Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-601/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Požar kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Put u svijet d.o.o. Zagreb, Poljanički prilaz 4, OIB 45897988905, zastupan po punomoćniku Filipu Gazivodi, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene UP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matteu Manarinu, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Gregović iz Rijeke, radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-93/2023-20 od 20. siječnja 2026., dana 13. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Psp-93/2023-20 od 20. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužena smetala tužitelja u posljednjem istinitom i mirnom posjedu dijela nekretnine dvosobnog stana od 75m2 na prvom katu zgrade upisane u DGU Područni ured za katastar Rijeka, k. o. [katastarska općina], Mbr. 324680, posjedovnom listu PL 793, kčbr. [katastarska čestica], na način da je 10. listopada 2023., promijenila bravu na ulaznim vratima stana te na taj način onemogućila tužitelja u posjedovanju navedene nekretnine, uz zabranu budućeg istog ili sličnog smetanja, kao i zahtjev da tužena uspostavi ranije posjedovno stanje na način da na ulazna vrata stana vrati bravu koja je bila ugrađena prije čina smetanja posjeda, podredno da tužitelju preda jedan ključ nove brave ulaznih vrata ugrađene u ulazna vrata od dana 10. listopada 2023, odnosno ključ druge brave ukoliko je ista ponovno mijenjana, te da stan preda u isključivi posjed tužitelja. Točkom II. rješenja naloženo je tužitelju da naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja rješenja pa do isplate.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točki 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu pobijano prvostupanjsko rješenje preinačiti na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, podredno da pobijano prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu podnijela je tužena, u istoj smatra da je rješenje prvostupanjskoga suda osnovano na zakonu i pravno utemeljeno, te da ne postoje povrede na koje se žalba poziva, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsko rješenje potvrditi.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite jer je tužena na stanu opisanom u izreci 10. listopada 2023. promijenila bravu na ulaznim vratima te na taj način onemogućila tužitelja u posjedovanju navedene nekretnine , iako su stranke trebale biti u ugovornom odnosu najma zaključno do 30. studenog 2023.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom čitanjem svih pisanih isprava, Whats app poruka te saslušanjem stranaka i svjedoka ĆP, ŽP i EP u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud utvrdio je u bitnom sljedeće činjenično stanje:

- da iz računa bez naznake broja od 26. kolovoza 2023. proizlazi da je izdan od tužene kao izdavatelja apartmana tužitelju kao gostu i korisniku - osoba 1 (jedan), vrijeme noćenja za razdoblje od 26. kolovoza 2023. do 30. studenog 2023., iznos za plaćanje 2.000,00 eura, non refundable, koji je iznos plaćen 22. kolovoza 2023.;

- da iz policijskog izviješća o intervenciji od 11. listopada 2023. proizlazi kako su policijski službenici upućeni na intervenciju u stan tužene jer da su u stanu ilegalno i neprijavljeni strani državljani, kojom prilikom je ŽP naveo da je zaposlenik Put u svijet d.o.o. i da u stanu boravi neprijavljen, jer da je došlo do nesporazuma, kao i da je tamo boravio i radnik KP koji je izašao iz stana prije dolaska policije, nakon čega su upućeni od strane djelatnika policije ili da se izvrše prijavu boravka u stanu ili napuste stan, na što ŽP navodi da će 11. listopada 2023. napustiti stan nakon što stvari pospremi;

- da iz preslike whats app komunikacije zz tužitelja LP i tužene proizlazi među ostalim da je nakon traženja tužene da osobe koje ilegalno borave u njezinom stanu taj stan napuste, direktor tužitelja LP **.**.2023. odgovorio da je pričao s ljudima, da nema problema, da sutra mogu izaći iz stana, samo traži povrat razlike najamnine i to je sve, pri čemu u nastavku navodi da će izaći odmah ujutro, te moli još jednom da mu tužena vratiti razliku novaca;

- da je tužena izvršila promjenu brave na vratima nekretnine (najranije 11. listopada 2023. ili neutvrđenog dana kasnije ), na način da je po njenom nalogu promjenu cilindra izmijenio EP;

- da tužitelj od 11. listopada 2023. više nije u posjedu stana:

7. Na temelju prethodno iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 19. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) uz sljedeće obrazloženje:

- da je tužitelj u posjed nekretnine opisane u izreci stupio kao najmoprimac uz dozvolu i odobrenje tuženice 26. kolovoza 2023. na rok zaključno do 30. studenog 2023.;

- da je tužitelju od strane tužene (najkasnije) 10. listopada 2023 naloženo iseljenje i predaja u posjed navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari, odnosno da je tužena usmeno, a i pismeno direktoru MP naložila da napusti posjed nekretnine najkasnije do 18 h 10. kolovoza 2023., jer u stanu borave neprijavljeni strani radnici;

- da je tužitelj, kao posljednji mirni posjednik stana, napustio taj posjed 11. listopada 2023., nakon što je djelatnik tužitelja spakirao svoje stvari, odnosno nakon što je taj djelatnik prethodno jasno i nedvosmisleno izjavio kako će napustiti nekretninu upravo 11. listopada 2023., a što je i učinio istoga dana kada je otputovao za [adresa] ;

- da u odnosu posrednog i neposrednog posjeda određenog ugovorom o dugoročnom ili kratkoročnom najmu nekretnine, kao u ovom slučaju, kada neposredni posjednik dobrovoljno izjavi da će nekretninu napustiti, i to i učini, time jasno izjavljuje volju da posjed preda i napusti;

- da činjenica koju u svom iskazu ističe ŽP, da nikada nije predao svoj primjerak ključeva stana tuženoj, ne znači sama za sebe da je time i zadržao posjed spornog prostora, pogotovo imajući u vidu da je obećao kada napusti stan ključeve stana ostaviti u sandučiću, što nije učinio;

- da čin izmjene cilindra brave na vratima od strane tužene, nakon što je tužitelj posjed nekretnine već napustio, ne predstavlja čin smetanja, dok činjenica da su u stanu ostale neke spakirane stvari ŽP, navodno kasnije preuzete naknadno u nekom kafiću, ničim nije dokazana.

8. Tužitelj u podnesenoj žalbi u bitnom navodi kako se pobijana presuda temelji na pogrešnom navodu kako je između stranaka nesporno da je svjedok ŽP dana 11. listopada 2023. godine „napustio“ stan, jer je sud nespornim mogao smatrati jedino to da je tužena prijevarno promijenila bravu stana. Smatra da iz dokaznog postupka proizlazi kako je brava na vratima stana promijenjena dok se nitko od zaposlenika tužitelja nije nalazio u stanu, a kada se ŽP pokušao vratiti u stan, isti je utvrdio da više ne može otključati vrata stana. Naime, kako je ŽP rekao da neće izaći dok mu se ne vrate novci, to tužitelj smatra da isti nije „napustio“ stan, niti je imao takvu namjeru, pri čemu činjenica da ŽP nije ključ predao tuženici već sama za sebe jasno utvrđuje da isti nije imao namjeru napuštati stan. Tužitelj smatra da prvostupanjski rješenje predstavlja odluku iznenađenja jer između stranaka tijekom prvostupanjskog postupka uopće nije bilo govora o tome da je ŽP navodno dobrovoljno napustio posjed stana. Tužitelj smatra da je i činjenica datuma promjene brave pogrešno utvrđena, te ukazuje da je tužitelj pravna osoba koja faktičnu vlast može izvršavati samo preko zakonskog zastupnika ili kojeg drugog zaposlenika, pa stoga, čak i da neki od zaposlenika pravne osobe i napusti nekretninu, opet ne znači da je pravna osoba napustila posjed. Ukazuje na pogrešnu primjenu članka 19. stavka 2. Zakona o vlasništvu, prema kojoj se smatra da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao, pa je na tuženoj bio teret dokaza da je posjed bio prekinut, a tužena nije isto dokazivala niti dokazala jer navedeno tijekom prvostupanjskog postupka uopće nije niti bila njena teza.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući na taj način prvostupanjsko rješenje, ocjena ovoga suda je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, budući su u istom iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Nadalje, činjenica da žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a niti bitne povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. Naime, prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanom rješenju koje je doneseno nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Osim toga, sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze, pa postupanjem po toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim trebalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Isto tako, to što su u postupku činjenice utvrđene tako da su na temelju njih tuž iteljeve tvrdnje ocijenjene neosnovanima ne može dobiti značaj postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. niti povrede odredbe članka 338. stavka 4. ZPP-a.

12. Pritom ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja i to prvenstveno u pogledu napuštanja stana od strane tužitelja. Navedeno, uz ono kako je to obrazložio prvostupanjski sud, proizlazi i iz Whats app poruka koje je sam tužitelj dostavio uz odgovor na tužbu, poglavito iz onih poslanih 10. listopada 2023. u 16,56 sati („Gospođo UP, izaći će odmah ujutro, molim vas još jednom vratite nam razliku novaca“), u 16,58 sati („Hoćete li nam vratit novce nazad nakon što se isele?“), u 17,00 sati („Ponavljam, nije problem izaći van, hoćemo samo razliku novaca i to je sve“), u 17,02 sati („Uplatite nam novce na firmu i pošaljite izvod. Hvala vam lijepa.“) te u 20,17 sati („Pozdrav, očekujemo razliku novaca na isti račun s kojih ste ih i primili.“)

13. U tom smislu u pravu je tužitelj kada žalbom apostrofira da je tužitelj pravna osoba koja faktičnu vlast može izvršavati samo preko zakonskog zastupnika, međutim navedena očitovanja potječu upravo od direktora tužitelja, pri čemu je evidentno da je njegov zaposlenik ŽP nedvojbeno postupao po njegovom nalogu .

14. Nadalje, ukazuje se i na činjenice koje su utvrđene po djelatnicima MUP-a te su navedene u Službenoj bilješci od 11. listopada 2023., a iz koje proizlazi kako su policijski službenici upućeni na intervenciju u stan tužene jer da su u stanu ilegalno i neprijavljeni strani državljani, kojom prilikom je ŽP naveo da je zaposlenik Put u svijet d.o.o. i da u stanu boravi neprijavljen, jer da je došlo do nesporazuma, kao i da je tamo boravio i radnik KP koji je izašao iz stana prije dolaska policije, nakon čega je ŽP naveo da će 11. listopada 2023. napustiti stan nakon što stvari pospremi.

15. Kada se tome pridoda iskaz samog ŽP koji navodi da je spakirao svoje stvari i pronašao drugi smještaj, a nakon tri dana se vratio samo da spakirane stvari preuzme, doista je jedino moguće zaključiti da je tužitelj, preko naloga svojem zaposleniku, očitovao volju za napuštanjem nekretnine na jasan i nedvojben način, pri čemu je očito kako je među strankama od početka bila sporna samo isplata pologa i razlike stanarine do isteka ugovornog odnosa, koja sredstva je tužena očigledno zadržala za sebe iako ih je prvotno obećala vratiti, no navedeno nije (niti je moglo biti) predmetom postupka ove vrste.

16. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalnopravne odredbe čl. 19. i 22. Zakona o vlasništvu, pri čemu je ispravno utvrdio da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed tužitelja prestao dana 11. listopada 2023. negdje oko 18,00 sati kada je ŽP (kao djelatnik koji je po dozvoli tužitelja tamo stanovao) stan pospremio, svoje stvari spakirao te nekretninu napustio pronašavši drugi smještaj, zbog čega tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu.

17. U tom smislu ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da je ključ jedini predmet putem kojega se nekretnina posjeduje, jer je ključ nedvojbeno zadržala i tužiteljica, dok su tužitelj i njegov djelatnik nekretninu napustili uz obećanje da će ga ostaviti u sandučiću, kao što su to učinili i ostali djelatnici (imena U i Ć), koji su tamo očito boravili bez valjanih radnih dozvola, a koje je sve upravo tužitelj smjestio u neki od drugih stanova koje na tom području ima iznajmljene za svoje radnike. U takvom činjeničnom kontekstu zaključak o napuštanju posjeda nije ni proturječan ni proizvoljan, kako to tužitelj neosnovano navodi u žalbi.

18. Pritom još valja istaknuti da neosnovano tužitelj u žalbi navodi i kako se radi o odluci iznenađenja iz čl. 5. st. 4. ZPP-a jer odluka nije utemeljena na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, već je, upravo suprotno, prvostupanjski sud utvrđivao činjenice bitne za tužbu radi smetanja posjeda, a to su posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, sve sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a te je odluka rezultat tih činjenica.

19. Slijedom svega iznijetog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

20, Obzirom da tužitelj u žalbi navodi da prvostupanjsko rješenje pobija u cijelosti, proizlazi da pobija i odluku o troškovima postupka, no bez konkretiziranja razloga osporavanja tog dijela rješenja. Kako u donošenju te odluke , koja je utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

21. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 13. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Požar