Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-240/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. MKI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovana Doneski, Perice Medaković, Nere Kaucki i Bojana Doneski iz Garešnice, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj: P-864/2022-77 od 12. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj: P-864/2022-77 od 12. siječnja 2023, u točki I. izreke te dijelu točke II. izreke kojim je tuženoj naloženo tužiteljicama naknaditi trošak od 3.827,31 eur.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđeno da su tužiteljice, svaka u ½ dijela, sukladno parcelacijskom elaboratu T.D. br. 21/16 od 16. svibnja 2016. godine stalnog sudskog vještaka Vladimira Šimunković, dipl. ing. geodezije, vlasnice dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] šuma [adresa] sa 49 j i 704 čhv (284510 m2) i to novoformirane čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 15512 m2, pa je tužena dužna trpjeti opisan upis promjena u državnoj geodetskoj upravi, Područni ured za katastar Bjelovar, ispostava [adresa], kao i upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime tužiteljica (točka I. izreke).

2. Točkom II. izreke tuženoj je naloženo tužiteljicama naknaditi trošak postupka od 3.827,32 eur, dok je zahtjev tužiteljica za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu do zatraženih 4.131,33 eur odbijen.

3. Protiv te presude, i to točke I. izreke te dijela točke II. kojim je tužena obvezana naknaditi troškove postupka, žalbu podnosi tužena pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno podredno preinačiti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:

-da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upiana kao vlasništvo Republike Hrvatske,

-da iz rješenja Komisije za arondaciju Skupštine općine Daruvar od 8. travnja 1968. godine proizlazi, da je sada pok. ČK iz [adresa] dao određene svoje nekretnine (kč. [katastarska čestica], kč. [katastarska čestica]) na korištenje PPK Daruvar čime su iste postale općenarodna imovina, a kao naknadu za isto da je dobio zemljište i to kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica], sve oranice,

-da je ČK naslijedila supruga TK, te potom nju tužiteljice temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Daruvaru broj O-462/12 od 31. svibnja 2012. godine svaka u ½ dijela,

-da je očevidom provedenim 18. veljače 2016. u prisutnosti mjerničkog vještaka Vladimira Šimunkovića utvrđeno da je sporni dio predmetne nekretnine šuma,

-da su na očevidu saslušani i svjedoci iz čijih iskaza proizlazi da je pok. ČK za svoje nekretnine u zamjenu dobio i sporni dio predmetne nekretnine te stupio u posjed 1968./69. godine, a u vrijeme stupanja u posjed prijepor da je bio oranica izuzev jednog dijela koji predstavlja jarak, isto se obrađivalo kao oranica sve do Domovinskog rata, a poslije je postepeno zakorovljena i prerasla u šumu. Nakon smrti ČK tužiteljice da su nastavile posjedovati predmetnu nekretninu tako što su koristile drva za ogrjev i obilazile šumu, a tužiteljicama ni njihovu ocu nitko da nije branio da koriste prijepor,

-da iz iskaza tužiteljica da proizlazi da ČK nikada nije stupio u posjed kč. br. [katastarska čestica], a koji navod da čini uvjerljivim iskaze tužiteljica i svjedoka IK, da je pok. ČK u zamjenu za svoje nekretnine, stvarno na terenu dobio upravo sporni dio predmetne nekretnine, odnosno bio uveden u njegov posjed, dok nikada nije bio uveden u posjed kčbr. [katastarska čestica],

-da prema navodima tužiteljica dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je predmet spora, Hrvatske šume su samo na rubnim dijelovima poduzimale radove, , a nisu ulazile sporni dio predmetne nekretnine,

-da se, vezano uz iskaz svjedoka, UK iz kojeg proizlazi da su Hrvatske šume poduzimale radove (obilježavanje i sječa stabala) na predmetnoj nekretnini, ne može utvrditi da bi te radnje bile poduzete upravo na prijeporu, već isto da je u skladu s iskazom tužiteljica - da su Hrvatske šume poduzimale određene radnje na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali na njezinim rubnim dijelovima, dok ne i na utuženom spornom dijelu.

6. Stav je prvostupanjskog suda da iz provedenih dokaza proizlazi da se utuženi dio predmetne nekretnine nalazi u posjedu tužiteljica i njihovih prednika još od 60-tih godina prošlog stoljeća, kada je njihov sada pok. otac ČK mijenjao određene svoje nekretnine sa tadašnjim PPK Daruvar i u zamjenu dobio druge nekretnine, među kojima je faktično dobio i sporni dio predmetne nekretnine, jer je uveden u posjed prijepora, dok kč. br. [katastarska čestica] da nikada nije bila u stvarnom posjedu tužiteljica.

7. Ocjenjujući da je rješenje Komisije za arondaciju od 8. travnja 1968. bilo stvarno provedeno u odnosu na dio predmetne nekretnine koji je utužen, obzirom da je otac tužiteljica umjesto u posjed kčbr. [katastarska čestica], stvarno bio uveden u posjed utuženog dijela nekretnine, zaključuje da je prednik tužiteljica bio zakonit, pošten i istinit posjednik utuženog dijela predmetne nekretnine, a nakon njega i njegovi slijednici, odnosno tužiteljice kao nasljednice.

8. Zaključak je prvostupanjskog suda da se tužiteljice, zajedno sa svojim pravnim prednicima, kao kvalificirani posjednici nalaze u posjedu utuženog dijela predmetne nekretnine duže od 20 godina. Za prijeporni dio da je sačinjen parcelacijski elaborat po sudskom vještaku te je isti potvrđen od strane Odjela za katastar nekretnina Daruvar i može se koristiti za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta.

9. Stoga ocjenjuje da su tužiteljice temeljem čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje ZV) stekle pravo vlasništva.

10. Prvostupanjski sud ističe da za nekretnine koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjelosti treba računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredbi tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, a sve prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u više odluka (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.), a koje pravno shvaćanje je sud donio na temelju shvaćanja Europskog suda za ljudska prava izraženog u predmetima (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske).

11. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

12. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Presuda je donesena temeljem provedenih i obrazloženih dokaza te su izneseni razlozi za njeno donošenje i moguće ju je ispitati. Stoga nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Valja dodati da je tijekom prvostupanjskog postupka proveden dokaz saslušanjem dostatnog broja relevantnih svjedoka te činjenica da svi predloženi svjedoci nisu saslušani ne utječe na zakonitost pobijane presude.

14. Provedeni dokazi jasno ukazuju na činjenicu da je otac tužiteljica uveden u posjed prijepora, umjesto u posjed kč. br. [katastarska čestica], koju nikada nije ni koristio, temeljem rješenja Komisije za arondaciju od 8. travnja 1968., da su on, kao i same tužiteljice od tada u posjedu prijepora koji je u vrijeme arondacije bio oranica, da bi nakon Domovinskog rata postupno zarastao u šumu koju tužiteljice eksploatiraju na način da iz iste crpe drva za ogrjev.

15. Okolnost da je kč. br. [katastarska čestica] u postupku revizije katastarskih podataka upisan na oca tužiteljica samo ukazuje da su se u tom postupku jednostrano upisali podaci temeljem rješenja o arondaciji.

16. Navod da prednik tužiteljica 1968. nije mogao biti uveden u posjed prijepora budući da je kč. br. [katastarska čestica] nastala tek parcelacijom 1971., samo znači da je prijepor – a to znači prostorno određeno zemljište – postojalo i prije parcelacije, u okviru nekretnine veće površine i ne isključuje uvođenje oca tužiteljica u posjed.

17. Valja istaknuti da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tijekom provedenog očevida bilo utvrđeno da je prijepor označen oznakama Hrvatskih šuma, a iskazi svjedoka koji imaju neposredna saznanja o posjedovanju prijepora, nedvojbeno su isključila da bi bilo Hrvatske šume ili netko treći, tužiteljicama ili njihovim prednicima osporavao ili ih sprječavao u korištenju istog.

18. Valja navesti da je dosjedanje način stjecanja prava vlasništva na nekretnini temeljem neprekidnog i zakonitog posjedovanja kroz određeno zakonski propisano vrijeme. U slučaju nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu do 8. listopada 1991., vrijeme posjedovanja prije tog datuma uračunava se u rok dosjedanja, osim ako time ne bi bila povrijeđena vlasnička prava stečena na temelju drugih zakonskih odredbi. Ovo shvaćanje potvrđeno je i praksom Europskog suda za ljudska prava, koji smatra da pojedinac koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto ne bi trebao snositi posljedice greške države

19. Iz u prvostupanjskom postupku utvrđenog činjeničnog stanja može se nedvojbeno zaključiti da je posjed tužiteljica zakonit, jer iako sam prijepor nije taksativno naveden i obuhvaćen rješenjem Komisije za arondaciju od 8. travnja 1968., upravo temeljem tog postupka prednik tužiteljica uveden je u posjed prijepora, a nikada nije uveden u posjed kč. br. [katastarska čestica] koja je navedena i obuhvaćena navedenim rješenjem.

20. Dodaje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka iznio shvaćanje o stjecanju vlasništva nekretnina dosjelošću na nekretninama koje su do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu (npr. broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.).

21. Prema tom shvaćanju za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga.

22. Naime, odredbom čl. 388. st. 4. ZV-a bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

23. Navedenu odredbu Ustavni je sud ukinuo odlukom br. U-I-58/1997, U- I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine“ 137/99).

24. S obzirom na ukidanje navedene odredbe bilo je sporno uračunavanje vremena dosijedanja na nekretninama u društvenom vlasništvu prije 8. listopada 1991., a o navedenom je spornom pitanju, što ističe i prvostupanjski sud, Europski sud za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) zauzeo shvaćanje:

"U tim okolnostima, Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao - s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba - snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

25. Utvrđene činjenice ukazuju da su tužiteljice sa svojim prednicima u posjedu sporne nekretnine bile i prije 8. listopada 1991., sve od 1968./1969. i da su se u istom nalazile i u vrijeme podnošenja tužbe, te je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 159. ZV-a te je usvojen tužbeni zahtjev.

26. Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka, a visinu dosuđene naknade prvostupanjski je sud pravilno utvrdio cijeneći odredbu čl. 155. ZPP-a, kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., 138/23, dalje Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme presuđenja.

27. Ističe se da su obzir uzete samo radnje zastupanja koje su bile relevantne za vođenje postupka pa tu spadaju i podnesci koje tužena osporava, kao i sastavi žalbe, koja je u konačnici sastavni dio postupka i temeljem koje je, bez obzira na odluku drugostupanjskog suda, u konačnici iniciran revizijski postupak u kojem je ukinuta drugostupanjska odluka pa time i odluka o trošku sastava žalbe.

28. Parcelacijski elaborat sačinjen je za potrebe vođenja predmetnog postupka i sastavni je dio istog te se radi o opravdanom trošku u smislu čl. 155. ZPP-a.

29. Tuženoj, budući da nije uspjela u žalbenom postupku, analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava žalbe.

30. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

31. Kao nepobijana, neizmijenjena ostaje odluka u dijelu točke II. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev tužiteljica iznad dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 4.131,33 eur.

U Rijeci 13. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec