Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-703/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog UJ, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprava iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i oštećenog HJ, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-455/2024 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026., u prisutnosti optuženika, branitelja optuženika Petra Ćubele, odvjetnika iz Zagreba i punomoćnika oštećenika Ante Mioča, odvjetnika iz Zagreba

r i j e š i o  j e

1. Odbacuje se žalba oštećenog HJ kao nedopuštena

p r e s u d i o  j e

2. Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-455/2024 od 10. lipnja 2025., optuženi SJ je oslobođen od optužbe da je počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano i kažnjivo po članku 278. stavku 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv pravosuđa – sprječavanjem dokazivanja – opisano i kažnjivo po članku 306. stavku 2. KZ/11, sve u svezi s člankom 51. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio oštećeni HJ po punomoćniku Anti Mioču, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Ujedno je zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno.

2.1. Žalbu protiv presude podnio je i državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbe državnog odvjetnika i oštećenika podnio je optuženik po branitelju Petru Ćubeli, odvjetniku iz Zagreba, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbe izjavljene protiv prvostupanjske presude kao neosnovane. Ujedno je zatražio da ga se obavijesti o sjednici vijeća, a čemu je i udovoljeno. Na sjednicu vijeća pristupio je optuženik osobno, branitelj optuženika odvjetnik Petar Čubela i punomoćnik oštećenika odvjetnik Anto Mioč. Branitelj optuženika u cijelosti je ostao kod navoda istaknutih u odgovoru na žalbu, a punomoćnik oštećenika je u cijelosti ostao kod navoda iz žalbe.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a branitelj optuženika zatražio je da bude pozvan na sjednicu drugostupanjskog vijeća, a navedeno je zatražio i oštećenik zastupan po punomoćniku Anti Mioču. O sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika kao i oštećenik i njegov punomoćnik, međutim budući da nitko od uredno pozvanih nije pristupio , sjednica vijeća održana je u njihov izočnosti.

6. Žalba oštećenika nije dopuštena dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

U odnosu na žalbu oštećenika (točka 1. izreke)

7. Odredba članka 464. ZKP-a propisuje da oštećenik može pobijati presudu presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, osim ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika.

8. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je postupak protiv optuženika vođen nakon podnesene kaznene prijave povodom koje je provedeno istraživanje, a potom i podignuta optužnica 24. rujna 2019. . Navedena optužnica potvrđena je odlukom optužnog vijeća 15. studenog 2019 godine kada je, sukladno odredbi članka 17. ZKP- a i započeo kazneni postupak. Nije dakle sporno da se ne radi o postupku u kojem je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika.

9. Nadalje, odredba članka 481. stavak 2. ZKP-a propisuje da se žalba odbacuje rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbe ili osobe koja se odrekla žalbe ili odustala od žalbe ili je žalba po zakonu nedopuštena.

10. Slijedom navedenog, uvažavajući činjenicu da je žalbu na presudu podnio oštećenik po svom punomoćniku odvjetniku Anti Mioču zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle u odnosu na okolnosti na koje nije bio ovlašten ukazivati žalbom, valjalo je odlučiti kao pod točkom 1. izreke, te žalbu oštećenika odbaciti kao nedopuštenu.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika (točka 2. izreke)

11. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je sud izveo pogrešan zaključak navevši da nije dokazano da bi optuženik izradio lažnu ispravu sa ciljem da ju uporabi kao pravu. Naime državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da je iskaz ŠJ iz kojeg proizlazi da nikada nije potpisao Sporazum (list 11-13 spisa), potvrđen svjedočkim iskazom GJ u dijelu u kojem navodi da u vrijeme kada je on potpisivao predmetni Sporazum, na istom nije bilo potpisa ŠJ. Međutim, te je svjedočke navode potrebno dovesti u svezu sa okolnostima oko potpisivanja samog Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27.4.2010., koji Ugovor je također potpisan po tim svjedocima (za TD Mjerni Sustavi taj Ugovor potpisuje GJ a na strani kupca isti potpisuje HJ) i koji je pod točkom 12. analizirao i prvostupanjski sud.

11.1. Naime, iz iskaza svjedoka NJ (kupca) proizlazi da je navedenu nekretninu 27.4.2010. kupio za 450 000 kuna u gotovini koju je imao od novca koje je na knjižicu u BiH primao u više navrata od 14.4.2003. pa do 15.3.2004. godine (listovi 240-242 spisa) i koje je sukcesivno podizao pa onda „ulagao u mjenjačnicu“. Nadalje, iz daljnjeg iskaza ŠJ proizlazi da je sam Ugovor o kupoprodaji kojim isti postaje vlasnikom te nekretnine, popisao i isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu, nakon što je prethodno sam Ugovor o kupoprodaji pripremio „netko“ u uredu JJ, i nakon što je netko „pripremio“ (ispunio) uplatnicu, dodajući da nije provjeravao na koji račun ide novac koji uplaćuje, pa da se nakon izvršene uplate u banci vratio u ured JJ gdje su i bili svi originalni dokumenti, odnosno da je radnju knjiženja predmetne nekretnine proveo JJ. Međutim, suprotno navodu državnog odvjetnika koji ukazuje na istinitost tog svjedočkog iskaza, upravo takvi navodi ŠJ kojima isti opisuje ukupne okolnosti oko tog pravnog posla pa tako i činjenicu da je isti posjedovao ukupan iznos gotovog novca naveden na samom Ugovoru o kupoprodaji od 27.4.2010., i prema mišljenju ovoga suda ukazuju na dvojbu o relevantnim činjenicama: tko je stvarno platio predmetni poslovni prostor a time i postao stvarnim vlasnikom navedene nekretnine, odnosno iste ukazuju na istinitost sadržaja samog Sporazuma koji je predmetom inkriminacije. Naime, iz sadržaja samog Sporazuma (koji je predmetom inkriminacije) koji datira svega dan prije zaključenog Ugovora o kupoprodaji (26.4.2010.), proizlazi da se zapravo pravo vlasništva nad navedenom nekretninom samo „privremeno obavlja“ (čl. 4. Sporazuma), odnosno utvrđuje se da je stvarni vlasnik te iste nekretnine JJ (čl. 5. Sporazuma).

11.2. Uvažavajući te analizirane činjenice, i prema mišljenju ovoga suda ispravan je zaključak prvostupanjskog suda koji je i analiziran pod točkom 16. prvostupanjske presude, da navedeni Sporazum nije produkt krivotvorine samog potpisa HJ na način kako je to stavljeno na teret optuženiku , odnosno u konkretnom se slučaju ne može govoriti o dva „istinita i suglasna iskaza“ kada se govori o svjedočkim iskazima ŠJ i GJ kako se to ukazuje žalbom kako u pogledu činjenica koje se odnose na zaključenje svakog od pojedinih pravnih akata tako i sadržaja tih pravnih akata.

11.3. Ispravna je stoga i analiza prvostupanjskog suda u pogledu svjedočki iskaza OJ koji je kao bilježnik ovjeravao sadržaj spornog Sporazuma i koji je istaknuo da je ovjeru napravio nakon što je imao na uvid originalni dokument Sporazuma. Naime ta iskazana okolnost ukazuje da je isti imao na uvid i potpis ŠJ na tom originalnom dokumentu. Sama okolnost koju ispravno u svojoj žalbi ističe državni odvjetnik da se radi o Sporazumu koji je u suprotnosti sa Zakonom o trgovačkim društvima, nije međutim ona koja bi bila od utjecaja na ispravnost same analize činjenica po prvostupanjskom sudu koji se odnose na utvrđenje kaznene odgovornosti samog optuženika, već upravo suprotno žalbenim navodima, ukazuje na svijest svih stranaka potpisnika Sporazuma o dvojbenosti i zakonitosti njihovih postupanja, a ne na krivotvorenje potpisa ŠJ od strane optuženika na samom Sporazumu kako se to nastoji prikazati žalbom.

12. Analizirajući dakle izvedene personalne i materijalne dokaze, te uvažavajući činjenicu kao što to i navodi prvostupanjski sud pod točkom 18. pisanog obrazloženja svoje presude, da nije bilo moguće provesti grafološko vještačenje osporavanog potpisa ŠJ na samom Sporazumu, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio kako nema dokaza da bi optuženi počinio radnju kaznenoga djela na način da je preslikao potpis ŠJ na sam Sporazum u nakani da se isti upotrijebi u parničnom postupku, stoga je žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo odbiti kao neosnovanu.

13. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP -a, valjalo je odlučiti kao pod točkom 2. izreke.

U Zagrebu 12. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac