Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: IR-55/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 1. travnja 2026., broj: Pp-959/2026-5, u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okr. FP kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Osijeku od 1. travnja 2026., broj: Pp-959/2026-5, na temelju čl. 130. st. 1. i čl. 130. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. FP je određena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom BP, na adresi prebivališta
Josipovac, Nove Dalmacije 13, na bilo kojem mjestu Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 200 metara i zabrana posjećivanja obiteljske kuće na istoj adresi, također na udaljenosti manjoj od 200 metara, dok ne postoje razlozi a najdulje do pravomoćnosti odluke o prekršaju.
2. Protiv navedenog rješenja, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, s prijedlogom da se žalba prihvati, a izrečene mjere opreza ukinu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući o žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je odluka prvostupanjskog suda u cijelosti pravilna i zakonita.
5. Neosnovano okrivljenik tvrdi da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da mu je mjera opreza izrečena na temelju činjenice da bi „nastavio činiti prekršaje“ iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući da se jasno navodi da su ispunjeni uvjeti za produljenje mjera opreza zbog osnovane sumnje da je okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Sama činjenica da je protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog pruža dovoljan stupanj osnovane sumnje da je prekršaj od strane okrivljenika i počinjen, a što je, u smislu čl. 130. st. 1. Prekršajnog zakona, dostatan opći zakonski uvjet da bi se protiv okrivljenika mjera opreza mogla odrediti odnosno produljiti. Je li okrivljenik doista i počinio inkriminirani prekršaj ne može biti predmet ocjene u preispitivanju odluke o određivanju mjere opreza, nego se utvrđuje provođenjem dokaznog postupka. Razlozi prvostupanjskog suda su dostatni, a nespretnost u izričaju nije ostvarena u takvoj mjeri da bi bila počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, kako to okrivljenik neosnovano pokušava prikazati u žalbi. Činjenica protupravne količine i opisanog postupanja za koju je okrivljenik osnovano sumnjiv (stavljeno mu je na teret da je počinio prekršaj psihičkog nasilja u obitelji (na štetu supruge) unutar nekoliko dana, uz činjenicu da je prethodno kažnjavan kaznenim nalogom koji je postao pravomoćan 28. svibnja 2025. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, imajući na umu da se vodi još jedan prekršajni postupak, kao i da je određivanje mjera opreza zatražila žrtva nasilja, što su sve razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje, po stavu ovog suda, može biti povod činjenja istog ili istovrsnog prekršaja, zbog čega su ostvareni zakonski uvjeti za produljenje mjera opreza iz čl. 130. st. 2. t. 2. i 3. Prekršajnog zakona. Ovo neovisno što se optužbom okrivljeniku ne stavlja na teret da bi prekršaj počinio na štetu djece, jer ta činjenica, ne umanjuje težinu djela za koju je okrivljenik osnovano sumnjiv.
6. Iako je u pravu žalitelj da se prvostupanjski sud određujući mjere opreza nije pozvao i na točku 2. budući da je odredio dvije mjere opreza iz članka 130. stavka 2. toč. 2. i 3. Prekršajnog zakona, usko povezane sa mjestom stanovanja supruge BP i njihove djece, navedena pogreška nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
7. Žalbeni navodi da izricanje predmetne mjere opreza predstavlja ograničenje okrivljenikovog temeljnog ustavnog prava na slobodu kretanja nemaju utjecaja na pravilnost i osnovanost pobijanog rješenja, jer sve mjere opreza propisane Prekršajnim zakonom, ograničavaju neka ustavna prava osobe protiv koje su određene. Ovim žalbenim navodom okrivljenik je zanemario da slobode i prava propisana Ustavom Republike Hrvatske te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda mogu biti podvrgnuta formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom. Člankom 16. Ustava Republike Hrvatske propisano je da se slobode i prava mogu ograničiti, ali samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlja te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Po ocjeni ovog suda, zahvat u temeljna prava okr. FP utemeljen je na normi zakonskog ranga i razmjeran je naravi potrebe u ovom prekršajnom predmetu.
8. Treba napomenuti da je čl. 130. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da neka ograničenja kod određivanja sadržaja mjere opreza ne vrijede ako se postupak vodi zbog prekršaja povezanih s nasiljem u obitelji. Tumačenjem ove zakonske odredbe potpuno je jasno da mogućnost ograničenja okrivljenikovog ustavnog prava na slobodu kretanja u ovom prekršajnom postupku nije upitna, ako je razmjerna naravi potrebe, koji uvjet je u ovom predmetu ispunjen. Bez uspjeha žalitelj ističe da su sve radnje bile usmjerene na uspostavljanje kontakata s djecom, budući da isto ne isključuje poštivanje mjera opreza i propisano je načinom ostvarivanja kontakata sudskom odlukom o viđanju djece uz nadzor.
9. Argumentima iznesenim u prethodna dva odlomka ove odluke odgovoreno je i na neosnovanost žalbenih navoda kojima se ističe da mu se brani pristup poslovnoj zgradi, sredstvima rada i osobnim stvarima, budući da se ista nalazi na adresi stanovanja supruge, pa sukladno gore citirane zakonske odredbe, ne utječe na pravilnost pobijane odluke.
10. U pogledu navoda žalbe da mjere opreza nisu individualizirane i da nije bilo potrebe za dvije mjere opreza, ističe se da se u slučaju vjerojatnosti da je počinjen prekršaj propisan zakonom, može izreći jedna ili više mjera opreza, a prvostupanjski sud je dao valjane razloge za potrebu njihovog određivanja, koje prihvaća i ovaj sud, imajući na umu da je glavni cilj mjera opreza neposredna zaštita žrtve i sprečavanje ponavljanja nasilja dok traje sudski postupak.
11. Stoga, žalba okrivljenika nije osnovana i, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. u vezi sa čl. 130. st. 8. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
