REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-171/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ML, zbog kaznenog djela iz 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ML, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 5. ožujka 2026. broj K- 582/2025-30, u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ML kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, optuženi ML je proglašen krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. KZ/11.

1.1. Na temelju citirane zakonske odredbe, optuženi ML je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 29. listopada 2025. pa nadalje.

1.2. Primjenom članka 40. stavka 5. u vezi s člankom 42. KZ/11., optuženom ML je izrečena sporedna novčana kazna 100 dnevnih iznosa, od kojih svaki iznosi po 40,00 eura, tako da ukupna sporedna novčana kazna iznosi 4.000,00 eura.

1.3. Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11., izrečenu sporednu novčanu kaznu je optuženik dužan platiti u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude, a sud će je, ako je ne plati u tom roku, sukladno članku 43. stavku 6. u vezi sa stavkom 4. KZ/11., zamijeniti kaznom zatvora, tako da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

1.4. Odlučeno je da će se o oduzetim predmetima odlučiti posebnim rješenjem, dok je, primjenom članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženi ML dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u iznosu 100,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

2. Protiv ove presude je žalbu podnio optuženi ML putem branitelja Svena Požgaja, odvjetnika u Zagrebu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o sporednoj novčanoj kazni i o troškovima postupka, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe.

3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, s prijedlogom odbiti žalbu optuženika i potvrditi pobijanu presudu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Nasuprot paušalnim tvrdnjama žalitelja, kojima se doslovno prepisuju oblici bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz teksta zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ali se pritom uopće ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale, izreka pobijane presude nije nerazumljiva niti je proturječna sama sebi ili razlozima presude. Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude, a izneseni razlozi nisu proturječni međusobno niti su proturječni sadržaju isprava i iskazima danih u postupku. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik počinio kaznena djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio.

7. Premda uvodno ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ne argumentira tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, nego smatra kako je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak kada je optuženika proglasio krivim.

7.1. Suprotno ovom žalbenom prigovoru, činjenično stanje je pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

7.2. Prvostupanjski sud je pravilno nevjerodostojnom ocijenio obranu optuženika , koji nije poricao da bi migrante prevozio, ali je negirao svoju kaznenu odgovornost, nastojeći je otkloniti tvrdnjama o vlastitom postupanju iz sažaljenja prema kineskim državljankama koje je uočio uz autocestu kojom se kretao , te da nije imao nikakvu korist od tog prijevoza. Pri tomu je sud prvog stupnja pravilno vjerodostojnima ocijenio iskaze kineskih državljanki, svjedokinja TL i NL, koje su podudarno iskazivale o tomu kako je, u okviru ranije organiziranog i unaprijed plaćenog prijevoza i svih troškova puta, a htjele su otići u Talijansku Republiku i tamo zatražiti azil, optuženikova etapa njihova prijevoza bila jednaka ranijim. Iskazale su kako su, nakon što su iz prethodnog automobila puštene i uz vodiča pješačile 20 minuta, pričekale sljedeći automobil, odnosno upravo ovaj kojim je upravljao optuženik i u kojem ih je zaustavila policija, a prije ulaska u vozilo ih je vozač fotografirao.

7.2.1. Protivno žalbenim navodima, premda je točno da su obje svjedokinje suglasno iskazale kako vozaču (optuženiku) nisu dale nikakav novac, ova okolnost ne potvrđuje da u optuženikovom postupanju ne bi bilo obilježja koristoljublja, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Naime, žalitelj zanemaruje da se, prema činjeničnom opisu kaznenog djela, inkriminirani prijevoz odvijao u okviru lanca prevoženja stranih državljana, a optuženik je unaprijed obećani neutvrđeni iznos novca trebao primiti po izvršenom prijevozu. Žalitelj također ispušta iz vida da su svjedokinje upravo takvu organizaciju prijevoza opisale u svojim iskaz ima, izričito i međusobno suglasno iskazavši kako je unaprijed plaćeni iznos 30.000,00 juana, koji je platila svaka, pokrivao sve troškove, uključujući i novčanu nagradu svih vozača do krajnjeg odredišta, pa da zato, prema takvoj organizaciji, one nisu niti trebale išta platiti optuženiku. Jasno je, dakle, da bi optuženik svoj dio isplate, kako mu se i stavlja na teret, primio po izvršenom prijevozu. Stoga su neosnovane tvrdnje žalitelja o navodno milosrdnom postupanju optuženika, čiju uvjerljivost je opravdano otklonio i prvostupanjski sud, te je jasna lukrativnost njegovih postupaka.

7.2.2. Sud prvog stupnja je također pravilno, protivno žalbenim prigovorima, otklonio logičnost optuženikove obrane da je putovao iz Savezne Republike Njemačke prema Ukrajini i gradu Užgorod koji se nalazi na granici s Mađarskom. Navedeno ne proizlazi iz vjerodostojnih iskaza svjedokinja kineskih državljanki, koje su iskazale kako su na dionicu puta gdje su dočekale optuženika stigle iz Banje Luke, a krajnje odredište je trebala biti Talijanska Republika. Ovo nije razvidno niti iz iskaza svjedoka ĐL i VL, policijskih službenika koji su zaustavili automobil optuženika, čiji iskazi su također pravilno ocijenjeni vjerodostojnima, a koji su iskazali kako se optuženikovo vozilo kretalo iz smjera Zagreba prema Varaždinu . S tim u vezi su ujedno netočne žalbene tvrdnje kako takav smjer kretanja ne odgovara kretanju prema Talijanskoj Republici, kao krajnjem odredištu kineskih državljanki. Naime, već prema letimičnom pogledu na kartu je moguće vidjeti kako je kretanjem u smjeru Varaždina, kao u optuženikovom slučaju, optuženik mogao stići u Republiku Sloveniju i zatim u Talijansku Republiku. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako optuženikova verzija događaja, odnosno njegovo navodno kretanje iz Savezne Republike Njemačke prema Ukrajini, prolaskom područjem Republike Hrvatske, predstavlja značajno produženje rute putovanja i nelogično skretanje s puta, pa je i u tom dijelu pravilno nevjerodostojnom ocijenjena optuženikova obrana. No, i da je uvjerljiva optuženikova varijanta događaja, to ne bi bilo od značaja na utvrđivanje njegove kaznene odgovornosti, s obzirom na to da optuženik nije niti optužen niti je osuđen da bi migrantima omogućio izaći iz Republike Hrvatske prevozio, nego da im je omogućio nedozvoljeno kretanje područjem Republike Hrvatske.

7.3. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima optuženika, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

8. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o sporednoj novčanoj kazni.

8.1. Žalitelj ne iznosi argumentaciju za ovu žalbenu osnovu. Međutim, kako sukladno članku 478. ZKP/08., žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, odnosno sporednoj novčanoj kazni, kao jednu vrstu kazne, to je ovaj drugostupanjski sud razmatrao i kaznu na koju je optuženik osuđen.

8.2. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

8.3. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovo korektno držanje pred sudom te narušeno zdravstveno stanje zbog dijabetesa, kao što je pravilno otegotnim vrednovao značaj i težinu kaznenog djela, sadržanu u činjenici da je optuženik kao stranac u Republiku Hrvatsku došao u cilju počinjenja kaznenog djela, što treba sagledati i uz okolnost porasta broja počinjenja ovakvih kaznenih djela te njihovu društvenu opasnost, kao i da se činjenjem ovakvih kaznenih djela ugrožava sigurnost države, njenih građana i njihove imovine.

8.4. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku izrekao sporednu novčanu kaznu, s obzirom na to da se radi o kaznenom djelu iz članka 326. stavka 1. KZ/11., počinjenom iz koristoljublja. Imajući u vidu sve okolnosti o kojima ovisi primjerenost kažnjavanja, sud prvog stupnja je pravilno vodio računa o svim relevantnim odredbama iz članka 42. KZ/11. Pravilno je izrečena sporedna novčana kazna u iznosu 100 dnevnih iznosa, uz pravilno utvrđenu visinu jednog dnevnog odnosa, odmjerenu na temelju slobodne procjene, u iznosu 40,00 eura, pri čemu su adekvatno respektirani optuženikovi prihodi i imovina.

8.5. Prema stavu i ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), opravdano je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, koja kazna predstavlja minimum kazne propisane za to kazneno djelo. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom i izrečenom sporednom novčanom kaznom, koje su primjerene počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog odluke o troškovima, koju žalbenu osnovu samo nominalno ističe, ne argumentirajući u čemu bi se ista sastojala, a po ovoj žalbenoj osnovi, sukladno članku 476. stavku 2. ZKP/08., drugostupanjski sud ne ispituje presudu po službenoj dužnosti.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec