Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-147/2026-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Višnje Strinić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆK, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ĆK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja K-117/2026-12 od 31. ožujka 2026., u sjednici održanoj 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ĆK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optuženik ĆK proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 329. stavak 1. KZ/11 te je na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, nakon čega mu je na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je 9 (devet) mjeseci neuvjetovani dio kazne, a preostali dio te kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, se neće izvršiti, pod uvjetom da optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (članka 57. stavak 5. KZ/11).

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru odnosno vrijeme lišenja slobode, i to počevši od uhićenja 28. siječnja 2026. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 40. stavak 5. u svezi sa člankom 42. KZ/11 optuženom ĆK je izrečena sporedna novčana kazna od 160 (stošezdeset) dnevnih iznosa u visini od 25,00 (dvadesetpet) eura, što iznosi 4.000,00 (četiri tisuće) eura, a koju sporednu novčanu kaznu je optuženik na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će je na temelju članka 43. stavak 6. u svezi sa stavkom 4. KZ/11 zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora.

1.3. Nadalje, u presudi je navedeno kako će se o oduzetim predmetima odlučiti posebnim rješenjem.

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ĆK dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08-26 u iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok je u preostalom dijelu oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ĆK osobno na navodeći žalbene razloge i predlažući da se kazna ublaži, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se presuda pobija i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Žalbu protiv presude je optuženik podnio i po branitelju Matiji Šabijanu, odvjetniku u Varaždinu, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati i preinači presuda izricanjem blaže kazne, određivanjem kraćeg trajanja neuvjetovanog dijela kazne te da se optuženiku ne izrekne sporedna novčana kazna ili da se pak ista smanji. Budući da se te dvije žalbe međusobno nadopunjuju to su ocijenjene kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Odgovor na žalbu nije podnijelo državno odvjetništvo.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika ĆK je neosnovana.

6. U žalbi je navedeno kako je tijekom istrage bilo povrijeđeno optuženikovo pravo na obranu jer se s braniteljem susreo tek prilikom izricanja presude na sudu, kako je uvidom u spis utvrdio da je tumač iskrivio njegove izjave jer je da je on govorio jedno, a u prijevodu je drugo, da mu pri uhićenju nisu pročitana prava, te da zap isnik ne održava njegov iskaz, što sve da dovodi u pitanje pravo na obranu i načelo pravičnog suđenja. Stoga se zaključuje kako optuženik ĆK presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 12. ZKP/08.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenih navoda optuženika da mu je tijekom istrage bilo povrijeđeno pravo na obranu jer se s braniteljem susreo tek prilikom izricanja presude na sudu za navesti je kako ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nije u pravu optuženik budući je uvidom u spis predmeta, i to baš izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku jedinicu (listovi 17-19 spisa) i izviješće o upoznavanju s pravima iz članka 36. Bečke konvencije o konzularnim odnosima (listovi 22-23 spisa) utvrđeno da se optuženik izričito odrekao prava na branitelja, a koja pismena je optuženik osobno i potpisao. Iako se optuženik odrekao prava na branitelja, istome je postavljen branitelj po službenoj dužnosti u trenutku kada je protiv njega određen istražn i zatvor. Prema tome, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je povrijeđeno pravo na njegovu obranu jer je imao branitelja od trenutka određivanja istražnog zatvora.

7.1. Što se tiče žalbenih navoda optuženika ĆK da je tumač netočno prevodio tako što je iskrivio njegove izjave jer da je on govorio jedno, a da je prevedeno drugo za navesti je kako su isti paušalni i neutemeljeni jer optuženik nije ni naveo što bi to točno bilo krivo prevedeno. Osim toga, tijekom cijelog postupka mu je, kao stranom državljaninu koji ne razumije hrvatski jezik, bilo omogućeno da se služi materinjim jezikom pa je osigurano prevođenje po CK koja je na popisu stalnih sudskih tumača za ruski jezik pri Županijskom sudu u Varaždinu. Stoga u tom dijelu žalba optuženika nije osnovana pa ju je valjalo odbiti.

7.2. Također, nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu pri uhićenju nisu pročitana prava budući je uvidom u spis, i to uvidom u Pouku o pravima uhićenika koju je sačinila Policijska uprava varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin 28. siječnja 2026. pod brojem 511-14-09/06-KU-06/2026 (listovi 20-21 spisa) utvrđeno kako je isti izjavio da je pouku o pravima u cijelosti razumio te je istu osobno i potpisao.

7.3. Razmatrajući žalbeni navod optuženika da je prvostupanjski sud postupio protivno načelu pravičnog suđenja, ovaj drugostupanjski sud nije našao takvu povredu pa je i u tom dijelu žalba optuženika neosnovana.

8. Nadalje, žalitelj je u žalbi istaknuo kako je prvostupanjski sud optuženiku izrekao prestrogu kaznu te da je trebalo cijeniti optuženikovu neosuđivanost, činjenicu da je strani državljanin koji nema trajnih veza s Republikom Hrvatskom pa se radi o izoliranom slučaju, kao i da je trebalo uzeti u obzir i optuženikovo priznanje, iskazano kajanje i žaljenje, činjenicu da je bio korektan na sudu i da mu obitelj živi u ratom zahvaćenoj Ukrajini pa im on mora financijski pomagati, a uz to je trenutno nezaposlen i HIV pozitivan što podrazumijeva troškove liječenja i zdravstvene skrbi.

8.4. U odnosu na žalbu optuženika koja se odnosi na kaznu ovaj sud je stava kako isti nije u pravu kada tvrdi da je izrečena kazna prestroga te da je opravdano optuženiku izreći blažu kaznu i to posebno kraće trajanje neuvjetovanog dijela kazne te ne izreći mu sporednu novčanu kaznu ili pak istu smanjiti.

8.5. Suprotno navodima žalbe branitelja optuženika ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne sukladno članku 47. KZ/11, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, na odgovarajući način ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, te njene osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno utvrdio i na odgovarajući način cijenio olakotne okolnosti i to optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, priznanje počinjenja kaznenog djela, iskazano kajanje, primjereno držanje pred sudom, činjenicu da je otac jednog djeteta, te da je narušenog zdravlja obzirom da je HIV pozitivan. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i otegotnim okolnostima cijenio okolnost što je optuženik kao strani državljanin došao u Republiku Hrvatsku isključivo kako bi počinio kazneno djelo iskorištavajući pritom životne situacije ilegalnih migranata koje je prevozio. Stoga je prvostupanjski sud optuženog ĆK pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci nakon čega mu je na temelju članka 57. KZ/11 ispravno izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je 9 (devet) mjeseci neuvjetovani dio kazne, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) se mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. No, s druge strane, zaključuje se kako nije potrebno izvršenje cijele izrečene kazne zatvora, već se svrha kažnjavanja i to prije svega ona u smislu specijalne prevencije, može ostvariti i izricanjem djelomične uvjetne osude i to na način da će se od jedinstvene kazne zatvora izvršiti 9 (devet) mjeseci, a preostali dio te kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, se neće izvršiti, pod uvjetom da optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Također pravilno je prvostupanjski sud uzimajući u obzir motiv počinjenja kaznenog djela, a to je koristoljublje, optuženom ĆK izrekao sporednu novčanu kazna od 160 (stošezdeset) dnevnih iznosa u visini od 25,00 (dvadesetpet) eura, što iznosi 4.000,00 (četiri tisuće) eura, a koju sporednu novčanu kaznu je optuženik na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 dužan platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od pravomoćnosti presude, a ako je u tom roku ne plati, sud će je na temelju članka 43. stavak 6. u svezi sa stavkom 4. KZ/11 zamijeniti kaznom zatvora, na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora. Ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom na koju je osuđen optuženik ĆK ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda sukladno članku 481. i 482. ZKP/08-26.

U Splitu 12. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić