Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-424/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PHA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima PH i ĐH, [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri, Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-111/2025-7 od 17. prosinca 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-111/2025-7 od 17. prosinca 2025. i predmet se vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u članku 2. Ugovora o kreditu broj: 3206641924/06 od 08.05.2006. godine sklopljenog između tužitelja PHA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 koja glasi: " Korisnik kredita se obvezuje platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine Kreditora po ovom Ugovoru o kreditu po premijskoj stopi u visini 1,90% koja se obračunava na iznos kredita iz čl.1. ovog Ugovora, uvećanog za 20%."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.231,18 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 17. 12. 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je između stranaka nesporno da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 8. svibnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila (dalje: Ugovor o kreditu) kojim je tužitelju odobren kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 14.698,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

6.1. Također nije sporno da je člankom 2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti jednokratnu premiju osiguranja tražbine kreditora po premijskoj stopi u visini 1,90 % koja se obračunava na iznos kredita, uvećanog za 20 %.

6.2. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti navedenog dijela članka 2. Ugovora o kreditu navodeći da se o toj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ona uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača pa je stoga ta ugovorna odredba ništetna na temelju članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.; dalje: ZZP).

6.3. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je navedena ugovorna odredba doista ništetna na temelju članka 81. stavak 1. ZZP -a te je slijedom tog utvrđenja tužiteljev tužbeni zahtjev usvojen.

6.4. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj ima status potrošača i da se na njega primjenjuju odredbe ZZP-a.

6.5. Člankom 3. točka 1. ZZP-a propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

6.6. Prvostupanjski sud je utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor da tužitelj nije potrošač jer se ovdje radi o ugovoru o kreditu za kupnju motornog vozila za osobne potrebe tužitelja što znači da je tužitelj potrošač.

6.7. Međutim, iz samog Ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužitelj kupio vozilo za svoje osobne potrebe. Također, iz tužiteljevog iskaza kada je saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja također ne proizlazi svrha kupnje vozila.

6.8. Teret dokaza da je predmetno vozilo kupljeno u svrhe koje nisu namijenjene tužiteljevom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti je na tužitelju, a za sada se iz niti jednog provedenog dokaza ne može utvrditi u koje svrhe je tužitelj kupio to vozilo.

6.9. Kako primjena materijalnog prava, odnosno ZZP-a, ovisi o tome da li tužitelj ima ili nema svojstvo potrošača, a kako se zbog navedenih razloga za sada ne može smatrati da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tužitelj ima svojstvo potrošača, činjenično stanje se ne može smatrati pravilno i potpuno utvrđenim pa je zbog toga pobijana presuda ukinuta na temelju članka 370. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. U ponovnom postupku je potrebno ponovno saslušati tužitelja u svrhu dokazivanja te ga ispitati na okolnost svrhe kupnje predmetnog vozila kao i na okolnost za što je predmetno vozilo korišteno i tko ga je koristio te potom donijeti novu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ukoliko bi se utvrdilo da tužitelj ima status potrošača i da se u ovom predmetu primjenjuju odredbe ZZP-a, tada je potrebno razmotriti i utvrditi da li su osnovani tuženikovi prigovori izneseni u odgovoru na tužbu da se premija osiguranja plaća osiguravajućem društvu, a ne tuženiku i da tuženik nije primio nikakav iznos po osnovi eventualne premije osiguranja pa stoga ne može biti ni u obvezi vratiti nešto što nije primio slijedom čega tužitelj nema pravni interes radi utvrđenja da je sporna ugovorna odredba ništetna, a također je potrebno razmotriti i tvrdnje da se premija uplaćuje osiguravajućem društvu što je razvidno i iz samog Ugovora o kreditu u kojem je u dijelu „sredstva osiguranja“ naznačeno da je tužitelj dužan s osiguravajućim društvom sklopiti policu osiguranja za što je plaćena konkretna premija te je slijedom utvrđenja potrebno utvrditi da li se plaćanje jednokratne premije osiguranja tražbine tuženika po predmetnom Ugovoru o kreditu iz sporne ugovorne odredbe odnosi na osiguranja iz članka 10.A i članka 10.B Ugovora o kreditu ili na osiguranje iz članka 17.G Ugovora o kreditu gdje se navodi da je tuženik osigurao svoju tražbinu po predmetnom Ugovoru o kreditu kod osiguravajućeg društva.

7.1. Primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a je ostavljeno da će se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

Koprivnica, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić