Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-157/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, iz Zagreba, Mihanovićeva 3, zastupanog po punomoćnici KJ, dipl. pravnici, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5996/2022-36 od 30. listopada 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5996/2022-36 od 30. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 77.845,95 kn/10.331,93 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 24.10.2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve do isplate, te nadoknaditi parnične troškove, sve u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 199,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. listopada 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 31. listopada 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u korist tužitelja.
3. Odgovor na žalbu nije dan.
4. Žalba nije osnovana.
5. U svojoj žalbi tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a pri čemu citira navedenu zakonsku odredbu. Ne navodi konkretne razloge zbog kojih ocjenjuje da je počinjena bitna povreda na koju se poziva.
5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, dao je razloge o odlučnim činjenicama, razlozi o istima nisu nejasni ili proturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa je pobijanu odluku moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici IJ u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. u iznosu od 10.331,93 eura. Svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.
6.1. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023.; dalje: ZOOP) obzirom da je osiguranica tužitelja stradala u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika i koja je imala za posljedicu odlazak osiguranice tužitelja u invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu jer se prometna nezgoda dogodila za vrijeme dok se osiguranica tužitelja kretala od kuće prema poslu.
6.2. Nije sporno između stranaka da je osiguranica tužitelja stradala u prometnoj nezgodi 10. prosinca 2007. kada je na nju kao pješakinju naletjelo vozilo osiguranika tuženika na obilježenom pješačkom prijelazu, kao i da je osiguranik tuženika presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ks-388/07 od 12. prosinca 2007. oglašen krivim za navedenu prometnu nezgodu. Dakle, nije sporno da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za navedeni štetni događaj. Također između stranaka nije sporno da je osiguranica tužitelja zbog zadobivenih tjelesnih povreda otišla u invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.
6.3. Iz rješenja tužitelja od 4. studenog 2009. Klasa: 141-02/09-1 utvrđeno je da je kod osiguranice tužitelja nastala opća nesposobnost za rad zbog ozljede na radu.
6.4. Prvostupanjski sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP-a te je utvrđeno da je iznos isplaćene invalidske mirovine u utuženom razdoblju iznosio 77.845,95 kuna, a da bi iznos procijenjene invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti temeljem ozljede na radu u istom razdoblju iznosio isto toliko.
6.5. Mišljenje je prvostupanjskog suda da se u ovakvim vrstama postupka primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022.; dalje: ZOMO). Člankom 27. ZOOP-a, a koji je važeći u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom se smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
6.6. Kako u konkretnom slučaju ne postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s obzirom da je osiguranica tužitelja otišla u invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu, to je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.
6.7. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te kako je tužitelja zastupala punomoćnica koja je u radnom odnosu kod tužitelja, to je tužitelju dosuđen samo trošak vještačenja u visini troška financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.
7. U svojoj žalbi tužitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava jer temeljno i osnovno smatra kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe ZOMO-a, a ne odredbe ZOOP-a. Članak 27. ZOOP-a da je nedorečen i u suprotnosti sam sa sobom te neusklađen s odredbama ZOMO-a.
7.1. O tome koji se zakon primjenjuje, da li ZOOP ili ZOMO, pravno shvaćanje zauzeto je u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tako i u odluci broj Rev x- 398/2018 od 25. kolovoza 2020. u kojoj je navedeno da u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama tog suda npr. Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev-206/2022 od 23. ožujka 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-1180/2022 od 6. prosinca 2022. i dr. Kako je to pravno shvaćanje doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, isto je primjenjivo i u ovom predmetu.
7.2. Po ocjeni ovog suda, a prema članku 27. stavak 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). Pri tome se tuženik kao osiguratelj štetnika ne nalazi u istom pravnom položaju kao sam štetnik. Obveza društva za osiguranje regulirana je ZOOP-om na temelju kojeg je i zaključen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona i njima preuzetih ugovornih obveza. Prema navedenom članku obveza društva za osiguranje postoji samo onda kad bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Kako je u konkretnom slučaju osiguranici tužitelja priznata invalidska mirovina zbog ozljede na radu i kako je vještak utvrdio da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine zbog povrede na radu, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio članak 27. stavak 3. ZOOP-a kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7.3. Zbog navedenih razloga ovaj sud je odbio žalbu tužitelja te je potvrdio prvostupanjsku presudu primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 13. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
