REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-1197/2025-26

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja SUPER ODREDIŠTE d.o.o. Zagreb, Tomićeva 5, OIB: 01759957023, kojeg zastupa zakonski zastupnik ĐR, direktor, a istoga opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi poništavanja zaključka o dodjeli na korištenje površine javne namjene, 27. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se zaključak Gradonačelnika Grada Zagreba KLASA: 363- 02/23-14/1028, URBROJ: 251-01-12-23-2 od 7. travnja 2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak spora u iznosu od 4.062,50 eura (slovima: četiri tisuće šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

III. Opunomoćeniku tužitelja Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se pravo na naknadu troška delegacije predmeta u iznosu od 411,00 eura (slovima: četiri stotine i jedanaest eura) te se nalaže Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna na račun opunomoćenika tužitelja isplati navedeni iznos, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku delegacije, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška delegacije odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-1860/2023 ustupljen je na rješavanje Upravnom sudu u Osijeku.

1.1. Osporavanim zaključkom tuženika KLASA: 363-02/23-14/1028, URBROJ: 251-01-12-23-2 od 7. travnja 2023. je obaviješten tužitelj, kao podnositelj zahtjeva da mu se ne dodjeljuje neposredno na korištenje površina javne namjene za postavljanje otvorene terase za potrebe ugostiteljskog objekta "ROOTS" Tomićeva 5, Zagreb, veličine 3,47 x 9,00m, površine 31,23m[2] , u vremenu od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. Uz dano obrazloženje, navedeno je da će Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet – nadležni Područni ured, izdati odgovarajuće rješenje.

2. Tužitelj tužbom osporava predmetni zaključak navodeći u bitnome da je 28. listopada 2022. podnio tuženiku zahtjev za postavljanje otvorene terase na javnoj površini – nogostupu ispred ugostiteljskog objekta BUFFET ROTS u Zagrebu, Tomićeva 5, na k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] i to otvorenu terasu dimenzija 3,47x9,00, površine ukupno 31,23 m[2] u periodu od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. te je dostavio svu potrebnu dokumentaciju. Osporava doneseni zaključak za kojeg, s obzirom na sadržaj tvrdi da je trebao biti donesen u formi rješenja iako sadrži sve njegove propisane dijelove, osim upute o pravnom lijeku te da se stoga radi o upravnom aktu, koji ujedno nije potpisan od ovlaštene osobe u ime Gradonačelnika te iznosi navode u vezi nezakonitosti, te protuustavnosti istoga kao i narušene pravne sigurnosti. Navodi i da je tužitelj godinama na temelju zakonitih upravnih akata tuženika ostvarivao pravo na postavljanje predmetne otvorene terase za vlastiti ugostiteljski objekt na lokaciji Tomićeva 5 u Zagrebu i to čak za veću površinu u odnosu na ovu za koju je zaključkom odlučeno. Predlaže Sudu poništiti osporavani zaključak, odobriti mu postavljanje terase uz naknadu troška upravnog spora u iznosu od 497,50 eura uz pripadajući iznos PDV-a, odnosno ukupno 621,86 eura.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu opširno obrazlaže provedeni postupak, ali u bitnome navodi da osporavani zaključak nije upravni akt, već akt poslovanja nadležnog (izvršnog) tijela iz zakonom propisanog djelokruga, na temelju kojeg Nadležno gradsko upravno tijelo (Gradski ured za Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet) izdaje upravni akt (rješenje), kako je i navedeno u točki 3. Zaključka. Navodi i da akti poslovanja su neupravni akti koji ne proistječu iz provedenog upravnog postupka, niti se njima rješava o upravnoj stvari, već proistječu iz vlasničkopravnih ovlasti na stvari.

3.1. Nadalje, tuženik navodi da je Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet na temelju zaključka donio upravni akt, rješenje KLASA: UP/I-363-02/22-001/3523, URBROJ: 25110-31- 1/020-23-12-ZL od 29. svibnja 2023. protiv kojeg je tužitelj mogao izjaviti redovni prani lijek, žalbu Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a koju je i izjavio 29. svibnja 2023. Stoga zaključuje kako je tužitelju osigurana pravna zaštita i predlaže Sudu odbaciti tužbu. U prilogu je dostavio navedeno rješenje od 29. svibnja 2023. Predlaže Sudu odbaciti tužbu ili podredno, odbiti tužbeni zahtjev.

4. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj je u bitnome ponovio tužbene navode ističući kako osporavani zaključak nije akt poslovanja jer se istim odlučilo o pravu tužitelja.

5. Rješenjem ovog Suda poslovni broj: Us I-1507/2023-13 od 22. listopada 2024. ovaj Sud je odbacio tužbu, ali je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-18/2025-2 od 11. studenoga 2025. to rješenje poništeno i vraćen je predmet na ponovni postupak s obrazloženjem da u konkretnom slučaju, u skladu s relevantnim odredbama ovdje mjerodavne Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 8/23.), odluku o dodjeli javne površine na korištenje u svrhu postavljanja otvorene terase ovlašten je donijeti gradonačelnik, slijedom čega se ovdje radi o aktu iz članka 77.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17. , 98/19. i 144/20.), prema kojem se protiv pojedinačnih akata predstavničkog tijela i općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana kojima se rješava o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, ne može izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor. S obzirom na navedeno, ostvarene su pretpostavke za vođenje spora i meritorno odlučivanje o podnesenoj tužbi, jer se o zahtjevu tužitelja za dodjelu predmetne javne površine odlučuje odlukom gradonačelnika, ovdje zaključkom, protiv kojeg je pravna zaštita osigurana pokretanjem upravnog spora, jer žalba nije dopuštena.

6. Podneskom od 24. ožujka 2026. se tuženik očitovao navodeći kako se Visoki upravni sud nije osvrnuo na navode tuženika iz odgovora na tužbu da je zaštita stranke osigurana u upravnom postupku, a potencijalno i u upravnom sporu protiv rješenja nadležnog gradskog upravnog tijela – Gradskog ureda za obnovu, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-02/22- 001/3523, URBROJ. 251-10-31-1/020-23-12-ZL od 29. svibnja 2023. donesenog u izvršenju pobijanog zaključka gradonačelnika (točka 3. pobijanog zaključka). Stoga smatra da je tužitelju osigurana puna upravno-sudska zaštita njegovo prava i pravnog interesa te da je nesvrsishodno i nedopušteno pobijan je neupravnog akta kao akta poslovanja koji prethodi donošenju upravnog akta. Time tvrdi da može doći do potencijalnog izazivanja dvostrukog upravnog spora o istoj činjeničnoj i pravnoj stvari pa da je takvim postupanjem povrijeđeno načelo pravičnog suđenja, zabrane dvostruke litispedencije te ekonomičnosti i efikasnosti. U vezi prigovora o potpisivanju zaključka od strane neovlaštene osobe, navodi da je ta tvrdnja netočna budući da je predsjedniku Povjerenstva za davanje u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene ZR izdana punomoć od strane gradonačelnika 1. srpnja 2021. za potpisivanje samo i isključivo pojedinačnih zaključaka, a koji predstavljaju svojevrsni izvod iz skupnog zaključka koji potpisuje gradonačelnik i koje se u skladu s Poslovnikom gradonačelnika javno objavljuju na mrežnoj stranici Grada Zagreba.

7. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, Sud je 30. ožujka 2026. održao javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti tuženika prema odredbi članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS).

7.1. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod svih dotadašnih navoda ističući prije svega da je rješenje na koje se tuženik poziva od 29. svibnja 2023. ne postojeće jer je isto poništeno izvršnim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 20. ožujka 2024. koje je predao u spis. Ukazao je na članak 41. stavak 1. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba broj 14 od 15. srpnja 2019. iz koje je razvidno da nije bilo potrebno ikakva pribava suglasnosti i mišljenje s obzirom da je ranije rješenje iz 2021. tužitelju izdano upravo na rok od godinu dana. Smatra da članak 41. stavak 2. navedene odluke treba tumačiti ujedno u svezi s člankom 26. Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene odnosno stavkom 3. istoga i to općim aktom objavljenim u službenom glasniku Grada Zagreba broj: 28/202,0 a ne broj 8/2023 koji se primjenjuje u zaključku jer je po članku 52. kasnije općeg akta isti propisao da će se svi postupci započeti do stupanja na snagu tog akta nastaviti i dovršiti prema ranije odnosno onome broj 28/2020 , a koji je bio a snazi za predmetno razdoblje. Zaključno tužitelj ukazuje i na presudu ranijeg Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-266/2000-8 od 23. prosinca 2004. u kojem je jasno naznačeno da isključivo tijelo koje rješava može potpisati upravni akt pa je samim time isključena mogućnost postupanja po punomoći, a dopušteno isključivo postupanje u skladu s propisima koji uređuju ustrojstvo tijela. Predložio je Sudu da postupi kao sud pune jurisdikcije te primjenom članka 26. Odluke o davanju u zakup u svezi s člankom 41. stavak 2. Odluke o komunalnom redu te uzimajući u obzir uz tužbu dostavljeno pravomoćno i izvršno rješenje od 16. ožujka 2021. neposredno riješ i predmetnu upravnu stvar na način da tužitelju kao podnositelju zahtjeva dodjel i na neposredno korištenje površine javne namjene za postavljanje otvorene terase za potrebe ugostiteljskog objekta „ROOTS“, Tomićeva 5, Zagreb, površine javne namjene veličine 3,47 x 9,0 m, površine 31,23 m[2] , u vremenu od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. Dakle, predlaže da Sud usvoji zahtjev koji je tužitelj ranio podnio, a sve uz poništenje predmetnog zaključka tuženika kako je to prethodno traženo i u petitu predmetne tužbe. Opreza radi tužitelj ukazuje da njegovi interes proizlazi iz više razloga i to imajući u vidu članak 41. stavak 2. Odluke o komunalnom redu i za naredne periode te za eventualnu naknadu štete i konačno i za naknadu troškova predmetnog postupka i zaštitu objektivnog pravnog poretka koji ne može prihvatiti postojanje niti ozakonjivanje, a u predmetu Gashi protiv Hrvatske po kojemu rizik za propuste javnopravnog tijela konkretno tuženika ne može snositi tužitelj kao privatna osoba.

7.2. Opunomoćenik tužitelja je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev te je zatražio naknadu troška i to za sastav tužbe iznos od 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura plus PDV, za sastav podneska od 25. rujna 2023. iznos od 500 bodova plus PDV, za sastav žalbe na rješenje iznos od 625 bodova plus PDV te za pristup na ročište iznos od 500 bodova plus PDV, odnosno ukupno 2.125 bodova plus PDV, sveukupno 5.312,50 eura. Povrh toga zasebno potražuje u skladu s važećim propisima i neovisno o odredbama ZUS-a trošak delegacije odnosno trošak izbivanja iz ureda u trajanju od najmanje 6 sati u iznosu od 25 bodova za svaki sat, uvećano za PDV odnosno 375 eura te trošak za gorivo na relaciji Odvjetničkog ureda, Kordunska 1 do sjedišta Suda te povratno, a uzimajući u obzir ukupnu udaljenost od 569 km te cijenu po km od 3,00 eura ukupno 1.707,00 eura, a sve uvećano za trošak cestarine u iznosu od 17,70 eura u svakom smjeru odnosno ukupno 35,40 eura. Pri tome tužitelj ukazuje da je predmetna rasprava zakazana u 8,40 sati te da nažalost nije postojala druga mogućnost za pristup sudu odnosno za pristup javnim prijevozom koji bi bilo ekonomičnije, a naročito jer je jučer bila nedjelja radni dan te je eventualno preostalo doći još ranije i spavati u Osijeku, što bi pak prouzročilo još i veći trošak.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmetni osporavani zaključak je donesen na temelju članka 52. Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 8/23., dalje: Odluka), kojom je propisano da postupci započeti do stupanja na snagu ove odluke nastavit će se i dovršiti prema odredbama Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje površina javne namjene (Službeni glasnik Grada Zagreba 28/20., 21/21., 16/22. i 22/22.). Osim navođenja citiranog članka Odluke koji samo upućuje na primjenjivu Odluku, ista se ne navodi niti bilo koja druga odredba ili propis primijenjen u konkretnom slučaju.

10. Nadalje, obrazloženje zaključka osim nedostatka pravne osnove po kojem je donesen, ne sadrži niti obrazloženje osim šture konstatacije da „postavljanje terase iz zahtjeva nije prihvatljivo“, uz navođenje da se radi o vrijednoj lokaciji, smetnji ostalim korisnicima te potrebi osiguravanja pristupa i intervenciji vatrogasnih vozila do kraja Tomčićeve ulice, iako je iz podataka spisa (rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-02/21-001/10, URBROJ: 251-13-1/006-21-8-HP od 16. ožujka 2021. takva terase, i to u većoj dimenziji od zatražene, 39,60 m[2] bila tužitelja odobrena za razdoblje 2021. i da su svi zatraženi uvjeti bili ispunjeni.

11. Nadalje, tuženik upire o problematiku dvostrukog odlučivanja o istoj upravnoj stvari s obzirom na mogućnost osporavanja i zaključka za koji tvrdi da je neupravni akt i rješenja o zahtjevu za postavljanje terase, iako je upravo Grad Zagreb vlastitim normiranjem takvog odlučivanja prouzročio vođenje dvostrukog upravnog postupka te potencijalno izazivanje više upravnih sporova o istoj činjeničnoj i pravnoj stvari.

12. Imajući u vidu da je o predmetnom zahtjevu tužitelja za postavljanje terase na predmetnoj lokaciji za 2023. Grad Zagreb, Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet odlučio rješenjem KLASA: UP/I-363-02/22-001/3523, URBROJ: 251-10-31-1/020-23-12-ZL od 29. svibnja 2023. koje je poništeno izvršnim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA: UP/II-363-03/23- 06/76, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 20. ožujka 2024. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, niti osporavani zaključak kojim je na isti način, bez poziva na mjerodavne odredbe i bez prihvatljivog obrazloženja odlučeno o zahtjevu tužitelju ne može biti ocijenjen zakonitim. Pri tome je iz obrazloženja citiranog izvršnog rješenja Ministarstva od 20. ožujka 2024. razvidno da suprotno tvrdnjama iz osporavanog rješenja Grada Zagreba (i pobijanog zaključka), iz uvida u prikaz Operativnih površina za rad vatrogasnih vozila proizlazi da predmetna terasa ne predstavlja prepreku vatrogasnim vozilima i drugim interventnim vozilima u slučaju požara ili neke druge potencijalne opasnosti pa nisu jasni razlozi odbijanja zahtjeva tužitelja za postavljanje terase. Nadalje, prema fotografijama s lica mjesta utvrđeno je da se predmetna terasa nije mijenjala u površini i da ne zauzima velik prostor u Tomićevoj ulici te ne spriječava pristup uspinjači i ne smeta pješacima, a dvojbena je i činjenica štete ostalih korisnika javne površine jer prvostupanjsko tijelo nije navelo u pobijanom rješenju koji su to ostali korisnici javne površine i na koji način to predmetna terasa šteti njihovim interesima . Ministarstvo smatra i da je uputno provesti očevid na licu mjesta kako bi se utvrdile sve relevantne činjenice te pozvati tužitelja radi davanja svog mišljenja.

12.1. Iz svih navedenih razloga je Ministarstvo ocijenilo rješenje Grada Zagreba, Gradskog ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: UP/I-363-02/22-001/3523, URBROJ: 251-10-31- 1/020-23-12-ZL od 29. svibnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za postavljanjem otvorene terase na predmetnoj lokaciji nezakonitim, a kojem rješenju je prethodio ovdje osporavani zaključak, koji iz istih razloga je ovaj Sud također ocijenio nezakonitim.

12.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a. Ali, imajući u vidu prirodu stvari i obvezu prvostupanjskog tijela da u izvršenju rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske KLASA: UP/II-363-03/23-06/76, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 20. ožujka 2024. ponovi postupak uz obvezu izvršenja naloženih radnji, a koji postupak je s obzirom na zakonske rokove već trebao biti ponovljen, ovaj Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za meritorno odlučivanje u ovom sporu.

13. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbama članka 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.

13.1. Člankom 144. stavkom 3. ZUS-a je propisano da se vrijednost spora smatra neprocjenjivom te se stoga u upravnom sporu primjenjuje Tbr. 27. točka 1. podstavak 2. prema kojem za sastavljanje tužbe, odgovora na tužbu, prijedloga za donošenje privremene mjere, prijedloga za nagodbu te obrazloženih podnesaka s činjeničnim ili pravnim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova. Vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

13.2. Tako tužitelju pripada zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife), uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife; pristup na ročište 30. ožujka 2026. (Tbr. 27/2 Tarife), od 1.000,00 eura, uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife) te trošak sastava žalbe od 21. studenog 2024. na rješenje o odbačaju tužbe, u iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 27/3 Tarife), uvećano za iznos PDV-a od 312,50 eura.

13.3. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 4.062,50 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi, te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

13.4. U vezi naknade troška za sastav podneska od 25. rujna 2023. isti nije bio nužan za vođenje ovog upravnog spora budući da je tužitelj navode iz istih mogao iznijeti već u tužbi ili na ročištu pred ovim Sudom, te se stoga izdatak za sastav navedenog podneska ne može smatrati opravdanim izdatkom prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a. Stoga je zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen.

14. U odnosu na zatraženi trošak delegacije, rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023., ovaj predmet je ustupljen Upravnom sudu u Osijeku na rješavanje od Upravnog suda u Zagrebu na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23.). Opunomoćenik tužitelja je pristupio na ročište za raspravu održano 30. ožujka 2026., te je do zaključenja rasprave zatražio naknadu troška delegacije u iznosu od ukupno 2.117,40 eura. Pravo na naknadu troška delegacije opunomoćeniku tužitelja pripada na temelju članka 11. stavaka 2., 4. i 5. Zakona o sudovima. U konkretnom slučaju, opunomoćenik tužitelja zatražio je trošak delegacije radi izbivanja iz pisarnice od 6 sati u skladu s Tbr. 39. Tarife u iznosu od 375,00 eura; trošak goriva na relaciji Kordunska 1, Zagreb kao sjedišta ureda do sjedišta ovog Suda te povratno (569 km x 3,00 eura) u iznosu od 1.707,00 eura, te trošak cestarine od 17,70 eura, odnosno u oba smjera ukupno 35,40 eura.

14.1 Budući je opunomoćenik tužitelja na ročište 30. ožujka 2026. doputovao u Osijek iz Zagreba, Sud smatra navedeni trošak opravdanim, pa se opunomoćeniku tužitelja priznaje zatraženi trošak za 6 sati izbivanja iz pisarnice po Tbr. 39. Tarife, za svaki sat po 25 bodova, što je ukupno 150 bodova, odnosno 300 eura. Na navedeni iznos priznaje se i PDV od 25% po Tbr 46. Tarife (76,00 eura), što sveukupno iznosi 375,00 eura.

14.2. Pravo na naknadu troška delegacije tužitelju pripada na temelju članka 11. stavka 2. i 4. Zakona o sudovima. U konkretnom slučaju, opunomoćenik tužitelja je na ročište 30. ožujka 2026. doputovao u Osijek iz Zagreba, pa Sud smatra navedeni trošak opravdanim, te se opunomoćeniku tužitelja priznaje trošak javnog prijevoza u visini cijene povratne autobusne karte na relaciji Zagreb – Osijek – Zagreb, dostupne na službenoj web stranici Autobusnog kolodvora Zagreb u iznosu od 36,00 eura. Naknada zatraženog troška goriva i cestarine za korištenja automobila nije predviđena već isključivo naknada troška javnog prijevoza prema članku 11. stavku 4. Zakona o sudovima, te je stoga zahtjev za naknadu tako nastalog troška neosnovan i za preostali zatraženi iznos troška prijevoza je tužitelj odbijen.

14.3. Stoga je tužitelju priznat osnovano zatraženi trošak delegacije od 411,00 eura i odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Osijeku 27. travnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku