Posl.br.P-1885/2021

Posl.br.P-1885/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Jagodi Matić, u pravnoj stvari tužiteljice DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Ćutuku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69., OIB:53056966535., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KALLAY&PARTNERI d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 10. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika MB, dana 12. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1.Ugovora o kreditu br. 418-50-4255626 od 12.07.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u čl. 1. ugovoreno kako se stavljana raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 18.740,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora za CHF na dan korištenja, čl. 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku po isplati kredita.

II.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, u roku od 15 dana, novčani iznos od 3.569,95 eura, uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu, obračunatu po stopi od 15% do 31.12. 2007.godine, od 01. 01. 2008.godine do 31. 07. 2015.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015.godine do 31. prosinca 2022.godine po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1.siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 30. prosinca 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svake pojedine uplate do isplate i to na iznos od:

- 2,01 eura od 31.08.07.g.

- 1,17 eura od 30.11.07.g.

- 0,03 eura od 17.12.07.g.

- 0,36 eura od 31.12.07.g.

- 3,32 eura od 31.01.08.g.

- 4,94 eura od 29.02.08.g.

- 7,72 eura od 31.03.08.g.

- 3,54 eura od 30.04.08.g.

- 1,90 eura od 31.05.08.g.

- 3,96 eura od 30.06.08.g.

- 0,94 eura od 31.07.08.g.

- 1,09 eura od 31.08.08.g.

- 2,88 eura od 30.09.08.g.

- 16,43 eura od 31.10.08.g.

- 7,35 eura od 30.11.08.g.

- 18,89 eura od 31.12.08.g.

- 20,43 eura od 31.01.09.g.

- 0,23 eura od 20.02.09.g.

- 21,47 eura od 28.02.09.g.

- 19,76 eura od 31.03.09.g.

- 20,19 eura od 30.04.09.g.

- 16,73 eura od 31.05.09.g.

- 14,17 eura od 30.06.09.g.

- 14,85 eura od 31.07.09.g.

- 16,20 eura od 31.08.09.g.

- 16,08 eura od 30.09.09.g.

- 14,72 eura od 31.10.09.g.

- 17,27 eura od 30.11.09.g.

- 19,32 eura od 31.12.09.g.

- 22,23 eura od 31.01.10.g.

- 21,56 eura od 28.02.10.g.

- 25,51 eura od 31.03.10.g.

- 24,76 eura od 30.04.10.g.

- 26,22 eura od 31.05.10.g.

- 38,86 eura od 30.06.10.g.

- 36,26 eura od 31.07.10.g.

- 44,21 eura od 31.08.10.g.

- 41,46 eura od 30.09.10.g.

- 37,05 eura od 31.10.10.g.

- 46,37 eura od 30.11.10.g.

- 58,23 eura od 31.12.10.g.

- 49,83 eura od 31.01.11.g.

- 52,77 eura od 28.02.11.g.

- 49,03 eura od 31.03.11.g.

- 49,70 eura od 30.04.11.g.

- 65,60 eura od 31.05.11.g.

- 67,15 eura od 30.06.11.g.

- 80,13 eura od 31.07.11.g.

- 73,33 eura od 31.08.11.g.

- 65,89 eura od 30.09.11.g.

- 64,41 eura od 31.10.11.g.

- 63,84 eura od 30.11.11.g.

- 67,35 eura od 31.12.11.g.

- 70,42 eura od 31.01.12.g.

- 70,83 eura od 29.02.12.g.

- 68,71 eura od 31.03.12.g.

- 70,14 eura od 30.04.12.g.

- 71,12 eura od 31.05.12.g.

- 69,47 eura od 30.06.12.g.

- 69,90 eura od 31.07.12.g.

- 68,67 eura od 31.08.12.g.

- 66,00 eura od 30.09.12.g.

- 68,84 eura od 31.10.12.g.

- 70,21 eura od 30.11.12.g.

- 69,25 eura od 31.12.12.g.

- 63,89 eura od 31.01.13.g.

- 68,45 eura od 28.02.13.g.

- 68,84 eura od 31.03.13.g.

- 67,06 eura od 30.04.13.g.

- 61,50 eura od 31.05.13.g.

- 61,36 eura od 30.06.13.g.

- 62,73 eura od 31.07.13.g.

- 64,91 eura od 31.08.13.g.

- 67,94 eura od 30.09.13.g.

- 66,38 eura od 31.10.13.g.

- 67,49 eura od 30.11.13.g.

- 68,74 eura od 31.12.13.g.

- 69,52 eura od 31.01.14.g.

- 71,17 eura od 28.02.14.g.

- 70,63 eura od 31.03.14.g.

- 68,81 eura od 30.04.14.g.

- 68,22 eura od 31.05.14.g.

- 68,49 eura od 30.06.14.g.

- 70,56 eura od 31.07.14.g.

II.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovoga postupka u visini od 2.342,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. svibnja 2026. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 12. srpnja 2007.godine sa tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj: 418-50-4255626, temeljem kojeg Ugovora joj je tuženik na raspolaganje stavio kredit u visini od 18.740,00 CFH, koji iznos je isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja.

1.1. Tuženik da je u navedenom, unaprijed formuliranom, standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1., ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak i otplatu kredita u čl. 7. Ugovora vezao uz ovu valutu, a sve bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara, dakle, prilikom ugovaranja kredita nije ju informirao i upozorio na rizičnost ugovaranja valutne klauzule, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.2. Slijedom navedenog, budući je s osnove ništetnih odredbi kojima je ugovoren CHF kao valuta uz koju je vezana glavnica preplatila veći novčani iznos koji je tuženik stekao bez ikakve osnove, stoga postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu i povrat više preplaćenih iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, istakao prigovor mjesne nenadležnosti i prigovor zastare, te naveo da su odredbe o valutnoj klauzuli razumljive i jasne i da je tužiteljica bila upoznata sa istima, te da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo i da se suglasila sa istima.

2.1. Tuženik je tijekom postupka istakao i prigovor radi prijeboja u visini eventualno utvrđenih negativnih razlika, na kojem prigovoru nije ustrajao, odnosno isti nije specificirao.

3. Ovaj sud je rješenjem broj P-1885/2021 od 14. veljače 2023. godine odbio kao neosnovan prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda, koje rješenje je po uloženoj žalbi tuženika, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1729/2024-2 od 2. prosinca 2024. godine.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 418- 50-4337916, otplatnog plana, prometa po tom kreditu, nalaza i mišljenja vještaka Ante Beusa, te saslušanjem tužiteljice u svojstvu stranke.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 418-50-4255626 utvrđeno je da je zaključen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita na iznos od 18.740,00 CFH u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate od 84 mjeseca i redovnom kamatnom stopom od 5,49 %, promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

6. Vještak Ante Beus u pisanom nalazu i mišljenju navodi da je zbog promjene tečaja, odnosno utjecaja valutne klauzule, tužiteljica kao korisnik kredita platila tuženiku temeljem predmetnog ugovora više kredita u iznosu od 3.569,95 eura.

7. Po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

8. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje ZZP 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP 96/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP 96/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava. Identične odredbe sadržane su i u odredbi čl. 96. st. 1. i 2. te čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP 79/07), kao i u odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje ZZP 41/14) te u odredbama čl. 53. st. 1. i 2. te čl. 59. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23, dalje ZZP 19/22) koji je trenutačno na snazi.

9. Naime, ugovaranje valutne klauzule dopušteno je, sukladno odredbi čl. 22. Zakona o obveznim donosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 128/21, 114/22, 158/22 - dalje ZOO).

10. Međutim, u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. se navodi da su ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene pa prema tome ništetne jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

11. Među strankama nije sporno da u Ugovoru o kreditu koji sadrži odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi tužiteljica kao prosječni korisnik kredita mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz te ugovorne klauzule, dok je tuženik to u trenutku sklapanja ugovora kao stručna osoba znao ili morao znati.

11.1. Naime, ako prosječni korisnik kredita nije u razumnoj mjeri dobro obaviješten, ni uz razumnu pažnju i oprez ne može razumjeti sporne ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku o tome hoće li sklopiti ugovor koji sadrži te odredbe ili neće.

11.2. Prosječni korisnik kredita pa tako i tužiteljica u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znala da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znala niti da je, trebala biti o tome obaviještena. Zbog toga se ima smatrati da prosječnom korisniku kredita odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan, nisu razumljive.

12. Slijedom navedenog, imajući u vidu pravna utvrđenja iz kolektivne parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, sadržaj Ugovora o kreditu i podatke o otplati kredita iz kojih je razvidno značajno uvećanje pojedinih anuiteta otplate kredita, ovaj sud je utvrdio kako su odredbe Ugovora o kreditu kojima je u konkretnom slučaju ugovorena valutna klauzula nepoštene, a time i ništetne jer se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a odredbe su se nalazile u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru koji je unaprijed formulirao prednik tuženika kao trgovac, zbog čega tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja na njihov sadržaj, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača.

13. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1., 324. i 1111. st. 1. ZOO-a tužiteljica ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatila temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik, odnosno prednik tuženika, nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

14. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli tuženiku više uplatila i to u iznosu od 3.569,95 eura, primjenom navedenog materijalnog prava obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici navedeni iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u točci II. izreke presude od izvršenih uplata do isplate.

15.Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ante Beusa obzirom da je izrađen stručno i na temelju dokumentacije priložene spisu.

16. Nadalje, istaknuti prigovor zastare nije osnovan, obzirom da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i obzirom da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

17. Slijedom navedenog, budući je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF pravomoćno utvrđena presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te budući je visina potraživanja utvrđena provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, to je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) time da je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 14. veljače 2023.g., 12. ožujka 2025.g., 8. svibnja 2025.g. i 10. ožujka 2026.g. po 100 bodova, plus sastav četiri obrazložena podneska po 100 bodova, dakle ukupno 900 bodova, odnosno 1.800,00 eura, plus trošak vještačenja 500,00 eura i trošak pristojbe tužbe 42,00 eura, pa parnični trošak tužiteljice iznosi 2.342,00 eura.

U Sinju, dana 12. svibnja 2026. godine

SUDAC

Jagoda Matić

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste preko ovog suda za Županijski sud. Podnosi se pisano u tri primjerka.

DN-a:

1. Hrvoje Ćutuk odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 21/I

2. Odvjetničko društvo KALLAY&PARTNERI d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III