Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj Gž-18/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-991/2019-31 od 10. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-991/2019-31 od 10. studenoga 2023. u dijelu pod stavkom I. izreke preko iznosa od 6.825,00 EUR do iznosa od 8.530,89 EUR, dakle za iznos od 1.705,89 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-991/2019-31 od 10. studenoga 2023. u nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke do iznosa od 6.825,00 EUR te pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-991/2019-31 od 10. studenoga 2023. u dijelu pod stavkom II. izreke.

II. Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-991/2019- 31 od 10. studenoga 2023. u nepobijanom dijelu pod stavkom I. izreke ostaje neizmijenjeno.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba da tužiteljici OC iz [adresa] isplati 8.530,89 eur/ 64.275,99 kn s kamatama koje teku od 27. studenog 2018. po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 800,00 eura zajedno s kamatama.“

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Dopušta se preinaka tužbe od 20. siječnja 2023. u ovom postupku.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba da tužiteljici OC iz [adresa] isplati parnične troškove u iznosu od 2.663,45 eur/ 20.067,76 kn uvećano za zatezne kamate koje teku od 10. studenog 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u dosuđujućem dijelu preko iznosa od 6.825,00 EUR do iznosa od 8.530,89 EUR, dakle za iznos od 1.705,89 EUR, te posljedično rješenje o troškovima postupka, pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje: ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i rješenje o troškovima postupka u smislu žalbenih navoda. Traži troškove sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.530,89 EUR sa zateznim kamatama od 27. studenoga 2018. do isplate, a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, koju je pretrpjela uslijed pada na kolniku 19. prosinca 2017., i to ispred kuće na adresi [adresa], na cesti koja je bila potopljena i zaleđena. Utvrđeno je da i da je riječ o javnoj površini ko ju održava Grad Zagreb, a koji je osiguran kod tuženika.

6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka te presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima odluke, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti.

8. U prvostupanjskom postupku vještačenjem po medicinskom vještaku doc. dr. sc. Miljenku Franiću, prof.v.š., dr. med. na tu okolnost utvrđene su činjenice koje žalitelj ne osporava, i to:

- da je kod tužiteljice po ozljeđivanju u štetnom događaju provedeno adekvatno liječenje po traumatologu fizijatru te je učinjeno i operacijsko liječenje u smislu ugradnje totalne endoproteze desnog kuka te je provedena i fizikalna terapija

- da nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi te bolne i ograničene kretnje desnog kuka slabijeg do srednjeg stupnja. Vještak smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede desnog kuka koju je zadobila tužiteljica. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo 7. lipnja 2018. nalazom traumatologa s obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju

- da trajne posljedice navedene ozljede desne bedrene kosti smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 25% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Nadalje, tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 25 dana. Tužiteljica je imala bolove jakog intenziteta i 3 dana, srednje jakog intenziteta i povremenog trajanja 20 dana, a manjeg intenziteta i povremenog trajanja još narednih 30 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2 sata dnevno kroz prvih 40 dana liječenja. U narednom periodu od 80 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...). Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na zaostali ožiljak u području desnog kuka.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., dalje: ZOO) kada je tužiteljici utvrdio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 8.000,00 EUR, pri čemu treba reći da se pravična novčana naknada dosuđuje u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete po kojoj je već sama povreda prava osobnosti neimovinska šteta.

10. Tuženik u žalbi neosnovano osporava visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti preko iznosa od 6.825,00 EUR do iznosa od 8.530,89 EUR, dakle za iznos od 1.705,89 EUR, smatrajući da je previsoko utvrđena i da nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. To stoga što su se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne (danas neimovinske) štete, posljednji put mijenjali u lipnju 2020. (pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., izvod iz zapisnika broj Su -IV- 47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da su za izmjenu između ostalog korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio iznose neimovinske štete više od Orijentacijskih kriterija od 2020., s obzirom na stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020. i prethodila donošenju prvostupanjske presude u studenome 2023., te tako uvažio realan gospodarski kontekst, s posebnim naglaskom na stopu inflacije i rast potrošačkih cijena čime se doprinosi i pravednijoj sudskoj praksi. Naime, stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku je od lipnja 2020. do studenoga 2023. iznosila 24,9%. (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga je sud prilikom odmjeravanje visine štete pravilno vodio računa i o inflac iji posljednje tri godine, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve to uzeo u obzir prilikom procjene visine štete.

11. I odluka o troškovima postupka pravilno je donesena, po članku 154. stavku 5. i članku 155. ZPP, prema vrijednosti spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te pravilno obrazložena za koje je radnje u postupku tužiteljici priznat trošak i u kojem iznosu. U odnosu na primjenu materijalnog prava prilikom odmjeravanja troškova postupka pobijana odluka ne odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., iz kojih proizlazi da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura).

12. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom I. izreke preko iznosa od 6.825,00 EUR do iznosa od 8.530,89 EUR, dakle za iznos od 1.705,89 EUR, te prvostupanjsko rješenje u dijelu pod stavkom II. izreke, a na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, te čl. 380. st. 2. i čl. 381. ZPP.

13. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu sadržanom pod stavkom I. izreke do iznosa od 6.825,00 EUR te pod stavkom II. izreke, kao i prvostupanjsko rješenje u nepobijanom dijelu sadržanom pod stavkom I. izreke , nisu bili predmetom žalbenog razmatranja (čl. 365. st. 1. ZPP).

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer