REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-180/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LH, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. i člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog LH, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. travnja 2026. broj K-99/2026-41, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog LH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu je optuženi IH proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. KZ/11. te u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. i člankom 52. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, te zbog kaznenog djela iz članka 229. stava 1. točke 1. KZ/11. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. te u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca. Optuženiku je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog LH iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi IH putem branitelja Davorina Bukovca, odvjetnika u Zagrebu, zbog "svih zakonom predviđenih razloga", s prijedlogom mjeru istražnog zatvora zamijeniti blažom mjerom, odnosno pobijano rješenje ukinuti i optuženika pustiti na slobodu.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.
6.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u optuženikovoj višestrukoj kaznenoj osuđivanosti na području Kraljevine Španjolske, Francuske Republike i Savezne Republike Njemačke. Razvidno je da je, pored kaznenih djela prijetnje i nasilja u obitelji, riječ o istovrsnim kaznenim djelima protiv imovine, zbog kojih je i aktualno nepravomoćno osuđen. Ove okolnosti upućuju na činjenicu da niti ranije osude zbog počinjenih kaznenih djela, a tako niti izrečene kazne, nisu utjecale na optuženika da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Naprotiv, njegovo protupravno ponašanje se nastavilo te je optuženik sada ponovno nepravomoćno osuđen zbog počinjenih istovrsnih kaznenih djela. Uz navedeno, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o okolnostima počinjenja kaznenih djela zbog kojih je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, jer činjenično opisani način protupravnog ponašanja optuženika također upućuje na naročitu optuženikovu upornost u protupravnom stjecanju imovinske koristi činjenjem kaznenih djela u kraćem razdoblju, u nepunih mjesec dana. Ovo je prvostupanjski sud pravilno povezao s optuženikovom nezaposlenošću , te je pravilno zaključio kako optuženik očito činjenjem kaznenih djela pribavlja osnovna sredstva za život.
6.2. Ukupnost svih ovih pravilno utvrđenih okolnosti žalitelj neopravdano zanemaruje kada smatra da je prvostupanjski sud neosnovano uzeo u obzir optuženikovu prekršajnu kažnjavanost. Premda je točno kako prekršaji iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o sigurnosti prometa na cestama nisu istovrsni kaznenim djelima zbog kojih je optuženik aktualno nepravomoćno osuđen, prvostupanjski sud ovu okolnost nije smatrao ključnom, već ju je pravilno razmatrao u okviru ukupne optuženikove sklonosti protuzakonitom ponašanju
6.3. Pored toga, žalbeno naglašavanje optuženikovog priznanja kaznenih djela te njegovog kajanja i žaljenja zbog počinjenog, nema odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja, a o tim okolnostima je prvostupanjski sud vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen. Isto tako, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja kazne optuženiku cijenio njegove osobne i obiteljske prilike, odnosno njegovo očinstvo maloljetne djece koju je obvezan uzdržavati. S tim u vezi, napominje se žalitelju kako je notorno da boravak u istražnom zatvoru ima često nepovoljne implikacije na uobičajeni način života i ispunjavanje obveza optuženika protiv kojeg se primjenjuje mjera istražnog zatvora jer je utvrđeno postojanje iteracijske opasnosti. Međutim, to su posljedice koje u pravilu prate istražne zatvorenike, ali nisu od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja.
7. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, imajući na umu i visinu jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optužen ika. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela jer se ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
7.1. S tim u vezi, nije u pravu žalitelj niti kada, apostrofirajući dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u odnosu na izrečenu kaznu, sadržajno upire na povredu načela razmjernosti. Naime, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, a što žalitelj zanemaruje, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečenu kaznu zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.
8. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
