Poslovni broj: Us I-59/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LUCIS d.o.o. Trogir, Put Dragulina 76/B, OIB: 89038966528, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Delipetar odvjetnik u Imotskom, Ante Starčevića 14, protiv tuženika Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2/V, OIB:40781519492, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o tužbi tužitelja od 13. siječnja 2025. i odgovoru na tužbu tuženika od 8. travnja 2025., izvanraspravno 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelj kojim traži poništenje rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 363-03/24-0003/0017, URBROJ: 2181/1-10/13-24-0002 od 08. studenog 2024., kao i poništenje rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-361-01/23- 01/475, URBROJ: 2181-1-07-1/2-24-7 od 23. siječnja 2024. godine, kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Splitsko - dalmatinske županija, Upravnog upravni odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KALSA: UP/I I 363-03/24-0003/0017, URBROJ: 2181/1-10/13-24-0002 od 08. studenog 2024. godine odbijena je žalba tvrtke LUCIS, d.o.o. Trogir, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-361-01/23-01/475, URBROJ: 2181-1-07-1/2-24-7 od 23. siječnja 2024. godine.

2. Citiranim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-361-01/23-01/475, URBROJ: 2181-1-07-1/2-24-7 od 23. siječnja 2024. odbijen je zahtjev tvrtke LUCIS, d.o.o. Trogir, za povratom uplaćenog komunalnog doprinosa po rješenju Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Grada Splita KLASA: UP/I-361-01/04-01/123, URBROJ: 2181/01-01/01-05-2 od 5. travnja 2005. godine u iznosu od 891.682,20 kn (118.346,57 eur), za građenje nekretnine na 106/3 k. o. [katastarska općina].

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja, u bitnom navodeći da je tuženik pravilno u pobijanom rješenju, kao sporno u ovoj upravnoj stvari, postavio pitanje koje traži odgovor kroz žalbu, a koje glasi: „U ovoj upravnoj stvari dakle isključivo je sporno te se postavlja kao osnovno pravno pitanje je li Grad Split dužan žalitelju izvršiti povrat novčanog iznosa od 891.682,20 kuna koji mu je uplatio na ime rješenja o komunalnom doprinosu, KLASA: UP/l-361-01/04-01/123, URBROJ: 2181/01-01/0105/2 od 05. travnja 2005. godine za izgradnju Hotela Split na čest. zem. [katastarska čestica] (58) k. o. [katastarska općina], u slučaju kada je odustao od predmetne izgradnje odnosno od izdavanja akta za gradnju.“ Tužitelj navodi da se tuženik u obrazloženju poziva na propise koji reguliraju povrat komunalnog doprinosa u slučaju kad je obveznik odustao i nije započeo izgradnju građevine nakon isteka roka važenja akta temeljem kojeg se odobrava građenje, i one koji ne predviđaju mogućnost povrata doprinosa u slučaju kada je obveznik odustao od zahtjeva, a da pri tome ne obrazlaže razlog tužiteljevog odustajanja, niti navodi zakonsku osnovu koja mu zabranjuje povrat doprinosa. Da iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi da je zahtjev tužitelja za povratom komunalnog doprinosa od 891.682,20 kuna odbijen samo iz razloga što tadašnji propisi koji su bili na snazi nisu predviđali mogućnost povrata u slučaju kada investitor u cijelosti ili djelomično odustane od gradnje za koju je platio komunalni doprinos. Konkretno, da je tadašnjom Odlukom o komunalnom doprinosu Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, br. 21/04 i 21/05, dalje u tekstu: Odluka) propisano da u slučaju da je obveznik odustao i nije započeo izgradnju građevine, nakon isteka roka važenja akta temeljem kojeg se odobrava građenje, ima pravo na povrat komunalnog doprinosa. Međutim, da se to ne odnosi na konkretni tužiteljev slučaj jer da se u istom ne radi o situaciji u kojoj je obveznik ishodio akt za građenje već da je odustao od njegova zahtjeva. Tužitelj navodi da propisi ni jednom riječju ne zabranjuju povrat u slučaju odustanka, a onda da se u takvim slučajevima kada nešto nije propisano posebnim aktom ima primijeniti opći koji regulira pravila povrata u ovakvim slučajevima kada je nešto stečeno bez osnova. Ističe da tuženik ne problematizira, niti analizira razloge tužiteljevog odustanka od zahtjeva pa stoga navodi kronologiju predmetne upravne stvari:

- da je tužitelj 2003. godine podnio dva odvojena zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole od kojih jedan za kat. čest. zem [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a drugi za kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina],

- da je povodom prvog zahtjeva izdana građevinska dozvola, a povodom drugoga da nije nikada izdana, dok da je iz sadržaja zahtjeva (kao i priložene dokumentacije) razvidno da bi objekti bili sadržajno povezani i da je u jednom predviđena recepcija i restoran, a u drugom bazen s wellness-om i sl.,

- da se nije moglo krenuti u izgradnju temeljem izdane građevinske dozvole, jer da bi to u biti značilo da se gradi polovica objekta i odustaje od planirane gradnje koja je zahtjevima zatražena,

- da Grad Split 2007. godine mijenja DPU na način da na građevinskim česticama 57, 58, i 59 KO [katastarska općina] smanjuje bruto izgrađenost za sveukupno 2.438 m[2] i uz poseban dopis vraća tvrtki LUCIS d.o.o. dokumentaciju tražeći da se ista uskladi s novim uvjetima gradnje,

- da je ta poruka utemeljena na nezakonitim promjenama DPU (jer nije dopušteno nešto planom predvidjeti pa kada budući investitor sukladno tome planu izradi projektnu dokumentaciju i zatraži dozvole po istome, prije donošenja odluke taj plan mijenjati) i praktično značila kako se na tom lokalitetu ne može graditi hotel od planiranih 150 već od 80 soba s tim kapacitetima, za što da renomirani hotelski lanci nisu bili zainteresirani, te da ni gradnja objekta tog sadržaja nije isplativa, niti da bi donosila profit u poslovanju, što da je razlog zbog kojeg u takovu investiciju tvrtka

LUCIS d.o.o. nije mogla krenuti,

- da Grad Split 2010. godine ponovno mijenja DPU na način da navedenim katastarskim česticama pripaja oko 2.200 m2 gradskih zelenih površina po kojima bi izgrađenost odgovarala prvotnom planu iz 2003. godine, međutim da je postavljen i uvjet od strane grada da se ova površina kupi od grada Splita po cijeni između 850,00 i 1.800,00 eura za 1m[2] zemljišta, koji uvjet kao nemoralan i nedopušten da tvrtka

LUCIS d.o.o. nije mogla ispuniti,

- da tvrtka LUCIS d.o.o. opisane nekretnine, a sve kako bi pokrila enormne financijske izdatke vezane za izradu dokumentacije, formiranje parcela za gradnju, upravne i sudske postupke koje je zbog krivnje grada Splita morala pokrenuti, prodaje tvrtki SPLIT PENINSULA PROPERTIES d.o.o. za usluge, Zagreb, Oreškovićeva ulica 6H, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. kolovoza 2019. godine;

- da nema dvojbe kako je tvrtka LUCIS d.o.o. upravo odlukama grada Splita onemogućena u gradnji planiranog hotela,

- da Grad Split ne spori da mu je tvrtka LUCIS d.o.o. na ime komunalnog doprinosa uplatila iznos od 1.454.052,90 kuna, niti da spori da je tvrtki vraćen iznos od 562.370,70 kuna, međutim da nije jasno kako grad Split može zadržati iznos od 891.682,20 kuna i priznati ga novom investitoru tvrtki SPLIT PENINSULA PROPERTIES d.o.o., ako ga tužitelj nije ni naplatno, ni besplatno ustupio novom investitoru.

3.1. Tužitelj nadalje navodi da tuženik u osporavanom rješenju priznaje:

- da je investitor LUCIS, d.o.o. dana 27. 07. 2004. godine podnio nadležnom upravnom tijelu za graditeljstvo Grada Splita odvojene zahtjeve za izdavanje građevinske dozvole za izgradnju hotela u Splitu, Trstenik - Radoševac, na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]), sve k. o. [katastarska općina],

- da je predmetni zahtjev za izgradnju na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] obustavljen Zaključkom nadležnog upravnog tijela za graditeljstvo

Grada Splita, KLASA: UP/I361-03/08-01/0081, URBROJ: 2181/01-03-03/14-08-0002 od 10. lipnja 2008, godine na temelju usmene Izjave investitora o odustanku od tog zahtjeva čemu da svjedoči uredovna zabilješka upravnog tijela sačinjena dana 26. 03.

2008. godine koju je vlastoručno potpisao,

- da je predmetni zahtjev za izgradnju na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] usvojen dana 19. 09. 2005. godine izdavanjem građevinske dozvole KLASA: UP/l-361-03/04- 01/00109, URBROJ: 2181-0502-00-05-09, pravomoćne dana 20.10. 2005. godine koja je prestala važiti dana 20. 10. 2007. godine jer da investitor u smislu Zakona o gradnji (Narodne novine, broj 175/03 i 100/04, dalje u tekstu: ZOG) na temelju kojega je izdana, nije u roku od dvije godine od dana njene pravomoćnosti započeo s radovima na predmetnoj građevini koju činjenicu je to tijelo utvrdilo očevidom na predmetnoj čestici dana 29. 11. 2007. godine i o tome sačinilo uredovnu zabilješku,

– da je tužitelj u pismenom zahtjevu od 27. 11. 2007.godine zatražio da se ukine potonje rješenje o komunalnom doprinosu zbog prestanka važenja građevinske dozvole jer u zakonskom roku nije započeo s predmetnom izgradnjom,

- da je tužitelj zatražio da se plaćeni iznos komunalnog doprinosa od 1.364.884,70 kuna utvrđen tim rješenjem prebije s iznosom predmetne obveze utvrđene rješenjem o komunalnom doprinosu, KLASA: UP/l-361-01/04-1/123, URBROJ: 2181/0101101-05-2 od 05. 04. 2005. godine u iznosu od 891.682,20 kuna i izvrši povrat ostatka uplaćenog iznosa,

- da je izvršenjem prijeboja tražbina tužitelju vraćen plaćeni iznos komunalnog doprinosa u iznosu od 562.370,70 kuna,

- da je novom investitoru Split Peninsula Properties d.o.o. iz Zagreba na ime izgradnje građevine ugostiteljsko-turističke namjene - Aparthotela Žnjan na predmetnoj kat. čest. zem. [katastarska čestica] (čest zem. 106/3) i dr., k. o. [katastarska općina], prvostupanjsko tijelo Grada Splita rješenjem o komunalnom doprinosu, KLASA: UP/361-01/20-01/428, URBROJ: 2181-1-11-01/16-21-16 od 08. 11. 2021. godine obračunalo predmetnu obvezu plaćanja na način da je na njegov zahtjev u istu uračunalo iznos komunalnog doprinosa od 891.682,20 kuna utvrđen rješenjem o komunalnom doprinosu ranijem investitoru LUCIS, d.o.o. KLASA: UP/l-361-01/04-1/123, URBROJ: 21811/01-01/01-05-2 od 05. 04. 2005. godine, kao plaćeni iznos komunalnog doprinosa.

3.2. Dakle, da uopće nema dvojbe da iz kronoloških navoda tužitelja i priznanja tuženika proizlazi kako je tužitelj oštećen odlukama grada Splita i kako je odustao od zahtjeva upravo zbog gradskih nezakonitih odluka. Tužitelj ističe da je istina, da je tužitelj (sukladno uputi nadležnog službenika) zatražio prijeboj doprinosa i povrat razlika. Ističe da je iznos koji je ostao kod grada Splita nakon prijeboja (891.682,20 kuna) novac kojeg je uplatio tužitelj te ako se kod nastupa novog investitora taj iznos treba nekome vratiti, ili ako netko treba odlučiti o sudbini tog iznosa, onda da je to samo tužitelj. Da novi investitor Split Peninsula Properties d.o.o. mora platiti komunalni doprinos, a budući da nije dozvoljeno dvostruko plaćanje, to da se dio doprinosa koji je plaćen ima vratiti tužitelju, a novog investitora obvezati na plaćanje u tom dijelu jer da tužitelj ugovorom o prodaji ( niti nekim drugim pravnim poslom) nije taj iznos ustupio novom investitoru. Stoga da je nepravilan i nezakonit stav tuženika kako Odlukom o komunalnom doprinosu Grada Splita ZKG-om, kao ni ZUP-om nije bila propisana mogućnost povrata komunalnog doprinosa u slučaju odustajanja od predmetne izgradnje odnosno odustajanja od izdavanja akta za gradnju kao što je to u ovom slučaju, pa da se stoga nisu ostvarile pravne pretpostavke za povratom tužitelju plaćenog iznosa komunalnog doprinosa u iznosu od 891.682,20 kuna. U odnosu na navedeno tužitelj ističe da propisi ni jednom riječju ne zabranjuju povrat u slučaju odustanka, pa da se u takvim slučajevima kada nešto nije propisano posebnim aktom ima primijeniti opći koji regulira pravila povrata kada je nešto stečeno bez osnova. Slijedom navedenog, tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju izostala pravilna primjena propisa, te da se tuženik pogrešno poziva i na sudsku praksu Visokog upravnog suda RH, budući da sudbina komunalnog doprinosa plaćena po jednom investitoru ovisi isključivo o stavu tog investitora i ima mu se vratiti, odnosno uračunati novom investitoru, samo ako on to zatraži, o čemu da postoji brojna sudska praksa. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 363-03/24-0003/0017, URBROJ: 2181/1-10/13-24-0002 od 08. studenog 2024., kao i rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I- 361-01/23-01/475, URBROJ: 2181-1-07-1/2-24-7 od 23. siječnja 2024. te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 8. travnja 2025. navelo kako u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Kako tužitelj u tužbi, a ni tuženik u odgovoru na tužbu nisu predložili izvođenje dokaza, te kako je u konkretnom slučaju sporna isključivo primjena materijalnog prava, Sud je predmetni spor odlučio riješiti bez rasprave, a sve na temelju odredbe čl. 98. ZUS-a (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a).

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene.

7. Opunomoćenik tužitelja u tužbi je popisao i zatražio naknadu troškova spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka, ocjenom svakog dokaza posebno te ocjenom svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: KLASA: UP/II 363-03/24-0003/0017, URBROJ: 2181/1-10/13-24-0002 od 08. studenog 2024.

10. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-361-01/23-01/475, URBROJ: 2181-1-07-1/2-24-7 od 23. siječnja 2024., pravilno i zakonito odbijen zahtjev tvrtke LUCIS, d.o.o., Trogir, ovdje tužitelja, za povratom uplaćenog komunalnog doprinosa po rješenju Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo KLASA: UP/I-361-01/04-01/123, URBROJ: 2181/01-01/01-05-2 od 5. travnja 2005. godine u iznosu od 891.682,20 kn (118.346,57 eur), za građenje nekretnine na 106/3 k. o. [katastarska općina].

11. Među strankama činjenice nisu sporne, sporna je isključivo primjena materijalnog prava.

12. Među strankama je isključivo ima li tvrtka LUCIS, d.o.o., Trogir, ovdje tužitelj, pravo na povrat uplaćenog komunalnog doprinosa po rješenju Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo KLASA: UP/I-361-01/04-01/123, URBROJ: 2181/01-01/01-05-2 od 5. travnja 2005. godine u iznosu od 891.682,20 kn (118.346,57 eur), za građenje nekretnine na 106/3 k. o. [katastarska općina], u slučaju kada je odustao od predmetne izgradnje odnosno od izdavanja akta za gradnju, odnosno je li pravilno navedeni iznos komunalnog doprinosa u iznosu od 891.682,20 kn (118.346,57 eur), uračunat kao obveza plaćanja komunalnog doprinosa, odnosno priznat novom investitoru tvrtci Split Peninsula Properties d.o.o. iz Zagreba za građenje na predmetnoj čestici .

13. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

14. Ovo stoga što suprotno mišljenju tužitelja, obveza komunalnog doprinosa nije vezana uz osobu investitora, ovdje tužitelja, već prati građevinu te se iznos uredno plaćenog dijela obveze komunalnog doprinosa prenosi na novog obveznika, koji je dužan platiti iznos, odnosno razliku u odnosu na obujam za koji komunalni doprinos nije uplaćen, a kako je to osnovano navelo i tuženo tijelo u osporavanom rješenju pozivajući se već na izraženo pravno stajalište u presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-3472/2016-2 od 15. veljače 2017.

15. Slijedom navedenog, pravilno je postupilo prvostupanjsko upravno tijelo Grada Splita kada je novom investitoru Split Peninsula Properties d.o.o. iz Zagreba na ime izgradnje građevine ugostiteljsko-turističke namjene-Aparthotela Žnjan na predmetnoj kat. čest. zem. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) i dr., k. o. [katastarska općina], rješenjem o komunalnom doprinosu, KLASA: UP/361-01/20-01/428, URBROJ: 2181-1-11-01/16- 21-16 od 08. 11. 2021. godine obračunalo predmetnu obvezu plaćanja na način da je na njegov zahtjev u istu uračunalo iznos komunalnog doprinosa od 891.682,20. kuna utvrđen rješenjem o komunalnom doprinosu ranijem investitoru LUCIS, d.o.o. KLASA: UP/I-136-01/04-1/123, URBROJ: 2181/01-01/01-05-2 od 5.4.2005. godine, kao plaćeni iznos komunalnog doprinosa.

16. Pravilno i prvostupanjsko, a potom i tuženo tijelo navode da Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", br. 26/03, 82/04, 110/04-Uredba, 178/04), a temeljem kojeg se utvrdila obveza komunalnog doprinosa tvrtki LUCIS, d.o.o., ovdje tužitelju, ne sadrži odredbe o povratu komunalnog doprinosa u slučaju odustajanja od gradnje za koju je investitor djelomično ili u cijelosti platio komunalni doprinos, što je upravo slučaj u predmetnoj upravnoj stvari.

17. Također, pravilno se pozvalo i na čl. 12. Odluke komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Splita" br. 21/04), koja je prilikom utvrđivanja predmetne obveze tvrtki LUCIS, d.o.o. primijenjena kao podzakonski akt, kojom je propisano da u slučaju da je obveznik odustao i nije započeo izgradnju građevine, nakon isteka roka važenja akta temeljem kojeg se odobrava građenje, ima pravo na povrat komunalnog doprinosa, međutim o kojoj situaciji se u konkretnom slučaju ne radi, budući da je u konkretnom slučaju tužitelj odustao od zahtjeva za izdavanje akta za građenje, a koja situacija nije predviđena kao razlog za povrat u cijelosti ili djelomično plaćenog komunalnog doprinosa.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako navedena situacija u slučaju odustanka vlasnika, odnosno investitora od izdavanja akta za gradnju, nije predviđena ni propisana ni Zakonskim, ni podzakonskim odredbama na temelju kojih bi obveznik komunalnog doprinosa imao pravo na povrat uplaćenog komunalnog doprinosa, to se tužbeni navodi tužitelja, koji su istovjetni žalbenim navodima, ne mogu ocijeniti osnovanim, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

19. Stoga, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

20. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke

U Splitu 12. svibnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike

Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude

DNA:

- tužiteljiu po opun.

- tuženiku

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom.

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, nakon pravom.

- u spis

- kal. do 20.06.2026.