Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-169/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Golubić i Šikić j.t.d. iz Čakovca, protiv tuženika Gospodarske škole Čakovec, OIB: 38837480958, iz Čakovca, Vladimira Nazora 38, zastupanog po zakonskoj zastupnici TR, a ona po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damjanović, Golenko i Damjanović Barić, odvjetnicima iz Čakovca, te umješača na strani tuženika Međimurske županije, OIB: 09161580297, iz Čakovca, Ruđera Boškovića 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-22/2024-36 od 13. studenog 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Pr-22/2024-36 od 13. studenog 2025.:

- potvrđuje u točki I.1., I.2. izreke te u točki I.3. izreke za iznos od 16.905,02 EUR (slovima: šesnaest tisuća devetsto pet eura i dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od 851,55 EUR (slovima: osamsto pedeset jedan euro i pedeset pet centi) od 9. lipnja 2018., na iznos od 529,71 EUR (slovima: petsto dvadeset devet eura i sedamdeset jedan cent) od 10. srpnja 2018., na iznos od 65,12 EUR (slovima: šezdeset pet eura i dvanaest centi) od 10. kolovoza 2018., na iznos od 289,94 EUR (slovima: dvjesto osamdeset devet eura i devedeset četiri centa) od 11. rujna 2018., na iznos od 305,00 EUR (slovima: tristo pet eura) od 10. listopada 2018., na iznos od 906,89 EUR (slovima: devetsto šest eura i osamdeset devet centi) od 10. studenog 2020., na iznos od 1.393,72 EUR (slovima: tisuću tristo devedeset tri eura i sedamdeset dva centa) od 11. prosinca 2020., na iznos od 2.914,34 EUR (slovima: dvije tisuće devetsto četrnaest eura i trideset četiri centa) od 12. siječnja 2020., na iznos od 4.427,16 EUR (slovima: četiri tisuće četiristo dvadeset sedam eura i šesnaest centi) od 10. veljače 2021., na iznos od 2.672,68 EUR (slovima: dvije tisuće šesto sedamdeset dva eura i šezdeset osam centi) od 10. ožujka 2021., na iznos od 1.221,05 EUR (slovima: tisuću dvjesto dvadeset jedan euro i pet centi) od 10. travnja 2021., na iznos od 218,70 EUR (slovima: dvjesto osamnaest eura i sedamdeset centi) od 11. svibnja 2021., na iznos od 631,74 EUR (slovima: šesto trideset jedan euro i sedamdeset četiri centa) od 10. lipnja 2021., na iznos od 342,97 EUR (slovima: tristo četrdeset dva eura i devedeset sedam centi) od 11. srpnja 2021., na iznos od 75,84 EUR (slovima: sedamdeset pet eura i osamdeset četiri centa) od 9. listopada 2021. i na iznos od 54,56 EUR (slovima: pedeset četiri eura i pedeset šest centi) od 11. siječnja 2022., sve do isplate,

- preinačuje u točki I.3. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.599,66 EUR (slovima: četiri tisuće petsto devedeset devet eura i šezdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose i u točki I.4. i točki II. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati s osnova neisplaćenih prekovremenih sati iznos od 4.599,66 EUR (slovima: četiri tisuće petsto devedeset devet eura i šezdeset šest centi) bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 531,91 EUR (slovima: petsto trideset jedan euro i devedeset jedan cent) od 10. studenog 2020., na iznos od 209,58 EUR (slovima: dvjesto devet eura i pedeset osam centi) od 12. siječnja 2020., na iznos od 409,83 EUR (slovima: četiristo devet eura i osamdeset tri centa) od 10. veljače 2021., na iznos od 479,35 EUR (slovima: četiristo sedamdeset devet eura i trideset pet centi) od 10. ožujka 2021., na iznos od 320,52 EUR (slovima: tristo dvadeset eura i pedeset dva centa) od 11. svibnja 2021., na iznos od 473,59 EUR (slovima: četiristo sedamdeset tri eura i pedeset devet centi) od 11. lipnja 2021., na iznos od 220,03 EUR (slovima: dvjesto dvadeset eura i tri centa) od 10. srpnja 2021., na iznos od 320,37 EUR (slovima: tristo dvadeset eura i trideset sedam centa) od 11. kolovoza 2021., na iznos od 266,45 EUR (slovima: dvjesto šezdeset šest eura i četrdeset pet centi) od 10. rujna 2021., na iznos od 459,95 EUR (slovima: četiristo pedeset devet eura i devedeset pet centi) od 9. listopada 2021., na iznos od 358,11 EUR (slovima: tristo pedeset osam eura i jedanaest centi) od 10. studenog 2021., na iznos od 218,66 EUR (slovima: dvjesto osamnaest eura i šezdeset šest centi) od 10. prosinca 2021. i na iznos od 331,31 EUR (slovima: tristo trideset jedan euro i trideset jedan cent) od 10. siječnja 2022. pa do isplate i to od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za financijsko razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak sadržanog u navedenim iznosima, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.687,20 EUR (slovima: šest tisuća šesto osamdeset sedam eura i dvadeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koja teče od donošenja prvostupanjske odluke 13. studenoga 2025. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev tužitelja RR koji glasi : "1. Nalaže se tuženiku Gospodarskoj školi Čakovec, OIB 38837480958, Čakovec, Vladimira Nazora 38, da tužitelju RR , OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , isplati s osnova autorskog honorara za rad na projektu „ ČK vozimo“ ,

a za koji je sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014. -2020., UP.01.3.1.01.0106 ČK VOZIMO , iznos od 12.772,08 EUR (ranije 96.231,22 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana podnošenja tužbe, 16. ožujka 2022. godine pa do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, za tri (3) postotna poena, odnosno po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku Gospodarskoj školi Čakovec, OIB 38837480958, Čakovec, Vladimira Nazora 38, da tužitelju RR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati s osnova autorskog honorara za rad na projektu „Sufinanciranja projekta ČK vozimo, a za koji je sklopljen Ugovor o dodjeli sredstava fonda za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini ref.br.JPF . 2018- 4.87.; KLASA : 402-07/18-02/126, URBROJ : 538-06-1-1/218-18-5 od 30.10.2018 iznos od 3.537,24 EUR (ranije 26.651,32 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od dana podnošenja tužbe, 16.ožujka 2022. godine pa do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, za tri (3) postotna poena odnosno, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku Gospodarskoj Školi Čakovec, OIB 38837480958, Čakovec, Vladimira Nazora 38, da tužitelju RR, OIB [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], isplati s osnova neisplaćenih prekovremenih sati za vremensko razdoblje od svibnja 2018.godine do rujna 2018.godine te od listopada 2020. godine do prosinca 2021. godine, ukupni iznos od 21.504,68 EUR (ranije 162.027,00 kuna), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na naznačene iznose :

-iznos od 6.416,01 kn tekućim od 09. 06. 2018. godine,

-iznos od 3.991,10 kn tekućim od 10.07. 2018. godine ,

-iznos od 490,67 kn tekućim od 10.08. 2018. godine,

-iznos od 2.184,56 kn tekućim od 11.09. 2018. godine,

-Iznos od 2.298,04 kn tekućim od 10. 10. 2018. godine,

-iznos od 10.840,63 kn tekućim od 10.11. 2020. godine,

-iznos od 10.501,00 kn tekućim od 11.12. 2020. godine,

-iznos od 23.537,14 kn tekućim od 12.01. 2020. godine,

-iznos od 36.444,29 kn tekućim od 10. 02. 2021.godine,

-iznos od 23.771,59 kn tekućim od 10.03. 2021. godine ,

-iznos od 9.200,00 kn tekućim od 10.04. 2021. godine,

-iznos od 4.062,72 kn tekućim od 11.05. 2021. godine ,

-iznos od 8.328,13 kn tekućim od 11.06. 2021. godine,

-iznos od 4.249,00 kn tekućim od 10.07. 2021. godine,

-iznos od 2.413,83 kn tekućim od 11.08. 2021. godine,

-iznos od 2.007,55 kn tekućim od 10.09. 2021. godine,

-iznos od 4.036,88 kn tekućim od 09.10. 2021. godine,

-iznos od 2.698,17 kn tekućim od 10.11. 2021. godine,

-iznos od 1.647,46 kn tekućim od 10.12. 2021. godine,

-iznos od 2.907,38 kn tekućim od 11.01. 2022. godine ,

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, za tri (3) postotna poena ,u roku od 15 dana.

4. Tuženik Gospodarska škola Čakovec , OIB 38837480958, Čakovec, Vladimira Nazora 38 , dužan je tužitelju RR , OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godinu dana , nefinancijskim trgovačkim društvima, za tri (3) postotna poena, odnosno po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

II. Nalaže se tužitelju RR da tuženiku Gospodarska škola Čakovec naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 18.500,00 EUR (osamnaesttisućaipetsto eura ), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 28. studenog 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i ukine navedenu presudu te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da mu se kao voditelju projekta „ČK Vozimo“ isplati autorski honorar u iznosu od 12.772,08 eura/96.231,22 kuna i 3.537,24 eura/26.651,35 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16. ožujka 2022. te da mu se po osnovu neisplaćenih prekovremenih sati za vremensko razdoblje od svibnja 2018. do rujna 2018. te od listopada 2020. do prosinca 2021. ukupno isplati iznos od 21.504,68 eura/162.027,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom kako je ona specificirana u tužbenom zahtjevu.

5.1. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti osporavajući pravo tužitelju na isplatu autorskog honorara zbog rada na EU projektima jer da je za svoj rad tužitelj u cijelosti dobio odgovarajuću isplatu, a osporava se i njegovo pravo na isplatu prekovremenih sati.

5.2. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik zajedno s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova Europske unije sklopio Ugovor o dodjeli sredstava Fonda za sufinanciranje provedbe EU projekta na regionalnoj i lokalnoj razini, referentni broj Ugovora JPF.2018. -4.87 od 30. listopada 2018., a u kojem projektu su mu partneri bili Grad Čakovec i Grad Mursko Središće,

- da su temeljem tog Ugovora tuženiku u svrhu financiranja troškova koje je tuženik kao korisnik sredstava iz navedenog Ugovora bio dužan osigurati iz vlastitih izvora dodijeljena bespovratna sredstva Fonda za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini u iznosu od 513.026,32 kuna,

- da je tuženik kao korisnik bespovratnih sredstava sklopio i Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014. do 2020., UP.01.3.1.0106 „ČK Vozimo“,

- da se navedeni projekt provodio u periodu od 14. svibnja 2018. do 14. studenog 2020. te su prihvaćeni i odobreni troškovi u iznosu od ukupno 1.924.624,33 kuna, a tuženiku je ostalo oko 529.000,00 kuna u opremi i novcu nakon dovršetka projekta,

- da je tuženik kao korisnik bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014. do 2020. broj UP.02.1.1.08.0022 od 27. rujna 2018., a kojeg su sklopili tuženik kao korisnik sredstava te Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Hrvatski zavod za zapošljavanje, Ured za financiranje i ugovaranje projekata Europske unije, sudjelovao u provedbi projekta Uključivanje djece i mladih u riziku od socijalne isključenosti te osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u zajednicu kroz šport pod nazivom „I ja mogu“,

- da je tužitelj radio kao voditelj EU projekata,

- da je tužitelj vezano uz provođenje navedenih projekata sklopio Aneks Ugovora o radu od 10. rujna 2018. kojim mu je odobren rad u nepunom radnom vremenu u trajanju od 20 sati tjedno na poslovima voditelja projekta „ČK Vozimo“, određena mu je bruto satnica te vrijeme navedenog rada od 10. rujna 2018. do najdulje 13. studenoga 2020.,

- da je tužitelj zaključio Aneks Ugovora o radu 3/2018 od 12. studenog 2018. vezano na projekt „ČK Vozimo“ kojim mu je odobren rad u nepunom radnom vremenu u trajanju od 10 sati tjedno - 25% radnog vremena na poslovima voditelja projekta „ČK Vozimo“, određena mu je bruto satnica te vrijeme navedenog rada od 12. studenog 2018. do najdulje 13. studenoga 2020.,

- da je tužitelj zaključio Aneks Ugovora o radu broj 2/2018 od 12. studenog 2018. za rad na projektu „I ja mogu“ kojim mu je odobren rad u nepunom radnom vremenu u trajanju od 30 sati tjedno - 75% radnog vremena na poslovima voditelja navedenog projekta, određena mu je bruto satnica te vrijeme navedenog rada od 12. studenog 2018. do najdulje 26. rujna 2021.,

- da je sklopljen Aneks Ugovora o radu broj 1/2019 od 14. siječnja 2019. koji je istovjetan Aneksu Ugovora o radu broj 2/2018 od 12. studenoga 2018.,

- da je zaključen Ugovor o djelu od 15. siječnja 2019. kojim je određeno kojim je određeno da će tužitelj za tuženika kao voditelj projekta „ČK Vozimo“ obavljati poslove organizacije nastave, usklađivanja satnice i aktivnosti partnera, prikupljanja ponuda za javnu nabavu, pripremanja dokumentacije i suglasnosti, administraciju projekata i upravljanje projektom, izvještavanje prema upravnom tijelu i obračun sudjelovanja pojedinih osoba koje rade na projektu, te je za taj posao ugovorena mjesečna novčana naknada u bruto II iznosu od 8.100,00 kuna,

- da je Ugovor o djelu zaključen na vrijeme od 15. siječnja 2019. do završetka projekta „ČK Vozimo“,

- da je dana 30. rujna 2020. sklopljen Sporazum o prestanku Aneksa Ugovora o radu na određeno vrijeme jer je projekt „I ja mogu“ obustavljen zbog pandemije Covida-19,

- da je između stranaka nesporno da su temeljem navedenih Aneksa Ugovora o radu tužitelju isplaćeni svi iznosi, a temeljem dokumentacije o radnom vremenu koju je za tužitelja vodio tuženik kao poslodavac,

- da je tužitelju isplaćena nagrada za radne rezultate na projektu „ČK Vozimo“ temeljem Odluke od 18. prosinca 2019. u iznosu od 5.000,00 kuna i temeljem Odluke od 16. studenog 2020. u iznosu od 5.000,00 kuna,

- da je tužitelj 3. rujna 2021. uputio ravnatelju škole Zahtjev za nadoknadu za radove na projektima „ČK Vozimo“ i „I ja mogu“ kojim je zatražio da mu se isplati naknada za rad na projektima „ČK Vozimo“ i „I ja mogu“ u visini od dvije prosječne bruto plaće zadnja tri mjeseca za svaki projekt,

- da iz obrazloženja tog zahtjeva proizlazi da je od 1. listopada 2020. obavljao poslove u nastavi u punoj normi, a da je istovremeno i voditelj navedenih projekata od kojih je projekt „ČK Vozimo“ završen te je obavljena konačna isplata od nadležnih tijela na račun škole, da je za provedbu i vođenje administracije primio plaću završno sa studenim 2020., a da je poslova oko izvještavanja bilo tijekom prosinca 2020. i cijele 2021. uključujući i završno izvješće, zbog čega traži isplatu dvije bruto plaće za rad na poslovima izvještavanja, da je slično i s projektom „I ja mogu“ za rad na kojemu je primio plaću za rujan 2020. od 1. listopada 2020., a od 1. listopada 2020. da je vršio poslove izvještavanja istovremeno s redovnim radom u nastavi zbog čega od 1. listopada 2020. pa do 31. kolovoza 2021. traži dvije plaće, te traži da mu se prema dogovoru sačini autorski ugovor za projekt „ČK Vozimo“,

- da je tužitelju temeljem Ugovora o autorskom djelu koji je zaključen između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao autora od 5. rujna 2015. isplaćen iznos od 34.500,00 kuna bruto kao naknada za autorstvo na projektu pod nazivom „Agro educa“,

- da je tužitelju temeljem Ugovora o autorskom djelu koji je zaključen 1. veljače 2016. između Srednje škole Bedekovčina kao naručitelja i tužitelja, isplaćen iznos od 70.000,00 kuna bruto za rad na projektu „Agro educa“,

- da je tužitelju na temelju Ugovora o autorskom djelu od 5. svibnja 2015. koji je zaključen između tuženika kao naručitelja i tužitelja za rad na projektu „Na stolu – hranom iz prošlosti u sadašnjost“ isplaćen iznos od 29.701,00 kunu bruto,

- da je Školski odbor na sjednici održanoj 6. lipnja 2016. donio Odluku o visini autorskih honorara po projektima iz koje proizlazi, između ostalog, da će se djelatniku gospodarske škole autoru projekta izvan programa Erasmus – financiranog sredstvima iz fondova Europske unije ili nacionalnih fondova isplatiti autorski honorar u visini od 4,5 % do 7,5% vrijednosti projekta u projektima vrijednosti do 500.000,00 kuna, 4 % do 7 % od vrijednosti projekta u projektima vrijednosti od 500.001,00 kunu do 1.000.000,00 kuna te 3 % do 6 % od vrijednosti projekta u projektima vrijednosti iznad 1.000.001,00 kunu, a isplata će se izvršiti u roku 15 dana od primitka sredstava po prihvaćanju završnog izvješća,

- da navedena Odluka nikad nije stavljena izvan snage,

- da je Statutom tuženika propisano da je ravnatelj tuženika mogao samostalno odobriti isplatu određenih sredstava do 2019. godine do 20.000,00 kuna, a od 2019. godine do 50.000,00 kuna,

- da isplatu iznosa iznad navedenih odobrava Školski odbor tuženika i to do 2019. godine do iznosa od 70.000,00 kuna, a nakon 2019. godine do iznosa od 100.000,00 kuna,

- da isplatu iznad navedenih iznosa mora odobriti osnivač tuženika, konkretno Međimurska županija,

- da je tadašnji ravnatelj tuženika MR podnio Školskom odboru zahtjev za isplatu autorskih honorara tužitelju za rad na projektu „ČK Vozimo“, a koji je njegov zahtjev odbio,

- da protiv takve odluke Školskog odbora tužitelj nije podnosio nikakve zahtjeve za zaštitu svojih prava, već je podnio navedenu tužbu,

- da je provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku Nataliji Jambrečić koja je, a prema zadatku suda, a na temelju stručnih znanja kojima raspolaže, navela kako je objektivno za zaključiti da je 5 % od iznosa isplaćenih nepovratnih sredstava u EU projektima uobičajena naknada za izradu takvih projekata te da fizička osoba koja ostvaruje dohodak od nesamostalnog rada, kao što je tužitelj, mora s naručiteljem sklopiti ugovor koji može biti autorski ugovor, ugovor o djelu ili ugovor kojim se definira neki drugi oblik honorara kako bi se pravilno utvrdio porezni status naknade/honorara,

- da iz raspoložive dokumentacije dostavljene od strane tužitelja i tuženika proizlazi da je tužitelj radio prekovremeno u razdoblju od svibnja 2018. do rujna 2018. te u razdoblju od listopada 2020. do prosinca 2021.

- da je prekovremeni rad za razdoblje od svibnja 2018. do rujna 2018. bio definiran nalogom za isplatu te obračunat i isplaćen tužitelju kao naknada za odrađena 144 prekovremena sata,

- da se prekovremeni rad odnosio na projekt „ČK Vozimo“,

- da je za razdoblje od listopada 2020. do prosinca 2021. prema evidencijama rada tuženika, evidentirano 360 prekovremenih sati koji nisu obračunati niti isplaćeni s obračunom plaće jer za te prekovremene sate u navedenom razdoblju nije dan nalog ravnatelja za obračun i isplatu,

- da iz službene dokumentacije tuženika proizlazi da je tužitelju evidentirano za listopad 2020. 40 prekovremenih sati, za prosinac 2020. 16 prekovremenih sati, za siječanj 2021. 24 prekovremena sata, za veljaču 2021. 32 prekovremena sata, za travanj 2021. 24 prekovremena sata, za svibanj 2021. 32 prekovremena sata, za lipanj 2021. 16 prekovremenih sati, za srpanj 2021. 40 prekovremenih sati, za kolovoz 2021. 24 prekovremena sata, za rujan 2021. 32 prekovremena sata, za listopad 2021. 40 prekovremenih sati, za studeni 2021. 16 prekovremenih sati te za prosinac 2021. 24 prekovremena sata, dok prekovremeni sati nisu evidentirani za studeni 2020. i ožujak 2021.,

- da bi naknada za neobračunate i neisplaćene prekovremene sate u bruto iznosu iznosila u razdoblju od listopada 2020. do prosinca 2021. ukupno 5.156,36 eura bruto, odnosno za listopad 2020. 531,91 euro, prosinac 2020. 209,58 eura, siječanj 2021. 409,83 eura, veljaču 2021. 479,35 eura, travanj 2021. 320,52 eura, svibanj 2021. 473,59 eura, lipanj 2021. 220,03 eura, srpanj 2021. 550,17 eura, kolovoz 2021. 327,60 eura, rujan 2021. 459,95 eura, listopad 2021. 615,02 eura, studeni 2021. 227,50 eura i prosinac 2021. 331,31 euro.

5.3. Tvrdnja je tužitelja da je usmeno s ravnateljem, a kojem dogovoru je bio prisutan i član Školskog odbora ER, dogovoreno da će mu biti isplaćen autorski honorar za rad na navedenim projektima u visini od 5 % odobrenih sredstava pa stoga on potražuje 5 % odobrenih troškova od 1.924.624,33 kune temeljem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte koji se financiraju iz Europskog socijalnog fonda u financijskom razdoblju 2014. do 2020. u 5.01.3.1.0106. „ČK Vozimo“, što iznosi 96.231,21 kunu i 5 % odobrenih sredstava temeljem Ugovora o dodjeli sredstava Fonda za sufinanciranje provedbe EU projekata na regionalnoj i lokalnoj razini rev.br. JPF.218-4.87 u iznosu od 26.651,32 kune (5% od 513.026,32 kune).

5.4. Pored autorskog honorara da je tužitelju dogovorena i naknada za rad na projektima u obliku naknade za prekovremene sate, a što mu je tuženik djelomično isplatio za vremenski period od svibnja do zaključno sa rujnom 2018., ali ne u cijelosti pa mu je ostao dužan još 2.298,04 kune te za prekovremeni rad od listopada 2020. do prosinca 2021., a koji rad mu u cijelosti nije plaćen.

5.5. Iz iskaza saslušanih svjedoka ER, predsjednika Školskog odbora, i RRU, tajnice tuženika, utvrđeno je da je ranija praksa tuženika bila da se voditeljima projekata isplaćuje određena naknada po završetku projekta i ako je utvrđeno da ima novaca za isplatu. Na taj način je tužitelj dobio ranije isplate za rad na drugim projektima. Saslušan kao svjedok bivši ravnatelj tuženika MR, a za kojeg tužitelj tvrdi da se s istim dogovorio oko isplate utuženih iznosa, osporio je da bi postojao takav usmeni dogovor, naveo je i da je rad na projektima bio dobrovoljan, te da on nikako nije mogao odobriti isplatu bilo kakvog iznosa većeg od iznosa za čije mu odobrenje nije bila potrebna potvrda Školskog odbora. Svjedok DR, koji je ravnatelj Srednje škole Prelog i koji radi na EU projektima, u svom iskazu je naveo da je rad na projektima propisan Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama i da profesor koji radi na projektu ima umanjenu satnicu u nastavi, a ostatak radi na projektu pa mu se dio plaće isplaćuje putem ministarstva, a dio iz projekta te da nema pravo na nikakav dodatak, odnosno honorar, nagradu ili naknadu.

5.6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je s bivšim ravnateljem MR dogovorio isplatu honorara po dovršetku EU projekta, kako je to bilo dogovoreno i ranije, a potvrđuje kako u samom EU projektu u proračunu tih projekata nije predviđen iznos za isplatu autorskog honorara koji sada potražuje, već postoji stavka „opći troškovi“ ili „zajednički troškovi“ pod koje se može podvesti njegov zahtjev za isplatu honorara. Tužitelj također navodi da je od svibnja 2018. u vrijeme dok su se projekti još provodili vraćen u punu satnicu od 40 sati tjedno, pa je zbog rada na projektima ostvarivao prekovremene sate čiju je on evidenciju vodio i temeljem kojih sada traži isplatu kako je to navedeno u samom tužbenom zahtjevu.

5.7. Prvostupanjski sud je nakon provedenih dokaza zaključio da se rad na EU projektima tužitelja ne može smatrati autorskim djelom, s obzirom da ne odgovara definiciji autorskog djela iz članka 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/2003., 79/2007., 125/2011., 80/2011., 141/2013., 127/2014., 62/2017. i 96/2018.; dalje: ZAPSP), a kada bi se rad na projektu i mogao smatrati autorskim djelom, da je tada bilo potrebno zaključiti ugovor o autorskom djelu koji prema zakonu mora biti u pisanom obliku. Usmeni dogovor s ravnateljem škole, ako je isti postojao o isplati autorskog honorara, da ne može nadomjestiti pisani ugovor.

5.8. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelju isplaćen rad na EU projektima o čemu su zaključeni i Aneksi Ugovora o radu, zbog čega je djelomično oslobođen od rada u nastavi u određenom postotku te da je dobio i dvije nagrade za rad koje su vezane upravo za njegov angažman na EU projektima.

5.9. Ranije isplaćeni autorski honorari istom tužitelju, a za rad na nekim drugim projektima da nisu od utjecaja za usvajanje tužbenog zahtjeva jer sud ne preispituje zakonitost ranije izvršenih isplata, a niti te ranije isplate mogu biti pravilo po kojem bi tuženik bio obvezan izvršiti isplatu onako kako traži tužitelj.

5.10. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 58. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022) prema kojemu bez suglasnosti osnivača ili tijela koje on odredi se ne može steći, opteretiti ili otuđiti nekretnina ili imovina čija je vrijednost veća od vrijednosti utvrđene aktom o osnivanju ili statutom ustanove te na članak 77. Statuta tuženika važećeg od 2018. godine prema kojemu je ravnatelju tuženika kao osobi ovlaštenoj za zastupanje, za sklapanje pravnih poslova kojima se stječu, otuđuju ili opterećuju pokretnine te ugovaraju investicije vrijednosti veće od 20.000,00 kuna je potrebna prethodna suglasnost Školskog odbora tuženika kao ustanove – srednje škole. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 275. stavak 1. i 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) kojim je propisano da kada je statutom, društvenim ugovorom ili pravilima pravne osobe određeno i u registru u kojem se pravna osoba vodi upisano da njezin zastupnik može sklopiti određeni ugovor samo uz suglasnost nekog njezinog tijela, suglasnost se može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar, te da ako suglasnost nije dana smatra se da ugovor nije sklopljen. Zakonom o ustanovama da je propisano na koji način i za koje svrhe ustanova može koristiti eventualnu zaradu ili dobit, ukoliko bi ju ostvarila, zbog čega da tuženik kao ustanova ne može raspoređivati bilo kakve novčane iznose tzv. „zarade“ na način da bi se ista isplatila radnicima, u konkretnom slučaju tužitelju, u bilo kojem iznosu i to još na temelju usmenog obećanja tadašnjeg ravnatelja tuženika.

5.11. Pored toga, da je iz Ugovora za projekt „ČK Vozimo“ vidljivo da tuženiku sredstva iz projekta nisu dodijeljena na slobodno raspolaganje, već ih je isti od provedenog tijela mogao zatražiti tek nakon što je proračunski planirane i prihvatljive izdatke već sam platio i tek po odobrenju plaćenih izdataka nakon čega su tuženiku isplaćena sredstva iz EU fonda, odnosno iz odobrenih sredstava projekta. U sve su bila uključena nadležna ministarstva i partneri na projektu te se u sklopljenim Ugovorima ne navodi da bi bilo koji radnik tuženika za rad na projektu mogao ostvariti i kakvu dodatnu isplatu. Radi se o strogo namjenskim sredstvima koja tuženik mora iskoristiti na način kako je prikazano u zahtjevima za naknadu sredstava i izvješćima dostavljenim provedbenom tijelu EU te navedena sredstva tuženik ne može raspodijeliti na način da isplaćuje naknade svojim radnicima bez da je to predviđeno financijskim planom i proračunom samog projekta.

5.12. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 99.a stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“ broj 87/2008., 86/2009., 92/2010., 105/2010., 90/2011., 5/2012., 16/2012., 86/2012., 126/2012. - službeni pročišćeni tekst, 94/2013., 152/2014., 7/2017., 68/2018., 98/2019., 64/2020., 133/2020., 151/2022., 155/2023. i 156/2023., dalje: Zakon o odgoju) prema kojem je određeno da ravnatelj školske ustanove može, uz suglasnost školskog odbora, omogućiti radniku školske ustanove obavljanje poslova na projektu Europske unije ili fondovima Europske unije ako su sredstva za plaću osigurana iz sredstava projekta ili fonda, uz pripadajuće doprinose poslodavca, ako je za vrijeme obavljanja poslova radnika na projektu moguće osigurati nesmetani nastavak radnog procesa u školskoj ustanovi. Prema stavku 3. istog članka za vrijeme obavljanja poslova na projektu iz stavka 1. ovoga članka radniku školske ustanove iz stavka 1. ovoga članka umanjit će se ukupne tjedne obveze u trajanju koje odgovara radnom vremenu na poslovima na projektu, i to tako da se razmjerno umanje svi oblici rada. Prema stavku 7. istog članka radnik školske ustanove iz stavka 3. ovoga članka za obavljanje poslova na projektu iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje pravo na uvećanje plaće u iznosu od 30 % u odnosu na plaću koju bi ostvarivao obavljajući poslove svog radnog mjesta, koje uvećanje se obračunava i isplaćuje za radno vrijeme na poslovima na projektu za vrijeme u kojem obavlja poslove na projektu. Prema stavku 9. istog članka o obavljanju poslova na projektu iz stavka 1. ovoga članka ravnatelj školske ustanove i radnik školske ustanove sklapaju sporazum na određeno vrijeme (sporazum, dodatak ugovora o radu, aneks ugovora o radu, izmjena ugovora o radu i sl.) kojim će na određeno vrijeme, najduže za vrijeme trajanja projekta iz stavka 1. ovoga članka, izmijeniti odredbe ugovora o radu na jedan od načina kako je to uređeno stavcima 3., 5., 6. i 7. ovoga članka, a prema stavku 10. protekom vremena trajanja projekta iz stavka 1. ovoga članka sporazum iz stavka 9. ovoga članka prestaje te radnik školske ustanove nastavlja radni odnos na temelju ugovora o radu koji je radnik školske ustanove imao prije sklapanja sporazuma iz stavka 9. ovoga članka. Člankom 47. Izmjena i dopuna Zakona o odgoju koje su objavljene u „Narodnim novinama“ broj 68/2018 i koje Izmjene se odnose na utuženo razdoblje propisano je da neutrošena sredstva za rashode za zaposlene raspoloživa na računu školske ustanove ostvarena iz projekata Europske unije, koji su provedeni prije stupanja na snagu ovoga Zakona, školska ustanova mora uplatiti u državni proračun kao namjenski prihod Ministarstva. Ministarstvo će namjenski prihod iz stavka 1. ovoga članka koristiti za unaprjeđenje djelatnosti školske ustanove koja je taj prihod ostvarila.

5.13. Prvostupanjski sud zaključuje da iz navedenih zakonskih rješenja jasno proizlazi na koji način se vrednuje rad zaposlenika školske ustanove na EU projektima te je jasno određeno kako se eventualni višak sredstava mora uplatiti u državni proračun, odnosno jasno je određeno na koji način se raspoređuje eventualni višak sredstava. Zbog toga je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu naknade od 5 % od vrijednosti EU projekata „ČK Vozimo“.

5.14. Prvostupanjski sud se osvrnuo i na tvrdnju tužitelja da se radi o autorskim honorarima jer da tako proizlazi iz Mišljenja Hrvatskog zavoda za intelektualno vlasništvo prema kojemu bi projekt kakav je izradio tužitelj imao sva obilježja autorskog djela. Prvostupanjski sud takvo mišljenje ne prihvaća, pri čemu se poziva na članak 13. stavak 3. ZAPSP-a kojim je propisano da za svako korištenje autorskog djela autoru pripada naknada ako ovim Zakonom ili drugim ugovorom nije drugačije određeno te na članak 53. istog Zakona prema kojemu ako visina naknade nije određena pravnim poslom ili je njena visina određena neprimjereno, ili nije određena prema odredbi članka 162. istog Zakona, autor ima pravo na primjerenu naknadu. Primjerena je ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pritom u obzir i financijski uspjeh u korištenju djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluka o primjerenoj naknadi. Prema članku 5. istog Zakona da se autorsko djelo definira kao originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Člankom 52. istog Zakona propisano je da ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, da mora sadržavati barem djelo na koje se odnosi, način korištenja, te osobu ovlaštenu na korištenje autorskog djela. Ugovor o autorskom djelu da može biti sklopljen i glede autorskog djela koje još nije stvoreno pod pretpostavkom da se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela.

5.15. Prvostupanjski sud zaključuje da se rad na konkretnom projektu ne može smatrati autorskim djelom u smislu članka 5. ZAPSP-a jer se mora raditi o intelektualnoj tvorevini koju je ostvario autor, a karakteriziraju ga originalnost, kreativnost i subjektivnost, što se konkretno ne može reći za izradu projekata kojima se aplicira na sredstva iz EU fondova. Pored toga, da ne postoji pisani ugovor o autorskom djelu, a što i nije sporno za tužitelja.

5.16. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je on u izvršenju posla na spornim projektima bio poslovođa bez naloga prvostupanjski sud se pozvao na članak 1121. ZOO-a prema kojemu se poslovodstvo bez naloga definira kao obavljanje tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja kojem se može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. U smislu navedene odredbe poslovođa bez naloga da mora obavljati tuđi posao koji ne trpi odgađanje i ako predstoji kakva šteta s nakanom da se posao obavlja u tuđem, a ne u vlastitom interesu. U konkretnom slučaju da se nije radilo o hitnom poslu i da je tužitelj mogao i morao tražiti nalog i odobrenje za dodatni rad od nadležne osobe tuženika. Pored toga da tužitelj nije dokazao kakav je interes od njegovog rada imao tuženik i kakva bi šteta za tuženika eventualno nastupila.

5.17. Što se tiče isplate prekovremenih sati prvostupanjski sud se poziva na članak 65. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017. i 98/2019.; dalje: ZR) prema kojemu nalog za prekovremeni rad daje poslodavac u pismenom obliku, što znači da radnik ne može obavljati prekovremeni rad bez pisanog naloga poslodavca, takav rad se mora evidentirati, a evidenciju vodi isključivo poslodavac. Najviše godišnje prekovremeni rad može trajati 180 sati.

5.18. Prema iskazima svjedoka prekovremeni rad, a koji je tužitelju isplaćen za rad na EU projektima, odobren je od strane ravnatelja tuženika i to naknadno te mu je plaćen u vremenskom periodu od svibnja 2018. do zaključno s rujnom 2018. jer je dogovor bio da evidenciju prekovremenog rada na EU projektima vodi tužitelj, a za isplatu prekovremenog rada bio je potreban supotpis ravnatelja, odnosno na taj način je ravnatelj škole odobrio isplatu prekovremenih sati u navedenom vremenskom periodu i to u satnici kako je navedeno u obračunskim listama.

5.19. Nakon što su projekti završeni nesporno je da je tužitelj još trebao napraviti završna izvješća te druge poslove vezane uz EU projekte, te da su mu prestali Aneksi Ugovora o radu te se ponovno vratio u rad kao nastavnik sa satnicom nastavnika. Za rad na završnim poslovima, a nakon završetka EU projekata, tužitelj je vodio popis prekovremenih sati, međutim, te prekovremene sate mu ravnatelj škole nije odobrio, a niti je on imao nalog za prekovremeni rad izdan od strane ravnatelja škole. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za isplatu po osnovu neisplaćenih prekovremenih sati smatrajući da obračun radnih sati, učinjen od strane tužitelja, je privatna isprava koja nije odobrena niti je sastavljena niti potpisana, a niti ovjerena od strane ovlaštenih osoba tuženika pa ta dokumentacija nije vjerodostojan dokaz u prilog tužiteljevih tvrdnji, a niti se sadržaj te dokumentacije na bilo koji način može utvrditi ili provjeriti.

5.20. Zahtjev tužitelja za isplatu prekovremenog rada za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2018. prvostupanjski sud je odbio jer da iz provedenih dokaza proizlazi kako mu je prekovremeni rad zbog povećanja opsega posla na projektu „ČK Vozimo“ isplaćen. Za preostalo razdoblje zahtjev je odbijen jer da nema službene evidencije za prekovremene sate za rad na projektima za navedeno razdoblje niti mu je isplata takvog rada odobrena. Prihvaća tvrdnju tuženika da se radi o greški u evidenciji sati rada za razdoblje od listopada 2020. do prosinca 2021. jer da iz tih evidencija proizlazi da je on radio svaku subotu u mjesecu, a što da ne tvrdi niti sam tužitelj jer traži isplatu s osnova prekovremenog rada zbog rada na projektima, a koji rad se nije odvijao isključivo subotom.

5.21. Kako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, to je o naknadi parničnog troška kojeg je tužitelj dužan naknaditi tuženiku odlučeno primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, a visina troška je utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.).

6. Tužitelj žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Žalba se podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ponavlja kao i tijekom postupka da je izrada projekta „ČK Vozimo“ autorsko djelo u smislu odredbi ZAPSP-a pa da stoga tužitelju kao autoru pripada naknada. Ukoliko bi se i prihvatilo utvrđenje prvostupanjskog suda da izrada projekta nije autorsko djelo, da u toj situaciji se isto ima smatrati ugovorom o djelu na koje treba primijeniti odredbe ZOO-a i da se rad tužitelja treba platiti, a zahtjev za isplatu honorara da predstavlja naknadu za izradu navedenog projekta, a koja naknada je propisana i odlukom Školskog odbora od 6. lipnja 2016., koja nikad nije stavljena izvan snage. Poziva se na nalaz vještaka koji je naveo da je objektivno za zaključiti da je 5 % od iznosa isplaćenih nepovratnih sredstava u EU projektima uobičajena naknada za izradu takvih projekata. Pored toga da je bivši ravnatelj MR potvrdio da je odobrio isplate autorskih honorara u okviru iznosa koje je mogao i na iskaz svjedokinje NR, voditeljice računovodstva tuženika, koja je potvrdila da je u financijskom planu tuženika za 2020. godinu bilo planirano 135.000,00 kuna za isplatu autorskog honorara, a u 2021. godini iznos od 125.000,00 kuna. Iako nije bilo navedeno ime tužitelja jer se takvi podaci ne vode u financijskom planu, da je bilo navedeno da su ti iznosi namijenjeni za autorski rad za voditelja projekta. Ukoliko prvostupanjski sud smatra da naknada nije ugovorena sukladno Odluci od 6. lipnja 2016., da mu tada treba priznati pravo na uobičajenu naknadu koja proizlazi iz članka 613. stavak 2. ZOO-a i članka 53. ZAPSP- a.

6.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu autorskog honorara za projekt „ČK Vozimo“ pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga koje je naveo u svojoj odluci. Izrada projekta, i po ocjeni ovog suda, ne može se smatrati autorskim djelom u smislu članka 5. ZAPSP-a, jer se ne radi o originalnim, intelektualnima tvorevinama iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja. Pored toga, treba istaknuti i da je Zakonom o odgoju, a koji Zakon je vrijedio u vrijeme provođenja projekta „ČK Vozimo“ točno predviđeno na koji način će se nagraditi angažman zaposlenika škole u izradi i provedbi EU projekata. Tim Zakonom, koji je lex specialis u odnosu na ZOO-a kada se radi o zaposlenicima škola koji rade na projektima, nije predviđena mogućnost drugačijeg vrednovanja, odnosno mogućnost isplate iz ostvarenih prihoda od provedenog EU projekta, dapače propisano je da se eventualni višak sredstava treba uplatiti u državni proračun kao namjenski prihod ministarstva, a koji se tada koristi za unapređenje djelatnosti školske ustanove koja je taj prihod ostvarila. Drugačija je situacija bila prije Izmjena i dopuna Zakona o odgoju, kada to područje nije bilo regulirano na odgovarajući način, pa je stoga bilo moguće da Školski odbor donese odluku kao što je Odluka o visini autorskih honorara po projektima od 6. lipnja 2016. Dakle, kako je Zakonom o odgoju uređeno pitanje rada na EU projektima, vrednovanje toga rada, te pitanje korištenja eventualnih viškova sredstava ostvarenih po završetku EU projekta, to se po ocjeni ovog suda na pitanje eventualnog autorskog honorara, kako ga naziva tužitelj, može primijeniti samo navedeni Zakon. Iz provedenih dokaza proizlazi kako je sukladno navedenom Zakonu tužitelj s tuženikom zaključivao Anekse Ugovora o radu od 10. rujna 2018., 12. studenoga 2018. i 14. siječnja 2019., u kojima je regulirano koliki dio radnog vremena će tužitelj kao voditelj projekta raditi kao nastavnik, a koliko će mu se priznati rad na projektu te je utvrđena i bruto satnica za radne sate na projektu, koja je veća od bruto satnice rada nastavnika. Nesporno je da mu je tuženik isplatio njegov rad, kako je to i navedeno u tim Aneksima Ugovora o radu. Isto tako, tužitelj je s tuženikom zaključio i Ugovor o djelu 15. siječnja 2019. prema kojemu je tužitelju za poslove voditelja projekta „ČK Vozimo“, koji su navedeni u članku 1. tog Ugovora, dogovorena naknada u mjesečnom iznosu, a tužitelj ne tvrdi da mu ista nije isplaćena. I u Ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava, Kodni broj : UP.01.3.1.01.0106 koji se odnosi na projekt „ČK Vozimo“ u članku 5. pod naslovom „Neprihvatljivi izdaci“ za financiranje u okviru Projekta navedeni su „troškovi dodatnog dohotka za obavljanje poslova vezanih uz Projekt temeljem Ugovora o djelu za zaposlenike Korisnika i/ili partnera koji istovremeno svoju redovnu plaću primaju temeljem ugovora o radu“. Usmeni dogovor ravnatelja tuženika i tužitelja, a na temelju ranije prakse, kada to pitanje nije bilo riješeno zakonom, ne može obvezivati tuženika.

6.3. U odnosu na prekovremene sate tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud trebao uvažiti njegovu evidenciju rada vezanog uz projekte, s obzirom da je i nakon završetka projekta trebalo poduzeti niz radnji u pogledu izvješća i drugih radnji, što da tužitelj nije mogao jer se radi o velikom opsegu posla napraviti uz 40 sati tjedno rada u nastavi, s obzirom da on od listopada 2020. više nije primao plaću dijelom iz rada kao nastavnika, a dijelom iz rada na projektu, već samo kao nastavnik. Ističe da je bilo naloga da radi poslove izvan okvira nastave, što da proizlazi iz e-mail komunikacije koja je postojala na dnevnoj bazi između različitih sudionika provedbe projekata, pa tako i ravnatelja tuženika. Ističe kako je s ravnateljem škole MR dogovorio da će se određeni sati preko punog radnog vremena platiti kao prekovremeni, ali kako je broj prekovremenih sati bio iznad zakonom dopuštenog, pa je dogovoreno kako će se to honorirati kroz neke druge načine tijekom provedbe projekta koja je trajala 30 mjeseci. Poziva se na članak 135. stavak 4. ZR-a prema kojemu u slučaju spora u vezi s radnim vremenom ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavak 1. na propisan način, da je teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu. Zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik uredno sukladno ZR-u vodio evidenciju o satima rada tužitelja da je rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju izvedenih dokaza. Tužitelj da je predao materijalne dokaze, mjesečne liste potpisane od strane ravnatelja, e-mail komunikaciju na dnevnoj bazi, ispise iz računala kojima dokazuje vrijeme nastanka pojedinih dokumenata, odnosno da su dokumenti nastajali kontinuirano tijekom cijelog mjeseca, svakodnevno od 6,00 ujutro do kasnih večernjih sati te da je tužitelj radio i praznikom, na Badnjak, na Božić, Štefanje, subotom i nedjeljom. Evidencija na koju se poziva tuženik da se ne odnosi na rad na projektima, već samo na rad u nastavi. Niti ranije da ravnatelj škole nije izdavao pisane naloge za prekovremeni rad unaprijed, već retroaktivno kad je posao već odrađen i da se pri tome pazilo da broj prekovremenih radnih sati ne može preći zakonom dozvoljen broj prekovremenih sati.

6.4. U odnosu na prekovremene sate prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo i to u dijelu u kojem je nakon provedenog vještačenja na temelju evidencijskih lista o radnom vremenu tuženika, prihvatio tvrdnju tuženika da prekovremeni rad kojeg je utvrdila vještakinja upravo na temelju evidencijskih lista samog tuženika, predstavlja tehničku grešku u pisanju, jer da je to vidljivo i stoga što iz tih evidencijskih lista proizlazi da je tužitelj radio svaku subotu u mjesecu, što da se ne može prihvatiti kao istinito utvrđenje, jer ni sam tužitelj nije tvrdio da je radio svaku subotu.

6.5. Po ocjeni ovog suda, kao vjerodostojne isprave za utvrđenje je li postojao prekovremeni rad tužitelja u vremenskom periodu od svibnja 2018. do rujna 2018. te nakon toga od listopada 2020. do prosinca 2021. treba uzeti službenu evidenciju tuženika. Evidencija tužitelja ne može se prihvatiti kao vjerodostojna jer njegovu evidenciju osporava tuženik u cijelosti, ista nije provjerljiva, a tvrdnja tužitelja da je on svakodnevno radio od 6,00 ujutro do kasnih večernjih sati te na blagdane i praznike upravo na završnim izvještajima na projektima čiji je bio voditelj, a što da je vidljivo iz e-mail korespondencije, nije provjerljivo jer ako je neki e-mail poslan u neko vrijeme, ne znači da je u to vrijeme i rađeno na onome što je uslijedilo prije poslanog e-maila.

6.6. Tuženik je u službenim evidencijama o radnom vremenu tužitelju priznavao određeni broj sati prekovremenog rada, iako takvu evidenciju u konačnici ravnatelj škole MR, koji je to bio do sredine 2021. godine, a niti nova ravnateljica, nije potpisao, ne može pravdati tehničkom greškom. Tehnička greška se mogla dogoditi u jednom mjesecu, ali ne kontinuirano kroz utuženo razdoblje. Ne ulazeći u razloge zbog kojih u konačnici ravnatelj tuženika nije, kao što je to činio ranije, po proteku mjeseca izdao nalog za prekovremeni rad te odobrio takav prekovremeni rad, po ocjeni ovog suda, a upravo polazeći od evidencija samog tuženika, tužitelju treba priznati prekovremeni rad u satnici kako ju je utvrdio vještak na temelju dokumentacije tuženika.

6.7. Prema nalazu vještaka prekovremeni sati koji su evidentirani kod tuženika za mjesece svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2018. godine su tužitelju isplaćeni. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev za isplatu prekovremenog rada kako je to tražio tužitelj za navedene mjesece. Za navedene mjesece tuženik je tužitelju priznao 144 prekovremena sata koji se odnose na projekt „ČK Vozimo“, što je manje od evidencije prekovremenih sati koju je sebi vodio tužitelj, a koja u konkretnoj situaciji nije prihvatljiva.

6.8. Za razdoblje od listopada 2020. do prosinca 2021. prema evidencijama rada tuženik je tužitelju evidentirao 360 prekovremenih sati koji nisu obračunati niti isplaćeni s obračunom plaće. Kako nema naloga za taj prekovremeni rad, nije moguće utvrditi naš to se ti prekovremeni sati odnose. Vjerojatno je da se odnose upravo na rad projektu „ČK Vozimo“, obzirom da i sam tužitelj navodi kako u tom vremenskom periodu nije radio prekovremeno u nastavi.

6.9. Prema nalazu vještaka, a prema evidencijama samog tuženika, bruto naknada za neobračunate i neisplaćene prekovremene sate u razdoblju od listopada 2020. do prosinca 2021. iznosi 5.156,36 eura bruto kako je to specificirano u točki 5.2. ove odluke.

6.10. S obzirom na navedeno i na stav ovog suda da bi tužitelj imao pravo na isplatu prekovremenih sati koji su mu evidentirani u službenim podacima tuženika, ovaj sud je preinačio točku I.3. pobijane odluke te je tužitelju dosudio za listopad 2020. iznos od 531,91 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 10. studenog 2020., za prosinac 2020. iznos od 209,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 12. siječnja 2020., za siječanj 2021. iznos od 409,83 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2021., za veljaču 2021. iznos od 479,35 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. ožujka 2021., za travanj 2021. iznos od 320,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. svibnja 2021., za svibanj 2021. iznos od 473,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2021., za lipanj 2021. iznos od 220,03 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 10. srpnja 2021., za srpanj 2021. iznos od 320,37 eura (tužitelj toliko tražio) sa zakonskom zateznom kamatom od 11. kolovoza 2021., za kolovoz 2021. iznos od 266,45 eura (tužitelj toliko tražio) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. rujna 2021., za rujan 2021. iznos od 459,95 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 9. listopada 2021., za listopad 2021. iznos od 358,11 eura (tužitelj toliko tražio) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. studenog 2021., za studeni 2021. iznos od 218,66 eura (tužitelj toliko tražio) sa zakonskom zateznom kamatom od 10. prosinca 2021. i za prosinac 2021. iznos od 331,31 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 11. siječnja 2022. Dakle, ukupno je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na isplatu prekovremenih sati preinačen za iznos od 4.599,66 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci drugostupanjske odluke, dok je u tom dijelu pobijana odluka potvrđena za iznos od 16.905,02 eura za mjesece od svibnja do rujna 2018., za studeni 2020. i ožujak 2021. u cijelosti, a za preostale mjesece djelomično i to za one mjesece gdje je traženo više nego što to proizlazi iz nalaza vještaka. Na pojedine mjesečne dosuđene iznose dosuđena je zakonska zatezna kamata iz članka 29. stavak 2. ZOO-a od dospijeća svakog mjesečnog iznosa, odnosno od datuma isplate plaće za mjesec u kojemu je nastao prekovremeni rad koji nije bio priznat tužitelju od strane tuženika pa sve do isplate.

6.11. Zatezne kamate tužitelju nisu priznate na iznos poreza i prireza na dohodak koji je sadržan u dosuđenim bruto iznosima jer se dosuđeni bruto iznos sastoji od neto iznosa te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu članka 22. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 138/2020., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.), zatezne kamate koje se na zakašnjele iznose plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Temeljem članka 24. stavak 1. i 2. istog Zakona predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s isplatom, što znači da od trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

7. Kako je ovaj sud djelomično preinačio pobijanu odluku, to je odlučio i o troškovima postupka primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a. O naknadi parničnog troška odlučeno je prema uspjehu stranaka u postupku temeljem članka 154. stavak 2. ZPP- a.

7.1. Tužitelj je postavio tužbene zahtjeve po dva osnova, po osnovu isplate autorskog honorara i po osnovu isplate prekovremenog rada. Sa zahtjevom za isplatu autorskog honorara nije uspio, dok je sa zahtjevom za isplatu prekovremenih sati uspio, dakle, u odnosu na osnovu uspjeh stranaka je 50 : 50.

7.2. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj potražuje 37.813,80 eura, dok mu je dosuđen iznos od 4.599,66 eura, tužitelj je uspio sa 12,16 %. Uspjeh tužitelja računa se na način da se zbroji uspjeh u osnovi od 50 % i uspjeh u visini od 12,16 %, pa je ukupan uspjeh tužitelja 62,16 %. Taj iznos se dijeli sa 2 te je konačni uspjeh tužitelja 31,80 %. Uspjeh tuženika se računa na način da se zbroji uspjeh u osnovi od 50 % sa uspjehom u visini od 87,84 %. Dobiveni postotak od 137,84 % se dijeli na 2 te se dobije konačan uspjeh tuženika od 68,92 %. Od konačnog uspjeha tuženika treba odbiti uspjeh tužitelja, pa proizlazi da je tuženik uspio sa 37,12 % te mu u tom postotku tužitelj treba naknaditi troškove postupka.

7.3. Prvostupanjski sud je utvrdio da su parnični troškovi tuženika 18.500,00 eura. Tužitelj samo to utvrđenje odnosno strukturu troškova koji su priznati tuženiku nije osporio iako je osporio obvezu plaćanja troškova u okviru osporavanja odluke o glavnoj stvari, pa je ovaj sud prihvatio kao pravilno utvrđen trošak tuženika u iznos od 18.500,00 eura. Kada se na taj iznos primijeni uspjeh tuženika u postupku koji iznosi 37,12 %, to mu je tužitelj dužan naknaditi nominalno na ime troška iznos od 6.867,50 eura kako je to i suđeno ovom odlukom. Na dosuđeni iznos dosuđena je i zakonska zatezna kamata od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

8. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 13. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković