Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-438/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima , odvjetnicima u zajedničkom odvjetničkom uredu Tomislavu Brajkoviću i Mileni Matošević Brajković, odvjetnicima u Poreču, protiv tuženika pod 1) KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Vretenaru, odvjetniku u Labinu i pod 2) BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-880/2022-10 od 16. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-880/2022-10 od 16. listopada 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu poslovni broj: P-880/2022-10 od 16. listopada 2024. kojom je presudio: „I. 1. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. IE, od J, rođ. **.**.1944., umrle **.**.2019., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., ulazi:

- novčani iznos od 24.000,00 eura, te se određuje povrat tog novčanog iznosa u ostavinu.

2. Nalaže se tuženiku ad1 KE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici u roku od 15 dana:

- izvrši isplatu novčanog iznosa od 8.000,00 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće od 01. rujna 2019. pa do isplate.

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade troškove postupka sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

"Radi povrata novčanog iznos od 24.000,00 eura u ostavinu iza pok. IE, od J, rođ. **.**.1944., umrle **.**.2019., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže se tuženiku ad1 KE da u roku od 15 dana izvrši povrat u ostavinu tog novčanog iznosa od 24.000,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 01. rujna 2019. uplatom na konto ostaviteljice u IKB Umag d.d. sa kojega je taj iznos podigao ili u sudski ili javnobilježnički depozit."

III. Tužiteljica je dužna tuženiku ad1 KE naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 750,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023). sve u roku 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. , 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud ukide prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da u sastav ostavine ulazi naknadno pronađena ostavina i to novčani iznos od 24.000,00 eura te zahtjev za isplatom 1/3 tog iznosa tužiteljici kao nasljednici za 1/3 dijela.

6. Tužbeni zahtjev se zasniva na tvrdnji tužiteljice da je u trenutku smrti ostaviteljice pok. IE (**.**.2019.) na njezinom računu u banci bio iznos od 27.047,93 eura zbog čega da taj iznos predstavlja ostavinu iza pok. IE. Međutim, da je neposredno nakon smrti ostaviteljice tuženik pod 1) KE zloporabom punomoći preuzeo iznos od 24.000,00 eura tako da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nasljednicima raspoređen samo iznos od 3.047,93 eura. Stoga tužbenim zahtjevom tužiteljica utvrđenje da u sastav ostavine ulazi naknadno pronađena ostavina i to novčani iznos od 24.000,00 eura te zahtjev za isplatom 1/3 tog iznosa tužiteljici kao nasljednici za 1/3 dijela

7. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz zaključak da je u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju iza pok. IE taj novčani iznos raspravljen i raspoređen zbog čega da se ne može raditi o naknadno pronađenoj imovini, a sama tužiteljica da je vezana tim rješenjem o nasljeđivanju zbog čega da ga ne može osporavati.

8. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju raspoređen iznos od 3.147,93 eura, ali ne i iznos od 23.900,00 eura koji se niti ne spominje u rješenju o nasljeđivanju. Stoga da je pogrešan zaključak suda o vezanosti tužiteljice navedenim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

9. U svezi žalbenih navoda za navesti je slijedeće.

10. Zbog objektivnih granica pravomoćnosti, one osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, ili su na nju bile uredno osobno pozvane, vezane su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju jedino u pogledu onoga što je bilo predmet te rasprave. Stoga ni one nisu njime vezane: a) u pogledu prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, ni b) u pogledu prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, a niti c) u slučajevima u kojima su ispunjene pretpostavke za ponavljanje postupka (članak 232. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/2013., 33/15., 14/19., dalje: ZN).

11. U predmetnom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, O-1687/2019 UPP/OS-71/19-8 iza pok. IE od 25. listopada 2019. utvrđeno je da ostavinsku imovinu čin i novčani polog po viđenju u Istarskoj kreditnoj banci br. 4310074931.

12. S obzirom da je, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, u Istarskoj kreditnoj banci na računu br. 4310074931, na ime ostaviteljice pok. IE na dan njezine smrti 30. kolovoza 2019. bio položen iznos od 27.047,93 eura, a u trenutku donošenja predmetnog pravomoćnog rješenja o nasljeđivanja na tom istom računu bio je iznos od samo 3.147,93 eura, po logici stvari predmetnim rješenjem o nasljeđivanju raspoređen je samo iznos od 3.147,93 eura, dok razlika od 23.900,00 eura nije ni raspravljena ni raspoređena predmetnim rješenjem o nasljeđivanju, kako to pravilno prigovora tužiteljica.

13. Ovdje je za pojasniti kako r ješenje o nasljeđivanju sadrži i utvrđenje koja ostaviteljeva dobra su preostala u sastavu ostavine, ali za to utvrđenje se nikada ne smatra da je ono potpuno. Uvijek je moguće da postoje neka dobra koja u rješenju o nasljeđivanju nisu navedena, a nakon ostaviteljeve smrti su preostala u ostavini te su prešla u nasljedstvo njegovog nasljednika. Takva dobra se nazivaju “naknadno pronađena imovina”. Pod tim, nipošto adekvatnim nazivom, misli se na svako pravno dobro (stvar, subjektivno pravo i sl.) koje je iz ostavine umrle osobe prešlo u nasljedstvo njegovog nasljednika, bez obzira je li to dobro imovinske ili neimovinske naravi, a i bez obzira je li se za nj saznalo tek nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, ili se za nj znalo i ranije - dovoljno je da nije u rješenju o nasljeđ ivanju navedeno kao dio ostavine odnosno nasljedstva. U trenutku ostaviteljeve smrti je to dobro postalo nasljednikovo, ali zbog toga što to nije utvrđeno u rješenju o nasljeđivanju, nasljedniku nedostaje mogućnost da se pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju legitimira kao ostaviteljev nasljednik i u pogledu tog dobra. Taj je nedostatak uvijek moguće ukloniti rješenjem o naknadno pronađenoj imovini.

14. Slijedom navedenog u predmetnom slučaju nije odlučna okolnost kada se saznalo za imovinu (23.900,00 eura) već je li ta imovina raspoređena rješenjem o nasljeđivanju. Obzirom da je taj iznos otuđen s računa prije donošenja rješenja o nasljeđivanju i s obzirom da se o njemu ništa ne navodi u rješenju o nasljeđivanju, evidentno taj iznos predstavlja naknadno pronađenu ostavinu, koliko god taj naziv bio neadekvatan.

15. Odredbom članka 234. stavkom 1. ZN-a propisano je da ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.

16. Dakle, prema odredbi članka 235. ZN-a ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovo provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Međutim, ako je među nasljednicima sporno ulazi li naknadno pronađena imovina u ostavinu, u tom slučaju sud treba odbiti prijedlog da se naknadno pronađena imovina rasporedi na nasljednike, s tim da predlagatelj može u parnici ostvariti svoja prava.

17. U predmetnom slučaju, iz stanja spisa proizlazi da među nasljednicima postoji spor čini li predmetna imovina (iznos od 23.900,00 eura) naknadno pronađenu imovinu. Stoga je pravilno tužiteljica pokrenula parnični postupak, jer bi prijedlog za donošenje rješenja o raspoređivanju bio odbijen zbog spora između nasljednika čini li ta imovina naknadno pronađenu ostavinu. Nadalje, kako je ostavinski postupak već pravomoćno okončan prvostupanjski sud nije mogao prekinuti okončani ostavinski postupak radi upućivanja nasljednika čije pravo smatra manje vjerojatnim u parnicu u smislu odredaba članka 224. i 225. ZoN-a.

Ako je ostavinski sud trebao sudionika ostavinske rasprave uputiti u parnicu radi rasprave određenih spornih pitanja, ali nije to učinio, pa je donio rješenje o nasljeđivanju koje je postalo pravomoćno, sudionik ostavinskog postupka nije pravomoćnošću tog rješenja spriječen da sporno pitanje naknadno riješi u parnici (članci 225/5 i 232/5 ZoN-a). Međutim, bitno je naglasiti da sudionik u ostavinskom postupku može nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju rješavati putem parnice samo ono sporno pitanje u pogledu kojega je bio (ili je trebao biti) upućen na parnicu. U pogledu svega ostaloga on je “vezan” pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

18. U predmetnom slučaju javni bilježnik, kao povjerenik suda, o predmetnom spornom pitanju, dakle okolnosti da je na računu ostaviteljice na dan njezine smrti 30. kolovoza 2019. bilo 27.047,93 eura, a u trenutku provođenja ostavinskog postupka samo 3.147,93 eura, obavješten je dopisima od 3. prosinca 2021. i 25. rujna 2019., dakle prije donošenja rješenja o nasljeđivanju. Međutim, razlika od 23.900,00 eura, koja je evidentno otuđena s računa nakon smrti ostaviteljice, niti je unesena u predmetno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju niti su sudionici ostavinskog postupka u pogledu toga pitanja, koje je među nasljednicima evidentno sporno, upućeni u parnicu.

19. Slijedom svega navedenog u ovom obrazloženju drugostupanjski sud smatra kako se prvostupanjska presuda zbog uočenih i navedenih propusta prilikom njezinog donošenja ne može ispitati posebno stoga što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. Na ovaj je način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, na koju se tužiteljica u žalbi posebno poziva. Stoga je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

20. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud prije svega otkloniti uočenu bitnu povredu postupka, te će potom ponovnom ocjenom izvedenih dokaza, te eventualno i izvođenjem novih dokaza, doći do valjanih zaključaka o postojanju/nepostojanju odlučnih činjenica za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, a koje su kao takve dijelom navedene u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja. Dakle, nakon što otkloni uočenu bitnu povredu postupka te raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj drugostupanjski sud, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 13. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić