Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-154/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 81499488050, zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku iz Karlovca, radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 125/2019-59 od 28. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-125/2019-59 od 28. kolovoza 2025. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

II. Točka II. izreke nije bila predmetom odlučivanja u žalbenom postupku te ostaje neizmijenjena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime dnevnica za razdoblje od 16. travnja 2014. do 15. travnja 2019. ukupan iznos od 3.736,75 EUR neto, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok je točkom III. naloženo tuženiku naknaditi tužite lju parnični trošak u iznosu od 1.050,15 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Nepobijanom točkom III. izreke odbijen je dio zahtjeva na isplatu iznosa od 763,92 EUR bruto na ime razlike plaće po osnovi dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik u točkama I. i III. izreke iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne Novine“ broj 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka - dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud presudu preinači na način da u cijelosti odbije zahtjev tužitelja te ujedno naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, u istoj smatra da je presuda prvostupanjskoga suda osnovana na zakonu i pravno utemeljena, te da ne postoje povrede na koje se žalba poziva, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dnevnica za razdoblje od 16. travnja 2014. do 15. travnja 2019. u ukupnom iznosu od 3.736,75 EUR.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava, saslušanjem tužitelja i svjedoka ĐV u svrhu dokazivanja, te provedenim financijskim vještačenjem prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskog prijevoza s mjestom rada u [adresa];

-da je tužitelj po nalogu tuženika radi obavljanja poslova radnog mjesta, a u vezi sa djelatnošću tuženika upućivan te je putovao u druga mjesta u zemlji udaljena više od 30 km od mjesta rada, pri čemu nije imao plaćen smještaj niti prehranu;

- da su ta putovanja nekada trajala više od 12 sati, a nekada više od 8 sati, a manje od 12 sati;

-da tuženik za putovanja koja je tužitelj obavio u utuženom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dnevnice;

-da visina tužbenog zahtjeva utvrđena provedenim financijskim vještačenjem iznosi 3.736,75 EUR, pri čemu na sam računski dio nalaza stranke nisu stavljale prigovora.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu dnevnica uz obrazloženje:

-da se potraživanje tužitelja temelji na odredbi čl. 64. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( "Narodne novine" 141/12; dalje TKU) kao i na Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13., dalje KU) i čl. 59.a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15.);

- da se za konkretnu situaciju, kao posljednje u nizu tumačenja, ima primijeniti Tumačenje br. 96/23 od 31. siječnja 2023. koje govori da, sukladno članku 7. stavku 11. Pravilnika o porezu na dohodak (NN br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23), dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje i to iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), na udaljenosti najmanje 30 kilometara, pri čemu se isplata dnevnica ne veže za granice županije nego za činjenicu da se zaposlenik (vozač u sanitetskom prijevozu) upućuje na službeno putovanje iz jednog mjesta u drugo mjesto, a udaljenost između tih mjesta je najmanje 30 kilometara, pa ukoliko su ispunjeni prethodno navedeni uvjeti, a putovanje traje više od 12 sati (cijela dnevnica) ili više od 8 sati (pola dnevnice), vozaču sanitetskog prijevoza pripada dnevnica za cijelo vrijeme trajanja službenog putovanja;

- da, iako zaposlenik čitavo vrijeme provedeno na službenom putu efektivno ne obavlja ugovorene poslove, njegovo se radno vrijeme toga dana, bez obzira na vremensko trajanje službenog puta, određuje prema njegovom stvarno ugovorenom redovitom radnom danu;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića proizlazi da, ako sud utvrdi da redovni poslovi koje obavljaju vozači sanitetskog vozila u svojoj naravi predstavljaju odlazak na službeni put, visina neisplaćenih dnevnica za razdoblje od 15. travnja 2014. do 15. travnja 2019. iznosi ukupno 3.736,75 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa);

- da je prigovor zastare neosnovan pozivom na odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje: ZR), a kasnije čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR14).

8. Tuženik u žalbi protiv dosuđujućeg dijela presude u bitnom ističe da iz Tumačenja broj 96/23 čl. 62. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike proizlazi da su uvjeti koje kumulativno treba vozač sanitetskog vozila ispuniti, a da bi imao pravo na isplatu dnevnice, slijedeći: udaljenost od mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta 30 i više km, te trajanje putovanja najmanje 8 sati, s time da se pod najmanje 8 sati podrazumijeva jedno putovanje koje je počelo od mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta pa do povratka u mjesto prebivališta/uobičajenog boravišta, a trajalo je 8 i više sati. Smatra da u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je kumulativno ispunio sve gore navedene uvjete za isplatu dnevnice jer vozač na putu (u vozilu, za sva putovanja u jednom danu) mora provesti 8 ili više sati.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

11. Nadalje, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno te žalbenim navodima tuženika zapravo i nije dovedeno u pitanje, a i prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno pravilan je njegov zaključak da za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u konkretnom slučaju dolazi u primjenu Tumačenje br. 96/23 od 31. siječnja 2023. prema kojemu se isplata dnevnica ne veže za granice županije nego za činjenicu da se zaposlenik (vozač u sanitetskom prijevozu) upućuje na službeno putovanje iz jednog mjesta u drugo mjesto, a udaljenost između tih mjesta je najmanje 30 kilometara.

12. Nadalje, činjenica je da odredbe Pravilnika o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja djelatnosti sanitetskog prijevoza (NN broj 53/2011. i 77/2012. - dalje: Pravilnik) propisuju uvjete za izdavanje naloga za prijevoz pacijenta sanitetom, međutim ne može se prihvatiti tuženikova tvrdnja iz prvostupanjskog postupka da se navedeno ne smatra službenim putovanjem već redovnim obavljanjem poslova radnog mjesta. Naime, smisao dnevnice je naknada troškova koji nastaju na putu i u svezi s putom, a to su troškovi prehrane, pića i slični troškovi koji nastaju svakoj osobi kad boravi izvan mjesta rada obavljajući službene poslove, pa tužitelj kao vozač saniteta ne može biti doveden u nepovoljniji položaj od drugih sudionika obnašanja radnje prijevoza i sličnih djelatnosti. Također se ne može prihvatiti žalbeni navod da prvostupanjski sud nije utvrdio da tužitelj za svaki od utuženih dana kumulativno ispunjava uvjete za priznanje prava na dnevnicu iz Tumačenja 96/23, jer je knjigovodstveni vještak analizirao svu dokumentaciju u spisu i utvrdio u koje je pojedine dane tužitelj bio upućen na putovanje koje je trajalo više od 8, odnosno više od 12 sati, i u mjesto gdje je udaljenost iznosila najmanje 30 kilometara, a za koje dane ti uvjeti nisu bili ispunjeni, kako to proizlazi iz tablice u prilogu nalaza.

13. Stoga, kako je vještak knjigovodstvene struke visinu tužitelju pripadajućih dnevnica u utuženom vremenskom razdoblju utvrdio upravo primjenom Tumačenja broj 96/23, koje je doneseno za vrijeme trajanja ovog parničnog postupka, kao i primjenom citiranih odredbi TKU i KU/13, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke pobijane presude, a koja odluka je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina pravilno utvrđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25).

15. Zbog tih razloga, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu, kako je to i odlučeno u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Točka II. izreke nije bila predmetom odlučivanja u žalbenom postupku te ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer