REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-43/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja ŠKORO d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 43, OIB: 05106850717, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zečević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zečević i dr. j.t.d., Selska cesta 3/1, protiv tuženika HRVATSKI POSLOVNI CENTAR-STAMBENO POSLOVNO GOSPODARSTVO d.o.o. Zagreb, Srebrnjak 55, OIB: 45026196523, kojeg zastupa punomoćnik Borna Okroša, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 26. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Marina Dabelić iz Zagreba pod brojem UPP/OS-Ovrv- 994/2024 dana 18. rujna 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.389,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od 21. listopada 2023. do isplate i nadoknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se, kao neosnovan, prijedlog za donošenje prethodne mjere koji glasi:

"Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja ŠKORO d.o.o., Zagreb, Ul. grada Vukovara 43, OIB: 05106850717, prema tuženiku HRVATSKI POSLOVNI CENTAR- Stambeno poslovno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Srebrnjak 55 OIB: 45026196523, u iznosu od 2.389,01 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21.10.2023. godine pa do isplate po stopi koja se do 29.12.2023 godine određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljedne glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023 godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1.7 te godine, te radi osiguranja isplate nastalih ovršnih troškova u iznosu od 275,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 18.09.2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, određuje se

p r e t h o d n a m j e r a

zabranom bankama kod kojih se vode tuženikovi računi da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplate s tuženikovih računa koji se vode pod tuženikovim osobnim identifikacijskim brojem novčani iznos za koji je određena ova prethodna mjera.

I. Ovo rješenje dostavit će se Financijskog agenciji na provedbu.

II. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

III. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banke za koji je određena zabrana isplate ne može se prenijeti s tih računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.

IV. Zabrana iz toč. 1. rješenja smatra se provedenom danom dostave prijepisa ovog rješenja Financijskoj agenciji te se provedba ove prethodne mjere povjerava se FINI.

V. Prethodna mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka odnosno trajat će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

VI. Žalba protiv rješenja o određivanju prethodne mjere ne zadržava izvršenje ovog rješenja."

II/ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.320,24 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III/ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 1. kolovoza 2024. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je javni bilježnik Marina Dabelić iz Zagreba donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-994/2024 od 18. rujna 2024. kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 2.389,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2023. do isplate te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, također sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Nakon što je tuženik podnio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi kojim je u cijelosti osporio utuženu tražbinu, ovaj je sud rješenjem pod brojem Povrv-43/2025-3 od 29. siječnja 2025. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje, a postupak je, nakon pravomoćnosti navedenog rješenja, nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom u poslovnom odnosu na temelju ponude broj 16/2023 od 30. siječnja 2023. Prilaže u spis račun broj 321-1-1 od 30. rujna 2023. na temelju kojeg su sačinjene otvorene stavke (na osnovu kojih je postupak pokrenut) te pojašnjava da je ovaj račun tužitelj izdao za usluge izrade elaborata za postojeće stanje projekta konstruktivne obnove stambene zgrade [adresa] u [adresa] za iznos od 2 .986,00 EUR te je tuženik po istome uplatio iznos od 597,25 EUR 19. travnja 2023. kao predujam. Tužitelj navodi da je s tuženikom bio u poslovnom odnosu glede usluge izrade projekta postojećeg stanja radi konstruktivne obnove stambene zgrade [adresa] u [adresa], koji posao je u cijelosti odrađen te u sklopu istoga izrađen nalaz statičara radi promjene naljepnice dobivene brzim pregledom iz zelene u žutu, tj. nakon detaljnog pregleda, zatim Elaborat ocjene postojećeg stanja – projekt konstruktivne obnove stambene zgrade, Projekt mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine – projekt konstruktivne obnove stambene zgrade i Projekt obnove – konstruktivna obnova stambene zgrade u sklopu kojeg je dostavljen projekat i elaborat te revizija da bi Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine izvršilo pregled i potvrdu predmetnih elaborata te se pristupilo postupku obnove, a ovaj se sudski postupak vodi u odnosu na navedene poslove odnosno radi namirenja dugovane tražbine po osnovi tog pravnog odnosa. Stoga osporava po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije kao i navode tuženika da stranke nisu bile u poslovnom odnosu i da tuženik prema tužitelju nema dugovanja. Predlaže stoga da sud obveže tuženika na isplatu utuženog iznosa i da radi osiguranja novčane tražbine tužitelja odredi prethodnu mjeru temeljem odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07..

- odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP).

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji se sada smatra odgovorom na tužbu) i tijekom postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor zastare, osporava dospjelost tražbine te u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da sa tužiteljem nikad nije bio u poslovnom odnosu niti je od njega naručio bilo kakve radove. Ponuda na koju se tužitelj poziva naslovljena je na suvlasnike stambeno-poslovne zgrade [adresa], koji su zastupani po tuženiku kao upravitelju te je Elaborat postojećeg stanja građevinske konstrukcije naručen u ime i za račun suvlasnika zgrade, a ne ime i za račun tuženika. Tuženik, kao upravitelj suvlasnika, postupa po njihovom ovlaštenju, odnosno u njihovo ime i za njihov račun, čega je i sam tužitelj bio svjestan jer je plaćanje po ponudi uslijedilo tek nakon što je prikupljena suglasnost svih suvlasnika. Opreza radi, tuženik osporava da bi tužitelj isporučio navedeni Elaborat sukladno dogovoru i na način da isti bude podoban za svrhu za koju je izrađen, a tužitelj je bio upoznat sa svim zahtjevima suvlasnika koje je tuženik zastupao. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i prijedlog za određivanje prethodne mjere.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije u spisu te je saslušao kao svjedoke NK (list 98.-100. spisa) i KK (list 100.-101. spisa), a ujedno je saslušan i zastupnik po zakonu tužitelja HK (list 101.-102. spisa).

6. Ocjenom provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu (čl. 8. ZPP), jednako kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan. Time nije osnovan niti tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere u smislu čl. 501.a ZPP.

7. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.389,01 EUR na ime nepodmirenog iznosa računa broj 321-1-1 od 30. rujna 2023., sa pripadajućim zateznim kamatama od 21. listopada 2023. do isplate.

8. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da su suvlasnici zgrade u [adresa] od tužitelja naručili izradu Elaborata postojećeg stanja za projekt konstruktivne obnove stambene zgrade (navedeno proizlazi iz ponude na listu 9.-50. spisa, e-mail korespondencije u spisu te iskaza zastupnika po zakonu tužitelja koji je izrijekom naveo da je tužitelj sa suvlasnicima zgrade [adresa], preko predstavnice suvlasnika te zgrade, dogovorio posao izrade Elaborata ocjene postojećeg stanja). Nije sporno da su suvlasnici zgrade prema računu broj 319-1-1 od 19. travnja 2023. (list 48. spisa) podmirili na ime avansa iznos od 597,25 EUR, pri čemu je predmetno plaćanje u ime i za račun suvlasnika zgrade izvršio tuženik kao njihov upravitelj po prethodno pribavljenim potpisima suvlasnika, kako to proizlazi iz e-mail korespondencije na listu 45.-46. spisa te iz iskaza svjedokinja NK i KK. Račun za avans izdan je na ime suvlasnika stambeno-poslovne zgrade [adresa], zastupanih po tuženiku kao upravitelju (uz naznaku OIB [osobni identifikacijski broj]a tuženika). Na isti je način izdan i račun broj 321-1-1 od 30. rujna 2023. (list 47. spisa), koji tuženik, prema podacima Ministarstva financija, Porezne uprave, nije knjižio u svojim poslovnim knjigama jer se odnosi na stambenu zgradu kojom upravlja (list 108. spisa). Svjedokinja KK, kojoj je sud u cijelosti povjerovao jer je iskazivala iskreno i uvjerljivo, pojasnila je da tuženik kao upravitelj radi isključivo po nalogu suvlasnika, a za plaćanje utuženog računa od suvlasnika nikad nisu dobili nalog da se izvrši plaćanje sa računa stambene zgrade.

9. U ovom je sporu između stranaka sporna pasivna legitimacija budući da tuženik tvrdi da je posao izrade Elaborata postojećeg stanja za projekt konstruktivne obnove stambene zgrade naručen od strane suvlasnika zgrade čiji je tuženik upravitelj, a ne od strane upravitelja. Pored navedenog, sporni su dospijeće i pitanje zastare utužene tražbine te osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

10. Prije svega treba navesti da okolnost koju tužitelj navodi tijekom postupka, a to je da je sporni račun izdan sa naznačenim OIB [osobni identifikacijski broj]om tuženika i da je dostavljen tuženiku, ne čini time tuženika obveznikom podmirenja utužene tražbine. Naime, tuženik je upravitelj stambene zgrade čiji su suvlasnici naručitelj tužiteljeve usluge, a što, kako je prethodno navedeno, proizlazi iz ranije citirane dokumentacije (sam tužitelj i na ponudi i na računima naznačuje suvlasnike zastupane po tuženiku kao upravitelju kao obveznike plaćanja) te iz iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja.

11. Upravitelj zgrade, na temelju odredbe čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst), zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelom, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno. On je ovlašten u ime i za račun suvlasnika voditi postupke kao njihov zastupnik ex lege , o čemu je sudska praska izrazila stajalište kroz brojne odluke.

12. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci pod brojem Rev-243/2010 od 8. svinja 2012., na koju se tuženik poziva, kada se radi o potraživanju isplate s naslova izvedenih, a neplaćenih radova na zajedničkim dijelovima zgrade, koje je upravitelj usmeno ugovorio u ime i za račun suvlasnika zgrade, upravitelj ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade pa nije pasivno legitimiran već su to suvlasnici zgrade. Međutim, Ustavni sud Republike hrvatske je u odlukama broj U-III-3671/2003 od 28. lipnja 2006. i U-III-2984/2020 od 23. travnja 2024. izrazio pravno shvaćanje da upravitelj može biti stranka u postupku (i tužitelj i tuženik, dakle i na aktivnoj i na pasivnoj strani) ukoliko ne izvrši neku od svojih zakonskih ili ugovornih obveza. Iz navedenog se zaključuje da upravitelj zgrade može biti pasivno legitimiran ukoliko je on ugovorio u svoje ime, a za račun suvlasnika zgrade određeni posao, odnosno ako se radi o njegovoj ugovornoj ili zakonskoj obvezi.

13. U ovom konkretnom slučaju iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je upravitelj zgrade usmeno ili pismeno ugovorio sa tužiteljem izradu Elaborata postojećeg stanja za projekt konstruktivne obnove zgrade u [adresa], već je to u ime suvlasnika ugovoreno putem predstavnika suvlasnika NK koja je, po prikupljanju potpisa svih suvlasnika, od upravitelja (koji u ime i za račun suvlasnika zgrade vodi račun koji je otvoren za posebnu namjenu – zajednička pričuva) tražila plaćanje avansa tužitelju. Prema tome, kako se u konkretnom slučaju ne radi niti o jednoj od situacija u kojima bi tuženik bio pasivno legitimiran, jer je iz dokumentacije u spisu i iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja jasno da se radilo o poslu koji su suvlasnici ugovorili u svoje ime i za svoj račun izravno sa tužiteljem, odnosno da tuženik nije sudjelovao u samom ugovaranju posla i preuzimanju na sebe obveze podmirenja ugovorene naknade, to isti niti ne može biti u obvezi tužitelju platiti neplaćeni iznos računa od 30. rujna 2023. Stoga je, ocijenivši osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije, sud tužbeni zahtjev utvrdio neosnovanim pa nije preispitivao ostale navode stranaka koji se tiču (ne)urednog ispunjenja obveze, odnosno (ne)pravovremenog isticanja prigovora na kvalitetu ili količinu izvršene usluge.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP kao u izreci presude.

15. Kako je sud ocijenio da nije osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku, to nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za određivanje predložene mjere osiguranja u smislu čl. 501.a ZPP jer, prema uvjerenju suda, postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

16. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

18. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora, a odnose se na troškove sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife), troškove sastavljanja podneska od 18. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i troškove zastupanja na ročištima 24. travnja 2025., 10. srpnja 2025. i 16. travnja 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25% i za troškove sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 70,34 EUR ukupno iznosi 1.320,24 EUR.

19. Budući da tuženik nije pristupio ročištu za objavu presude, ne pripada mu pravo na zatražene troškove postupka u odnosu na to ročište jer se ne radi o izdatku koji je tuženiku nastao u ovom sporu (čl. 151. st. 1. ZPP).

20. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3.

ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).