Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-634/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice ŠIK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Vučinić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Dominiković Cecelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Dominiković i Osrečak iz Zagreba, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-113/2022-21 od 07. ožujka 2025., 13. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
1.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-113/2022-21 od 07. ožujka 2025.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja, točkama I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu nekretnine i to nizbrdice/puta koja se nalazi između kuća na adresi [adresa] i [adresa], a koji dio nekretnine je u rješenju naslovnog suda posl. broj Psp-135/2020 opisan kao suvlasnički udio broj 1 od 1276/10000 idealnih dijelova kuće broj [adresa] i dvorište ukupne površine 196,3 čhv (706 m2), izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], [katastarska općina], koji je suvlasnički dio povezan s vlasništvom određenog posebnog dijela nekretnine upisanog pod rednim brojem 1. Suvlasnički dio: 1276/10000 etažno vlasništvo (E-1), što u naravi predstavlja: poslovni prostor oznake 1 u suterenu, površine 133,43 čm, spremište broj 1 u suterenu površine 2,52 čm, idealni dio terase oznake 13 površine 0,52 čm, ukupne površine 136,47 čm sa pripadajućim dvorištem - predvrtom oznake 1d, sjeverozapadni dio građevine tako što je na njenoj sjeverozapadnoj strani – predvrt oznake 1d, sjeverozapadni dio građevine, odnosno na kolnom ulazu na tu nekretninu parkirao svoje vozilo bez dopuštenja i pravnog osnova, čime je u cijelosti onemogućio tužiteljici prolaz svojim automobilom, te na taj način smetao tužiteljicu u suposjedu prava korištenja predmetne nekretnine na način da tužiteljica ne može nesmetano koristiti nizbrdicu/put za pristup svom dvorištu i parkirnom mjestu koje se nalazi u dvorištu , radi uspostave prijašnjeg suposjedovnog stanja, na trošak tuženika, na način da ukloni svoje vozilo, koje je parkirao na kolna ulazna vrata kod [adresa] na početku nizbrdice/puta i zabranom smetanja ubuduće. Točkom II izreke odbijen je prijedlog predlagateljice osiguranja ŠIK za donošenje rješenja o osiguranja, određivanjem privremene mjere uklanjanja vozila. Točkom III izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 331,81 eur sa zateznom kamatom kao u tom dijelu izreke dok je točkom IV izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 752,58 eur.
2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22i 155/23; dalje: ZPP).
3. U podnesenoj žalbi tvrdi da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno te da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati i da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio bitne činjenice. Tvrdi da je pogrešan zaključak suda da parkiranjem vozila na putu tuženik ne bi smetao tužiteljicu u suposjedu predmetne nekretnine. Suposjed da ne smije ovisiti o dobroj volji drugih sudionika i u situaciji kada je pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno da su stranke posjeda u suposjedu nekretnine te da je tuženik navedenim postupanjem smetao tužiteljicu u suposjedu.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba je osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
-da je sporna nekretnina put /nizbrdica koja vodi do kuće tužiteljice i da je u podnožju tog puta tuženik 23. rujna 2022. parkirao svoje vozilo,
-da je tužiteljica bila u suposjedu predmetne nekretnine tako da je kolima prolazila tim djelom nekretnine do svoje kuće dok je tuženik parkirao svoje vozilo na početku tog puta/nizbrdice. Da su tuženik i njegova supruga parkirali na tom mjestu, razvidno je iz dostavljenih fotografija, zatečenog stanja na očevidu, a isto da je potvrdila i tužiteljica,
- da je pravomoćnim rješenjem u predmetu posl. br. Psp-135/20od 9. prosinca 2021. utvrđeno da je ovdje tužiteljica (u tom predmetu tuženica) samovlasno i protupravno oduzela ovdje tuženiku posljednji miran suposjed dijela nekretnine (koji je predmetom ovog tužbenog zahtjeva) tako što je na kolnom ulazu parkirala osobno vozilo i da joj je naloženo vratiti oduzeti suposjed i uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja,
-da tuženik suposjed spornog dijela nekretnine izvršava na način da parkira svoje vozilo na početku toga puta/nizbrdice, te da time što je 23. rujna 2022. parkirao svoje vozilo na istom mjestu na kojem i inače parkira, nije počinio čin smetanja suposjeda tužiteljice ni u bitnome ograničio odnosno oduzeo suposjed tužiteljici, jer da je ona svoj suposjed do tad izvršavala zahtijevajući od tuženika pomicanje njegovog vozila da svaki put zahtjeva pomicanje tuženikovog vozila,
-zbog odbijanja tužbenog zahtjeva odbio je i zahtjev za izricanjem privremene mjere,
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, utvrđeno je da tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 381. i 438. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povreda iz čl. 354. stavak 2. točka 1 ZPP-a na koju se poziva tuženik jer je pobijano rješenje razumljivo i neproturječno i može se ispitati.
9. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, ali se predmetno utvrđenje temelji na drugim razlozima, a ne na onima koje je naveo prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
10. Naime, tužiteljica tužbom zahtjeva utvrđenje da ju je tuženi smetao u posljednjem mirnom posjedu nekretnine opisno navedene u tom dijelu izreke dok iz sadržaja tužbe i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da se činjenično poziva na posjed prava služnosti kolnog provoza po predmetnoj nekretnini. Sama tvrdi da je predmetnu nekretninu nizbrdicu/put koristila za kolni provoz do svoje kuće i da ju je tuženik onemogućavao u tom posjedu prava provoza parkiranjem vozila u podnožju puta.
11. U smislu odredbe i članka 10. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) s posjedom stvari
izjednačeno
je
faktično
izvršavanje
sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to, nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Baš kao što je posjed stvari faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada), tako je I posjed prava stvarne služnosti stanje u kojem neka osoba faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlaštenik tog prava ili nije). Sukladno tome ukoliko je tužiteljica smetana u posjedu prava stvarne služnosti mogla je zahtijevati sudsku zaštitu posjeda tog prava.
12. Budući da tužiteljica tužbenim zahtjevom ne zahtijeva zaštitu posjeda prava stvarne služnosti već posjed nekretnine, na kojemu čak ni činjenično ne temelji osnovanost zahtjeva, valjalo je već iz tog razloga odbiti predmetni tužbeni zahtjev radi zaštite posjeda nekretnine jer je sud vezan sadržajem tužbenog zahtjeva (čl. 2. ZPP- a).
13. Zbog odbijanja tužbenog zahtjeva pravilno je odbijen i zahtjev za izdavanje privremene mjere.
14.Iz navedenih razloga, a ne ulazeći u ispitivanje osnovanosti žalbenih navoda tužiteljice ovaj žalbeni sud potvrdio je pobijano rješenje i odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.
15. Pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, dosudio tuženiku troškove postupka i pravilno je pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a utvrdio koji su opravdani troškovi i to utvrđenje suda prvog stupnja određenim žalbeni tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
16. Slijedom navedenog primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP -a odlučeno kao u točki 1. izreke presude.
17. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.
U Rijeci, 13. svibnja 2026.
Sutkinja
Brankica Malnar
