Poslovni broj: Us I-3128/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŽU, Ž, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Draganu Mijoču, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bikić d.o.o., Split, Velebitska 75, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Sinj, Sinj, Vrlička 71, OIB: 36162371878, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 16. travnja 2026., a objavljene 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Sinj, KLASA: UP/I-211-03/25-04/1515, URBROJ: 511-12-31-25-3 od 24. studenog 2025., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova RH, KLASA: UP/I- 211-03/25-04/1515, URBROJ: 511-12-31-25-3 od 24. studenog 2025., u točci I. izreke riješeno je da se ukida i oduzima vozačka dozvola serijski broj: [broj vozačke dozvole] s važenjem od 19.03.2024. do 12.03.2029. izdana o PP Sinj na ime ŽU.

Točkom 2. izreke, riješeno je da je ŽU dužan vozačku dozvolu predati navedenoj Policijskoj postaji u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.

2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog bitne povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u u tužbi u bitnom navodi da tuženik u osporavanom rješenju jasno ne obrazlaže koji su razlozi za donošenje pobijanog rješenja, niti da obrazlaže slijedom kojih činjenica i valjanih dokaza se smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za oduzimanjem predmetne vozačke dozvole. Tužitelj ne osporava kako je u razdoblju od 2 godine prikupio 3 negativna prekršajna boda, a sve temeljem presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Sućurcu, broj: 59 Pp-3875/2023-5 od 28.11.2023., pravomoćnom dana 19.siječnja 2024.g., proglašen krivim za prekršaj iz čl. 54. st.1., a kažnjiv po st.2. istog članka navedenog Zakona. Međutim, da je tužitelju sporno da je prikupio 9 negativnih prekršajnih bodova i to 3 negativna prekršajna boda temeljem čl. 199. stavka 14. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-1454/2025-3 od 02. rujna 2025., pravomoćnom istog dana, proglašen krivim za prekršaj iz čl. 199. st.2., a kažnjiv po st.6. istog članka navedenog Zakona; 3 negativna prekršajna boda temeljem čl. 199. stavka 14. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-16985/2024-3 od 24. ožujka 2025., pravomoćnom istog dana, proglašen krivim za prekršaj iz čl. 199. st.2., a kažnjiv po st.6. istog članka navedenog Zakona; 3 negativna prekršajna boda temeljem čl. 199. stavka 14. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-18174/2024-5 od 19. ožujka 2025., pravomoćnom istog dana, proglašen krivim za prekršaj iz čl. 199. st.1., a kažnjiv po st.6. istog članka navedenog Zakona, budući da mu te presude nikad nisu bile uručene i da mu nije omogućeno pravo na podnošenje pravnog lijeka, a što je ustavna kategorija. Dakle, da tužitelj nikada nije zaprimio navedene presude, te da mu je dostava pobijanog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova bila prva obavijest da su predmetni prekršajni postupci pravomoćno okončani. Da je time prvostupanjski sud propustio dostaviti okrivljeniku prvostupanjsku presudu na zakonom predviđeni način i uskratio pravo na podnošenje ža lbe protiv prvostupanjske presude. Da je tužitelj upravo iz tog razloga pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu pokrenuo zahtjeve za ukidanjem klauzula pravomoćnosti presuda broj: Pp-1454/2025-3., Pp-16985/2024-3 i Pp-18174/2024-5, prilažući kao dokaz preslike Zahtjeva za ukidanjem klauzula pravomoćnosti. Tužitelj potom u tužbi iznosi razloge osporavanja naprijed navedenih prekršajnih presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, odnosno pravomoćnost istih, ustrajući u tvrdnjama da mu nikada nisu bile osobno dostavljene pozivajući se na odredbe čl. 18. Ustava RH, čl. 145. Prekršajnog zakona, ustrajući u tvrdnji da mu je prvostupanjski sud, kao okrivljeniku, propustio dostaviti prvostupanjsku presudu na zakonom predviđeni način i time uskratio pravo na podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude. Radi navedenog tužitelj predlaže izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem. Ovo stoga jer da su predmetne presude su vjerojatno zaprimili članovi obitelji tužitelja, koji ga nisu obavijestili o toj činjenici, jer da bi tužitelj zasigurno u zakonskom roku uložio žalbu na pobijane presude. Nadalje navodi, da čak da je takav navod i točan (na što tužitelj osnovano sumnja), da članovi njegove obitelji nisu mogli potpisati dostavnice pobijanih presuda, već da je istima dostavljač mogao uručiti isključivo pisanu obavijest da radi primanja dopisa da okrivljenik bude u određen dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. Ako ga nakon toga dostavljač ne zatekne, da će se postupiti prema odredbi stavka 7. ovoga članka. Stoga da tužitelj osnovano sumnja u dopuštenost izvršenja, odnosno tvrdi kako predmetne presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu nisu postale pravomoćne jer da mu iste nisu bile uručene, odnosno da dostava predmetnih presuda nije bila obavljena na zakonit način. Nadalje navodi da je prvostupanjsko tijelo posve subjektivno provelo predmetni postupak i izdalo rješenje kojim se tužitelju oduzima vozačka dozvola, bez da su ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da je evidentno kako je u trenutku izdavanja pobijanog Rješenja tužitelj prikupio 3 negativna prekršajna boda, a da za daljnjih 9 negativnih prekršajnih bodova tuženik nema valjano zakonsko uporište, upravo iz razloga što da mu navedene presude nisu bile uručene, pa da stoga i nisu mogle postati pravomoćne, te da sukladno navedenom tužitelj nije ostvario uvjete za izricanje negativnih prekršajnih bodova. Navodi da se tužitelj obvezuje po zaprimanju odluka Općinskog prekršajnog suda u Splitu povodom zahtjeva za ukidanjem klauzule pravomoćnosti presuda, u spis predmeta žurno dostaviti takve odluke. S lijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud nakon provedene rasprave i izvedenih dokaza donese presudu kojom će poništi osporavano rješenje tuženog tijela te naložiti tužitelju naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 25. veljače 2026. navelo da se osporavano rješenje temelji na čl. 286. st.1. i st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24, dalje Zakona). Da je u provedenom postupku, uvidom u službene evidencije Središnjeg informatičkog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 19. siječnja 2024. do 02. rujna 2025. godine temeljem pravomoćnih prekršajnih odluka o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova. Tuženo tijelo je nadalje osporilo tužbene navode tužitelja da se u rješenju ne obrazIaže slijedom kojih činjenica i valjanih dokaza tuženik smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 286. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da se upravo suprotno tužbenim navodima, u obrazloženju pobijanog rješenja navode četiri pravomoćne prekršajne odluke temeljem kojih su tužitelju upisani negativni prekršajni bodovi, te da se navode i članci Zakona o sigurnosti prometa na cestama temeljem kojih su upisani navedeni bodovi. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da je zatražio ukidanje klauzule pravomoćnosti pred Općinskim prekršajnim sudom u Splitu za 3 od 4 prekršajne odluke, temeljem kojih mu je određeno 9 negativnih prekršajnih bodova, jer da iste prekršajne odluke navedenog suda nikad nije primio, pa da iste nisu mogle steći svojstvo pravomoćnosti, tuženo tijelo je navelo da tužitelj nije priložio dokaz da je navedeni Sud u Splitu poništio svoje 3 klauzule pravomoćnosti, pa da stoga ostaje činjenica da je pobijano rješenje zakonito doneseno, jer da su sve četiri odluke o prekršajima, temeljem kojih su tužitelju dodijeljeni negativni prekršajni bodovi, pravomoćne, te da su sukladno odredbi članka 9. Pravilnika o načinu evidentiranja i praćenja prekršaja u cestovnom prometu ("Narodne novine" broj: 156 /2008) tužitelju evidentirani negativni prekršajni bodovi po navedenim pravomoćnim prekršajnim odlukama, u broju propisanom za svaki pojedini prekršaj, radi čega je predložilo da se tužba odbije kao neosnovana. Također je navelo, ukoliko naknadno navedene klauzule pravomoćnosti budu poništene, da će tužitelj moći od tuženika zatražiti da u obnovi postupka poništi pobijano rješenje.

4. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 16. travnja 2026. opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe predlažući da Sud odredi prekid upravnog spora do donošenja odluka značajnih za uspjeh u upravnom sporu i to sukladno čl.101. st.2 točka 1. Zakona o upravom sporovima, budući da je tužitelj uz upravnu tužbu sudu dostavio zahtjeve za ukidanjem pravomoćnosti presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu, o kojima još nije odlučeno. Istovremeno je u spis priložio i Zahtjev za zaštitu zakonitosti koju je tužitelj nedavno podnio DORH-u, u odnosu na koji zahtjev zbog kratkoće vremena još nije odlučeno. Ujedno je predložio da Sud pribavi spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu PP-1454/2025, te da se u postupku provede grafološko vještačenje dostavnica odluka od Prekršajnog suda u Splitu, da se utvrdi tko je iste potpisao, odnosno jesu li odluke mogle steći svojstvo pravomoćnosti, te da se na te okolnosti sasluša dodatno tužitelj.

4.1. Opunomoćenik tuženika je pak ustrajao u navodima iz osporavanog rješenja i navodima iz odgovora na tužbu, dodatno ističući kako je osporavano rješenje doneseno na temelju nesporno utvrđenih činjenica tj. pravomoćnih prekršajnih odluka pa da stoga prijedlozi tužitelja, odnosno poduzete radnje i poduzeti zahtjevi nisu od značaja u ovom postupku. Naknadno, ukoliko budu poništene klauzule pravomoćnosti tužitelj može zatražiti novi postupak u kojem će tuženik donijeti rješenje o poništenju osporavanog rješenja. U odnosu na predložene dokazne prijedlog za saslušanjem tužitelja te za provođenjem grafološkog vještačenja potpisa tužitelja na spornim dostavnicama, te za prekidom ovog upravnog spora do donošenja pravomoćnih odluka o podnesenim prijedlozima za ukidanje klauzula pravomoćnosti te podnesenog prijedloga za zaštitu zakonitosti, opunomoćenik tuženika je naveo kako se istima protivi smatrajući da odluka o istima nije od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja.

5. Na temelju ocjene rezultata provedenog uspravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio prijedlog tužitelja za prekidom ovog spora do pravomoćnog okončanja postupaka po podnesenim prijedlozima tužitelja, ocjenjujući da se u konkretnom slučaju ne radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 104. Zakona o upravnim sporovima, a kako to tužitelj neosnovano smatra. Sud je odbio i prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu u svojstvu stranke na okolnosti uredno izvršene dostave, spornih pravomoćnih odluka, kao i prijedlog za izvođenjem dokaza grafološkog vještačenja potpisa tužitelja na spornim dostavnicama, kao suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

7. Tužba tužitelja nije osnovana.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, , Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Sinj, KLASA: UP/I-211-03/25-04/1515, URBROJ: 511-12-31-25-3 od 24. studenog 2025.

9. Među strankama je sporno je li tuženo tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je donijelo osporavano rješenje kojim se IU, ovdje tužitelju, ukida i oduzima vozačka dozvola serijskog broja: [broj vozačke dozvole] pozivom na odredbu čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

11. Odredbom 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine,broj:67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 8 5/22, 114/22, 133/23, 145/24) propisano je:

(1) Pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju. (2) Negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su upisani.

(3) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(4) Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

(5) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojima je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne mogu podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

(6) Mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola im je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

(7) Vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine rješenjem će se odbaciti.

(8) Vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova koristeći vozačku dozvolu izdanu u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemnu vozačku dozvolu izreći će se zaštitna mjera zabrane korištenja vozačke dozvole u trajanju od dvije godine.

(9) Nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka i izricanje zaštitne mjere iz stavka 8. ovoga članka brišu se iz evidencije.

(10) Osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka prije podnošenja zahtjeva za izdavanje vozačke dozvole mora položiti vozački ispit, a može ga polagati istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

(11) Osoba iz stavka 8. ovoga članka ne može podnijeti zahtjev za zamjenu vozačke dozvole izdane u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemne vozačke dozvole za hrvatsku vozačku dozvolu za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane korištenja vozačke dozvole, a zahtjev podnesen za vrijeme trajanja zaštitne mjere rješenjem će se odbaciti.

(12) Osoba iz stavaka 3. do 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, a prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana. (13) Osoba iz stavka 7. ovoga članka koja upravlja motornim vozilom, a prije stjecanja prava na upravljanje vozilom, kao i osoba iz stavka 8. koja upravlja motornim vozilom prije isteka zabrane korištenja vozačke dozvole izdane u državi članici Europskog gospodarskog prostora ili inozemne vozačke dozvole, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana.

(14) Vozaču koji je proglašen krivim za prekršaj iz stavaka 12. i 13. ovoga članka izreći će se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom odnosno zabrana korištenja vozačke dozvole u trajanju od:

1) najmanje šest mjeseci, ako je prekršaj počinjen drugi put,

2) najmanje 12 mjeseci, ako je prekršaj počinjen treći odnosno svaki sljedeći put. (15) Protiv rješenja iz stavaka 3. do 7. i stavka 11. ovoga članka ne može se podnijeti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.

12. Tužbeni navodi tužitelja da nije znao za postojanje pravomoćnih presuda, a posebno za činjenicu da bi na temelju istih prikupio određeni broj negativnih bodova (12) na temelju kojih je i doneseno pobijano rješenje, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

13. Ovo stoga što iz isprava priloženih spisu tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu proizlazi sasvim suprotno budući da je upravni postupak proveden po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 49. stavka 1. točke 1. ZUP-a kojim je propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Upravo je u ovom postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti, pravo stanje stvari utvrđeno na temelju službenih podataka obzirom da ministarstvo nadležno za unutarnje poslove vodi evidenciju o negativnim prekršajnim bodovima, a kako je to i propisano člankom 296. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kako je to pravilno navelo i tuženo tijelo. Stoga je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je donijelo predmetno rješenje kojim se tužitelju ukida i oduzima vozačka dozvola pozivom na odredbu čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje rješenje se u cijelosti ocjenjuje zakonitim.

14. Valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o kogentnoj zakonskoj odredbi čl. 286. stavku 1. Zakona, kojom je izričito propisano da je pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, dok je stavkom 4., istog članka, propisano da će se vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

15. Pored navedenog, valja istaći da tužbeni navodi tužitelja da nije osobno zaprimio sudske odluke, radi čega da iste nisu mogle steći svojstvo pravomoćnosti, nije osnovano, niti isto može biti od utjecaja na drugačiju odluku u ovom upravnom sporu. Ovo stoga što je izričitom kogentnom zakonskom odredbom čl. 286. st. 1. Zakona propisano postupanje tuženika koje je obligatorno ukoliko su za isto ispunjene zakonom propisane pretpostavke, a u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari je to 12 negativnih prekršajnih bodova koje je vozač, ovdje tužitelj, u razdoblju od dvije godine prikupio, koja činjenica nije sporna već je ista dokazana izdanim klauzulama pravomoćnosti na predmetnim sudskim odlukama koje su priložene spisu tuženog tijela.

16. Valja istaći, da činjenica da je tužitelj protiv naprijed navedenih sudskih presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu podnio Zahtjeve za ukidanje klauzula pravomoćnosti navedenih presuda, osporavajući osobnu dostavu navedenih presuda, a koje tužbene navode tužitelja, je ovaj Sud već naveo u točci 2. Obrazloženja ove presude, nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, niti se u konkretnom slučaju radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 104. ZUS-a, a kako to tužitelj neosnovano smatra već se radi o izvanrednim pravnim lijekovima .

17. Ovo stoga što je za rješenje predmetne upravne stvari jedino mjerodavno i odlučno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonom propisane pretpostavke propisane naprijed citiranom kogentnom odredbom čl. 286. st. 4. Zakona koju je tuženo tijelo dužno primijeniti. Ukoliko se u međuvremenu promijene okolnosti, odnosno ukoliko pak budu ukinute klauzule pravomoćnosti naprijed citiranih odluka, navedena činjenica može biti razlogom za obnovu upravnog postupka, a kako je to pravilno navelo i tuženo tijelo.

18. Slijedom navedenog, tužbeni navodi se u cijelosti ocjenjuju neosnovanim. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

19. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

20. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 12. svibnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opunom.

2. tužitelja pozvati na uplatu pristojbe i to za pristojbu tužbe i za pristojbu presude, po pravomoćnosti

3. tuženiku

4. tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

5. u spis

6. kal. pravomoćnosti do 6.07.2026.