Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-33/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu toga suda Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, po priloženoj punomoći protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: OIB: 66486182714, zastupano po ODO-u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane dana 08. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punom. tužitelja ŽT, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu odvjetnika Ante Pecirepa iz Zagreba, te zz. tuženika ATŽ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju AT, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, isplati bruto iznos od 2.616,43 EUR (slovima: dvijetisućešestošesnaesteura i četrdesetricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi, za razdoblje od 01.07.2011.godine pa do 31.07.2015.godine, iz čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. pa stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna prosinca a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 217,17 EUR od 16.12.2012. godine

- na iznos od 318,75 EUR od 16.04.2013. godine

- na iznos od 444,70 EUR od 16.05.2013. godine

- na iznos od 403,00 EUR od 16.06.2013. godine

- na iznos od 463,45 EUR od 16.07.2013. godine

- na iznos od 769,36 EUR od 16.08.2013. godine,

pa sve do isplate

kao i izvršiti uplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.974,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika MORH-a, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe i da je u vremenskom razdoblju od 2011.godine, a i ranije, obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama. Međutim, iznosi da mu tuženik nije plaćao dodatke na plaću za takav rad u vremenskom razdoblju od 07.kolovoza 2011.g. do 01.lipnja 2014.g., pa smatra da je dakle oštećen za neisplaćene dodatke na plaću u bruto iznosu od oko 300,00 kn mjesečno, te potražuje od tuženika da mu isplati neutvrđeni bruto iznos zajedno s pripadajućom kamatom i troškovima postupka. Nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka precizira tužbeni zahtjev, te u podnesku od 28.svibnja 2021.godine predlaže usvojiti potraživanje prema posljednjoj varijanti izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. t.j. potražuje da mu tuženik plati izračunatu razliku plaće prema trećoj varijanti izračuna u ukupnom iznosu od 19.713,49 kn, odnosno sada 2.616,43 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečne iznos razlike plaće uz troškove postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

1.1. U ponovljenom postupku tužitelj ostaje kod istog potraživanja, s time da ukupni iznos i pojedine dospjele mjesečne iznose neisplaćene razlike plaće prikazuje u valuti eura, koja je u službenoj upotrebi Republike Hrvatske od 01. siječnja 2023.godine.

2. U odgovoru na tužbu od 27.srpnja 2017.godine tuženik prije svega ističe prigovor zastare za dio potraživanja u prvih devet mjeseci t.j. za dio tražbine do 28.travnja 2012., jer je kako navodi tužba podnesena 28.srpnja 2017.godine a zahtjev za mirno rješenje spora 14.srpnja 2016. Također navodi da je tužitelj trebao izostaviti isplatu za prekovremeni rad na terenu za vikende i blagdane, ukoliko tvrdi da mu je za prekovremeni rad na terenu vikendom i blagdanom isplaćena naknada samo u manjem iznosu od onoga što je trebao dobiti po utuženju u drugoj tužbi. Inače u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te nastavno obrazlaže da je u utuženom razdoblju na snazi bilo više propisa. U razdoblju do 01.lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o službi u oružanim snagama RH, NN 33/02, u daljnjem tekstu ZOSOS 02, Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 50/08, ili kraće Pravilnik 08, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, 68/11. Ističe da su se glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću nNa tužitelja primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, te Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bila su detaljno propisana sva prava vezana uz isplatu plaće i dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba. Pri tom tvrdi da je tužitelj obavljao straže i dežurstva koja se, sukladno čl. V i VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/12, ne smatraju prekovremenim radom. Točkom XII id. Odluke određeno je da se isplata novčane naknade vrši kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena, a u ovom je slučaju tužitelj redovito koristio slobodne dane.

2.1. Tuženik nadalje navodi da je dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13, temeljem kojeg su donesena Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/14 i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba NN 33/14, 41/14 i 53/14 . Tom odlukom je u točki II određeno da radno vrijeme kod rada na terenu prema posebnom rasporedu obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rad na terenu, na taborovanju i obvezatni smještaj u vojnim lokacijama i građevinama ili na drugom mjestu rada odnosno obavljanje zadaća zbog potreba službe. Također je određeno da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće , već ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s Pravilnikom koji uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Rad iz stavka 1 točke XIII uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Nadalje je člankom 153. Zakona propisano da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata dnevno, a raspored radnog vremena svojom Odlukom određuje ministar obrane. Člankom 155. Zakona propisano je da za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona, koji dodaci su određeni Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, NN 33/14, 41/14 i 53/14. Točkom IV Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu od 40 sati tjedno i raspoređeno je u pet radnih dana. Prema članku 154. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama iz 2013. radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima, te se može izvršiti preraspodjela unutar razdoblja koje ne može biti dulje od 4 mjeseca tako da u jednom razdoblju radno vrijeme traje duže a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2 ovog članka, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Odredbe iz stavka 1 do 3 id. članka ne odnose na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečaja, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore u miru, rada na terenu, taborovanja i obvezatnog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potrebe službe, te sl. Rad iz stavka 4 ovog članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima. Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da djelatne vojne osobe kontinuirano borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme izvan službe u stanju pripravnosti. Pri tom djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

2.2. Slijedom toga završno navodi, budući su prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka regulirani spomenutom Odlukom NN 66/14 i Pravilnikom koji su doneseni temeljem članka 153. Zakona iz 2013.g., te isti propisi predstavljaju propise lex specialis u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, to se potonji propisi ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaća djelatnih vojnih osoba, već se dakle u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika primjenjuju samo propisi lex specialis. Navedeni stav iznio je Vrhovni sud RH u odluci Revr - 1845/12 povodom izvanredne revizije a radi ujednačavanja sudske prakse i jedinstvene primjene zakona te ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik se, dakle, u odgovoru na tužbu protivio potraživanju iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te je kasnije na pripremnom ročištu priznao pravni osnov za dio potraživanja koje nije u zastari ali nije pridonio izračun o visini potraživanja, pa je bilo potrebno provesti redovan postupak i utvrditi osnovanost podnesene tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora na listu 4-5 spisa, u podneske tužitelja na listu 6, 168, 185 i 210 spisa, u podneske vještaka na listu 173, 177, 184, 222, 223 i 244 spisa, uvid u podatke za svjedoka GT i uvid u Troškovnik tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu tuženika s dokumentacijom u privitku, podnesak tužitelja od 18.12.2017. i 15.01. 2018. s prilozima u privitku, iskaze svjedoka PT i tužitelja osobno, podnesak tužitelja od 01.lipnja 2018., podnesak tuženika od 04. srpnja 2018., podnesak tužitelja od 24. rujna 2018., podnesak tuženika od 28.veljače 2019., podnesak tužitelja od 16.rujna 2019. i 14. siječnja 2020., podnesak tuženika od 23.lipnja 2020., Nalaz i mišljenje financijsko – knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac od 16. travnja 2021., podnesak tužitelja od 28. svibnja 2021.s Troškovnikom u privitku, podnesak tuženika od 04.lipnja 2021., podnesak tužitelja od 18.lipnja 2021., pismeno očitovanje vještaka od 01.prosinca 2021., podnesak tuženika od 14.prosinca 2021. s prilogom u privitku, podneske tužitelja od 24.prosinca 2021. i 03.svibnja 2022. godine. Zatim u ponovljenom postupku pročitani su još podnesak tužitelja od 24. veljače 2025. s odlukama iz sudske prakse u privitku, podnesak tuženika od 26.ožujka 2025., podnesak tužitelja od 30. rujna 2025. i 07.studejnog 2025., iskaz svjedoka GT, podnesak tuženika od 07. siječnja 2026. s prilogom u privitku, podnesak tužitelja od 19.sijeačnja 2026. s Troškovnikom u privitku i dopunu iskaza tužitelja BT.

4. Obzirom se dakle tuženik na početku protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, a kasnije nije pridonio izračun visine za dio potraživanja koje nije u zastari a čiju je osnovanost priznao na pripremnom ročištu, valjalo je na prijedlog tužitelja provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Isto je provedeno po stalnom sudskom vještaku D & S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Karlovac, Kralja Tomislava 10a, radi dakle utvrđenja postojanja predmetne razlike plaće i napose utvrđenja visine potraživanja iz postavljenog tužbenog zahtjeva.

5. U spisu nije priloženo Rješenje ili Odluka o rasporedu iz koje bi eksplicitno bilo razvidno koje je poslove i u kojoj ustrojbenoj jedinici Hrvatske kopnene vojske Oružanih snaga Republike Hrvatske tužitelj obavljao, ali je njegova radna angažiranost i raspored bio razvidan iz ostalih pridonesenih dokaza u spisu, te su o radu i radnoj angažiranosti tužitelja na terenu osobno iskaz dali u vremenu do ukidne odluke svjedok RT i tužitelj osobno, a u ponovljenom postupku saslušan je još svjedok ZT i dopunjen je iskaz tužitelja.

6. Svjedok RT je naveo da je zajedno s tužiteljem radio gotovo 20 godina, sve do odlaska u mirovinu u 6. mj. 2014. Pobliže je iskazao da je u posljednje vrijeme (pred odlazak u mirovinu) bio s tužiteljem u 33. Inženjerijskoj brigadi u Karlovcu na Kamenskom, gdje su obojica radili prekovremeno u radne dane poslove na izgradnji ceste. Dodao je da su radili i na straži, subotama i nedjeljama te većinom bili po terenu, a kada bi bili u vojarni često su davali straže. Pobliže iznosi da su po sedam mjeseci bili na terenu, a preostalih pet mjeseci u vojarni, s time da je za vrijeme rada u vojarni svaki vojnik došao na red i odrađivao po dva tjedna straže u svakom mjesecu, pa tako i tužitelj. Kada su bili na terenu, onda bi radili u radnom vremenu od 7,00 do 15,00 sati i još bi znali ostajati na radu do 19,00 sati odnosno do mraka. Odnosno, precizira da su zapravo na terenu radili od 7,00 do 19,00 sati gotovo svaki dan, s time da su radove uglavnom izvodili na poligonu u Slunju. To su bili radovi popravka cesta, izgradnje strelišta i dr., a radili bi od ponedjeljka do petka te subotom i nedjeljom išli kući kada su bili slobodni, kako proizlazi iz daljnjeg dijela iskaza. Naime na upit pun. tužitelja odgovara da je tužitelj znao raditi prekovremeno na terenu i u dane vikenda t.j. subotom i nedjeljom, i to kada je bila proslava Oluje u Kninu. Tada bi, kako opisuje, po dva tjedna bili u Kninu te radili subotama i nedjeljama „od jutra do mraka“, što znači od 7,00 do 19,00 sati u radne dane ali i vikendom. Dakle, u Knin su išli svake godine dva tjedna i radili na način kako je rekao. Potom na upit pun. tužitelja precizira da prekovremeno nisu radili samo na poligonu Slunj, već i u Kninu, Zadru, na Zemuniku, Lastovu, Dugom otoku i u Slavonskom Brodu, kada su radili od ponedjeljka do petka, te vikendom dakle bili slobodni kako je rekao, a u Kninu su radili i subotom i nedjeljom. Na daljnji upit jesu li kada radili dulje od 19,00 sati odgovara da nisu, a na upit koliko su slobodnih dana dobivali kada bi odradili stražu, svjedok odgovara dva ili tri dana. Na pitanje je li kada dobio slobodne dane za rad na terenu svjedok navodi da je nekad dobio, ali se ne sjeća koliko je to puta bilo. Na pitanje z.z. tuženika kako je evidentiran rad na terenu, svjedok odgovara da to ne zna, a na upit je li morao potpisivati dnevne evidencije o radnom vremenu, svjedok odgovora da je o tome računa vodio zapovjednik. Na upit pak je li osobno vodio sličan postupak protiv RH, odgovara potvrdno i dodaje da je taj postupak dovršen. Potom na daljnji upit tuženika odgovara da su slobodne dane za prekovremeni rad na terenu dobivani jako rijetko i koristili samo slobodne dane dobivene za stražu.

7. Tužitelj je u svom iskazu pobliže naveo da je bio u sastavu 33. Inženjerijske brigade u Kamenskom u Karlovcu, gdje su na terenu bili sedam do osam mjeseci godišnje. Na terenima su radili većinom od ponedjeljka do petka u radnom vremenu od 7,00 do 15,00 sati i prekovremeno, s time da je njegov posao bio da upravlja buldožerom i vozi kamion labudicu. No, ističe da se stvarni rad obavljao u vremenu od 7,00 do 19,00 sati, a ponekad čak i do 20,00 sati. Kako dalje navodi, bilo je više terena na kojima su radili u tjednu, ali i subotom i nedjeljom. Tako su subotom i nedjeljom radili na terenu u Kninu za vrijeme proslave obljetnice Oluje, a to je bilo svake godine po 14 dana. Osim toga, subotom i nedjeljom radio je u Slavonskom Brodu i Slunju, a kada je tih 14 dana bio u Knin radio je od 7,00 do 19,00 sati, te je dakle subotom i nedjeljom od 7,00 do 15,00 sati radio samo u Slavonskom Brodu i Slunju. U tim odredištima ( u Slunju i Slavonskom Brodu) uvijek su bili po dva ili tri tjedna godišnje i dakle tada vikendima radili od 7,00 do 15,00 sati, svake subote i nedjelje kako je rekao. Na upit je li za straže dobivao slobodne dane, tužitelj odgovara da je za sedam dana stražarske službe (u trajanju od 0,00 do 24,00 sata) dobivao jedan slobodan dan, a za vikend straže dobivao je još jedan slobodan dan, pa je ukupno za sedam dana straže dobivao dva slobodna dana. Na daljnji upit svog pun. odgovara da je slobodne dane dobivao i za rad na terenu; i to jedan slobodan dan za svaki tjedan rada od ponedjeljka do petka, a u tjednima kada je radio od ponedjeljka do nedjelje dobivao je dva slobodna dana. Nadalje na upit je li slobodne dane dobivao još po kojoj osnovi, tužitelj odgovara da je za dežurstvo t.j. 24 sata dežurstva dobivao jedan slobodan dan, po principu „dan za dan“, a na upit zz. tuženika je li za sav prekovremeni rad na terenu dobio slobodne dane, tužitelj izjavljuje da je nekada dobio a nekada ne i nastavno iznosi da je iskoristio sve slobodne dane koje je dobio. Vezano uz potpisivanje dnevnih evidencija radnog vremena na kraju mjeseca, iznosi da je takva evidencija bila na jednom obrascu, te je imao prigovora zbog obračuna radnih sati iz evidencija, a prigovore je pisao na poleđini obrasca. No, nastavlja da od prigovora nije bilo nikakve koristi pa ih je prestao pisati. Na daljnji upit zz tuženika zašto primjerice na dnevne evidencije radnog vremena za siječanj 2012. godine, kada je prigovarao tome da mu stražarsko osiguranje nije evidentirano kao osam satno radno vrijeme, zašto istovremeno nije prigovorio da mu je rad na terenu evidentiran s osam sati ako je tada radio više od osam sati, tužitelj navodi; zato jer se takvo evidentiranje terena događalo i od puno ranije pa je već ranije odustao od izjavljivanja prigovora zbog čega se rad na terenu evidentira s osam sati. Na upit suca dodatno odgovora da je uzastopno išao s jednog terena na drugi a praksa je bila da se ti slobodni dani ne mogu uzastopno koristiti za neki duži period, pa se događalo da nije mogao iskoristiti slobodne dane jer ako slobodne dane ne bi iskoristio u roku tri mjeseca, onda bi se ti slobodni dani brisali i tuženik mu nije dopustio da ih koristi.

7.1. U ponovljenom postupku tuži tužitelj je sukladno iskazao da je na terenima radio „od početka dana pa do večere“ (što bi analogno ranijem izričaju značilo uglavnom od 7 do 19 sati,, t.j. do mraka), jer je u toku dana „uvijek trebalo obaviti neke zadatke“ pa je dakle rad trajao duže od redovnog radnog vremena. U ponovljenom postupku dodao je da zapravo ne zna jesu li se pravilno vodile evidencije s upisanim radnim vremenom, ali drži da nisu, jer se upisivalo samo da su na terenu. Odnosno, napominje da evidencije nisu ni dobivali na potpis pa i ne zna što je u njima pisalo, ako su i vođene. S tim u vezu dodaje da nisu ni mogli stavljati prigovore jer nisu ni znali što se upisivalo u evidencijama ako su se iste vodile- Ipak, drži dakle da su se evidencije vodile i da se u njima „vjerojatno upisivalo samo službeno vrijeme“ (što bi značilo redovno radno vrijeme).

8. Navedeno očitovanje tužitelja u osnovnom iskazu te u dopuni iskaza, uz ranije iskazane podatke o radu tužitelja od strane naprijed navedenog svjedoka, neosporno potvrđuju da se na terenu uvijek radilo duže od redovnog radnog vremena, što međutim u evidencijama nije točno zabilježeno ni prikazano, te su u tom dijelu naprijed navedene osobe u bitnim elementima sukladno iskazale, pa proizlazi da dosita evidencije o radnom vremenu nisu odražavale stvarno vrijeme rada. Takvo utvrđenje proizlazi unatoč određenim nepreciznostima glede iskazanog od strane tužitelja i navedenog svjedoka, te unatoč prigovorima tuženika, te prethodno navedeno uostalom potvrđuje i najzad saslušana neodređena osoba tužitelju, koja je u ponovljenom postupku već na početku iskaza načelno potvrdila da je u upitanom periodu doista bilo (puno) odlazaka na teren i da se na terenima rad „odvijao“ t.j. obavljao po cijeli dan, odnosno kako on iskazuje u vremenu od 8 sati do 17 sati. Također, ovaj svjedok (ST) u završnom dijelu jasno navodi da su se evidencije o radnom vremenu vodile „prema uputi“, što bi značilo nekog višeg tijela, pa se tako u evidencijama moralo upisivati vrijeme početka i završetka rada od 8 do 16 sati, uz naznaku rada na terenu, sve kako je dakle naloženo, iako takvo vrijeme nije bilo i stvarno vrijeme rada vojnih djelatnika na terenu.

9. Naime, svjedok CT navodi da mu je tužitelj poznat kao vojni djelatnik koji je bio u satniji kojom je svjedok zapovijedao, a u pitanju vremena rada za koje ga se pita svjedok iznosi da se radi o davnom vremenu, pa načelno može potvrditi samo da je u tom periodu „doista bilo (o.a. puno) odlazaka na terene“. Potom donekle kontradiktorno iznosi da se, s jedne strane rad na terenima „odvijao“ po cijeli dane, a s druge strane da to znači u vremenu od 8,00 do 17,00 sati. Svjedok se pri tom ne sjeća je li bilo vježbi na takvim terenima i osobno dodaje kako on nije odlazio na terene s poplavama, a ne zna je li tužitelj odlazio na takve terene. Za evidencije o radnom vremenu svjedok navodi da ih je vodio prvi dočasnik satnije te na upit pun. tužitelja sukladno tužitelju i prethodnom svjedoku odgovara da se u pravilu vikendom nije radilo, dodajući „osim ako se radilo o dužnim zadaćama, s time da tužitelj nije mogao samovoljno napustiti teren ako su se provodili radovi. Međutim, ako se nije radilo za vikend mogao je napustiti teren i biti kod kuće“, što su dakle sukladno rekli tužitelj i svjedok saslušan prije tužitelja.

9.1. Svjedok se još na prijedlog pun. tužitelja očitovao, a po predočavanju evidencije iz 11. mjeseca 2012., 3. mjeseca 2013., 4. mjeseca 2013., 7. mjeseca 2013., 5. mjeseca 2013. i 6. mjeseca 2013. u kojima je evidentirani rad na terenu potpisan od strane svjedoka u vremenu od 8 do 16 sati, bez ikakvog evidentiranja radnog vremena subotama i nedjeljama kao i bez evidentiranja prekovremenog rada, da je postojala t.j „bila“ kako navodi „uputa“ o takvom vođenju radnog vremena od 8- 16 sati, te se samo u napomenu stavljao teren. No, iskazuje da se stvarno na terenu po svjedoku radilo u vremenu od 8 do 17 ili 17,30 sati, odnosno 18,00 sati kada je bila večera. Navedeni izričaj ovog svjedoka kao zapovjednika postrojbe u kojoj je tužitelj radio na terenu jasno i neosporno potvrđuje da se na terenu radilo u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, s time da se svjedok još očitovao „da su se nakon boravka na terenu dobivali slobodni dani, i to za 5 radnih dana na terenu dobivao se jedan slobodni dan, koji slobodni dani su se iskoristili.“ Međutim, po navodu tužitelja i drugog svjedoka saslušanog prije tužitelja, a koji je ujedno u istom rangu s tužiteljem, ne proizlazi da su vojni djelatnici pa tako i tužitelj iskoristili sve ostvarene slobodni dane koje su dobili za prekovremeni rad. Uostalom, tako nešto je kasnije sukladno potvrđeno i provedenim vještačenjem.

10. Vještak je izradio nalaz i mišljenje nakon uvida u priloženu dokumentaciju u spisu, te najprije dao pregled zadatka i navoda stranaka u predmetu postupka. Potom je u Nalazu i mišljenju od 16. travnja 2021. iznio kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tužitelju nije obračunavan prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama, pa plaće sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku rekapitulira po vrsti i mjesecima u tablici na listu 4 vještva, list 190 spisa, te obrazlaže na koji je način obračunavao sate rada tužitelju. U tom smislu iznosi da je sate rada tužitelju obračunavao prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće NN 118/09, 99/12 i 55/13, te Zakonu o radu, NN 49/09 i 93/14. Prema cit. Pravilniku, kako dalje navodi, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012.) za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 (odnosno 0,03 od rujna 2012.) za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili dr. zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 odnosno 0,015 od rujna 2012., a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj je prikazan ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Primjerice navodi da je tužitelju, za 7 dana koje je u kolovozu 2011 proveo na stražarskom osiguranju, obračunao stražarski dodatak u iznosu od 894,05 kn. Dodaje kako je iz obračuna plaće vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za obavljanje stražarskog osiguranja i dežurstva propisan id. Pravilnikom.

11. Vještak nadalje obrazlaže da je obračun neplaćenih sati rada za tužitelja izradio u tri varijante. Prvu varijantu izradio je temeljem evidencije dostavljene u spisu pri čemu je u prekovremeni rad na terenu (iz izvoda iz dnevnih evidencija radnog vremena tužitelja) uračunao sve što je tužitelj odradio preko 8 redovnih sati ako je radio u tjednu, odnosno sve sate koje je odradio ako je radio za vikend. No, prema takvim evidencijama proizlazi da tužitelj u utuženom razdoblju nije odrađivao prekovremeni rad na terenu, što se dakle ne utvrđuje vjerodostojnim. Drugu i treću varijantu vještak je pak izradio po prijedlogu tužitelja u podnesku od 24. rujna 2018. godine (list 162 spisa), te je za dane koje je tužitelj proveo na terenu u tjednu, vještak obračunavao tužitelju sate rada kao da je radio od 07:00 do 19:00 sati, subotom od 07:00 do 19:00 sati (samo za 14-dnevne terene koji su prethodili obljetnici „Oluje“ 5.8., što dakle posve odgovara utvrđenom prema iskazu prvog saslušanog svjedoka i tužitelja, te nadalje u srpnju 2013. godine dvije subote i nedjeljom od 07:00 do 19:00 sati (samo za 14-dnevne terene koji su prethodili obljetnici „Oluje“ 5.8. (u srpnju 2013. godine, dvije nedjelje). Osim toga, vještak je (prema evidencijama rada) našao da je tužitelj u utuženom razdoblju, osim na straži, dežurstvu i terenu, radio u radnom vremenu dužem od 8 sati dnevno i pri tomu ostvario prekovremeni rad u veljači 2014. godine, a tužitelj je pored toga u podnesku od 24. rujna 2018. godine predložio prilikom vještačenja uzeti u obzir i specifične oblike terena – sve iskazane prekovremene sate rada (prekovremeno noću, subotom, nedjeljom itd.), iskazane pod Sp (službeni put), sahrana i sl. što (indirektno svjedoči o stvarnom dužem radu od propisanog). Ipak, vještak nastavno napominje da za prekovremene sate (iz dnevne evidencije radnog vremena tužitelja koji se odnose na veljaču 2014. godine) nije moguće utvrditi da li se odnose na rad u specifičnim oblicima terena i za koju specifičnu vrstu rada je tužitelj ostvario prekovremeni rad, jer na evidenciji stoji samo oznaka „RRV“ koja je oznaka za redovni rad, a u spisu nije dostavljen ni jedan nalog za prekovremeni rad. No, već je naprijed navedeno i po iskazima svih svjedoka koji su saslušani u postupku utvrđeno da se na terenu nikada nije radilo u redovnom radnom vremenu, već uvijek dužem od redovnog radnog vremena. Dakle, iako je po „uputi“ pisalo redovno radno vrijeme, to naprosto nije bilo tako, što se utvrđuje prema iskazima svjedoka. Ipak, slijedom navedenog potonje sate (prekovremenog) rada vještak uopće nije uvrstio u obračun, što u najporaznijoj varijanti za tužitelja znači da je oštećen u većoj mjeri nego se može utvrditi nakon provedenog vještačenja.

12. Vještak također navodi da tuženik nije u spis dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad, te potom radi izračun u tri varijante; prvu varijantu radi na temelju dokumentacije u sudskom spisu (tabela dnevna evidencija radnog vremena), a drugu i treću varijantu radi po prijedlogu tužitelja iz podneska od 24.rujna 2018., s time da u prvoj i drugoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane, dok u trećoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane.

13. Uz to pridodaje da nije moguće postupiti po prijedlogu tužitelja iz podneska od 24.rujna 2018. a u smislu da od prekovremenog rada oduzme upravo one slobodne dane ostvarene radom na terenu, jer takve dane u evidencijama dostavljenim na spis predmeta nije moguće identificirati. Stoga vještak u trećoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za slobodne dane prema prijedlogu tužitelja iz podneska od 24. rujna 2018. godine, na način da za pet prekovremeno odrađenih radnih dana na terenu od ponedjeljka do petka oduzima jedan slobodni radni dan, a za svaku prekovremeno odrađenu subotu, nedjelju ili praznik rada na terenu oduzima za svaki taj dan jedan slobodan dan, što se nakon iskazanog od strane saslušanih osoba također utvrđuje ispravnim i korektnim.

14. Osnovom prethodno utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, vještak u prvoj varijanti (rađenoj dakle prema službenim evidencijama tuženika,) nalazi da je tužitelj za prekovremeni rad te rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, u razdoblju od 07.kolovoza 2011. do 01.lipnja 2014. ostvario dodatke na plaću u visini od 0,00 kn, odnosno nalazi da po tom izračunu postoji ikakva razlika plaće za isplatu.

15. U drugoj varijanti, rađenoj prema prijedlogu tužitelja, nalazi da bi tužitelju za isto utuženo razdoblje trebalo isplatiti razliku naknade plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom ukupni iznos od 28.620,22 kn, ukoliko se prihvati id. varijanta koja dakle ne umanjuje prekovremene sate rada za iskorištene slobodne dane. U trećoj varijanti rađenoj također prema prijedlogu tužitelja, u kojoj prekovremene sate umanjuje za iskorištene slobodne dane, nalazi da bi tužitelju u utuženom razdoblju od 07.kolovoza 2011. do 01.lipnja 2014. trebalo isplatiti za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 20.644,46 kune.

16. Tužitelj je nakon toga precizirao tužbeni zahtjev prema posljednjoj t.j. trećoj varijanti izračuna iz nalaza vještaka, te u podnesku od 28.svibnja 2021. potraživao razliku bruto plaće za prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 19.713,49 kn odnosno 2.616,43 EUR kako je kasnije precizirao, umanjujući izračunatu razliku plaće za dio potraživanja u zastari, sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće u visini kao u izreci presude. Tuženik je nasuprot tome prihvaćao samo prvu varijantu izračuna i isticao da je tužitelj iskoristio (sve) slobodne dane. Uz to je ustrajao kod prigovora zastare te tvrdio da radno vrijeme prema prijedlogu tužitelja ne odgovara iskazima ni evidencijama tuženika o radnom vremenu tužitelja, jer da je svjedok RT izjavio kako subotama i nedjeljama nisu nikad radili osim kad je bila proslava Oluje u Kninu, dok u Slunju, Zadru, Lastovu i Dugom Otoku nisu radili vikendom. Isticao je kako je tužitelj rekao da su subotom i nedjeljom radili samo u Kninu i to do 15 sati, te se svakako protivio provedenom vještačenju prema iskazima svjedoka, komentirajući da oni "ni za jedan teren nisu znali do kad su radili već su iskazivali paušalno u prosjeku za zadnjih 5 godina", kako navodi, dakle nisu znali ni za jedan dan točno vrijeme rada. Također je isticao kako je jedan svjedok naveo da se nije radilo vikendima, a da je tužitelj naveo kako se radilo, što u pravilu nije posve vjerodostojno i ne odgovara u potpunosti onom što je rečeno od strane tužitelja i svjedoka niti se može prihvatiti kao korektno i točno, već naprotiv samo kao isključivo i negativno tumačenje tuženika koje ide na štetu tužitelja.

17. Stoga je slijedom naprijed navedenog i unatoč prigovorima tuženika prihvaćeno kao osnovano potraživanje tužitelja prema izračunu i u varijantu izrađenoj prema prijedlogu tužitelja koja uvažava iskorištene slobodne dane za prekovremeni rad, a sve imajući u vidu pismeno očitovanje vještaka D & S d.o.o. u podnesku od 01.prosinca 2021. u kojem vještak, između ostalog iznosi da je vještačenje napravljeno u više varijanti prema uputi suda uvažavajući prijedlog tužitelja, pri čemu su u dvije varijante na temelju evidencija o radnoj angažiranosti tužitelja utvrđeni svi dani provedeni na terenu, i to;

- radnim danom od 07:00 do 19:00 sati,

- subotom od 07:00 do 19:00 sati, samo za 14-dnevne terene koji prethode obljetnici „Oluje“ 5.8.,

- nedjeljom od 07:00 do 19:00 sati, samo za 14-dnevne terene koji prethode obljetnici „Oluje“ 5.8., što dakle odgovara onom što je navedeno od strane svjedoka i tužitelja. Vještak je također prilikom vještačenja uzeo u obzir specifični oblike rada na terenu – sve iskazane prekovremene sate rada (prekovremeno noću, subotom, nedjeljom itd.), koji su iskazani pod Sp (službeni put), sahrana i sl., što se i opet ne može negirati da takvi sati rada ne bi postojali, te je vještak napravio varijantu u kojoj je uvažio prijedlog tužitelja i umanjio ostvarene prekovremene sate za iskorištene slobodne dane ukoliko je tuženik priložio odluke o preraspodijeli radnog vremena ostvarenog za prekovremeni rad na terenu. Ukoliko nije dostavljeno rješenje o preraspodijeli radnog vremena, računao je na način da se izvrši umanjivanje za iskorištene slobodne dane neposredno nakon terena, u (ispravnom) omjeru 1:1,6 (za pet prekovremeno odrađenih radnih dana na terenu od ponedjeljka do petka oduzima se jedan slobodni radni dan, dok se za svaku prekovremeno odrađenu subotu, nedjelju ili praznik na terenu oduzima za svaki takav dan jedan slobodan dan), kako su uostalom iskazali svjedoci i tužitelj.

18. Slijedom toga je prihvaćen kao osnovan predloženi izračun vještaka iz razloga u nastavku obrazloženju, pri čemu treba imati u vidu da je tužitelj u preciziranom tužbenom zahtjevu ispustio pojedinačno izračunate mjesečne iznose razlike plaće koji su u zastari, te je evidentno da je za te iznose tužitelj umanjio svoje potraživanje, obzirom je dakle tuženik istaknuo prigovor zastare za određeni dio potraživanja u početnim mjesecima. Naime, tuženik je istaknuo prigovor zastare za prvih devet mjeseci obzirom je tužitelj u tužbi potraživao isplatu predmetne razlike plaće za razdoblje od 07.kolovoza 2011. do 01.lipnja 2014. kao kraja utuženog razdoblja. Zakonom o radu, NN 93/14, produžen je zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa na način da je povećano vrijeme nastupa zastare s tri na pet godina. Time je id. rok izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u id mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 28. srpnja 2017., a prethodno godinu dana ranije zahtjev za mirno rješenje spora koji je u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu zaprimljen dana 14. srpnja 2016.godine, te je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP- a na rok od tri mjeseca. Stoga proizlazi da je opravdan prigovor zastare za dio potraživanja do 28.travnja 2012. u kojem je vještak pronašao određenu razliku plaće . No, tužitelj je umanjio svoje potraživanja za izračunate razlike iz siječnja i veljače 2012., te je dakle najzad prihvaćeno predloženo potraživanje kao opravdano i nije bilo potrebe za umanjivanjem izračunate naknade u zastari.

19. Sud je dakle ka osnovanu prihvatio varijantu izračuna po prijedlogu tužitelja koja uvažava evidencije te iskaze svjedoka i tužitelja o stvarnom radu tužitelja na terenu, a to iz razloga jer se utvrđuje se da je tužitelj ne samo na temelju djelomično zabilježenih podataka u službenim evidencijama tuženika o radu tužitelja, nego i po iskazima saslušanih svjedoka i tužitelja ostvario veći broj prekovremenih sati za koje mu tuženik nije isplatio odgovarajuću naknadu, niti omogućio korištenje svih slobodnih sati u dovoljnom broju u odnosu na rad koji je ostvario. Po iskazima tužitelja i svjedoka svakako je razvidno da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a kako u službenim evidencijama nije precizno upisivano stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu i njegov stvarni rad u svim obavljenim poslovima, kao opravdan je prihvaćen izračun predmetne razlike plaće prema varijanti nalaza koja uz zabilježeni stvarni rad u evidencijama uvažava iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka, te u izračun uključuje iskorištene slobodne dane koji su pronađeni u evidencijama a za koje nije dokazano da bi ih tužitelj koristio po nekoj drugoj osnovi. Da takvi slobodni dani nisu u dovoljnom broju iskorišteni potvrdili su uostalom saslušani svjedoci i tužitelj, a evidentno je i isti su zabilježeni i korišteni kod izračuna, izvan onih korištenih zbog straže i dežurstva, te ih vještak koristi i umanjuje prekovremeni rad za slobodne dane.

20. U pogledu neupisanog stvarnog vremena rada za istaknuti je da je obveza tuženika prema odredbama Zakona o radu uredno voditi službene evidencije o stvarnom vremenu radu svojih zaposlenika. Stoga propust takvog nepostupanja ne može ići na štetu tužitelja, već tuženika, a uz to su tužitelj i saslušani svjedoci iskazali o svakodnevnom dužem stvarnom radu tužitelja na terenu, te je sam tužitelj precizirao svakodnevno radno vrijeme na terenu. Uz to je za istaći da se u svim istovrsnim predmetima vođenim kod ovog suda, koji je a propo nadležan za sve vojne djelatnike Hrvatske kopnene vojske u Republici Hrvatskoj, gotovo bez izuzetka utvrđivalo kako u službenim evidencijama tuženika nije upisivan sav stvarni rad djelatnika u statusu kao tužitelj koji su obavljali rad na terenu. Takve evidencije su znale biti tek djelomično vjerodostojne, te se po iskazima svjedoka i tužitelja kao vojnih djelatnika redovito utvrđivalo da su vojni djelatnici napose na terenu obavljali poslove i zadaće u vremenu dužem od redovnog radnog vremena. To je razumljivo i logično, kada se ima u vidu da vojni djelatnici odlaze izvan mjesta redovnog rada i mjesta prebivališta odnosno boravišta, na izdvojena mjesta službe radi obavljanja specifičnih poslova i zadaća, te na takvim mjestima ostaju kroz određeno duže vrijeme, a najčešće jedan, dva ili tri odnosno ponekad četiri tjedna, s ili bez mogućnosti odlaska kući. Jasno da takve specifične zadaće koje se obavljaju po zapovijedi pretpostavljenih ovlaštenih osoba i potrebi službe (poplave, požari pa i sahrane) zahtijevaju rad bez vremenskog ograničenja, odnosno rad duži od redovnog radnog vremena. Osim toga, takvi poslovi nerijetko uključuju i obavljanje vojnih vježbi po danu ili u noćnim uvjetima, odnosno barem jednu takvu vježbu tijekom boravka na određenom terenu. Zapravo bi bilo teško zamisliti rad na terenu u okviru redovnog radnog vremena, ako se uzmu u obzir i povećani troškovi boravka na terenu, te potreba vojnih institucija da se na ekonomičan način obave specifične zadaće radi kojih je izdan nalog za rad na terenu. Isto tako, teško je zamisliti da bi tijekom kontinuiranog svakodnevnog boravka na terenu vojni djelatnik imao, izvan redovnog radnog vremena u trajanju od 8 sati, preostalo vrijeme za sebe i svoje slobodne aktivnosti koje ne bi bile ni u kakvoj vezi s vojnim aktivnostima. Dakle, prema iskazima tužitelja i svjedoka u ovom postupku razvidno je da je tužitelj kao vojni djelatnik i u ovom slučaju odlazio na terene upravo kako bi izvršio specifične opsežne zadaće i poslove, koji su zahtijevali svakodnevno duži rad od redovnih 8 sati dnevnog rada. Pri tom su tužitelj i prvi saslušani svjedok sukladno iskazali o vremenu rada na terenu, te je tužitelj precizirao vrijeme koje je vještak primijenio u prihvaćenoj varijanti rađenoj prema prijedlogu tužitelja, a i manje iskazane nesukladnosti u odnosu na stvarno vrijeme rada na terenu ne bi nužno trebale dovesti do odbacivanja ovakvog personalnog dokaza, tim više što svjedoci odnosno osoba u svojstvu tužitelja ne može faktografski reproducirati podatke o stvarnom svakodnevnom radu na terenu, a napose ne za svaki određeni dan. Tako nešto nije ni moguće prenijeti, ne samo zbog proteka vremena nego i ograničenja ljudskih mogućnosti te podložnosti zaboravu. Stoga je prihvaćeno navedeno radno vrijeme prema iskazivanju tužitelja i svjedoka, sve prema pobližem prijedlogu tužitelja i u granicama onog što su saslušani svjedoci i tužitelj iskazali o stvarnom vremenu rada tužitelja na terenu, koji je onda bio podloga za izračun prema prihvaćenoj varijanti nalaza.

21. Dakle, u ovom slučaju prihvaćena je treća varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja uključuje stvarni svakodnevni rad tužitelja na terenu u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, kako su to sukladno iskazali napose prvi saslušani svjedok i tužitelj, a sve u uvjetima u kojima evidentno rad tužitelja nije bio pravilno upisan u službenim evidencijama od strane tuženika. Po iskazima tužitelja i svjedoka neosporno je da je tužitelj na terenu radio prekovremeno tijekom radnog tjedna, ali i vikendom t.j. subotama i nedjeljama. Vještak je pak u trećoj varijanti nalaza izračunao ukupno neplaćene dodatke za prekovremeni rad, pri čemu je uzeo u obzir umanjenje prekovremenih sati za iskorištene slobodne dane. To je pak opravdano jer je utvrđeno da je tužitelj nesporno koristio slobodne dane, što je pronađeno u službenim evidencijama, a što prihvaća i tuženik. Vještak je također uvažio korištenje slobodnih dana po osnovi straže i dežurstva, te isključio slobodne dane koje je tužitelj koristio po osnovi straže i dežurstva, a tužitelj nije dokazao da bi određene slobodne dane koristio po nekim drugim osnovama. Naime, tužitelj je eventualno mogao predočiti knjižicu u slučaju dobrovoljnog davanja krvi iz koje bi bilo vidljivo kada je sve darovao krv i ostvario pravo na slobodne dane, a u drugim slučajevima mogao je predočiti rješenje ili drugi dokaz o ostvarivanju prava na korištenje slobodnih dana po drugoj osnovi, kako se ne bi umanjivala naknada za ostvareni prekovremeni rad. Za takvo dokazivanje nije potrebna eksplicitna evidencija poslodavca u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17, te bi svako drugačije tumačenje iskorištenih slobodnih dana značilo neosnovano pogodovanje tužitelju i stjecanje dvostruke zarade u korist tužitelja za isti rad. Stoga je prihvaćen izračun bruto razlike plaće za prekovremeni rad iz Nalaza vještaka koji dakle umanjuje neisplaćenu razliku plaće za iskorištene slobodne dane, te je kao stručan i sukladan zakonskim propisima prihvaćen izračun o neisplaćenoj razlici plaće u ukupnom iznosu od 2.616,43 EUR (19.713,49 kn) koji je dosuđen tužitelju u izreci presude, prema propisima kako slijedi.

22. U pogledu potraživanja kao u ovom predmetu potrebno je razlikovati dva vremenska razdoblja, prvo u kojem se od 01.listopada 2009. do 01.lipnja 2014. primjenjivala Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, koji su stupili na snagu 01.listopada 2009.g. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u druge neradne dane, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstva i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće regulirano je pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario, a navedene propise je vještak primijenio u izračunu.

23. U drugom razdoblju stupio je na snagu (26.lipnja 2013.g.) novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Člankom 139. stavak 1 Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Stavkom 6 istog članka propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena člankom 153. Zakona propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, već ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba. Temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama RH doneseni su podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada način i to Odlukom o rasporedu radnog vremena i naprijed navedenim Pravilnikom koji su stupili na snagu 01.lipnja 2014.g., koji međutim nisu primijenjeni u ovoj slučaju, jer potraživanje datira do 01.lipnja 2014. No napominje se da je i točkom IV Odluke iz 2014. također propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom iz 2014.g. Navedeni pak Pravilnik i Odluka iz 2014. koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama RH, imaju prednost pred propisima o državnim službenicima i namještenicima kao i općim propisima o radu odnosno Kolektivnim ugovorima sklopljenim u skladu s njima, a stav o prednosti podzakonskih akata donesenih na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, kao lex specialis, izražen je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima iste činjenične i pravne osnove br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12. Izneseno je stajalište da propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, opće propise o radu i Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

24. Odnosno, u ovom slučaju vrijedili su podzakonski propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09, (u daljnjeg tekstu ZOSOS/02), a za razdoblje od 26.lipnja 2013. na snazi je Zakon o službi u oružanim snagama RH NN 73/13, 75/15, 50/16., koji u članku 136. određuje da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, te je u članku 139. id. Zakona propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Zakon određuje da se dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada, kako je već navedeno, s time da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Dodaci se utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće a Ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada i određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka te deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

25. ZOSOS/02 je u čl. 3. određivao da su pripadnici Oružanih snaga vojne osobe i državni službenici i namještenici, a čl. 4. st.1. da su vojne osobe djelatne vojne osobe, ročnici, pričuvnici i kadeti. U tom smislu tužitelj je utvrđen djelatnom vojnom osobom koja je u navedenom razdoblju za koje potražuje razliku naknade plaće obavljala poslove kako je navedeno, te je pored toga a što proizlazi iz dokumentacije o radnoj angažiranosti tužitelja i iskaza sudionika postupka obavljala poslove izvan redovnog mjesečnog fonda sati te ostvarila prekovremene sate dijelom utvrđene u podacima o nazočnosti tužitelja na radu i dodatke za ostvareni prekovremeni rad koji međutim nisu isplaćeni po iskazima tužitelja i saslušanih svjedoka, niti je tužitelju omogućeno korištenje svih slobodnih dana na ime takvog rada.

26. Člankom 97. ZOSOS-a/02 bio je reguliran prekovremeni rad pripadnika Oružanih snaga koji je propisivao okolnosti pod kojima je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezan obavljati rad dulji od punog radnog vremena, te je ujedno bilo propisano da se u tim okolnostima ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima. Stavak 5 istog članka propisivao je pravo djelatne vojne osobe, službenika i namještenika na povećanu plaću za prekovremeni rad, pod uvjetima i u iznosu određenom općim propisima, dok je stavkom 6. istoga članka bilo regulirano da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća. Potonja odredba čl. 97. st.6. ZOSOS-a izmijenjena je čl. 40. Zakona o izmjenama i dopunama ZOSOS -a, NN 76/07, na način da je brisan dio odredbe stavka 6 „te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano uz kontinuirano obavljanje poslova i dodan je stavak 7 prema kojem će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena, koji se ne smatra prekovremenim radom, urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

27. Međutim, tuženik nije predočio sudu dokaze koji bi upućivali na postojanje okolnosti iz čl. 97. stavak 6 ZOSOS-a i isključivali pravo tužitelja na isplatu uvećanja plaće za prekovremeni rad.

28. Odredbom čl. 168. ZOSOS-a/02 bilo je propisano da djelatne vojne osobe službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama Zakona a prema čl. 169. plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću. Nadalje, odredba čl. 170. st. 1 id. ZOSOS-a propisivala je da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatke na plaću, a stavkom 4 istog članka određeno da iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje Ministar obrane posebnim propisom.

29. Odredba čl. 201. ZOSOS-a/02 propisivala je da će se plaća i druga materijalna prava vojnih osoba, službenika i namještenika do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava određivati u skladu s dosadašnjim propisima kojima se uređuje ovo područje.

30. Plaće djelatnih vojnih osoba sukladno ranije važećem ZOSOS-u, NN 23/95, 33/95, 128/99, bile su regulirane Odlukom predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika. Donošenjem Uredbe vlade RH o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe, NN 144/02, koja je stupila na snagu 01.prosinca 2002.god. i Pravilnika na dodatku na plaću i načina isplate plaće pripadnika oružanih snaga RH, NN 6/03, s primjenom od 01.prosinca 2002.god. prestala je važiti navedena odluka.

31. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi propisivao je i čl. 92. Zakona o radu, dok je odredbom čl. 88 st. 1. istog Zakona bilo određeno da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

32. Ministrica obrane donijela je 25.rujna 2002. Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 9/03, kojim je pripadnicima Oružanih snaga RH određeno tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se u pravilu raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

33. U dijelu utuženog razdoblja kao posebni propisi primjenjivali su se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09, 118/12, te Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 50/08-55/13, NN 33/14, te je vještak primijenio važeće propise iz utuženog razdoblja.

34. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate “Narodne novine” broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g., a stupio na snagu s danom 1. listopada 2009.godine, određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je osim slobodnih dana za obavljena straže, dobivao i druge slobodne dane te je dobivao dodatak za stražarsku službu. Id. Pravilnikom je naime uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

35. Vještak je izradio nalaz temeljem propisa koji su važili u utuženom razdoblju pa je slijedom obrazloženog donesena odluka kao u izreci presude kojom se tužitelju dosuđuje neisplaćena bruto razlika naknade plaće u ukupnom iznosu od 2.616,43 EUR (19.713,49 kn). Zatezna kamata na neisplaćenu razliku plaće i dodatke na plaću, iz izreke presude dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i dr. izmjene i dopune cit. zakona. Izuzetno, tužitelju nije dosuđena kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak što je tužitelj pravilo naznačio u izreci ove presude. To stoga jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i dr., te čl. 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, dr., zatezne kamate koje se isplaćuju na zakašnjele isplate plaće po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Stoga, bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijeva na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu valjalo donijeti odluku kao u izreci ove presude.

36. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN broj 70/19.

37. Tužitelj je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti , pa mu je prema Odvjetničkoj tarifi i Troškovniku predanom na zaključnom ročištu kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podneska od 15.01.2018., 28.05.2021., 24.12.2021. i 24.02.2025. te za zastupanje na ročištima od 25.05.2018., 06.07.2022., 04.12.2025. i 08.04.2026., sve u iznosu od po 250,00 eura u koji je uračunat pripadajući pdv. a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25. ). Za zastupanje na prvom ročištu od 12.02.2018. na kojem se samo procesno raspravljalo priznata 50%-tna naknada, koliko i za zastupanje na 2 ročišta za objavu odluke, a za sastav podneska od 29.05.2018., 24.09.2018., 14.01.202., 28.05.2021., 18.06.2021. i 07.11.2025., te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 18.10.2018. priznata je 25%-tna naknada ili iznos od 62,50 eura prema Tbr. 8 točka 3 Odvjetničke tarife glede podnesaka, jer se istim podnescima samo očitovao o dokazima i predlagao zadatke vještaku, odnosno precizirao tužbeni zahtjev u eurima, dok je spomenuto ročište bilo odgođeno. Uz to mu je priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura, pa je ukupno za navedene radnje priznat trošak postupka u iznosu od 3.510,00 eura koji dakle sadrži uračunati pdv. Daljnji zatraženi trošak za preostale podneske nije priznat jer nije bio potreban, obzirom je tužitelj nepotrebno ili opetovano iznosio prijedloge i navode koje je mogao iznijeti ili je već iznio u podnescima ranije, odnosno mogao ih je iznijeti u podnescima ili na ročištima za koja su mu priznati troškovi zastupanja. Osim toga, nije priznat ni trošak za sastav odgovora na žalbu jer nije bio potreban, a vezano uz podneske napominje se još da se puna naknada može priznati za svega četiri obrazložena podneska. Naprijed navedenom trošku je pridodan trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eura (3.500,00 kn), koliko je vještak potraživao za izradu nalaza i mišljenja, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.974,50 eura kao u dijelu izreke ove odluke i sa zakonskom zateznom kamatom kao u dijelu izreke.

U Karlovcu 12. svibnja 2026.

Sudac:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu

2.Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-37/2025