REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1290/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika WEST STAND d.o.o., Zagreb, Dužice 1, OIB: 23930584025, zastupanog po direktoru ČV, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava i o prijedlogu radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, bez održavanja ročišta, 12. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 21. travnja 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1599/2022 od 15. srpnja 2024., potvrđene u točkama I. II. i dijelu točke III., te preinačene u dijelu točke III. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-3785/2024 od 09. prosinca 2025., ispravljene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-3785/2024 od 19. veljače 2026., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

zaključio je

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave ovog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim temeljem ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1599/2022 od 15. srpnja 2024., potvrđene u točkama I. II. i dijelu točke III., te preinačene u dijelu točke III. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-3785/2024 od 09. prosinca 2025., ispravljene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-3785/2024 od 19. veljače 2026. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona, te se poziva da u roku od petnaest (15) dana od dana takvog postupanja dostavi dokaz o istom.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovom sudu 21. travnja 2026. podnio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i prijedlog za obustavu ovrhe, a koji sadržajno predstavlja prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave.

2.1. U prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ), kojeg obrazlaže na način da tvrdi da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1599/22 od 15. srpnja 2024. izdana protivno zakonskim odredbama, jer je izdana prije isteka paricijskog roka, a koji je bio produljen zbog činjenice da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ispravio svoju presudu, pod poslovnim brojem: Pž- 3785/24 od 09. prosinca 2025. s rješenjem od 19. veljače 2026.

2.2. U odnosu na prijedlog za odgodu od 21. travnja 2026., ovršenik ističe da blokada njegovog računa ima za posljedicu prekid redovnog poslovanja, te da mu je učinjena stvarna šteta, jer je u potpunosti onemogućen u raspolaganju vlastitim novčanim sredstvima tj. da ne može podmirivati svoje tekuće obveze, kao ni obveze koje ima prema zaposlenima i poslovnim partnerima, a što u konačnici predstavlja ugrozu za njegovo poslovanje. Također, ovršenik ukazuje da provedba ovrhe mora biti razmjerna svrsi namirenja tražbine, te da je iz zaključka ovog suda, pod poslovnim brojem: Ovr-159/23-192 od 13. studenog 2023. razvidno da je već uplaćen iznos od 130.000,00 EUR iz kojega se ovrhovoditelj može namiriti. Naposljetku, ovršenik traži naknadu troškova ovog postupka.

3.1. Prijedlozi ovršenika dostavljeni su 23. travnja 2026. ovrhovoditelju na očitovanje u roku osam (8) dana, a ovrhovoditelj se podneskom od 04. svibnja 2026. u cijelosti usprotivio ovršenikovim navodima, te traži naknadu troškova na ime sastava odgovora na prijedloge. Ovrhovoditelj u bitnom navodi da rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pod poslovnim brojem: Pž-3785/24 od 19. veljače 2026. ovršeniku nije produžilo paricijski rok, jer je s istim ispravljena omaška u pisanju koja nije vezana za ovršenikovu obvezu iz presude, te da donošenje i dostava ovog rješenja ovršeniku nije razlog koji bi sprječavao izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-1599/2022 od 15. srpnja 2024.

3.2. U odnosu na prijedlog za odgodu, ovrhovoditelj smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom pljenidbe i prijenosa nastala nenadoknadiva, niti teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Nadalje, ovrhovoditelj osporava i navod da postoji mogućnost da naplati tražbinu iz ovršne isprave u drugim sudskim postupcima.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.

6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

7. Prijedlogom od 21. travnja 2026. ovršenik je podnio i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

8. Međutim, ovaj sud smatra da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

9. Naime, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Paušalno i puko navođenje da bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala šteta, jer nema nemogućnost nastavka poslovanja i ispunjena preuzetih obveza ne ukazuje da bi na strani ovršenika provedbom ovrhe doista nastala šteta i to takva koja bi bila teško nadoknadiva. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi, odnosno nije dostavio nikakve valjane dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti nadoknaditi štetu. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu i poslovnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima na računu. Potrebno je napomenuti kako se posljedice provedbe ovršnog postupka koji se vodi temeljem ovršne isprave ne mogu smatrati štetom, a eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Iz svega navedenog ne proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

10. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. OZ, valjalo prijedlog ovršenika za odgodu odbiti i riješiti kao točki I. izreke rješenja.

11. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.

12. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

13. S obzirom da ovršenik nije uspio sa prijedlozima, sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

14. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

15. Čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

16. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 04. svibnja 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.

17. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam (8) dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam (8) dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest (15) dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

18. Kako je ovršenik istaknuo razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4 OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci zaključka.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić

DNA:

1. Ovrhovoditelju po pun.

2. Ovršeniku

3. Spis