Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1309/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, za Područni ured u Požegi, Ulica Republike Hrvatske 1c, Požega, zastupanog po generalnom punomoćniku VE dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćnici HE, dipl.iur, radi naknade štete , rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn- 44/2025-8 od 22. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-44/2025-8 od 22. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, odbijen je tužbeni zahtjeva za isplatom iznosa od 6.033,90 eur sa zateznom kamatom kao u izreci.
3. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2 i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22., 114/22 i 155/23:dalje-ZPP).
3. Tužitelj u žalbi u bitnome tvrdi da se na sporni odnos ne primjenjuju odredbe ZOOP-a već da se primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju koji da je specijala propis i kasniji zakon. Tvrdi da je za naknadu štete koju potražuje Zavod za mirovinsko osiguranje mjerodavno pravo koje je na snazi u vrijeme nastanka štete pa kako se radi o stvarnoj šteti da se na naknadu primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Ukazuje na odredbe čl. 156. i 165. Zakona o mirovinskom osiguranju(„Narodne novine „ br. 96/2025) u kojemu ej zakonodavac naveo da se na naknadu štete primjenjuju odredbe tog zakona. Predmet ovog spora da je regresni , a ne subrogacijski zahtjev.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovori na žalbu nije dostavljen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski je sud utvrdio:
-da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik ŽE teške tjelesne ozlijeđen osiguranik tužitelja SE, te da je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi br. K -76/91 od 27.ožujka 1991. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja dok je osiguranik tužitelja suodgovoran za nastanak štete ,
- da je predmet spora regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6. 033,90 eur po osnovi isplaćene invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ČE u razdoblju od 1. lipnja 2022. do 31. ožujka 2025.,
- da tuženik može odgovarati samo u okviru ugovorom preuzetih obveza te odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13,152/14 i 155/23, dalje: ZOOP) koje reguliraju ugovor o osiguranju te da se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja treba primijeniti materijalno pravo koje regulira ugovor o osiguranju, dakle ZOOP i to upravo naprijed citirane odredbe članka 27. ZOOP-a,
-da bi prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika postojala ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćena osiguraniku HZMO -a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu te da je u ovom predmetu trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja je utvrđena u slučaju povrede na radu, a što tužitelj nije dokazao jer nije ni predložio provođenje financijskog vještačenja na te okolnosti.
8. Prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv štetnikovog osiguravatelja, a radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine nije mjerodavan ZOMO-a, kako pogrešno tvrdi žalitelj već Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine broj 151/05,36/09,75/09,76/13 i 152/14: dalje-ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, a šteta da je za tužitelja nastala u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Naime, Zakon o mirovinskom osiguranju predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja dok se tuženik bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti pa isti može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle, po odredbama ZOOP-a.
10. Protivno žalbenim tvrdnjama, ZOOP je specijalni zakon u odnosu na ZOMO, i isti se primjenjuje u konkretnom slučaju jer se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja i tuženik kao osiguravatelj ne nalazi se u poziciji u kojoj je štetnik-vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a budući da tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema ugovoru o osiguranju u smislu čl. 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova osiguravateljnog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i načelo razmjernosti iz čl. 27. ZOOP.
11. U smislu odredbe članka 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postojala bi ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koju isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu.
12. Naime, zakonskom odredbom (članka 27. stavak 1. ZOOP-a) je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavak 2. propisuje da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju troškovi liječenja i drugih nužni troškovi učinjeni prema propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3 tog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine, koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu dok odredba stavka 4 propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
13. Dakle, kako prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu, dok tužitelj nije dokazao da bi postojala razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a koju bi (stvarnu) štetu u skladu s člankom 27. ZOOP-a tuženik mogao osnovano potraživati. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. u vezi sa člankom 7.
ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev, kao neosnovan.
14. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi tužitelja su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. ZPP-a te članka 380. stavak 1. točka 2.
ZPP-a odlučeno kao u izreci presude.
U Rijeci 13. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
