica mogla pregovarati o ograničenju svoje odgovornosti za rizik promjene tečaja što je bit valutne klauzule. Iz dokaza saslušanjem tužiteljice proizlazi da je prilikom sklapanja ugovora bila upoznata s navedenim odredbama te da nije tražila objašnjenja o tečajnom riziku. Činjenica da je tužiteljici bilo poznato da ugovora valutnu klauzulu u CHF, ne znači da je o tim odredbama prethodno pregovarala i da su te odredbe rezultat pregovora među ugovornim stranama. Isto tako, činjenica je li tužiteljica ili nije tražila objašnjenja za ugovornu odredbu koju je prethodno formulirao davatelj leasinga nema značaj postojanja ili izostanka pregovaranja. Svako da tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je tužitelj, tražeći objašnjenja, mogao utjecati na preuzimanje tečajnoj rizika imanentnog otplati kredita uz valutnu klauzulu. Naposljetku, eventualna objašnjenja utječu na ocjenu transparentnosti odredbe, a ne pridaju ugovornoj odredbi koju je unaprijed na standardnom obrascu sastavio trgovac svojstvo odredbe o kojoj su se vodili pojedinačni pregovori.
17.2. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je izborom leasinga s valutnom klauzulom u CHF tužiteljica koristila svoje pravo pregovora o valutnoj klauzuli. Ona je izborom leasinga s valutnom klauzulom u CHF konzumirala (samo) svoj izbor između više vrsta ponuđenih financijskih proizvoda. Činjenica da je tužiteljica znala da sklapa ugovor s valutnom klauzulom u CHF ne znači da su se o tečajnom riziku koji ona donosi vodili pojedinačni pregovori. Činjenica da je ugovor sklopljen na unaprijed otisnutom obrascu znači zakonsku presumpciju da je riječ o odredbi o kojoj se nije pregovaralo. Tvrdnje tuženika koje se svode na to da je odabirom ugovora tužiteljica zapravo pregovarala o tečajnom riziku, nisu dostatne za obaranje zakonske presumpcije iz članka 96. stavka 2. ZZP/2007. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile valutnu klauzulu – da se leasing ispunjava u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju te da se objekt leasinga otkupljuje u kunskoj protuvrijednosti valute CHF prema ugovorenom tečaju.
18. Zahtjev (materijalne) transparentnosti iz članka 100. ZZP/2007 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da primatelju leasinga pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o leasingu sklopljen već da razumije konkretno funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze tijekom cijelog trajanja tog ugovora. S obzirom na opseg informiranosti koji proizlazi iz sadržaja ugovora o leasingu i koji su u svojim iskazima opisale tužiteljica i svjedokinja EC, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen.
19. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je ocjena nepoštenosti spornih ugovornih odredbi donesena isključivo na temelju činjenica da je riječ o odredbama o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori. To stoga što je sud prvog stupnja u točci 18. obrazloženja pobijane odluke izvršio pojedinačnu procjenu predmetnih ugovornih odredbi te je u skladu s člankom 96. stavkom 1. ZOO/2007 zaključio da je riječ o odredbama koje suprotno zahtjevu dobre vjere (načelu savjesnosti i poštenja) stvaraju značajniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.
19.1. Odredba ugovora o leasingu kojom se predviđa da je valuta obračuna strana valuta, a kuna valuta plaćanja, što za učinak ima to da valutni rizik snosi primatelj leasinga bez ograničenja stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka proizašlima iz navedenog ugovora na štetu primatelja leasinga kao potrošača, s obzirom na to da davatelj leasinga nije mogao razumno očekivati, da je postupio transparentno s potrošačem, da bi potrošač prihvatio neproporcionalan valutni rizik koji proizlazi iz takve ugovorne odredbe. Zbog toga je i prema pravnom shvaćanju drugostupanjskog suda riječ o nepoštenoj ugovornoj iz članka 96. stavka 1. ZZP/2007 pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio član 102. stavak 1. ZZP/2007 kada je ugovornu odredbu ugovora o leasingu kojom je ugovorena otplata leasinga uz valutnu klauzulu u CHF utvrdio ništetnom odnosno kad je odredbu o otkupu objekta leasinga uz primjenu valutne klauzule u CHF prethodno utvrdio ništetnom .
19.1.1. Imajući na umu da je odredba o otkupu objekta leasinga uz primjenu valutne klauzule u CHF sadržana u ugovoru o leasingu o kojem je riječ, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je riječ o ugovornoj odredbi drugog, odvojenog ugovora.
20. Na pravilnost i zakonitost pobijane odluke ne utječu žalbeni navodi o tome da je su ugovori o operativnom leasingu isključeni iz primjene Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009., dalje: ZPK) u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. toga Zakona. Najprije, bespredmetno je pozivanje na ZPK s obzirom na to da je taj propis stupio na snagu 1. listopada 2010. i ne primjenjuje se na ugovore, poput predmetnog ugovora o leasingu, koji je sklopljen prije toga. Osim toga, o ništetnosti ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF prilikom otplate leasinga i otkupa objekta leasinga odlučeno je u skladu s prisilim propisima o zaštiti potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi sadržanih u ZZP/2007 iz čije primjene ugovori o operativnom leasingu nisu isključeni.
21. Imajući na umu da je ništetnost nepoštenih ugovornih odredbi utvrđena na temelju članka 96. stavka 1. u vezi s člankom 102. stavkom 1. ZZP/2007, što se ne može smatrati „zabranom manjeg značaja“ u smislu članka 326. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005. i 41/2008.) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu, neosnovani su prigovori tuženika da ništetnost spornih odredbi ne može isticati jer je riječ o zabrani manjeg značaja te da je stoga sud prvo stupnja pogrešno primijenio tu zakonsku odredbu.
22. Odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljici isplate koje su učinjene na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o otplati leasinga uz valutnu klauzulu u CHF i o otkupu objekta leasinga uz valutnu klauzulu u CHF u visini od 4.873,65 EUR koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem temelji se na pravilnoj primjeni članaka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008. i 125/2011., dalje. ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanje bez osnova (od siječnja 2009. do studenog 2013.).
23. Neosnovano tuženik prigovara da su za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučne tzv. negativne tečajne razlike. Predmet spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO-a neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužiteljice prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje značajniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, utvrđena ništetnom. S obzirom na to da zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. do 1120. ZOO-a) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice, neosnovano je tuženik tijekom postupka tvrdio da su za odluku o kondikcijskom zahtjevu odlučne tzv. negativne tečajne razlike (kada je primijenjeni tečaj za CHF bio za tužiteljicu povoljniji od tečaja koji je primijenjen prilikom isplate kredita). Osim toga, ništetnost ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF utvrđena je stoga što je riječ o odredbama koje stvaraju značajnu neravnotežu među pravima i obvezama ugovaratelja na štetu tužiteljice kao potrošača. Stavljanjem takvih odredbi u ugovor bez pregovaranja tuženik je ugrozio visoku razinu zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi koja se potrošačima jamči zakonom (ZZP/2007). Svrsi i smislu te zaštite i prirodi razloga zbog kojih su predmetne ugovorne odredbe utvrđene nepoštenima se protive zahtjevi tuženika da se upravo na temelju tih odredbe koju je sam unio u ugovor protivno zahtjevu dobre vjere vraćaju bilo kakve koristi koje je potrošač pritom imao. Te je ugovorne odredbe diktirao sam tuženik pa je na njemu da snosi posljedice uključivo i onda kad se te odredbe pozitivno odražavaju na potrošača jer potrošač u njihovu kreiranju nije sudjelovao i ne mogu mu se predbaciti. Tuženik gubi iz vida preventivnu funkciju prisilnih propisa o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredbi i odvraćajući učinak koje one moraju imati prema trgovcima. Osim toga, tuženik gubi iz vida i to da bi uračunavanje tzv. negativnih tečajnih razlika imalo za posljedicu ugrožavanje restitucije potrošača koja je nužna posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe jer deklaracija sama za sebe, bez potpunog obeštećenja, nema traženu kvalitetu zaštite koju ZZP/2007 kao prisilni propis predviđa. Ništetnost odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF proizlazi iz njezine nepoštenosti prema potrošaču (članak 102. stavak 1. u vezi s člankom 96. stavkom 1. ZZP/2007), a ne prema trgovcu. S obzirom na to da je riječ o odredbi koju je, bez pregovaranja i suprotno načelu dobre vjere, u ugovor unio sam trgovac, prirodi, sadržaju i smislu zakonske zaštite od nepoštenih ugovornih odredbi kako ih definira ZZP/2007 s ciljem da ne obvezuju potrošača, je to da trgovac ima koristi od nepoštenosti ugovornih odredbi koje je sam, bez pregovaranja, unio u ugovor. Smislu i prirodi ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima se protivi to da posljedice te ništetnosti mogu stvarati koristi za trgovca jer je iz odredbi posebnog zakona (ZZP/2007) jasno da ne upućuju na tu posljedicu (članak 233. stavak 1. ZOO - a).
24. Osnovano tuženik u žalbi tvrdi da se odluka o tijeku zateznih kamata ne može ispitati jer ne sadrži nikakve razloge. Unatoč počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, ispunjeni su uvjeti za donošenje presude kojim se žalba tuženika odbija i prvostupanjska presude potvrđuje u tom dijelu (članak 373.a stavak 3. ZPP-a). Naime, imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tuženik neosnovano u žalbi tvrdi da je sud pogrešno primijenio materijalno kada je tuženiku naložio isplatu zatezne kamate kao nepoštenom stjecatelju. Iako odredba članka 1111. ZOO-a na koju se pozvao prvostupanjski sud ne propisuje tijek zateznih kamata kod stjecanja bez osnove, tuženik kao nepošteni stjecatelj duguje zatezne kamate na iznose koje je primio od dana kad ih je primio u skladu s člankom 1115. ZOO -a koji je trebalo primijeniti.
25. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i kad je odbio tuženikov prigovor zastare. Pritom se pravilno pozvao na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen prije nego što je odluka iza stavka I. prvostupanjske presude postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO -a nije bio niti počeo teći.
26. Imajući na umu navedene razloge, uz primjenu članka 368. stavka 1. i članka 373. stavka 2. ZPP-a djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. izreke presude i točka II. izreke presude u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitel jici iznos od 4.873,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku od prvog idućeg dana od dana kada ih je tuženik primio, osim u odnosu na zatezne kamate koje su tužiteljici od 16. listopada 2011. do isplate dosuđene u iznosu od 0,50 EUR jer je riječ o zahtjevu koji tužiteljica nije (niti) postavila, imajući na umu da je zahtijevala zatezne kamate na iznos od 83,30 EUR, a ne 83,80 EUR pa je uz primjenu članka 369. stavka 4. u tom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda.
27. Imajući na umu da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 154. stavak 1. ZPP-a kada je naložio tuženiku naknaditi joj troškove parničnog postupka. U donošenju te odluke nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke prvostupanjske presude.
28. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 158. stavak 1. ZPP-a kada mu nije dosudio zatraženu naknadu troškova parničnog postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe (za iznos od 352,09 EUR). To stoga što se vrijednost predmeta spora tog zahtjeva iz tužbe 5.225,74 EUR i vrijednost predmeta spora nakon djelomičnog povlačenja tužbe 4.873,65 EUR nalaze u istom tarifnom razredu (od 1.327,01 EUR do 13.272,00 EUR) u smislu Tbr. 7. stavka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) pa ne proizlazi da su u odnosu na povučeni dio tužbe tuženiku nastali posebni troškovi zastupanja.
29. Žalba protiv rješenja o djelomičnom povlačenju ne sadrži razloge zbog kojih se to rješenje pobija. Ispitujući po službenoj dužnosti navedenu odluku u skladu s člankom 365. stavkom 2. i člankom 381. ZPP-a, ocjena je ovog suda da u donošenju rješenja o povlačenju tužbe nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP -a odbijena žalba tuženika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
30. Tuženiku koji sa žalbom nije uspio, osim u neznatnom dijelu sporednog potraživanja koji se odnosi na zatezne kamate, nije dosuđena naknada troškova sastavljanja žalbe protiv presude niti sudske pristojbe na tu žalbu.
U odnosu na žalbu tužiteljice
31. Imajući na umu da sud prvog stupnja nije odlučio o prijedlogu tužiteljice da se ispravi pogreška u pisanju iznosa na koji su joj dosuđene zatezne kamate od 16. lipnja 2011. na način da umjesto dosuđenih 87,52 EUR treba stajati zatraženih 87,62 EUR, očito je da prvostupanjski sud ocijenio da nema uvjeta za ispravak presude kada je spis predmeta dostavio drugostupanjskom sudu u povodu istovremeno podnesene žalbe tužiteljice. Zbog toga je u povodu istovremeno podnesene žalbe tužiteljice, jer je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio dokaz financijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je tužiteljica 16. lipnja 2011. tuženiku platila 87,62 EUR, uz primjenu članka 373. točke 1. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku od 16. lipnja 2011. do isplate platiti zatezne kamate i na iznos od 0,10 EUR.
31.1. Imajući na umu da sud prvog stupnja nije odlučio o pravovremenom prijedlogu tužiteljice da se prvostupanjska presuda dopuni na način da joj se dosude i zatezne kamate koje je tražila na iznos od 0,99 EUR od 11. ožujka 2009., a o kojima nije odlučeno, očito je da prvostupanjski sud ocijenio da nema uvjeta za dopunu presude kada je spis predmeta dostavio drugostupanjskom sudu u povodu istovremeno podnesene žalbe tužiteljice. Zbog toga je u povodu istovremeno podnesene žalbe tužiteljice, jer je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio dokaz financijskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da je tužiteljica 10. ožujka 2009. tuženiku platila 0,99 EUR, uz primjenu članka 373. točke 1. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku od 11. ožujka 2009. do isplate platiti zatezne kamate i na iznos od 0,99 EUR.
32. Osnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 155. stavak 1. ZPP-a kada joj nije dosudio zatraženu naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude koje je održano 20. studenog 2025. na kojem je tužitelj bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik. Odredbe članka 335. stavka 7. i 8. ZPP-a propisuju način dostave presude onoj stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje iz čega proizlazi zaključak da se stranci koja pristupi na ročište za objavu presude uručuje pisani otpravak presude i da od tog dana za stranku teče žalbeni rok, dok je situacija ako stranka ne pristupi na ročište a uredno je obaviještena propisana stavcima 9. i 10. citirane zakonske odredbe. Po ocjeni ovog suda riječ je o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, tim više jer je pristupanje na ročište povodom objave presude zakonodavac propisao i kao način neposredne dostave sudske odluke uz koju se vežu pravne posljedice (rok za žalbu). Zbog toga je nepravilno primijenjen članak 155. stavak 1. ZPP-a kada je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude koji u skladu s Tbr. 9. stavkom 3., Tbr. 46. i 54. OT-a iznose 125,00 EUR.
32.1. Takvo je i pravno shvaćanje izraženo odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2022. i Rev 772/2023-2 od 23. siječnja 2024.
32.2. Iz razloga navedenih u točci 32. ovog obrazloženja uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena je žalba tužitelja, preinačena je odluka o troškovima postupka u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđena naknada troškova zastupanja od 125,00 EUR te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka od 125,00 EUR sa zateznim kamatama u skladu s člankom 151. stavkom 3. ZPP-a i po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
33. Tužiteljici koja je sa žalbom protiv rješenja o troškovima postupka uspjela u cijelosti dosuđena je naknada troškova sastavljanja te žalbe u iznosu od 31,25 EUR (vps za žalbu 125,00 EUR, Tbr. 10. stavak 4., Tbr. 46. i Tbr. 54. OT -a) dok je s ostatkom zahtjeva za naknadu troškova sastavljanja žalbe (do zatraženih 312,50 EUR) tužiteljičin zahtjev odbijen. Zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na tu žalbu je odbijen već stoga što nema dokaza da je ta pristojba plaćena.
34. Imajući na umu da za troškove koji nastaju za greške u pisanju prvostupanjskog suda koji ih nije ispravio i u propustu tog suda da odluči o svim postavljenim zahtjevima i nakon prijedloga za dopunu, tuženik ne odgovora niti po načelu causae niti po načelu culpae, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastavljanja žalbe protiv presude od 312,50 EUR.
35. Prvostupanjski će sud u skladu s člankom 142. ZPP-a ispraviti očitu omašku u pisanju presude u odnosu na OIB tuženika.
U Varaždinu 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
