Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl. br. Gž -856/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Nedimu Tanoviću, odvjetniku iz Koprivnice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv-5021/2019 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Povrv-5021/2019 od 24. ožujka 2023. u toč. I) i III) izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Kristijana Hukelja pod posl. br. Ovrv- 6384/2019 od 02.07.2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 9.513,04 eura ( 71.676,00 kn ) sa zateznim kamatama od 21.03.2018. do isplate, dok je toč. II) izreke ukinut navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi nastale i predvidive troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, a toč. III) izreke je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.973,70 eura ( 14.870,84 kn ) sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv toč. I) i III) izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenog u čl. 353. st. 1. toč. 2. i. 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže ukinuti pobijanu odluku uz vraćanje na ponovno suđenje.
3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da tijekom postupka nije utvrđena jasna uzročno-posljedična veza između okolnosti da je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola i uzroka nastanka prometne nezgode. Navodi da je vještak prometne struke samo na temelju smjera kretanja i sudaranog položaja vozila utvrdio da je štetni događaj on izazvao, upravljajući vozilom neprilagođenom brzinom, međutim pri tom da nije doveo njegovu vožnju u uzročno posljedičnu vezu s utjecajem alkohola. Pored toga prvostupanjski sud da nije utvrdio mogućnost doprinosa ZM i SM za nastanak štetnog događaja, niti je iste saslušao na okolnost nastanka štetnog događaja. Navodi i da njegova prekršajna odgovornost za štetni događaj nije utvrđena.
4. Tuženik je u odgovoru na žalbu istakao da su žalbeni navodi pravno neosnovani i promašeni jer da tuženik tijekom postupka nije predložio niti jedan dokaz u prilog svojim tvrdnjama, te je predložio odbijanje žalbe kao neosnovane.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja da mu tuženik zbog gubitka prava iz osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno zbog toga što je upravljajući osobnim vozilom, reg. oznake [registarska oznaka], pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, dana 03.10.2017. u Vrbovcu skrivio prometnu nezgodu, naknadi utuženi iznos u visini od 12 prosječenih neto plaća, a koji iznos je na ime naknade štete isplatio oštećeniku ŠM.
7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:
- da iz Zapisnika policije o očevidu, kao i Zapisnika policije o ispitivanju prisutnosti alkohola, proizlazi da je tuženik sudjelovao u predmetnoj prometnoj nezgodi, da mu je nakon nezgode izmjerena koncentracija alkohola u krvi od 0,46 g/kg, a u urinu 0,78 g/kg, odnosno da je koncentracija alkohola u krvi u trenutku nezgode bila najmanje 0,82 g/kg,
- da iz Sporazuma o namirenju sklopljenog između tužitelja i oštećenika ZM, te izvoda prometu po računu, proizlazi da je tužitelj ZM na ime naknade štete na vozilu koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju tužitelj isplatio ukupno 97.265,00 kn,
- da tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 71.676,00 kn koji da odgovara iznosu 12 prosječnih neto plaća, budući da je tuženik kao osiguranik, zbog upravljanja motornim vozilom pod utjecajem alkohola, izgubio pravo na pokriće štete iz osiguranja,
- da iz Nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Nevena Ereša, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i nepristranog, proizlazi da je vozilo tuženika prvo svojim prednjim lijevim, više bočnim dijelom, naletjelo na stražnji desni, više bočni dio vozila ZM, nakon čega da je vozilo tuženika svojim prednjim desnim bočnim dijelom naletjelo na stražnji dio lijeve bočne strane vozila SM, da se mjesto sudara vozila tuženika i vozila ZM nalazilo na lijevoj prometnoj traci, a mjesto sudara vozila tuženika i vozila SM na desnoj prometnoj traci, da za izračun brzine kretanja sva tri vozila neposredno prije štetnog događaja nema elemenata, da su se neposredno prije sudara vozila ZM i SM kretala ispred vozila tuženika na način da se vozilo ZM kretalo lijevom, a vozilo SM desnom prometnom trakom, da je uzrok nastanka štetnog događaja tehnički neprilagođena brzina kretanja vozila tuženika budući da je tuženik na ravnom i preglednom kolniku, na dovoljno velikoj udaljenosti ispred sebe mogao procijeniti brzinu i način kretanja vozila ZM i vozila SM, pa da se kretao tehnički prilagođenom brzinom u odnosu na brzinu i način kretanja vozila ZM i svjedokinje SM, do štetnog događaja da ne bi došlo, te da visina potpune (totalne) štete na vozilu ZM registarske oznake [registarska oznaka] iznosi 115.235,56 kn,
- da na temelju izvedenih dokaza, posebno imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nevena Ereša, sud utvrđuje da je uzrok predmetne nezgode neprilagođena brzina kojom je vozio tuženik, a kako da je tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice (utvrđena koncentracija alkohola u krvi u trenutku nezgode iznosila je najmanje 0,82 g/kg), to da je isti sukladno odredbi čl. 24. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP ) izgubio prava iz osiguranja.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2235/05 i 41/08, dalje ZOO) u svezi s odredbom čl. 3. st. 1. toč. 2. a) i čl. 3. st. 5. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja prihvaća tužbeni zahtjev, odnosno održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu koji se odnosi na glavni dug i zakonske zatezne kamate, dok istog ukida u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, a odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
10. Također je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je obvezao tuženika da nadoknadi tužitelju utuženi iznos, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
11. Naime, potraživanje regresa je potraživanje iz ugovora o osiguranju, ali i potraživanje koje se izvorno temelji na odredbama ZOOP-a, dok je prijelaz osiguranikovih prava prema odgovornoj osobi na osiguravatelja (subrogacija) propisan odredbom čl. 963. ZOO-a, te u smislu te odredbe isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.
12. Nadalje odredbom čl. 24. st. 1. toč. 4. ZOOP-a propisano je da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, između ostalog, i u slučaju ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, dok je st. 3. citiranog članka propisano da društvo za osiguranje koje je temeljem st. 1. toč. 4. oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu isplaćenog iznosa štete, te na kamatu i troškove do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku.
13. Isto tako je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 2 a) Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja ( list 75 spisa ) određeno da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja u slučajevima iz čl. 24. st. 1. toč. 1. do 6. ZOOP-a ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi i 0,5 g/kg i više, dok je čl. 3. st. 4. toč. 2. određeno da osiguranik ne gubi svoja prava ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj svezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola.
14. Iz navedene odredbe čl. 3. st. 4. toč. 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, jasno proizlazi da je u konkretnom slučaju, tuženik bio dužan tijekom postupka dokazati temeljem odredbe čl. 219. ZPP-a da štetni događaj nije u uzročnoj svezi sa činjenicom da je u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola iznad 0,5 g/kg, a što isti nije učinio, niti je na te okolnosti predložio provođenje bilo kakvog dokaza. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.
15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na temelju provedenog vještačenja po vještaku prometne struke Nevena Ereša utvrdio da je uzrok predmetne prometne nezgode neprilagođena brzina vozila kojom je upravljao tuženik pod utjecajem alkohola od najmanje 0,82 g/kg ( iznad ugovorene granice ), budući da se kretao ravnim i preglednim kolnikom, na dovoljno velikoj udaljenosti od vozila ispred sebe, te je mogao procijeniti brzinu i način kretanja vozila ispred sebe, odnosno mogao je kretanjem tehnički prilagođenom brzinom, u odnosu na brzinu i način kretanja vozila ispred sebe, izbjeći nastanak štetnog događaja.
16. Dakle, da se tuženik predmetne zgode kretao brzinom prilagođenom stanju u prometu, odnosno vodeći računa o brzini kretanja vozila ispred sebe, ne bi došlo do njegovog naleta na vozila kojim su, ispred njega upravljali ZM i SM, slijedom čega niti ne postoji njihov doprinos nastanku predmetne prometne nezgode. Stoga su žalbeni navodi i u tom smislu neosnovani.
17. U odnosu na žalbene navode u svezi provođenja dokaza saslušanjem svjedoka ZM i SM, ističe se da iz stanja u spisu proizlazi da tuženik nije niti predložio provođenje tog dokaza, kao niti dokaz vlastitim saslušanjem. Pored toga prema odredbi čl. 8. ZPP-a sudovi odlučuju koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa postupanjem prema tim ovlastima, prvostupanjski sud nije povrijedio niti jedno tuženikovo pravo.
18. Žalbeni navod tuženika u svezi njegove prekršajne odgovornosti nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o građanskopravnoj odgovornosti koja je puno šira od prekršajne odgovornosti, slijedom čega za odluku suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije odlučna prekršajna odgovornost tuženika.
19. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
21. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u toč. II) izreke.
U Rijeci, 12. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Ksenija Dimec
