REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-174/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PĐ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog PĐ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 20. travnja 2026. broj K-184/2026-4, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog PĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu je optuženi NĐ proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 2. KZ/11., iz članka 139. stavka 3. KZ/11. te kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava jedanaest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju jedne godine i sedam mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo, te mu je primjenom članka 73. KZ/11. izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene VĐ, a na temelju članka 70. KZ/11. i sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog PĐ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi NĐ putem branitelja Tibora Durna, odvjetnika u Zagrebu, zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i ukinuti istražni zatvor, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje, odnosno istražni zatvor zamijeniti nekom od blažih mjera.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga nisu osnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju sadržajno upire žalitelj, smatrajući kako u pobijanom rješenju, u dijelu koji se odnosi na nemogućnost primjene blažih mjera, nisu izloženi razlozi o odlučnim činjenicama. S tim u vezi se žalitelja upućuje na razloge navedene u točki 6. obrazloženja pobijanog rješenja, koje treba promatrati u okviru razloga izloženih pod točkom 5. obrazloženja, a žaliteljevo subjektivno nezadovoljstvo izloženim razlozima ne opravdava niti jedan od oblika istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.
6.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima počinjenja kaznenih djela zbog kojih je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, jer činjenično opisani način protupravnog ponašanja optuženika, imajući u vidu u dulje razdoblje protupravnog ponašanja optuženika na štetu iste žrtve, po svojoj naročitoj upornosti i bezobzirnosti, nadmašuje one okolnosti koje su uobičajeno svojstvene kaznenim djelima za koja je optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Pored toga je prvostupanjski sud pravilno imao u vidu da je optuženik kazneno osuđivana osoba, koji je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. veljače 2025. broj Kmp-69/2024, koja je pravomoćna 24. srpnja 2025., proglašen krivim zbog produljenog kaznenog djela teške krađe, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, uvjetno na tri godine. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa i o višestrukoj prekršajnoj kažnjavanosti optuženika, među ostalim, i zbog u dva prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Ove okolnosti, kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja, upućuju na činjenicu da niti ranije osude zbog počinjenih kaznenih djela i prekršaja, a tako niti izrečene kazne, nisu utjecale na optuženika da svoje postupke uskladi s društvenim normama. Naprotiv, njegovo protupravno ponašanje se nastavilo te je optuženik sada nepravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela.
6.2. Pravilnost izloženih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žaliteljevim neopravdanim minoriziranjem navedenih okolnosti, naglašavanjem kako optuženik nije kazneno osuđen zbog kaznenih djela zbog kojih je u ovom postupku nepravomoćno proglašen krivim. To tim više kada se ima u vidu okolnost da su kaznena djela za koja je optuženik aktualno nepravomoćno osuđen počinjena za vrijeme roka provjeravanja iz ranije izrečene uvjetne osude. Isto tako, žalbeno naglašavanje optuženikovog priznanja kaznenih djela i iskazanoj suglasnosti s predloženom kaznom, nema odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja, a o tim okolnostima je prvostupanjski sud vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen.
7. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, imajući na umu i visinu jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optužen ika. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika nužna daljnja primjena istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela jer se ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
7.1. S tim u vezi, protivno tvrdnjama žalitelja, neovisno o tomu što je istražni zatvor najteža mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene iteracijske opasnosti, iz pobijanog rješenja je razvidno da je, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
8. Isto tako, nije u pravu žalitelj niti kada, apostrofirajući dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u odnosu na izrečenu kaznu, upire na povredu načela razmjernosti. Naime, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, a što žalitelj zanemaruje, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da načelo razmjernosti za sada nije ugroženo.
9. Ističe se žalitelju kako nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava optuženika, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim upiranjem na kršenje optuženikovog temeljnog ljudskog prava na osobnu slobodu. Naime, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, pretežu nad pravom na slobodu optuženika.
10. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 12. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
