Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-59/2019-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Sandri Vučković uz sudjelovanje Ivone Štifanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BM, optuženog optužnicom ODO Rijeka, poslovni broj: K-DO-1125/2018-XXIV, od 30. listopada 2018., sada poslovni broj: KO-DO-2461/2020, preciziranom 3.veljače 2026., radi četiri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisana i kažnjiva po čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, dalje: KZ/11), nakon zaključene javne rasprave održane 7. svibnja 2026., u nazočnosti savjetnika ODO Rijeka ZM, okrivljenika te branitelja okrivljenika Arsena Stipinovića, odvjetnika iz Rijeke, javno je objavio 12. svibnja 2026., a 7. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik BM, sin PM i ČM rođ. B, rođen **.**.1967. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, zaposlen u vlastitom autoprijevozničkom obrtu, s primanjima od oko 850,00 eura mjesečno, sa završenom srednjom prometnom školom, OIB: [osobni identifikacijski broj], razveden, otac jednog djeteta, odlikovan Medaljom za Oluju i Spomenicom Domovinskog Rata, vlasnik kuće na adresi prebivališta i teretnog vozila, neosuđivan, na slobodi

k r i v  j e

što je

dana 21. srpnja 2018., u [adresa], za vrijeme dok su SM, IM i njihova djeca MM te CM MM pripremali proslavu rođendana u dvorištu svoje obiteljske kuće, svjestan njihovog nacionalnog i etničkog podrijetla, popeo se na kamion koji je parkirao u neposrednoj blizini te uz podizanje ruku na iste galamio da će pobiti Z te im psovao bosansku mater, a dana 29. srpnja 2018. oko 19,00 sati, za vrijeme dok su se SM, IM i MM nalazili u svom dvorištu na iste preko ogradnog zida galamio riječima: "Ej luđaci, budale, glupani, tupani, gdje je ona budala, gdje je luđak, izvedite budalu da ga ubijem", pritom misleći na CM za kojeg mu je bilo poznato da boluje od autizma i da se nalazi u svojoj kući, kao i riječima: "Pička vam materina bosanska, pobit ću vas sve", "Luđaci dođite ovamo, treba vas svih pobiti i istrijebiti", "Jebem vam mater bosansku, treba vas protjerati iz države, vratite se od kud ste došli, svi ste vi bolesni u toj kući", nakon čega je stao čupati cvijeće iz njihovog dvorišta i bacati na njih kamenje te čitavo vrijeme ponavljao navedene riječi, koje cjelokupno ponašanje je kod SM, IM, MM i CM izazvalo nelagodu i strah za život sebe i svoje obitelji,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu blisku osobu usmrtiti, a djelo je počinjeno iz mržnje,

čime je počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom opisano po čl. 139. stavak 2. i 4. KZ/11, kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 okrivljenik se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2022, 36/24, 72/25, 13/26– dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je dužan platiti trošak kaznenog postupka na način da je na ime paušala dužna platiti iznos od 200,00 eura (dvjesto eura).

Obrazloženje

1. Okrivljeniku se stavljaju na teret četiri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 počinjena u stjecaju.

2. Okrivljenik se očitovao kako se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka provedeni su ovi dokazi: Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka IM, LM i RM sa zapisnika od 30. rujna 2022., svjedoka SM i HM sa zapisnika od 2. veljače 2023. te svjedoka TM sa zapisnika od 21. veljače 2023.

3.1. Pročitana je naredba o određivanju mjere opreza (list 61 spisa).

3.2. Pročitan je zapisnik CZSS od 26. travnja 2021.

3.3. Pročitana je presuda Općinskog suda u Delnicama posl. Br. Pp J-1165/2019 od 4. veljače 2019. godine.

3.4.Kao posljednji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitano je uvjerenje iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 140 spisa).

4. Okrivljenik BM u svojoj obrani porekao je počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Naveo je da su odnosi između njega i obitelji TM bili loši zbog prigovora koje su mu upućivali vezano uz parkiranje i paljenje kamiona, ali je osporio da bi im ikada prijetio ili ih vrijeđao na nacionalnoj osnovi. Istaknuo je da su oštećenici njega često prijavljivali te da smatra kako se radi o lošim susjedskim odnosima i izmišljotinama usmjerenima protiv njega.

5. Svjedok IM iskazao je kako su odnosi između njegove obitelji i okrivljenika bili dobri sve do trenutka kada su okrivljenika zamolili da svoj kamion, koji je parkirao neposredno uz njihovu kuću, udalji zbog buke koja je smetala njihovom sinu CM, osobi s autizmom. Naveo je da je dana 29. srpnja 2018. zajedno sa suprugom čekao dolazak kćeri LM i njezinog tadašnjeg dečka RM, kada je okrivljenik počeo vrijeđati njihovu obitelj nazivajući ih „luđacima“, „budalama“ i „glupim P“, govoreći da ih treba „istrijebiti“ i „protjerati iz države“. Nakon dolaska njihove kćeri i RM, okrivljenik je nastavio s vrijeđanjem, trgao cvijeće i bacao kamenje prema njima i njihovom psu. Svjedok je naveo da je okrivljenik govorio i: „gdje su ona dva luđaka da ih pobijem“, pri čemu je smatrao da se to odnosilo na njega i njegovog sina CM. Također je iskazao da je sličnog ponašanja bilo i prilikom proslave sinovog rođendana 20. srpnja 2018., kada je okrivljenik ponovno vrijeđao obitelj na nacionalnoj osnovi i govorio da će „pobiti Z“.

6. Svjedokinja LM rođ. IM navela je da je predmetne zgode sa suprugom došla kod roditelja, kada je okrivljenik odmah po njihovom dolasku počeo vrijeđati njihovu obitelj nazivajući ih „ P“, govoreći da ih treba istrijebiti te da se vrate odakle su došli. Navela je da je nju nazivao „kurvom“, da je vrijeđao njezinog brata CM nazivajući ga „ludim“ i „bolesnim“ te govorio da će ih sve ubiti. Iskazala je da je okrivljenik čupao cvijeće i bacao kamenje prema njima i psu zbog čega su se osjećali poniženo i u strahu. Nadalje je navela da je njezin brat CM, koji se nalazio u kući, mogao čuti viku i prijetnje okrivljenika. Potvrdila je i da je tijekom proslave bratovog rođendana okrivljenik također prijetio smrću i vrijeđao ih na nacionalnoj osnovi.

7. Svjedok RM iskazao je da je po dolasku kod obitelji IM okrivljenik došao u dvorište, sjeo tako da ih može promatrati te počeo vrijeđati članove obitelji IM, prvenstveno CM, nazivajući ih „ P“ i vrijeđajući ih na nacionalnoj osnovi. Naveo je da je okrivljenik govorio da će ih „sve pobiti“ i „istrijebiti“, te da je nakon toga čupao cvijeće i bacao kamenje prema njima i njihovom psu. Potvrdio je da su pozvali policiju te da je okrivljenik i nakon dolaska policije nastavio s vrijeđanjem. U odnosu na događaj prilikom rođendanske proslave CM iskazao je da je okrivljenik tada također prijetio smrću i vrijeđao članove obitelji.

8. Svjedokinja SM iskazala je da su 29. srpnja 2018. njezina kćer i zet došli s mora te da su zajedno sjedili u dvorištu kada je okrivljenik počeo vikati i psovati „bosansku mater“, nazivajući ih „budalama“ i „luđacima“, uz riječi da će ih „sve pobiti“. Navela je da je okrivljenik potom počeo trgati cvijeće i bacati kamenje prema njima, zbog čega je uzela psa i pobjegla. Potvrdila je da je okrivljenik govorio: „Gdje je ona budala da ju ubijem“, pri čemu je smatrala da je mislio na njezinog sina CM koji boluje od autizma. Nadalje je navela da je okrivljenik i tijekom proslave Marijanovog rođendana vrijeđao njihovu obitelj i prijetio im smrću.

9. Svjedok HM, policijski službenik koji je postupao po dojavi, iskazao je da se zbog proteka vremena ne sjeća svih detalja događaja, ali da se sjeća kako je zajedno s kolegom došao na adresu okrivljenika te da su utvrdili postojanje prekršaja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, zbog čega je protiv okrivljenika podnesen optužni prijedlog. Naveo je da po dolasku na mjesto događaja nije bilo vike ni prijetnji, da okrivljenika nisu vidjeli, jer se nalazio u kući te da se ne sjeća jesu li oštećenici bili uznemireni.

10. Svjedok TM, brat IM, iskazao je da nije bio prisutan predmetnim događajima te da mu je okrivljenik naknadno rekao kako je lažno optužen. Naveo je da je i sam ranije bio lažno prijavljivan od strane svog brata IM te da između njih već duže vrijeme postoje loši odnosi i imovinski sporovi. Također je naveo da je okrivljenik bio u dobrim odnosima s njihovim roditeljima i sestrama te da nikada nije imao problema s njim.

11. PU PG Rijeka, PP Delnice dana 1. kolovoza 2018. godine izdala je naredbu o određivanju mjere opreza okrivljeniku BM i to mjeru opreza zabranu približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s IM i SM (list 61 spisa).

12. Pročitan je zapisnik CZSS od 26. travnja 2021.i to u uvodnom dijelu temeljem kojeg je utvrđeno da je dana 26.travnja 2021.godine održano ročište o uzimanju izjave stranke u Centru za socijalnu skrb Rijeka, Podružnica Delnice, u predmetu SM, IM i CM radi preispitivanja prava na status rodtitelja njegovatelja.

13. Pročitana je presuda Općinskog suda u Delnicama posl. br. Pp J-1165/2019 od 4. veljače 2019. godine kojom je odbijena optužba protiv okrivljenika BM da bi dana 29.srpnja 2018.godine u 19,45 sati u [adresa], u dvorištu, s ciljem prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju nacionalnog podrijetla, galameći vrijeđao IM i SM riječima: „jebem vam mater bosansku, glupi bosanci, pička vam materina bosanska“, čime je povrijedio njihovo dostojanstvo, pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 25.st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Donesena je odbijajuća presuda iz razloga što je protiv okrivljenika započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela koje je bilo obuhvaćeno prekršajnim postupkom, budući čl. 10. Prekršajnog zakona određuje da ako je protiv počinitelja prekršaja započeo kazneni postupak zbog kaznenog djela kojim je obuhvaćen i prekršaj, ne može se za taj prekršaj pokrenuti prekršajni postupak, a ako je pokrenut ne može se dalje voditi.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud nalazi dokazanim da je okrivljenik BM počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci odluke.

15. Sud je svoju odluku temeljio prvenstveno na iskazima svjedoka SM, IM, LM i RM, koje iskaze ocjenjuje uvjerljivim, logičnim i međusobno suglasnim u bitnim okolnostima događaja. Navedeni svjedoci suglasno i dosljedno opisuju da je okrivljenik u više navrata tijekom srpnja 2018. godine vrijeđao članove obitelji IM na nacionalnoj osnovi, nazivajući ih „ P“, psujući im „bosansku mater“ te izgovarajući riječi da ih treba „istrijebiti“, „protjerati iz države“ i „pobiti“. Svi navedeni svjedoci iskazivali su i o tome da je okrivljenik predmetne zgode od 29. srpnja 2018. godine bacao kamenje prema njima i njihovom psu te pritom tražio da mu izvedu CM govoreći da će ga ubiti.

16. Sud posebno cijeni činjenicu da su iskazi navedenih svjedoka međusobno podudarni u odlučnim činjenicama, iako su isti saslušavani u različitim vremenskim razdobljima, pri čemu su svi dosljedno opisivali sadržaj prijetnji, način ponašanja okrivljenika i atmosferu straha koju je takvo ponašanje izazvalo kod njih. Određena manja odstupanja u pojedinostima sud ocjenjuje posljedicom proteka vremena i različite percepcije događaja, a ne okolnošću koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza.

17. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i u dijelu u kojem navode da je okrivljeniku bilo poznato zdravstveno stanje CM, odnosno činjenica da isti boluje od autizma, budući da iz iskaza proizlazi da su okrivljenik i obitelj CM godinama bili susjedi te da je okrivljenik i ranije dolazio u kontakt s članovima njihove obitelji. Upravo zbog toga sud zaključuje da je okrivljenik bio svjestan značenja riječi koje je izgovarao i posljedica koje takvo ponašanje može izazvati kod oštećenika.

18. Iskaz policijskog službenika HM sud nije ocijenio odlučnim za utvrđenje činjeničnog stanja, budući da isti nije neposredno nazočio samom događaju, već je na mjesto događaja došao nakon poziva policiji. Okolnost da policijski službenik nije osobno čuo prijetnje ili vidio bacanje kamenja ne dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenika i ostalih svjedoka, budući da isti nije nazočio samom početku događaja već je na mjesto događaja pristupio naknadno, nakon poziva policiji.

19. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika u kojoj isti poriče počinjenje kaznenih djela te navodi da se radi isključivo o lošim susjedskim odnosima. Takvu obranu sud ocjenjuje usmjerenom isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, budući da je ista ostala usamljena i nije potvrđena drugim provedenim dokazima. Suprotno tome, iskazi svjedoka optužbe međusobno su povezani i poduprti okolnostima događaja, uključujući i činjenicu da je zbog ponašanja okrivljenika intervenirala policija te mu je određena mjera opreza.

20. Sud iskaz svjedoka TM nije mogao prihvatiti kao vjerodostojan i relevantan dokaz glede samog događaja, budući da isti nije bio neposredni očevidac predmetnih događaja, već je o njima saznao posredno od okrivljenika. Osim toga, iz njegovog iskaza proizlazi da je sa svojim bratom IM u dugotrajnim lošim odnosima i imovinskom sporu, zbog čega sud smatra da isti ima osobni interes da postupak završi u korist okrivljenika.

21. Na temelju tako provedenih i ocijenjenih dokaza sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik kritične zgode oštećenicima ozbiljno prijetio usmrćenjem, pri čemu su prijetnje bile objektivno podobne izazvati osjećaj straha i ugroženosti, što je kod oštećenika nesporno i nastupilo. Sud pritom posebno cijeni da prijetnje nisu ostale na razini verbalnog sukoba među susjedima, već su bile popraćene agresivnim ponašanjem okrivljenika, vrijeđanjem na nacionalnoj osnovi i bacanjem kamenja prema oštećenicima. Izgovorene riječi, promatrane u kontekstu dugotrajno narušenih odnosa među strankama, agresivnog ponašanja okrivljenika, bacanja kamenja te činjenice da su upućene u neposrednoj fizičkoj blizini oštećenika, objektivno su podobne izazvati osjećaj ozbiljne ugroženosti za život i tijelo.

22. U odnosu na kvalifikatorni element mržnje sud nalazi dokazanim da je okrivljenik kazneno djelo počinio upravo zbog nacionalnog i etničkog podrijetla oštećenika, budući da je tijekom događaja učestalo koristio izraze poput „ Č“, „jebem vam bosansku mater“, „treba vas istrijebiti“ i „vratite se od kud ste došli“, iz čega nedvojbeno proizlazi netrpeljivost prema njihovom podrijetlu. Pri tome nije odlučno što su se oštećenici izjašnjavali kao S, budući da je za postojanje motiva mržnje odlučna percepcija počinitelja i motiv kojim je bio vođen prilikom počinjenja djela.

23. Optuženo postupanje okrivljenika ODO Rijeka pravno je kvalificiralo kao četiri kaznena djela prijetnje počinjena u stjecaju, pri čemu su kao oštećenici označeni SM, IM, MM i CM. Međutim, sud nalazi da broj oštećenika sam po sebi ne znači postojanje više kaznenih djela, već je za ocjenu radi li se o jednom ili više kaznenih djela odlučno postojanje jedinstva radnje i odluke volje počinitelja.

24. Iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik kritične zgode postupao u okviru jedinstvenog događaja i jedinstvene odluke volje, pri čemu su prijetnje bile upućivane istovremeno svim članovima obitelji CM koji su se nalazili u dvorištu obiteljske kuće. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je okrivljenik galamio riječi poput: „Pobit ću vas sve“, „Treba vas svih pobiti i istrijebiti“, „Jebem vam mater bosansku“ i „Treba vas protjerati iz države“, dakle prijetnje su bile izrečene kolektivno i odnosile su se na cijelu obitelj kao cjelinu.

25. Sud pritom cijeni da je cjelokupno ponašanje okrivljenika predstavljalo jedinstvenu kontinuiranu radnju poduzetu tijekom jednog događaja dana 29. srpnja 2018., kao i tijekom ranijeg događaja vezanog uz proslavu rođendana CM, pri čemu između pojedinih izgovorenih riječi i radnji nije moguće jasno razgraničiti zasebne i individualizirane prijetnje upućene svakom od oštećenika pojedinačno.

26. Iako je okrivljenik pojedine uvredljive izraze usmjeravao prema konkretnim članovima obitelji, osobito prema CM kojeg je nazivao „budalom“ i „luđakom“, sud nalazi da takvo postupanje ne predstavlja zasebnu kriminalnu količinu niti posebnu samostalnu odluku volje usmjerenu na počinjenje novog kaznenog djela, već dio jedinstvenog sukoba i jedinstvenog protupravnog postupanja prema članovima iste obitelji.

27. Stoga sud smatra da su sve prijetnje i uvrede sadržane u optužnici obuhvaćene jednim jedinstvenim protupravnim događajem i jednom cjelinom postupanja okrivljenika, uslijed čega nema mjesta pravnoj konstrukciji stjecaja četiriju kaznenih djela prijetnje.

28. Slijedom navedenog sud nalazi dokazanim da je okrivljenik ostvario zakonska obilježja jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11.

28.1. Sud pritom napominje da bi se, obzirom na broj osoba prema kojima su prijetnje bile usmjerene, opisano postupanje okrivljenika moglo pravno podvesti i pod kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, kojim je propisano kažnjavanje za slučaj kada je prijetnja upućena većem broju osoba. Međutim, kako je optužnicom okrivljeniku stavljeno na teret počinjenje četiri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, a ne kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 za koje je propisana stroža kazna, sud nije mogao prekvalificirati predmetno postupanje na teže kazneno djelo, budući bi time okrivljenik bio doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na optužbu.

28.2. Slijedom navedenog, a imajući u vidu činjenični opis optužnice i granice optuženja, sud je postupanje okrivljenika pravno ocijenio kao jedno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 počinjeno prema više osoba.

29. Tijekom rasprave obrana je predlagala da se provede i slijedeći dokaz: da se od PP Delnice pribave sve prijave koje su IM i SM podnijeli protiv TM. Ovaj dokazni prijedlog odbijen je na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 4. ZKP/08, kao prijedlog usmjeren odugovlačenju postupka, budući su sve odlučne činjenice u postupku utvrđene već provedenim dokazima te pribavljanje ovog podatka ne bi rezultiralo drugačijom odlukom u postupku.

30. Prilikom odmjeravanja kaznene sankcije sud otegotnim cijeni upornost i intenzitet protupravnog postupanja okrivljenika, činjenicu da su prijetnje bile upućene većem broju osoba, pri čemu je sud imao u vidu i osobitu osjetljivost situacije zbog prisutnosti člana obitelji koji boluje od autizma, što je okrivljeniku bilo poznato kao i okolnost da su oštećenici zbog ponašanja okrivljenika osjećali strah i nesigurnost u vlastitom domu.

31. Olakotnim je sud cijenio protek vremena od počinjenja djela, činjenicu da nakon predmetnog događaja okrivljenik nije evidentiran kao počinitelj novih kaznenih djela, da se isti prema podacima iz kaznene evidencije smatra neosuđivanom osobom, njegove osobne i obiteljske prilike, kao i okolnost da je predmetni događaj nastao u okviru dugotrajno narušenih susjedskih odnosa između stranaka.

32. Polazeći od stupnja krivnje okrivljenika, težine počinjenog kaznenog djela, okolnosti pod kojima je isto počinjeno te svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, sud nalazi da će se i bez izvršenja kazne zatvora ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela.

32.1. Sud smatra da u konkretnom slučaju nije nužno izvršenje bezuvjetne kazne zatvora kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja. Naime, iako se radi o ozbiljnom kaznenom djelu počinjenom na štetu većeg broja osoba, sud je imao u vidu da je od počinjenja djela proteklo dulje vremensko razdoblje tijekom kojeg okrivljenik nije evidentiran kao počinitelj novih kaznenih djela, kao i činjenicu da je predmetni događaj proizašao iz dugotrajno narušenih susjedskih odnosa između stranaka. Sud je također cijenio osobne i obiteljske prilike okrivljenika te okolnost da isti do sada nije osuđivan.

32.2. Po ocjeni suda upravo kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci predstavlja primjerenu mjeru težine i pogibeljnosti počinjenog djela te stupnja krivnje okrivljenika, dok je rok provjeravanja od dvije godine dostatan kako bi se na okrivljenika preventivno utjecalo da ubuduće ne čini nova kaznena djela. Sud smatra da će već sama prijetnja naknadnim izvršenjem izrečene kazne zatvora dovoljno djelovati na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom i suzdrži se od budućih protupravnih postupanja.

33. Stoga je sud okrivljenika za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega je temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

34. Pri tome sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela kao blaži zakon za okrivljenika u smislu čl. 3. KZ/11, budući je naknadnim izmjenama Kaznenog zakona (NN 126/19) za predmetno kazneno djelo propisana stroža kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, dok je prema zakonu važećem u vrijeme počinjenja djela bila propisana kazna zatvora do tri godine.

35. Budući je okrivljenik proglašen krivim to je isti dužan podmiriti troškove kaznenog postupka. Visina paušala odmjerena je cijeneći trajanje i složenost postupka. Budući okrivljenik ostvaruje redovna primanja to je mišljenje suda da će isti moći podmiriti odmjereni trošak bez da time dovede u pitanje svoje uzdržavanje.

U Rijeci, 12. svibnja 2026.

Sudac:

Sandra Vučković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se predaje ovome sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka odluke, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje viši sud.

DNA:

1. ODO Rijeka

2. Okrivljenik

3. Branitelj okrivljenika