Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-3329/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ane Grbavac, ako člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sandi Mrašić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., u Zgrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-3754/2022 od 6. svibnja 2024., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-3754/2022-14 od 28. kolovoza 2024., ispravljenog rješenjem Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-3754/2022 od 23. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja HĐ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima tužitelja koja se vodi pri Financijskoj agenciji po rješenju o ovrsi radi naplate tražbine ovrhovoditelja od 14. 04. 2011. koji je zaprimljen kod Financijske agencije dana 03. 08. 2022. , temeljem ovršne isprave - rješenja o ovrsi Javnog bilježnika iz Zagreba posl. br. Ovrv-15135/11 od 14. 04. 2011., (pravomoćno 30. 06. 2011.) kojim je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine te naloženo Financijskoj agencije da izda nalog banci da novčani iznos za koji je određena ovrha prenese sa svih ovšenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditelja.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa da isplate, a sve u roku 8 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 791,47 eura.

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači, na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti kao osnov, te dosudi tužitelju cjelokupni parbeni trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se proglasiti nedopuštena ovrha na novčanim sredstvima tužitelja, koja se vodi kod Financijske agencije po rješenju o ovrsi radi naplate tražbine ovrhovoditelja od 14. travnja 2011., a koji zahtjev da je zaprimljen kod Financijske agencije dana 03. kolovoza 2022., temeljem ovršne isprave, rješenja o ovrsi Lade Škaričić-Sinčić, Javnog bilježnika u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovrv-15135/11 od 14. travnja 2011., koje rješenje o ovrsi da je postalo pravomoćno i ovršno dana 30. lipnja 2011. godine.

6. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je, da li je protekao zakonski rok u kojem se, temeljem predmetne ovršne isprave, rješenja o ovrsi Lade Škaričić-Sinčić, Javnog bilježnika u Zagrebu, pod poslovnim brojem Ovrv- 15135/11 od 14. travnja 2011., može zahtijevati ovrha, dakle, da li je predmetna ovrha nedopuštena.

7. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u obrazloženju pobijane presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je prvostupanjski sud obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Budući, da prvostupanjska presuda i nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužitelj, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP- a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

10. Nije u pravu žalitelj, niti, kada navodi, da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom 1. izreke presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, a temeljem izvedenih dokaza u provedenom postupku, utvrdio slijedeće činjenice:

- rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić, broj Ovrv-15135/11 od 14. travnja 2011., koje da je pravomoćno i ovršno 30. lipnja 2011., da je naloženo tužitelju, kao ovršeniku, isplatiti tuženiku, kao ovrhovoditelju, glavnicu u iznosu od 5.294,60 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 6. travnja 2011. do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 1.549,80 kuna;

- tuženik, kao ovrhovoditelj, da je dana 6. listopada 2011. dostavio FINI naprijed navedeno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi radi naplate;

- FINA da je prestala s izravnom naplatom predmetnog rješenje o ovrsi, te ga je isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje 2018. godine, uslijed stupanja na snagu odredbe članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18 – dalje: ZPONS);

- tuženik, kao ovrhovoditelj, da je 3. kolovoza 2022. godine ponovno pokrenuo postupak izravne naplate predmetnog rješenja o ovrsi, te dana 23. kolovoza 2022. FINA da je izvijestila tužitelja (kao ovršenika) da je njegov račun blokiran;

- tužitelj, kao ovršenik, da je 21. rujna 2022. podnio sudu prigovor, u bitnome ističući prigovor zastare potraživanja tuženika;

- sud, odlučujući o prigovoru tužitelja, kao ovršenika, da je 29. rujna 2022. donio rješenje i zaključak pod poslovnim brojem Ovr-2222/22, kojim da je prihvatio prijedlog za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika, odnosno zaključkom da je tužitelj, kao ovršenik, upućen u roku od 15 dana pokrenuti protiv ovrhovoditelja parnični postupak, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

12. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja, citirajući odredbu članka 23. točku 4. i odredbe članka 25. stavak 1. sve Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), koji propis da se primjenjuje obzirom na vrijeme pokretanja spornog postupka izravne naplate kod FINE, te citirajući odredbu članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), zaključuje, da se, a obzirom da je predmetna ovršna isprava pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi javnog bilježnika, da se na tu ovršnu ispravu, kao odluku drugog nadležnog tijela, primjenjuje desetogodišnji rok zastare.

13. Nadalje, a imajući u vidu, da se prema odredbi članka 242. stavka 1. ZOO/05 zastara prekida podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a sukladno stavku 2. članka 242. ZOO/05 da se smatra da zastara nije nastupila ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo, ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage, kao i imajući u vidu odredbu članka 245. stavka 1. ZOO/05, kojom da je propisano, da ako je došlo do prekida zastare zastara da počinje ponovno teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, sud prvog stupnja zaključuje, da je tuženik - koji da, temeljem odredbe članka 284. OZ-a, može na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, kao ovršne isprave, izravno zatražiti od Agencije ( FINE ) da banci izda nalog da iznos koji je određen ovrhom zaplijeni i prenese na račun ovrhovoditelja, u kojem slučaju se radi o tzv. izvansudskoj ovrsi - predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika prvi put, na izravnu naplatu, FINI podnio 6. listopada 2011., unutar zastarnog roka od 10 godina, te da je na taj način prekinuo zastaru, sukladno odredbi članka 241. ZOO/05.

14. Kako postupak naplate kod FINE da je trajao od 6. listopada 2011. do isknjiženja predmetnog rješenje o ovrsi iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje uslijed stupanja na snagu odredbe članka 12. ZPONS-a 4. kolovoza 2018., obzirom da se naplata nije mogla izvršiti, jer na računima tužitelja da nije bilo novčanih sredstava, odnosno da je bio insolventan, to sud prvog stupnja, a pozivom na odredbu članka 241. ZOO/05, zaključuje, da je podnošenjem predmetnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika prvi put na izravnu naplatu FINI 6. listopada 2011. nastupio prekid zastare, koja zastara, sukladno odredbi članka 245. stavku 1. ZOO/05, nakon prekida da počinje teći iznova, a vrijeme koje da je proteklo prije prekida da se ne računa u zakonom određeni rok za zastaru, a isto da vrijedi i kada da je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (članak 241. stavak 5. ZOO/05).

15. Nastavno, sud prvog stupnja, a imajući vidu odredbu članka 245. stavak 6. ZOO/05, kojom da je propisano, da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta, zaključuje, da rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika (kao vjerovnika, ovrhovoditelja) počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka, tj., u konkretnom slučaju od trenutka kada osnova (ovršna isprava- rješenje o ovrsi javnog bilježnika) da je isknjižena iz redoslijeda naplate, a do koje obustave postupka izravne naplate kod FINE da je došlo iz razloga za koje nije odgovoran tuženik kao vjerovnik.

16. Na kraju, sud prvog stupnja zaključuje, da, a obzirom da je Financijska agencija prestala provoditi predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika, kao ovršne isprave, temeljem članka 12. ZPONS-a, a tužitelj (kao dužnik, odnosno kao ovršenik) i dalje da nije dobrovoljno podmirio predmetno dugovanje, to da se dan 3. kolovoza 2022. godine - kao dan kada tuženik da je predao zahtjev za naplatu FINI, na temelju iste ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika i kada FINA da je gore navedenu osnovu za plaćanje upisala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje - vodi kao ponovni početak provođenja ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja, te tom radnjom tuženika da je ponovno prekinuta zastara njegovog potraživanja prema tužitelju iz iste osnove za plaćanje, pa kako do prekida zastare prvi put da je došlo u razdoblju od 6. listopada 2011. do 2018., kada da je došlo do isknjiženja iz Očevidnika temeljem odredbe članka 12 ZPONS-a, te da je ovrha ponovno pokrenuta drugi put 3. kolovoza 2022., radi čega 10 godišnji zastarni rok da nije protekao, to tuženik da je ovlašten pravomoćno utvrđenu tražbinu pokušati naplatiti na novčanim sredstvima tužitelja putem FINE, slijedom čega tužbeni zahtjev tužitelja da je neutemeljen, pa sud prvog stupnja odbije tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom 1. izreke prvostupanjske presude.

17. Pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je točkom 1. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

18. To stoga, što je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, da je došlo do prekida zastare u razdoblju od dana 6. listopada 2011., kada je ovdje tuženik prvi puta kod FINE pokrenuo postupak izravne naplate, do 2018., kada je isknjižena sukladno odredbi članka 12. ZPONS-a, dakle kada do isknjiženja nije došlo odbačajem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu, a niti krivnjom tuženika, kao vjerovnika, pa kako je temeljem iste osnove za plaćanje ovrha od strane tuženika izravnom naplatom kod FINE ponovno pokrenuta (drugi puta) dana 3. kolovoza 2022., to, u konkretnom slučaju, nije protekao desetogodišnji zastarni rok propisan odredbom članka 233. stavkom 1. ZOO/05, pa je tuženik ovlašten svoju neplaćenu tražbinu pokušavati dalje prisilno naplatiti, u ovom slučaju na novčanim sredstvima ovdje tužitelja kod FINE.

19. Prema tome, žalbenim navodima tužitelja – kojima iste u biti smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je kada je točkom 1. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom 1. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje pobijane odluke, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkom 1. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, žalba tužitelja izjavljena, protiv točke I. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

21. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

22. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac