Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-220/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, članice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Nataša Malnar Đukić, dipl. iur., stručna suradnica u Nezavisnim hrvatskim sindikatima, Regionalni ured Rijeka, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 69693144506, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-73/2026-43 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-73/2026-43 od 13. veljače 2026. te se kao neosnovan odbija zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se nedopušten otkaz izrečen tužitelju Odlukom tuženika broj: Klasa:
DIR/22-01/3744, Urbroj: 00-07-01/02-22-12 od 2. rujna 2022. i potvrđen Odlukom tuženika Klasa: DIR/22-01/3744, Urbroj: 00-07-01/02-22-17 od 14. listopada 2022. te da radni odnos tužitelja na poslovima upravitelja [obrt] nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na poslove upravitelja [obrt], sukladno odredbama nezakonito otkazanog ugovora o radu, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška.“
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu i da prihvati tužbeni zahtjev te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.
3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno:
- da je tužitelj zaposlen kod tuženika od 1992., da je najprije radio kao revirnik, a od 2017. da je radio na radnom mjestu Upravitelj Šumarije Gospić u Upravi šuma Podružnice Gospić,
- da je tuženik 02. rujna 2022. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koju je tužitelj zaprimio 15. rujna 2022.,
- da je tužitelj 22. rujna 2022. prihvatio izmijenjeni ugovor o radu za radno mjesto revirnika u [obrt], Uprave šuma Podružnice Gospić i da je protiv Odluke o otkazu ugovora o radu podnio Zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odbio Odlukom od 14. listopada 2022.,
- nakon čega je tužitelj 27. listopada 2022. podnio tužbu u daljnjem zakonskom roku od 15 dana, sukladno čl. 133. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje: ZR),
- da se tuženik savjetovao s radničkim vijećem prije otkaza tužitelju, a isto se protivilo otkazu,
- da je tuženik pozvao tužitelja na iznošenje obrane,
- da tuženik nije tužitelja pisanim putem upozorio na obveze iz radnog odnosa.
6. Sporna je pravilnost razloga zbog kojih je sud prvog stupnja, unatoč činjenici da je utvrdio postojanje povreda koje se stavljaju na teret tužitelju, prihvatio tužbeni zahtjev.
6.1. U bitnome, sud prvoga stupnja, kao i u ranijoj ukinutoj odluci, ponavlja da narav povreda radnih obveza zbog kojih je tuženik donio pobijanu odluku nije takva da bi isključivala obvezu poslodavca da tuženika pisano upozori na obveze iz radnog odnosa (čl. 119. ZR-a, točke 29, 30, 33 do 38 obrazloženja), uz što obrazlaže i da tuženik nije dokazao da je tužitelj zbog grube nepažnje isključivo odgovoran za nepravilnosti u radu šumarije (točke 31 i 32 obrazloženja), slijedom čega tužbeni zahtjev prihvaća u cijelosti.
7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj je sud ocijeni da ista nema nedostataka zbog kojih ju se ne može ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge postupovne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.
8. Tuženik u žalbi ne ističe žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. točka 2. ZPP-a pa u tom dijelu prvostupanjska odluka nije ispitivana. Žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnost utvrđenih činjeničnih stanja (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
9. Žalbom, međutim, tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava. Smatra da iz utvrđenih činjenica proizlazi opravdanost odluke o otkazu.
10. U vezi s tim prije svega valja reći da su povrede radne obveze koje se tužitelju stavljaju na teret i koje su rezultirale predmetnim otkazom, što nije sporno, slijedeće:
- manjak od cca 185,29 m3 višemetarskog ogrjeva drva različite vrste na Proizvodnom odjelu [obrt], [obrt], u siječnju i veljači 2022.,
- nepodnošenja kaznene prijave u srpnju 2021. protiv nepoznatog počinitelja za otuđenje drvenih sortimenata s pomoćnog stovarišta [adresa] i
- nepravilnosti u radu [obrt] prilikom izgradnje šumskih vlaka, u gospodarskoj jedinici [adresa], odjel/ odsjek 5a tijekom 2021.
10.1. Nesporno je da pobijanom odlukom, te propuste, tuženik veže uz neodgovorno obavljanje poslova i radnih zadataka radnog mjesta Upravitelj šumarije iz opisa poslova tog radnog mjesta navedenog u Prilogu 2.3. -Šumarija- Opis poslova radnih mjesta i da tuženik smatra da se radi o povredi radne obveze iz čl. 56. st. 1. točka 1. Pravilnika o radu tuženika (obrazloženje odluke o otkazu).
10.2. Također nije sporan opis poslova koje obavlja upravitelj šumarije (navedeno pod točkom 15. obrazloženja), utvrđenje suda prvoga stupnja da su revirnici ti koji su zaduženi i odgovorni za količinu i kvalitetu drvnih sortimenata na svom skladištima u reviru (točka 30. obrazloženja) i da su revirnici dobili samo opomene, a tužitelj otkaz.
11. Iako time, u žalbenoj fazi postupka, nije sporno utvrđenje suda da su nadzorom dosita utvrđeni propusti u radu navedeni pod točkom 10. ovog obrazloženja, ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja, je stava da samom tom činjenicom tuženik nije dokazao dopuštenost otkaznog razloga, a ovaj se sud slaže i da okolnosti konkretnog slučaja doista nisu takve da bi otklanjale obvezu tuženika da postupi u skladu s čl. 119. ZR-a.
12. Imajući na umu organizaciju rada kod tuženika, odnosno poslove za koje je bio zadužen tužitelj kao upravitelj šumarije i poslove koji ulaze u opis poslova revirnika (u odnosu na tužitelja - list 26 spisa, obrazloženje odluke o otkazu i točka 15 obrazloženja pobijane odluke, u odnosu na revirnike - list 28 spisa, točke 28 i 30 obrazloženja, iskaz svjedok ĆP i tužitelja), proizlazi da je revirnik taj koji je neposredno zadužen i odgovoran za količinu i kvalitetu drvnih sortimenata na svim skladištima u reviru i da on vodi potrebne evidencije i izvješća, koje supotpisuje tužitelj. Međutim, iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da je u evidencijama, danim tužitelju na potpis, naveden ikakav manjak, niti je izvan svake sumnje dokazano da je na neki drugi način tužitelj upozoren na manjak utvrđen unutarnjim nadzorom. U takvoj situaciji činjenica da je unutarnjim nadzorom utvrđeni manjak drvnih sortimenata nije bio razlog za donošenje odluke kakva je donesena bez davanja tužitelju prethodnog upozorenja.
12.1. Ne smije se, naime, zanemariti da je stvarno stanje drvnih sortimenata za upravitelja ono koje revirnik unese u obrasce i sustav i da u posao upravitelja šumarije ne ulazi obveza da on faktično vrši mjerenja. To rade revirnici u suradnji s ostalim za to zaduženim zaposlenicima te je na revirnicima, ako uoče manjak drvnih sortimenata, da na to pravovremeno upozore upravitelja šumarije. Kako je takvo postupanje u konkretnom slučaju izostalo to utvrđeni manjak, bez obzira na lanac odgovornosti, nije razlog koji bi otkaz činio dopuštenim, a osobito ne bez prethodnog upozorenja.
12.2. Valja ovdje dodati da iako poslodavac, glede sankcioniranja radnika, ne mora nužno u odnosu na sve radnike koji su počinili neku povredu radne obveze postupiti na jednak način, da je nelogično da je osobi revirnika (koji je neposredno zadužen i odgovoran za količinu i kvalitetu drvnih sortimenata) dana opomena pred otkaz, a da je tužitelju, za kojeg nije dokazano da je uopće znao za postojanje manjka i da je unatoč tome propustio poduzeti neke radnje, dan otkaz, bez ikakvog upozorenja. Pri tome ne treba zanemariti ni činjenicu da nije dokazano da je tužitelj ikad prije upozoravan na posljedice ovakvog propusta u radu.
12.3. Slijedom toga, u konkretnom je slučaju stav i ovoga suda da ova povreda radne obveze nije bila razloga za donošenje pobijane odluke bez da je prije toga poslodavac postupio u skladu s čl. 119. ZR-a, kako to obrazlaže i sud prvoga stupnja.
13. Dalje valja reći da iz dokaza koje je sud citirao i cijenio u obrazloženju odluke ne proizlazi da je tužitelj ikada, po odgovornom i zaduženom revirniku ili lugaru, upozoravan na šumsku krađu u reviru u kojem se nalazi pomoćno stovarište [adresa]. Isto tako proizlazi da je tužitelj, nakon što ga je na šumsku krađu upozorio njegov nadređeni, voditelj šumarije CP, podnio kaznenu prijavu, s odmakom od 2 i pol mjeseca (iskaz na listu 120 spisa i točka 18. obrazloženja pobijane odluke).
13.1. Stoga, jer je tužitelj kaznenu prijavu podnio, tuženik nije dokazao ni dopuštenost ovog otkaznog razloga, uz što, jer nije dokazano da je tužitelj ikada prije upozoravan na ove propuste, nije bilo mjesta niti donošenju odluke o otkazu bez da je prethodno tuženik postupio u skladu s čl. 119. ZR-a i u odnosu na ovu povredu radne obveze.
14. Glede zadnjeg utvrđenog propusta/ povrede radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret valja pak odgovoriti da nije sporno da je tužitelj kao upravitelj šumarije potpisao Zapisnik o primopredaji privremenog šumskog radilišta izvođaču radova radi izvođenja radova na izgradnji šumskih vlaka. Međutim, ne treba zanemariti da nakon toga, u opis poslova, a time i krug odgovornosti revirnika ulazi uvođenje u posao izvršitelja radova (vlastitih ili vanjskih usluga), upoznavanje izvršitelja radova s metodom rada i planskim normativima, nadziranje izvršenih radova te preuzimanje izvršenih radova s pomoćnikom revirnikom sukladno važećim radovima, čiju točnost ovjerava svojim potpisom.
14.1. Također ne treba zanemariti da su i revirnik, a i tuženik kao upravitelj šuma, morali biti svjesni da u trenutku primopredaje šumskog radilišta i uvođenja izvođača u posao nisu bili ispunjeni svi uvjeti da se vlake izrade u skladu s pravilima struke. Ovo jer iz iskaza tužitelja proizlazi da je prije započinjanja radova bilo potrebno napraviti pripremne radove sječom, ali da nije bilo raspoloživih radnika koji bi to napravili, a nije sporno da su radovi unatoč tome vršeni na način da je izvođač angažiran za izradu vlaka bagerom izvaljivao stabla što ni tužitelj ni odgovorni revirnik nisu spriječili (iskaz svjedoka Ć, nije osporio ni sam tužitelj).
14.2. Međutim, kako tužitelj za kršenje ovakve radne obveze prethodno nikada nije bio upozoravan, a revirnku je za ovu povredu izrečena samo opomena pred otkaz, to ovaj sud, kao i sud prvoga stupnja smatra da ova povreda sama po sebi nije bila takva okolnost koja bi vodila tome da se tužitelju ugovor o radu otkaže bez prethodno izrečene opomene u smislu čl. 119. ZR-a. Ovo osobito jer tuženik nije tvrdio ni dokazivao da mu je, i kakva, stvarna šteta nastala time što prije izvođenja radova sjekači nisu posjekli stabla, već su ista izvaljena bagerima (zašto nije mogao iskoristi stabla koja su izvaljena, a ne posječena po sjekačima i dr.). Stoga ni težina ove povrede ne opravdava otkazivanje ugovora o radu tužitelja bez prethodno danog upozorenja u smislu navedene zakonske odredbe.
15. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.
16. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.
17. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ksenija Jakovčević
