Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-525/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7103/2025-10 od 20. studenog 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7103/2025-10 od 20. studenog 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđen ništetnim dio odredbe članka 4.1. Ugovora o kreditu broj 310222 koji glasi:

„sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke“ i

„po prodajnom tečaju banke za CHF na dan dospijeća“

- preinačuje u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđen ništetnim dio odredb i članka 4.1. Ugovora o kreditu broj 310222 koji glasi:

„Redovna kamata: Korisnik kredita obvezuje se platiti banci redovnu kamatu po kamatnoj stopi koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,80% godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu banke.

Usklađivanje kamatne stope obavlja se na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže banke.

Kamata se obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno s glavnicom.“

na način da se taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbija

- preinačuje u točki II. izreke na način da se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da isplati tužitelju PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.263,77 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

- preinačuje u točki III. izreke kojom je odlučeno o naknadi parničnog troška na način da se određuje da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 EUR (tristo dvanaest eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 4.1. Ugovora o kreditu br. 310222 od 6. kolovoza 2004., a koji kredit je ovjeren kod Javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka, broj: OU-984/2004, kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, da isplati tužitelju PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.263,77 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.584,46 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedene zakonske odredbe.

5.1. Tuženik se žali navodeći da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio članak 8. ZPP-a te je na taj način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ali ne navodi u čemu bi se ta bitna povreda konkretno sastojala. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje brižljivo ocijenivši sve provedene dokaze tako da taj žalbeni razlog nije osnovan niti je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Sberbank d.d. kao kreditor 6. kolovoza 2004. zaključili Ugovor o kreditu broj 310222 za iznos od 38.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita

- da su stranke ugovorile redovnu kamatu s promjenjivom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,80 % godišnje

- da su se stranke Ugovorom o kreditu suglasile da je redovna kamata promjenjiva u skladu s važećim Odlukom o kamatama i naknadama banke

- da je prednik tuženika povisivao kamatnu stopu iznad početno ugovorene

- da su stranke Ugovorom o kreditu povrat kredita vezale uz prodajni tečaj tuženika za

CHF na dan dospijeća pojedinih rata

- da su stranke 3. veljače 2016. zaključile Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj 310222 (dalje: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/2015.; dalje: ZID ZPK/15).

6.1. Prvostupanjski sud je utvrdio, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te na članak 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP) i članak 502.c ZPP-a da su sporni dijelovi Ugovora koji se odnose na povrat kredita po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća pojedinih rata otplate kredita i na promjenjivu stopu redovne kamate sukladno jednostranoj odluci tuženika ništetni sukladno članku 81. stavak 2. i 3. ZZP i članku 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO).

6.2. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđeno da je tužitelj, vraćajući kredit, zbog neosnovanog povišenja početno ugovorene kamate i zbog porasta tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni platio ukupno 32.439,06 kuna više nego što bi platio prema početno ugovorenim uvjetima predmetnog Ugovora o kreditu. Također je utvrđeno da je člankom II. Aneksa utvrđeno da je ukupni iznos uplaćen radi namirenja početno utvrđenih anuiteta po Ugovoru o kreditu primjenom izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF manji od ukupnog iznosa anuiteta s valutnom klauzulom u EUR i iznosi 15.382,68 kuna.

6.3. Tužitelj je nakon toga podneskom od 2. srpnja 2025. naveo da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je tužitelju priznat iznos preplate od 15.382,68 kuna pa potražuje razliku između ukupno utvrđene preplate od 32.439,06 kuna i priznatog iznosa preplate od 15.382,68 kuna, a što iznosi 17.056,38 kuna ili 2.263,77 eura pa je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži da tužitelju plati taj iznos sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2019., dakle od dana podnošenja tužbe.

6.4. Prvostupanjski sud je točkom I. izreke pobijane presude usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim odredaba članka 4.1. Ugovora o kreditu, točkom II. izreke je usvojio njegov tužbeni zahtjev i tuženiku naložio da tužitelju plati iznos od 2.263,77 eura sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2019., a točkom III. izreke je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.584,46 eura.

6.5. Prvostupanjski sud je pravilno pošao od utvrđenja da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je, utvrđeno da je, između ostalih banaka, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede su trajale i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

6.6. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja pošao od utvrđenja iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula u kojoj je vezana glavnica za švicarski franak, a da pri sklapanju i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sa sklapanjem tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbi članka 81., 82. i 90. ZZP-a.

6.7. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da citirane presude koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, na temelju članka 502.c ZPP-a obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite potrošača, pa se je tužitelj u ovom postupku mogao pozvati na sadržaj navedenih odluka radi individualne pravne zaštite, a sud je bio dužan te odluke uzeti u obzir. Ovdje treba reći da je u gore navedenim postupcima vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača mjerodavan bio samo onaj dio predugovorne faze u kojem je pojedina banka komunicirala općenito sa svim potrošačima, banci nepoznatim i apstraktnim fizičkim osobama. Slijedom navedenoga, tuženik je u ovom pojedinačnom potrošačkom sporu imao mogućnost dokazivati da su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o spornoj odredbi Ugovora, no prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženik to nije dokazao.

6.8. Međutim, prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je cijeli članak 4.1. Ugovora o kreditu ništetan.

6.9. Članak 4.1. Ugovora o kreditu glasi:

„Redovna kamata: Korisnik kredita obvezuje se platiti banci redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke, a koja na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,80% godišnje.

Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu banke.

Usklađivanje kamatne stope obavlja se na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže banke.

Kamata se obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju banke na dan dospijeća.“.

7. Slijedom gore iznijetog, ništetan je samo dio tog članka kojim je ugovoreno da se tužitelj obvezuje platiti redovnu kamatu po stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke jer je tim dijelom ugovoreno pravo tuženikovog prednika da svojom jednostranom odlukom mijenja početno ugovorenu stopu redovnih kamata. Također je ništetan dio tog članka kojim je ugovoreno da se kamata uplaćuje po prodajnom tečaju banke za CHF na dan dospijeća jer se ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula odnosi na povrat kredita u ratama čiji je iznos vezan za CHF i to po tečaju za CHF na dan dospijeća pojedinih rata, kako je to i utvrđeno gore navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7.1. Zbog toga nije osnovana tuženikova žalba protiv dijela točke I. izreke pobijane presude kojim su utvrđene ništetnim odredbe članka 4.1. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „sukladno Odluci o kamatama i naknadama banke“ i „po prodajnom tečaju banke za CHF na dan dospijeća“ pa je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a tuženikova žalba protiv tog dijela prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana i taj dio je potvrđen.

7.2. Što se tiče preostalog dijela odredaba članka 4.1. Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije dao nikakvo obrazloženje zbog čega smatra da su i preostali dijelovi članka 4.1. Ugovora o kreditu ništetni. Tim dijelovima su ugovorene redovne kamate i stopa tih kamata te način usklađivanja i obračuna tih kamata i prema ocjeni ovog suda ne radi se o odredbama koje bi bile ništetne jer ugovaranje redovnih kamata nije zabranjeno, a nije zabranjeno niti ugovaranje mogućnosti promjene tih kamata. Stoga ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su i preostali dijelovi članka 4.1. Ugovora o kreditu ništetni pa je primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a dio pobijane presude koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti i preostalih dijelova članka 4.1. Ugovora o kreditu preinačen na način da je taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbijen.

7.3. Tuženik se nadalje žali protiv dijela presude pod točkom II. izreke kojim mu je naloženo da tužitelju plati iznos od 2.263,77 eura navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje razliku između ukupno utvrđene preplate po osnovi ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od 32.439,06 kuna i iznosa od 15.382,68 kuna koji je tužitelju priznat Aneksom.

7.4. Već je gore rečeno da su stranke 3. veljače 2016. zaključile Aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

7.5. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu Gos-1/2019, taj je Sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – „Narodne novine“ broj 102/15) ocijenivši te Zakone usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom rješenju, osim utvrđenja formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da ZID ZPK/15 ima legitimni cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprečavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići.

7.6. U ovom postupku kao i postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke te odredbe o obvezi vraćanja kredita vezanoj za valutu CHF. Kad je riječ o pravnim posljedicama nepoštenosti ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Upravo to i proizlazi iz odredbe članka 87. stavka 1. ZZP imajući na umu da ništetnost djeluje ex tunc.

7.7. Nepoštene odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz predmetnog Ugovora o kreditu nakon zaključenog Aneksa tom Ugovoru u skladu s odredbama ZID ZPK/15 ne obvezuju tužitelja, s obzirom na to da su te nepoštene ugovorne odredbe zamijenjene na način kao da je za svo ugovoreno vrijeme kredita isti bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR i uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR, pa je u tom smislu ostvaren neobvezujući učinak nepoštene ugovorne odredbe u skladu s člankom 87. stavkom 1. ZZP.

7.8. Stranke su Aneksom izvršile konverziju kredita u cijelosti u skladu s prisilnom odredbom članka 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije 30. rujna 2015., osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz članka 19.c. stavka 1. točke 4. ZID ZPK/15, iskorišteni u njegovu korist i to za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Aneksom. U obračun konverzije uzeti su i iznosi koji su plaćeni na ime ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope i na ime ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta kredita u valutnoj klauzuli u EUR.

7.9. U tom smislu, u situaciji kada su isplate koje je tužitelj učinio na ime otplate kredita pa tako i na ime nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, na temelju, među strankama sklopljenog valjanog Aneksa, iskorištene za ispunjenje obveze tužitelja ugovorene tim Aneksom, dok je utvrđena preplata iskorištena za ispunjenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, ne može se zaključiti da Aneks nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na nepoštene ugovorne odredbe koje su bile sadržane u Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF bez obzira na to što ZID ZPK/15 ne određuje da se iznosi koji su plaćeni na temelju ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutne klauzule ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF vraćaju tužitelju, već da se ti iznosi iskorištavaju u njegovu korist za ispunjenje njegovih ugovornih obveza koje su ugovorene Aneksom. Zbog toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju ne pripada zahtijevani novčani iznos od 2.263,77 eura s osnove tih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu jer ih u imovini tuženika više nema budući da su iskorišteni za namirenje budućih anuiteta koji su dospjeli nakon sklapanja Aneksa kako je to i ugovoreno Aneksom koji je odraz prisilne odredbe članka 19.c stavku 5. ZID ZPK/15.

8. Iz naprijed navedenih razloga nema uporišta pravno shvaćanje tužitelja da sklapanjem Aneksa nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem spornih odredbi Ugovora o kreditu, a za vrijeme važenja tog ugovora do sklapanja Aneksa, unatoč što je ugovor o konverziji valjan pravni posao i da stoga postoji pravo i obveza da mu tuženik vrati sve što je primio na osnovi gore navedene ništetne odredbe Ugovora o kreditu.

8.1. Kao što je već prethodno navedeno, primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su uplaćene na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o jednostranoj izmjeni kamatne stope i valuti obveze u CHF, ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje obveze ugovorene Aneksom na način propisan ZID ZPK/15., a ujedno je ugovoren i način na koji će se iskoristiti preplata (članka 19.c stavak 1. alineja 5. ZID ZPK/15). Više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika bez pravne osnove pa stoga nema pravnog temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za povrat svih plaćenih iznosa kroz razdoblje otplate do konverzije u smislu naprijed citiranih odredbi ZOO u iznosu koji je tužitelju dosuđen.

8.2. Zbog svega naprijed navedenog je primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke na način da je taj dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva odbijen.

8.3. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a je potrebno odlučiti o troškovima cijelog postupka.

8.4. Stranke su uspjele u sporu djelomično i to tužitelj sa dijelom glavnog zahtjeva za utvrđenje ništetnim spornih ugovornih odredbi, a tuženik s dijelom glavnog zahtjeva za isplatu s kojim je tužitelj odbijen. Imajući na umu kvalitativan i kvantitativan uspjeh stranaka u sporu, ocjena je ovog suda da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima. U odnosu na predmet spora – osnovanost kondikcijskog zahtjeva za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji je konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR u skladu s odredbama ZID ZPK-a/15 - postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih sudova koji na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo. Pritom još uvijek nije primijenjen procesnim pravom predviđen mehanizam za prevladavanje tih razlika. Naprotiv, postoji neujednačena praksa revizijskog suda koji u svojim odlukama na istovjetne činjenice različito primjenjuju pravo (primjerice Rev-637/2019 od 15.11.2022., Rev 1096/2022 od 8.11.2022. i Rev 586/2019 od 21.12.2022.) U takvim se okolnostima u kojima je pitanje obeštećenja potrošača nakon konverzije podložno tumačenju sudova te u trenutku podnošenja tužbe nije bilo pojašnjeno, ne može zaključiti da je ova tužba bila očito neosnovana i lišena svakog izgleda za uspjeh. Zbog toga legitimni cilj zakonskih odredbi ZPP-a o snašanju troškova sukladno uspjehu u parnici, a taj je izbjegavanje neopravdanog parničenja, nije izravno primjenjiv u ovom predmetu pa je stoga na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, a primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a preinačena točka III. izreke pobijane presude na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, a što se odnosi i na troškove drugostupanjskog postupka. U skladu s tim, odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Koprivnica, 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić