REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2428/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Kineziološki Savez iz [adresa], OIB: 79284126468, koje zastupa punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I tuženika OCĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik OC, odvjetnik u [adresa], II tuženika KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Selim Šabanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krsnik & Partneri u Zagrebu, III tuženika HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa GC, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Krsnik & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 03. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dragana Dramca, odvjetnika u Zagrebu, zamjenika punomoćnika I. tuženika OC, odvjetnik u [adresa], zamjenika punomoćnika II. tuženika UC, odvjetnika u [adresa] i punomoćnika III. tuženika GC, odvjetnice u [adresa], dana 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I Utvrđuje se da je tužitelj Hrvatski Kinološki Savez iz [adresa], OIB 79284126468 vlasnik u cijelosti u naravi etaže koja se nalazi na katu zgrade [adresa] u naravi dograđen i prenamijenjen zajednički dio zgrade koji se sastoji se od tri prostorije, hodnika i ostalih prostorija površine 68,23 m2, uključujući i stepenište iz prizemlja zgrade kao dio posebnog dijela nekretnine: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) Poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade i na adaptiranom tavanu, [adresa] površine 68,56 m2 a opisano kao Suvlasnički dio s neodređenim omjerom z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] br. 61 ( površine 246m2), zgrada br. 61/1 (površine 87m2), zgrada br. 61/2 i 61/3 (površine 148m2), zgrada br. 61/4 (površine 161m2), zgrada br. 61/5 (površine 140m2), zgrada br. 61/6 (površine101m2), zgrada (površine 19m2) i dvorište (površine 646m2), [adresa], ukupne površine 1548 m2 a što čini ½ idealnog dijela cijele zgrade [adresa].

Il Nalaže se tuženicima da tužitelju izdaju ispravu podobnu za upis dograđenog dijeta Nekretnine, izmjeru istog, utvrđivanje točne površine posebnog dijela nekretnine u skladu sa propisima i etažiranje zgrade sa tabularnom ispravom podobnom za upis tužiteljeva prava vlasništva na navedenom posebnom dijelu nekretnine, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, te mu se nalaže da tužitelju nadoknadi parnični trošak a sve u roku od 15 dana. "

II./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženicima trošak parničnog postupka i to I- tuženici u iznosu od 18.000,00 EUR, a II i III tuženiku u iznosu od 31.186,22 EUR sa zateznim kamatama od 12. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere tužitelja koja glasi:

" Određuje se zabilježba spora na nekretninama upsianim u zemljišnoj knjizi naslovnog suda u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: zk.č.br. 3574 k. o. [katastarska općina] br. 61 (površine 246m2), zgrada br. 61/1 (površine 87m2), zgrada br. 61/2 i 61/3 (površine 148m2), zgrada br 61/4 (površine 161m2), zgrada br. 61/5 (površine 140m2), zgrada br. 61/6 (površine 101m2), zgrada (površine 19m2) i dvorište (površine 646m2), [adresa], ukupne površine 1548 m2. "

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je tijekom 1991. i 1992.god. temeljem Uvjeta uređenja prostora izdanih 28.04.1992.god. od strane Izvršnog vijeća grada Zagreb, Suglasnosti Grada Zagreba-Gradski zavod za planiranje razvoja i čovjekova okoliša od 15.01.1992.god.Suglasnosti Gradskog Zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode. Elektroenergetske suglasnosti Vlastitim novčanim sredstvima izgradio etažu kat sa kosim krovom-kao posebni dio nekretnine koji je prenamijenjen iz tavana u poslovni prostor u dvorišnoj zgradi u [adresa] označeno kao zgrada 61/1, a koja dolazi upisana u zemljišnoj knjizi u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao dio z. k. č. br. [katastarska čestica] a opisano kao Suvlasnički dio s neodređenim omjerom z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] br. 61 (površine 246m2), zgrada br. 61/1 ( površine 87m2), zgrada br. 61/2 i 61/3 (površine 148m2), zgrada br. 61/4 (površine 161m2), zgrada br. 61/5 (površine 140m2), zgrada br. 61/6 (površine 101m2), zgrada ( površine 19m2) i dvorište (površine 646m2), [adresa], ukupne površine 1548 m2 neodvojivo povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine. ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) Poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade i na adaptiranom tavanu, [adresa] površine 68,56 m2 koji se sastoji od više prostorija, a koja gradnja i prenamjena kao posebni dio nekretnine je i legalizirana. Tužitelj je o svom trošku uveo plinsku instalaciju i instalaciju električne energije na cijeli poslovni prostor koji se nalazi u llici 61/1 objekat te je u HEP ODS i u Gradskoj plinari evidentiran kao vlasnik instalacije i ugovaratelj nositelj ugovornih obveza prema dobavljačima električne energije i plina. Navedeni novoizgrađeni posebni dio nekretnine etaža nikada nije bila predmet Ugovora o zakupu sa Gradom Zagrebom iako je Grad Zagreb jznao za navedene radove te iste nije osporavao ni na jedan način, već je u zakupu i dalje bilo prizemlje zgrade u površini od 68.23 m2 a koja površina je utvrđena 1967 god. sklapanjem prvog ugovora a koja površina se i zadržala do danas, bez zakupa posebnog dijela nekretnine izgrađene etaže posebnog dijela nekretnine koji je prenamjenjen u poslovni prostor-arhiva. Tužitelj je isključivo svojim vlastitim sredstvima izgradio etažu -posebni dio nekretnine koji je prenamijenjen u poslovni prostor. Od izgradnje etaže iako su i Grad Zagreb, a i Republika Hrvatska znali, bili su pasivni, a tužitelj u tom prostoru uz zakupljen prostor obavlja svoju djelatnost od 1960 god. neprekidno. Kako je tužitelj izvršio radove tijekom 1992 i završio 1993. god kojim radovima je izgrađena etaža kao posebni dio nekretnine te ujedno prenamijenjena u poslovni prostor na temelju dobivenih uvjeta uređenja i dobivenih suglasnosti nadležnih upravnih tijela, te je sve izveo o svom trošku tužitelj predlaže da naslovni sud donese, pa makar i zbog ogluhe.

2. U odgovoru na tužbu I-tuženica navodi kako uz tužbu nije dostavljen zemljišnoknjižni izvadak, iz kojega bi bilo razvidno što je predmet ovsudnog postupka te je li I tužena stranka ovosudnog postupka. Međutim, uvidom u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nesporno je da je I tužena upisana kao suvlasnica s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo E-1 povezano s vlasništvom posebnog dijela koji čini jednosobni stan s nusprostorijama u prizemlju lijevo dvorišne zgrade. Nadalje, II i III tuženi upisani su kao suvlasnici nekretnine koja je predmet tužbe i tužbenog zahtjeva, a koja je zasebno z.k. tijelo upisano pod rednim brojem 7., odnosno suvlasnici s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo E-7 povezano s vlasništvom posebnog dijela, poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade i na adaptiranom tavanu, [adresa] površine 68,56 čm, koji se sastoji od više prostorija. Dokaz – z.k.izvatci Obzirom na navedeno, I tužena nije i ne može biti ni na koji način pasivno legitimirana u ovosudnom postupku, budući nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva nije u njezinom vlasništvu, iz kojega razloga nije u situaciji da priznaje ili ne priznaje tužbeni zahtjev, a osobito ne može izdati valjanu ispravu podobnu za upis dograđenog dijela nekretnine, izmjeru istog, utvrđivanje točne površine posebnog dijela, etažiranje zgrade sa tabularnom ispravom podobnom za upis tužiteljeva prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine. Sasvim uzgredice, I tužena nema nikakvih saznanja o navodima iz tužbe te se stoga na iste ne može očitovati. Sukladno navedenom I tužena p r e d l a ž e odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na I tuženu, uz naknadu troškova postupka I tuženoj u iznosu od 750,00 kn.

3. U odgovoru na tužbu II-tuženik navodi kako prigovara vrijednosti predmeta spora obzirom da je ista suviše nisko naznačena. Naime, predmet spora je utvrđenje vlasništva poslovnih prostorija površine 68 m2, a nalazi se na adresi [adresa], u [adresa], Sukladno iznesenom vrijednost predmeta spora, već prema računu za adaptaciju iz 1993.g. koji je sam tužitelj priložio uz tužbu, iznosi 83.650 ondašnjih njemačkih maraka te kad se tome doda vrijednost gradilišta obzirom na lokaciju, ukupna vrijednost nekretnine za koju se traži utvrđenje vlasništva danas iznosi najmanje oko 600.000,00 kuna Stoga se predlaže sudu da u tom Iznosu odredi vrijednost predmeta spora mjeri, II. tužena u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te se protivi predloženoj privremenoj mjeri. Prvenstveno obzirom da je II. tužena upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na suvlasničkom dijelu E7 kako je to označeno u tužbi, u dijela, a da je na listu "C" tog uloška upisano da su nekretnine u AI (jedan) uknjižene kao "društveno vlasništvo", prijedlog je da se na strani II tužene pozove Republika Hrvatska kao umješač na strani tuženih u ovu parnicu. Nadalje, tužba nije jasna i nije podobna za raspravljanje. Naime, II tužena je stekla suvlasnički dio u zk. ul. [broj ZK uloška] ka Grad Zagreb na temelju Ugovora a doživotnom uzdržavanju, a njezin prednik DC, kupnjom od LC koja je suvlasnički dio stekla na temelju pravomoćnog rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Zagreba, sektor za upravno-pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Prvi područni Odsjek (Centar, Črnomerec), Klasa broj UP/I-942-01/ 2013-13/23 od 30.09.2015 (pravomoćno 15.03.2016. U tom postupku tužitelj je bio stranka u postupku i sudjelovao je kao zakupoprimac u utvrđivanju opsega imovine za koje su postojale zakonske pretpostavke za naturalni povrat te mu je dostavljeno i rješenje o povratu i protiv istog nije ulagao žalbu. U točki I. citiranog rješenja LC vraćen je poslovni prostor koji se "sastoji od više prostorija u prizemlju dvorišne zgrade i na adaptiranom tavanu, llica 61/1, površine 68.56 m2-zakupnik Hrvatski kinološki savez te je točkom IV. određeno da se po sili zakona na dan pravomoćnosti rješenja raskida ugovor između tužitelja Grada Zagreba sklopljen 13.01.2015. Tokom postupka proveden je očevid na licu mjesta te ja vještak u svom pismenom nalazu opisao dvorišnu građevinu 61/1 jedan poslovni prostor koji se sastoji od više prostorija u prizemlju i na adaptiranom tavanu uz napomenu da je poslovni prostor površine 68 m2 u prizemlju od 4 prostorije, a Hrvatski kinološki savez je tavanski prostor građevine preuredio u poslovni uredski prostor, ne mijenjajući gabarite građevine. Tužitelj se u tom postupku nije očitovao da bi postojala bilo kakva zapreka za naturalni povrat odnosno da se prostorije na adaptiranom tavanu" priznaju tužitelju kao njegovo vlasništvo, pa je rješenjem o povratu tako pravomoćno i odlučeno. Stoga, ako je prednici II. tužene vraćeno vlasništvo kako je to cit. rješenjem utvrđeno, tužitelj je izgubio pravo na podnošenja predmetne tužbe protiv ovlaštenice povrata LC jer je to pitanje opseg naturalnog povrata, trebalo raspraviti u tom postupku. Ovo tim više što je LC prodala svoj suvlasnički dio nekretnine pa II tužena ističe i prigovor da su suvlasništvo predmetne nekretnine njezin prednik i ona stekli na temelju povjerenja u zemljišne knjige. Konačno, iz navoda tužbe nije vidljivo na temelju čega tužitelj zahtijeva stjecanje vlasništva odnosno koji je pravni temelji osnova stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini. Stavak 1. Zakona o vlasništvo i drugim stvarnim pravima. (NN 11/96, 68/96, 137/99, 22/00 73/00 12900, 114/01 79086, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 152/14, dalje ZV) prema kojem se dogradnjom, nadogradnjom preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim zajedničkim i tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne mžte se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine. Županijski sud u Koprivnici u svoje odluci br. 02-634/06-2 od 20. rujna 2006. ističe da navedenu odredbu treba tumačiti tako da vlasnik nekretnine treba odrediti ne samo da će onaj koji adaptira nekretnine steći suvlasništvo njegove nekretnine, već je potrebno da postoji sporazum odnosno određenje vlasnika o veličini suvlasničkog dijela i tek je u tom slučaju moguće steći suvlasništvo. Nikakvog odobrenja vlasnika, a pogotovo ne određenja suvlasničkog dijela u odnosu na tužitelja od strane prijašnjih, a ni sadašnjih vlasnika nije bilo. Također, činjenica da je tužitelj poduzimao navodne radove na predmetnoj nekretnini, kao i da je nositelj ugovornih obveza prema dobavljačima električne energije i plina ne predstavlja temelj za stjecanje vlasništva. Čak i da je tužitelj imao odluku nadležnog tijela za poduzimanje radova (što nikako nije) nije time stekao vlasnička prava na zgradi koja je vlasništvo treće osobe (Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Rev x- 111/09-2 od 01. srpnja 2009.) Valja napomenuti da bi se moglo steći vlasništvo posebnog dijela nekretnine, osoba koja stječe mora biti suvlasnik, odnosno imati odgovarajući suvlasnički dio. Tužitelj nije niti je ikada bio suvlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtjeva da se utvrdi da je isti vlasnik u cijelosti u naravi etaže koja se nalazi na katu zgrade, u naravi dograđen i prenamijenjen zajednički dio zgrade. Odredbom članka 67. stavak 6. ZV-a propisano je da vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služi kao zajednički. Tužitelj predlaže sudu da donese privremenu mjeru kojom se određuje zabilježba spora. Osim što privremena mjera nije pravni institut na temelju kojeg se može tražiti zabilježba spora, tužitelj traži da se kao takva odnosi na cijelu nekretninu, dok je predmet postupka 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), a ne cijela nekretnina. Ujedno pa čak da se može privremenom mjerom tražiti zabilježba spora, nije jasno što tužitelj time želi postići i kakvu bi korist imao od toga, odnosno kako bi na taj način osigurao svoju nenovčanu tražbinu. Tužitelj prilikom predlaganja privremene mjere nije učinio vjerojatnim svoju tražbinu, vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito ako bi time promijenio postojeće stanje stvari, odnosno nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Iz svega navedenog razvidno je da su tužba i predložena rješenja očito neosnovani. Osim što tužba ne sadrži pečat odvjetnika, traži se utvrđenje vlasništva na zajedničkim dijelovima nekretnine, ne navodi se koji je pravni temelj stjecanja vlasništva, tuže se osobe koje nisu suvlasnici, a ne navode se one koji jesu itd. Stoga se predlaže Naslovnom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

4. U odgovoru na tužbu III-tuženik navodi kako prigovara vrijednosti predmeta spora obzirom da je ista suviše nisko naznačena. Naime, predmet spora je utvrđenje vlasništva na nekretnini koja se nalazi na adresi [adresa]. Sukladno iznesenom vrijednost predmeta spora morala bi se odrediti prema vrijednosti predmetne nekretnine. Notorna je činjenica da je vrijednost nekretnine na glavnoj zagrebačkoj ulici minimalno 1.000.000,00 (jedan milijun) kuna, stoga se predlaže sudu da u tom iznosu odredi vrijednost predmeta spora. III. tuženi u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te se protivi predloženoj privremenoj mjeri. I. Prvenstveno, III. tuženi navodi da iz tužbe nije vidljivo na temelju čega tužitelj zahtijeva stjecanje vlasništva, odnosno koji je pravni temelj i osnova stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini. Ne ulazeći u detaljnu analizu očito neosnovane tužbe, valja skrenuti pažnju na članak 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) prema kojem se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Županijski sud u Koprivnici u svojoj odluci br. Gž-634/05-2 od 29. rujna 2005. ističe da navedenu odredbu treba tumačiti tako da vlasnik nekretnine treba odrediti ne samo da će onaj koji adaptira nekretnine steći suvlasništvo njegove nekretnine, već je potrebno da postoji sporazum, odnosno određenje vlasnika o veličini suvlasničkog dijela i tek je u tom slučaju moguće steći suvlasništvo. Nikakvog odobrenja vlasnika, a pogotovo ne određenja suvlasničkog dijela u odnosu na tužitelja od strane prijašnjih, a ni sadašnjih vlasnika nije bilo. Također, činjenica da je tužitelj poduzimao navodne radove na predmetnoj nekretnini, kao i da je nositelj ugovornih obveza prema dobavljačima električne energije i plina ne predstavlja temelj za stjecanje vlasništva. Čak i da je tužitelj imao odluku nadležnog tijela za poduzimanje radova (što nikako nije), nije time stekao vlasnička prava na zgradi koja je vlasništvo treće osobe (Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Rev x-111/09-2 od 1. srpnja 2009.). Valja napomenuti da bi se moglo steći vlasništvo posebnog dijela nekretnina, osoba koja stječe mora biti suvlasnik, odnosno imati odgovarajući suvlasnički dio. Tužitelj nije niti je ikada bio suvlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijeva da se utvrdi da je isti vlasnik u cijelosti u naravi etaže koja se nalazi na katu zgrade, u naravi dograđen i prenamijenjen zajednički dio zgrade… Odredbom članka 67. stavak 6. ZV-a propisano je da vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički. II. U odnosu na predloženu privremene mjeru III. tuženi se očituje kako slijedi. Tužitelj predlaže sudu da donese privremenu mjeru kojom se određuje zabilježba spora. Osim što privremena mjera nije pravni institut na temelju kojeg se može tražiti zabilježba spora, tužitelj traži da se kao takva odnosi na cijelu nekretninu, dok je predmet postupka 7. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), a ne cijela nekretnina. Ujedno, pa čak i da se može privremenom mjerom tražiti zabilježba spora, nije jasno što tužitelj time želi postići i kakvu bi korist imao od toga, odnosno kako bi na taj način osigurao svoju nenovčanu tražbinu. Tužitelj prilikom predlaganja privremene mjere nije učinio vjerojatnim svoju tražbinu, niti je učinio vjerojatnom postojanje opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito ako bi time promijenio postojeće stanje stvari odnosno, nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

III. Iz svega navedenog razvidno je da su tužba i predložena rješenja očito neosnovani. Osim što tužba ne sadrži pečat odvjetnika, traži se utvrđenje vlasništva na zajedničkim dijelovima nekretnine, ne navodi se koji je pravni temelj stjecanja vlasništva, tuži se osobe koje nisu suvlasnici, a ne navode se one koji jesu itd., stoga se predlaže Naslovnom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

5. Na ročištu od 14. listopada 2022. godine stranke su suglasno utvrdile VPS u visini od 1.000.000,00 kn.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u uvjete uređenja prostora od 28.04.1992. (list 5-6 spisa), presliku kopije katastarskog plana (list 7 spisa), presliku suglasnosti Grada Zagreba za rekonstrukciju krovišta od 15.01.1992. (list 8 spisa), presliku suglasnosti Grada Zagreba od 28.01.1992. godine (list 9 spisa), presliku rješenja o izvedenom stanju od 11.11.2020. (list 10-12; 156-196 spisa), izvod iz katastarskog plana od 21.06.2018. (list 14 spisa), presliku prethodne eleketroenergetske suglasnosti br. 7000/92 (list 15-16 spisa), presliku dopisa Gradske plinare tužitelju sa ugovorom o opskrbi plinom (list 17-20 spisa), presliku ugovora o opskrbi električnom energijom povlaštenog kupca od 31.07.2012. (list 22-.23), presliku elektroenergetske suglasnosti (list 24-25 spisa), presliku dopisa HEPa d.o.o. (list 26 spisa), presliku zapisnika o utvrđivanju elemenata visine zakupnine (list 27 spisa), presliku ugovora o zakupu poslovne prostorije (list 28-33 spisa), presliku ugovora o privremenom korištenju prostora (list 34-44; 47-50 spisa), izvod iz registra udruga RH za tužitelja (list 45-46 spisa), presliku računa 11-III.93 od 23.02.1993. (list 51 spisa), tlocrt predmetnog prostora (list 52-58 spisa), neslužbenu kopiju za zk ul [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] (list 70-90; 106-108 spisa), presliku rješenja od 30.09.2015. (list 96-105 spisa), nadalje proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CC (list 129-130 spisa), ZC (list 139-140 spisa), te je provedeno građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Dariu Šereru (list 199-285 spisa) uz prethodni očevid na licu mjesta 15.07.2024.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

8. Predmet postupka je utvrđenje da je tužitelj građenjem i prenamjenom stekao vlasništvo etaže na katu zgrade [adresa] što predstavlja dograđeni i prenamijenjeni zajednički dio zgrade površine 68,23 m2 i to suvlasnički dio u neutvrđenom omjeru, a koja je izgrađena na zk.č.br. 3574 K. O. [katastarska općina] kuća br. 61, zgrada br. 6t1/1, zgrada br. 61/2, zgrada br. 61/3, zgrada br. 61/4, zgrada broj 61/5, zgrada br. 61/6, zgrada i dvorište [adresa] površine 1548 m2, a što čini ½ idealnog dijela cijele zgrade.

9. U ovom postupku tuženici ističu kako za izvršenu nadogradnju i prenamjenu tužitelj nije imao suglasnost tijela nadležne vlasti, te da je tužitelj izvršio prenamjenu tavana kao zajedničkog dijela zgrade u poslovni prostor.

10. Iz uvjeta uređenja prostora od 28.04.1992 (list 5-6 spisa), proizlazi kako je tužitelj ishodio uvjete uređenja prostora za rekonstrukciju krovišta poslovnog dvorišnog objekta u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Iz suglasnosti Grada Zagreba, Gradskog zavoda za planiranje razvoja i zaštitu čovjekova okoliša od 17.01.1992. i suglasnosti Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode od 28.01.1992. (list 8-9 spisa), proizlazi kako je tužitelj ishodio suglasnost na prijedlog rekonstrukcije krovišta i uređenje potkrovlja u dvorišnom objektu zgrade dok je iz rješenja o izvedenom stanju 292/20 (list 10-13 spisa) od 11.11.2020. razvidno kako je tužitelj ishodio ozakonjenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, rekonstruirane poslovne zgrade izrađene na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] [adresa].

11. Iz prethodne elektroenergetske suglasnosti br. 7000/92 od 3.3.1991. Ugovora o opskrbi plinom od 25.07.2012., elektroenergetske suglasnosti od 16.01.2012. razvidno je kako je tužitelj nositelj i korisnik usluga dobavljača plina i struje za sporni prostor. Iz ugovora o zakupu poslovne prostorije od 11.7.1967. i 22.12.1967. proizlazi kako je tužitelj bio zakupnik poslovne prostorije u prizemlju površine 49,33 EUR te prostorije u prizemlju površine 19,23 EUR, a koje je koristio kao uredske prostorije i za iste plaćao zakupninu prema Stanoinvest.

12. Iz ugovora o privremenom korištenju prostora od 19.07.2010., 22.12.2014. i 27.07.2016. proizlazi kako je tužitelj korisnik poslovnih prostora na predmetnoj adresi površine 68,23 m2, 122,95 m2 uz obvezu plaćanja zakupnine prema Gradu Zagrebu.

13. Iz računa poduzeća za građenje i trgovinu nekretninama Sabljak d.o.o. od 23.02.1993. sa tlocrtom proizlazi da je isti račun izdan za obavljanje poslova uređenja tavanskog prostora na predmetnoj adresu, rušenja dotrajalog krovišta, izvedbu nove stropne konstrukcije, krovne konstrukcije, pregradnih zidova, podova, izrade novog stubišta po principu "ključ u ruke", a vrijednost radova iznosi ukupno 83.650,00 GM.

14. U svom iskazu svjedok CC navodi da je bio zaposlenik tužitelja do 2002. godine na radnom mjestu referenta, a kasnije tajnika tužitelja. Predmetni poslovni prostor tužitelj je dobio na korištenje kasnijih 50-ih godina od Grada Zagreba. Radi se o prostoru koji je prvotno bio štala, a kasnije je isti preuređen u poslovni prostor i to krajem 50-ih godina kada je tužitelj dobio taj prostor. Tužitelj je tijelo sa javnim ovlastima, iako se zapravo radi o udruzi građana i djeluje po Zakonu o udrugama. 90- ih godina tužitelj se odvojio od jugoslavenskog kinološkog saveza sa političkim promjenama koje su uslijedile i postao je samostalan savez. Samom tom činjenicom promijenio se i opseg administrativnih poslova te se prvotno donji dio predmetnog prostora sastojao od sobice tajnika i dnevnog boravka ograđenog drvenim zidom te se radilo o tri odvojena prostora plus sanitarni čvor, površine 60 m2. Zbog obima poslova prostor je postao premali te zbog neuspjelog pokušaja da se nađe veći prostor, tužitelj je odlučio proširiti taj prostor na kat. Oni su ishodili urbanističke uvjete, dozvolu za rekonstrukciju i elektroenergetsku suglasnost te je bio sačinjen i nacrt arhitekta. Ta dokumentacija je predana radi ishođenja građevinske dozvole početkom 1992. godine, no on nije upoznat da li je građevinska dozvola ikada izdana. Oni su unatoč tome pristupili gradnji na način da je srušen strop star prostorije, napravljena je deka, stepenište za gornji kat te su sačinjene 3 nove prostorije, podignut je zid radi prozora i napravljen je sanitarni čvor i mala čajna kuhinja, sve u površini od cca 60 m2. Uvedeno je centralno grijanje, te su izmijenjene elektro i plinske instalacije. Također izvršena je rekonstrukcija cijelog krovišta. Nakon stupanja na snagu Zakona o legalizaciji, on je novog tajnika PC u nekoliko navrata pitao da li je podnio zahtjev za legalizaciju te mu je on rekao da jest. Ne zna koji su urbanistički uvjeti u to vrijeme bili na snazi. Nadograđeni dio je zapravo tavanski prostor. Tužitelj je u konkretnom slučaju napravio rekonstrukciju sa nadogradnjom.

15. U svom iskazu svjedok ZC navodi da ne zna ovdje tuženike. On je bio član uprave tužitelja te je od 1969. godine gotovo svaki dan dolazio u predmetni poslovni prostor, a koji se nalazi u dvorištu [adresa]. godine bilo je riječ o jednoj prostoriji koja je pregrađena zidom dok je ostalo bilo sve jedna velika prostorija. Nije bilo WC-a već je bio čučavac. Nije bilo niti vode, a voda se uzimala iz jednog vanjskog sudopera. U periodu od 1967. do 1989. godine ovaj prostor je nekoliko puta rekonstruiran. Kada je on došao 1967. u pregrađenoj prostoriji su bila dva kamina, a na podu su bile daske. On o dozvolama nema nikakvih saznanja. Prvom rekonstrukcijom napravljeni su i dupli novi prozori. Drugom rekonstrukcijom napravljen je kompletan sanitarni čvor, a na daske je stavljen parket, a sve je to učinjeno iz razloga što je bilo neophodno zaposliti još dva djelatnika uz postojeća četiri. 1972. godine uveden je plin i centralno grijanje. Tijekom treće rekonstrukcije budući da je bilo neophodno na tavan preseliti arhivu Saveza, uklonjena je trstika iznad spomenute prostorije te su stavljene daske bez betonske deke te je stavljen novi crijep. Od 90-ih godina prostor iznad je dizan, no on o tome ne zna nikakve detalje.

16. Ovaj sud u cijelosti je poklonio vjeru iskazu saslušanih svjedoka kao objektivnim, životnim i u međusobnom suglasju i prije svega u skladu sa prethodno analiziranom dokumentacijom u spisu te iz koje jasno proizlazi da je prizemni dio predmetnog prostora prvotno tužitelj dobio na korištenje od Grada Zagreba, da je zbog obima posla tužitelj naknadno nadogradio, a potom i rekonstruirao do tada postojeći tavan na katu u poslovni prostor, uveo plin i centralno grijanje, te izvršio sanaciju krovišta, no o ishođenju građevinske i uporabne dozvole nijedan od svjedoka nije imao neposredni saznanja.

17. Iz vještva dipl. ing. SC, a koje je sačinjeno uz prethodni očevid na licu mjesta proizlazi kako je vještak izvršio pregled dvorišne zgrade u [adresa], da ista predstavlja poslovnu zgradu – uredski prostor koji se sastoji od više prostorija u prizemlju i više prostorija u uređenom potkrovlju, da se u prizemlju nalazi soba direktora, soba za sastanke, sanitarije, WC predprostor i stubište ukupni površine 64,34 m2, a u uređenom prostoru se nalaze 3 kancelarije, hodnik, predprostor, sanitarije i stubište ukupne površine 54,68 m2.

18. Na navedeno vještvo stranke nisu imale prigovora te je isto sud prihvatio kao objektivno i stručno sačinjeno temeljem pravila građevinske struke, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju u spisu i uz neposredni pregled suda i vještaka očevidom na licu mjesta.

19. U pravnoj ocjeni spora primjenjuju se odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 95/17 dalje ZVDSP) koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., jer je gradnja započeta 1998., ali ne odredbe o građenju na tuđem zemljištu iz čl. 153. i 154. ZVDSP-a, već odredbe čl. 156. st. 1. ZVDSP-a kojom je propisano kako se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, dok je st, 2. propisano pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

20. Iz dostavljene preslike povijesnog ZK izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] razvidno je kako na k. č. br. [katastarska čestica] postoji upisana kući br. 61 (površine 246 m2) zgrada br. 61/1 (površine 87 m2), zgrada br. 61/2 i 61/3 (površine 148 m2), zgrada br. 61/4 (površine 161 m2), zgrada br. 61/5 (površine 140 m2), zgrada br. 61/6 (površine 101 m2), zgrada (površine 19 m2) i dvorište (površine 64 m2) [adresa], ukupne površine 432,3 čhv ili 1548 m2, a da je I-tuženica bila upisana kao suvlasnica sa neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-1 povezano sa vlasništvom posebnog dijela, a koji čini jednosobni stan sa nus prostorijama u prizemlju lijevo dvorišne zgrade, a nakon nje temeljem ugovora o darovanju od 18.05.2022. je upisana MC iz [adresa] dok su II i III tuženici upisani kao suvlasnici E-7 u naravi poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade i na adaptiranom tavanu, [adresa] površine 68,56 m2 koji se sastoji od više prostorija i to svaki u ¼.

21. Iz istog zk izvatka razvidno je da II-tuženica svoj suvlasnički dio nekretnine stekla na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju a prednik DC kupnjom od LC, a koja je svoj suvlasnički dio stekla na temelju rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba od 30.09.2015.

22. Iz rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada Zagreba od 30.09.2015. koji prileži sudskom spisu proizlazi kako je bivšem vlasniku temeljem spomenutog rješenja LC vraćen poslovni prostor u prizemlju dvorišne zgrade i adaptiranom tavanu zgrade [adresa] površine 68,56 m2 čiji je zakupnik bio tužitelj, da je u tom postupku vještačenjem utvrđeno kako poslovni prostor površine 68 m2 u prizemlju od 4 prostorije na kojem je tužitelj tavanski prostor građevine preuredio u poslovni uredski prostor ne mijenjajući gabarite građevine.

23. Iz navedenog je razvidno kako je predmetna nekretnina uključujući i sporni tavanski prostor sve do danas u vlasništvu trećih osoba koje su kao takve upisivale svoje vlasništvo u zemljišne knjige, a tužitelj tijekom postupka ne dokazuje da je za poduzetu nadogradnju i prenamjenu imao suglasnost upisanih vlasnika ili sporazum istih o veličini suvlasničkog dijela u smislu čl. 156. st. 1 ZV-a. Tako i Županijski sud u Koprivnici u svojoj odluci Gž-634/05 od 29.09.2005.

24. Prema stajalištu ovog suda tužitelj neosnovano ističe stvarnopravni zahtjev za utvrđenjem da je vlasnik nadograđene etaže na katu zgrade [adresa], odnosno suvlasnik nekretnine upisane na z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su mu tuženici dužna izdati tabularnu ispravu. Obzirom je iozuprovedenih dokaza u spiosu razvidno da je tužitelj vlastitim sredstvim izvršio dogradnju i nadogradnju tužitelju pripada eventualni obveznopravni zahtjev. To iz razloga jer ne postoji sporazum o zajedničkoj dogradnji i nadogradnji stambene zgrade, a posebno ne takav sporazum da će tužitelj dogradnjom i nadogradnjom steći suvlasništvo u toj zgradi tj. dograđenom i nadograđenom dijelu. Slijedom navedenog prema stajalištu ovog suda nema osnove u pravnim pravilima imovinskog prava, a niti u čl. 156. ZV-a za stjecanje vlasništva neodgađane etaže, odnosno suvlasništva na predmetnoj nekrentini za korist tužitelja. Ovo zato jer se radi o dogradnji i nadogradnji a ne o izvornom građenju na tuđem zemljištu, jer samo ulaganje rada i sredstava u dogradnju i nadogradnju ne predstavlja pravni osnov za stjecanje suvlasništva za korist tužitelja, dok postojanje sporazuma o zajedničkoj dogradnji i nadogradnji kao pravnom osnovu za stjecanje prava suvlasništva u tijeku ovog postupka nije utvrđeno. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari nadogradnjom etaže kuće, tj. avanskog prostora tj. prenamjene u poslovni prostor prema stajalištu ovog suda ne može se steći vlasništvo (suvlasništvo), već tužitelj u svezi dogradnje, nadogradnje ili preuređenja (adaptacije) i prostorija, (u ovom konkretnom slučaju tavanskog prostora) može postaviti obveznopravni zahtjev prema pravilima obveznog prava prema tuženiku jer dogradnja etaže, prenamjena tavanskog prostora u poslovni prostor predstavlja izvođenje takvih građevinskih zahvata na postojećoj građevini kojima se ne izgrađuje nova građevina odnosno kojom nadogradnjom prvog kata se ne stvara nova građevina već se povećava postojeći obujam (površina) dotadašnje stambene zgrade pa se na taj način ne stječe stvarnopravni već obveznopravni zahtjev jer se ne radi o znatnijim radovima nakon kojih je prvobitna građevina u pretežitom dijelu prestala postojati.

25. Sud isto tako smatra da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništvo predmetne nekretnine jer tužitelj nema potrebno odobrenje nadležne vlasti u granicama svoje ovlasti za stjecanje prava vlasništva na temelju prijašnjih propisa. Drugim riječima, kako tužitelj prije 1.01.1997. (stupanje na snagu ZOVO) nije ishodio odobrenje nadležne vlasti kojom je dopuštena nadogradnja tavanskog prostora i prenamjena u poslovni prostor, to nije ispunio pretpostavke iz čl. 370. i čl. 372. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za stjecanje vlasništva neposrednom provedbom nadogradnje i prenamjenom.

26. U odnosu na zatraženu privremenu mjeru zabilježbom spora potrebno je navesti kako privremena mjera nije pravni institut na temelju kojeg se može tražiti zabilježba spora. Člankom 86. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19., 128/22., 155/23. – nastavno: ZZK) propisano je da je zabilježba spora upis kojim se čine vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijekom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da zabilježba spora ima učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog zabilježbe spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda. Stavkom 3. navedenog članka propisano je kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranki pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora. Pravni učinci zabilježbe zabrane, otuđenja i opterećenja nekretnine kao privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine, sukladno članku 347. stavak 4. OZ-a, sastoje se u tome da se sva daljnja dobrovoljna raspolaganja nekretninom i pravima na nekretnini nakon zabilježba zabrane čine ovisnima o uspjehu predlagatelja osiguranja u sporu koji se vodi glede te nekretnine. Stjecatelji u čiju su korist nakon zabilježbe zabrane provedeni upisi na temelju dobrovoljnih raspolaganja tuženika – protivnika osiguranja, steći će prava na nekretnini samo ako tužitelj - predlagatelj osiguranja bude pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom u postupku koji je pokrenuo radi ostvarenja tražbine za čije je osiguranje zabilježba upisana. Kada je predlagatelj osiguranja uspio u sporu on može izravno protiv svakog kasnijeg stjecatelja nekretnine ili prava na nekretnini na koje se odnosila privremena mjera tražiti ovrhu radi ostvarenja svoje nenovčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom. Tužitelj prilikom predlaganja privremene mjere nije učinio vjerojatnim svoju tražbinu, vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito ako bi time promijenio postojeće stanje stvari, odnosno nije učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a niti je naznačio sadržaj privremene mjere kao zabranu otuđenja ili opterećenja predmetne nekretnine, pa je prijedlog tužitelja odbijen kao neosnovan slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

27. Budući da je u cijelosti izgubio spor tužitelj je u obvezi naknaditi tuženicima parnični trošak i to I-tuženici: za sastav podneska od 24.05.2022. 2.000,00 EUR, za pristup na ročište 14.10.2022., 22.03.2023., 05.09.2023., 12.12.2023., 15.07.2024., 06.05.2025., 13.10.2025. i 03.02.2026. 2.000,00 EUR za svako ročište, ukupno 18.000,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15).

28. II-III tuženiku je tužitelj u obvezi naknaditi parnični trošak i to: za sastav odgovora na tužbu 2.000,00 EUR, za sastav podneska od 30.10.2025. 2.000.00 EUR te za pristup na ročište 14.10.2022., 22.03.2023., 05.09.2023., 12.12.2023., 15.07.2024., 06.05.2025., 13.10.2025. i 03.02.2026. 2.000,00 EUR za svako ročište, ukupno 22.150,00 EUR uvećano za 25% PDV od 5.537,50 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama. (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP), dakle, sveukupno 28.351,11 EUR, uvećano za 10% zbog zastupanja 2 tuženika u smislu Tbr. 40. Tarife u iznosu od 2.835,11 EUR, pa im je sveukupno trošak dosuđen u iznosu od 31.186,22 EUR. II i III tuženika su zastupali odvjetnici iz istog odvjetničkog društva te isti ne ostvaruju pravo na puni troškovnik za svakog od tuženika obzirom da su poduzimali identične radnje te imaju pravo na uvećanje od 10% zbog zastupanja 2 tuženika.

29. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe, od 132.722,80 EUR, te je slijedom navedenog u pogledu parničnog troška stranka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom II i III.

30. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 12. svibnja 2026. do isplate.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u četiri primjerka Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika