REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – istok, Turinina 3

Posl.br. P Ob-190/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Jošku Meštrovu-Urodi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari PE iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Petri Kajić Pok, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženog ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi razvoda braka, uz sudjelovanje TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po posebnom skrbniku VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaposleniku Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu s položenim pravosudnim ispitom, nakon nejavne glavne rasprave, zaključene dana 3. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice s punomoćnicom, te posebnog skrbnika, a u odsutnosti tuženika i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dana 12. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak koji je sklopljen dana 3. kolovoza 2007. u Donjoj Bistri između ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoga **.**.1966. u [adresa], te PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1982. u Zaboku, a koja činjenica sklapanja braka je upisana u Maticu vjenčanih matičnog područja Bistra za godinu 2007. pod rednim brojem 26.

II. Zajedničko maloljetno dijete stranaka TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2010. u [adresa], nakon razvoda braka stanovati će s majkom PE, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Osobni odnosi između oca ŽE i maloljetnog djeteta TE neće se odvijati dok je na snazi izrečena mjera opreza izrečena od strane Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici poslovni broj KPz-DO-111/2025 od 18. lipnja 2025.

IV. Nalaže se tuženiku ŽE da po osnovi dospjelog zakonskog uzdržavanja UE, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 1. studenoga 2022. pa do punoljetnosti 12. veljače 2025. isplati jednokratni iznos od 4.200,00 eura (četiritisućedvjestoeura), u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku ŽE da po osnovi dospjelog zakonskog uzdržavanja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 1. studenoga 2022. pa do 30. lipnja 2025. isplati jednokratni iznos od 4.800,00 eura (četiritisućeosamstoeura) u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku ŽE da po osnovi dospjelog zakonskog uzdržavanja mlt. TE, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 1. studenoga 2022. pa do 31. ožujka 2026. isplati jednokratni iznos od 6.150,00 eura (šesttisućastopedeseteura) u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku ŽE da po osnovi zakonskog uzdržavanja sudjelovanje mlt. TE, OIB: [osobni identifikacijski broj] za razdoblje od 1. travnja 2026. isplaćuje mjesečni iznos od 290,00 eura (dvjestodevedeset eura), najkasnije do svakog 10.-tog u mjesecu za tekući mjesec, putem tekućeg računa tužiteljice PE.

VIII. Odbija se zahtjev za uzdržavanje djeteta stranaka UE povrh dosuđenoga dospjelog iznosa pod toč. IV. izreke presude, kao i cijelosti nakon nastupanja punoljetnosti djeteta 12. veljače 2025.

IX. Odbija se zahtjev za uzdržavanje djeteta stranaka ČE povrh dosuđenoga dospjelog iznosa pod toč. V. izreke presude, kao i cijelosti nakon prelaska na primarnu skrb tuženika ŽE s danom 1. srpnja 2025. nadalje.

Obrazloženje

1. Tužbom od 6. lipnja 2023. tužiteljica je zatražila da se razvede brak koji je sklopljen 3. kolovoza 2007. u Donjoj Bistri. U braku je rođeno troje zajedničke djece i to mlt. UE (rođ. **.**.2007.), mlt. ČE (rođ. **.**.2008.), i mlt. TE (rođ. **.**.2010.) Zbog nesuglasnosti naravi i nepomirljivih razlika bračnih drugova, bračna zajednica prestala je postojati (tužiteljica je odselila s adrese posljednjeg zajedničkog prebivališta). Stranke su suglasne da daljnji zajednički život više nije moguć. Radi teško i trajno poremećenih bračnih odnosa tužiteljica je u studenom 2022. pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka, a o čemu je sastavljeno dana 30. studenog 2023. je centar za socijalnu skrb Zaprešić donio Izvješće o obveznom savjetovanju u postupku razvoda braka. Tužiteljica i tuženik su pristupili obiteljskoj medijaciji te je temeljem članka 337. Obiteljskog Zakona Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Zaprešić dana 10. ožujka 2023. godine izradio Izvješće o obustavi obiteljske medijacije radi nemogućnosti postizanja sporazuma odluke o ostvarivanju roditeljske skrbi, osobnim odnosima mlt. djece s drugim roditeljem te visini uzdržavanja. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zaprešić Klasa: UP/I-552-06/23-05/1, Urbroj: 139-108-48-23-3 od 18. siječnja 2023. tužiteljici i tuženiku je određena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o njihovoj djeci mlt. UE, mlt. ČE i mlt. TE. Tužiteljica predlaže da nakon razvoda mlt. djeca nastave živjeti s njom, a da se tuženiku odrede susreti i druženja s djecom i to svaki drugi vikend pod nadzorom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zaprešić za vrijeme trajanja mjere intenzivne stručne pomoći, te kada se za to steknu uvjeti svaki drugi vikend u periodu od petka od 19h do nedjelje u 17h. Tužiteljica predlaže da se tuženiku odredi iznos za uzdržavanje njihove zajedničke maloljetne djece sukladno odredbama Obiteljskog zakona, u iznosima od po 223,46 eura počevši od 1. studeni 2022. pa na dalje dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke.

1.1. Na ročištu glavne rasprave od 28. rujna 2023. tužiteljica je pojasnila da se uzdržavanje zajedničke djece potražuje od trenutka kad je tuženi prestao doprinositi za njihovo uzdržavanje. Što se tiče osobnih odnosa istaknula je da je u međuvremenu prestala važiti mjera intenzivne stručne pomoći, a otpočeli su se odvijati osobni odnosi između djece i oca. Budući da se pokazuje da boravak vikendom ima za posljedicu nenapisanu zadaću, predlaže se da se osobni odnosi odvijaju svake druge nedjelje u trajanju od 10 do 17 sati; zadnja dva-tri mjeseca da ne ostvaruje nikakav kontakt sa tuženim, da on u pravilu zna kada nastupa termin za kontakte s djecom, te da on sve i kontaktira preko njih.

2. Tuženi se nije odazivao pozivima suda za glavnu raspravu niti je dostavio pismeni odgovor na tužbu.

3.Rješenjem suda od 29. prosinca 2023. mlt. djeci stranaka imenovan je posebni skrbnik VE, zaposlenik Centra za posebno skrbništvo s položenim pravosudnim ispitom.

4. Dana 26. ožujka 2025. (nakon višestrukih požurnica suda) zaprimljeno je mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zaprešić (dalje u tekstu: Zavod). U istom, nakon iznesenih činjenica koje su prikupljene u obradi stranaka, kao i tijekom razdoblja praćenja obitelji TE, te procjene partnerskog i roditeljskog funkcioniranja, mišljenje je stručnog tima da je opravdano predložiti da mlt. ČE i mlt. TE (budući da je u međuvremenu UE **.**.2025. postala punoljetna) stanuju s majkom PE. Osobni odnosi oca ŽE i djece, mogu se odvijati prema njihovom dogovoru, a ukoliko isti izostane, predlaže se da djeca borave kod oca svakim drugim vikendom, od subote u 10,00 sati do nedjelje u 18,00 sati. Prema dostupnim saznanjima, dječaci provode vrijeme s ocem i prilikom odlaska i povratka na treninge nogometa tijekom radnog tjedna, ovisno o terminima treninga. S ocem mogu provoditi i svaki drugi vjerski i državni praznik, te polovicu ljetnih i zimskih školskih praznika. Uzdržavanje se predlaže sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta.

5. Podneskom od 26. veljače 2026. tužiteljica je po punomoćnici priopćila sudu da je Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici Broj:

KPz-DO-111/2025 od 18. lipnja 2025. tuženiku izrečena mjera opreza zabrane približavanja tužiteljici na udaljenost od 100 metara, također da mu je i odnosu na tužiteljicu izrečena mjera opreza zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sa tužiteljicom. Nadalje, izrečena mu je mjera opreza zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe iz članka 98. stavka 2. točke 9. Zakona o kaznenom postupku i to tužiteljice i djece (UE, mlt. ČE i mlt. TE) kao i obveza redovitog javljanja PU Zagrebačkoj, Policijskoj postaji Zaprešić. Nadalje tužiteljica je obavjestila sud da mlt. ČE trenutno stanuje u kućanstvu s ocem ŽE i to od 1. srpnja 2025. te da je stanovanje mlt. ČE sa ocem privremenog karaktera.

6. Mišljenje i prijedlog Zavoda dostavljeno je strankama i posebnom skrbniku zaključno do 19. veljače 2026.

7. Na zaključnom ročištu glavne rasprave od 3. ožujka 2026. posebni skrbnik izjavio je da se u kontekstu postojeće mjere opreza ukazuje svrsishodnim da se donese odluka o zabrani osobnih odnosa, a jednom kad istekne mjera opreza i ako otac pokaže interes za tim može tražiti izmjenu sudske odluke.

8. Punomoćnica tužiteljice suglasila se s prijedlogom posebnog skrbnika. Ujedno (nakon saslušanja tužiteljice) stajališta je da nema potrebe pribavljati službene podatke o primanjima tuženog.

9. Tuženi se nije očitovao na mišljenje i prijedlog Zavoda.

10. Izvedeni su dokazi uvidom u Izvadak iz matice vjenčanih, izvješće o obustavi obiteljske medijacije, izvješće o obveznom savjetovanju u postupku razvoda braka, obavijesti oštećeniku kaznenog djela/žrtvi kaznenog djela- dijete, plan rada mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, rodne listove, saslušanjem tužiteljice, dok je u odnosu na tuženika sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem, jer se isti nije odazvao pozivu za ročište 3. ožujka 2026., niti ispričao izostanak.

11. Zahtjev za razvod braka je osnovan. Naime, iako se tuženi čitavim tijekom ovog postupka nije izričito izjasnio o zahtjevu za razvod braka, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da od prestanka zajednice života 7. veljače 2023. ista više nije ponovno uspostavljena. Time su se ispunile pretpostavke za razvod braka zbog proteka (najmanje) godine dana od prestanka zajednice života iz čl. 51. toč. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15., 98/19., 47/20. i 156/23; dalje: ObZ). Osim toga, držanje stranaka tijekom čitavog postupka, obrade Zavoda kao i izrečenih mjera opreza povodom pokrenutog kaznenog postupka upućuje na zaključak o postojanju teško i trajno poremećenih bračnih odnosa, što predstavlja dodatnu osnovu za razvod braka po čl. 51. toč. 2. ObZ-a. Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u točci I. izreke.

12. Odredbom čl. 413. ObZ-a propisano je da će odlukom kojom se brak razvodi sud odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa djeteta s roditeljem, te uzdržavanju djeteta.

13. Uvodno valja istaknuti da je kćer stranaka UE navršila 18. godina s danom 12. veljače 2025., a sin stranaka ČE je također postao punoljetan u razdoblju između zaključenja glavne rasprave i donošenja presude (13. travnja 2026.) čime je prestala roditeljska skrb nad navedenom djecom i time ovlast suda da donosi odluku o tome sa kojim će roditeljem stanovati djeca i o osobnim odnosima s drugim roditeljem. Ujedno, o čemu će biti više govora u daljnjem tekstu obrazloženja, djeca stranaka UE i ČE nisu opunomoćili bilo kojeg od roditelja, niti se osobno pridružili parnici vlastitim zahtjevom za uzdržavanje. Stoga se u daljnjem tekstu obrazloženja u pogledu odluke o roditeljskoj skrbi iznose relevantne okolnosti isključivo u odnosu na maloljetno dijete stranaka TE koji je 31. kolovoza 2025. navršio 15. godina.

14. Iz mišljenja i prijedloga Zavoda, kao i svih okolnosti slučaja nedvojbeno proizlazi da je u ovom trenutku jedino svrhovito i u interesu djeteta mlt. TE da nastavi stanovati s majkom pa je slijedom navedenog valjalo presuditi kao u točci II. izreke presude.

15. Iako je Zavod inicijalno predložio konkretan način odvijanja osobnih odnosa mlt. djece sa ocem – dana 26. ožujka 2025. – tuženiku je u međuvremenu Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici Broj: KPz-DO-111/2025 od 18. lipnja 2025. izrečena mjera opreza zabrane približavanja žrtvi PE na udaljenost manju od 100 metara sa zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s tužiteljicom, zabrana uhođenja ili uznemiravanja kako tužiteljice tako i svo troje zajedničke djece, uz obvezu redovitog javljanja PU Zagrebačkoj PP Zaprešić. Kako se radi o okolnostima koje su nastupile nakon davanja mišljenja i prijedloga, a Zavod nije u međuvremenu uskladio prijedlog osobnih odnosa sa tom okolnosti, sud je prihvatio prijedlog posebnog skrbnika da se tuženiku temeljem čl. 123. ObZ-a izrekne zabrana ostvarivanja osobnih odnosa, u ovom slučaju isključivo sa jedinim maloljetnim djetetom TE i to dok god je citirana mjera opreza na snazi. Bilo kakva protivna odluka ovog suda bila bi u koliziji sa postojećom mjerom opreza.

16. Odredbom čl. 288. i 289. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete, a radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnost uzdržavanja maloljetnog djeteta.

17. Dijete stranaka UE tijekom postupka postala je punoljetna, a nije ovlastila izvornu tužiteljicu PE da u njeno ime potražuje uzdržavanje. Kao što je ranije rečeno, i ČE postao je punoljetan u razdoblju neposredno nakon zaključenja glavne rasprave.

18. Nastupanjem punoljetnosti djeteta prestaje i procesno-pravna legitimacija majke (odnosno primarnog skrbnika, roditelja s kojim djeca žive) da u ime djeteta potražuje uzdržavanje od drugog roditelja. To se po stajalištu ovoga suda odnosi na razdoblje nakon nastupanja punoljetnosti. Navedeno jasno proizlazi iz intencije zakonodavca koji je u pogledu prava na potraživanje uskraćenog uzdržavanja djeteta iz čl. 290. ObZ-a (koje prethodi utuženju) jasno definirao da se radi o tražbini djeteta, pa se to tim prije ima smatrati da je i zahtjev za uzdržavanje djeteta koji je podnesen sukladno čl. 306. ObZ-a za razdoblje od podnošenja tužbe na dalje također tražbina djeteta (ne radi se o stečenom pravu roditelja). Prema tome, materijalno-pravna aktivna legitimacija za takav zahtjev pripada isključivo djetetu, a u pravnom okviru tužbe za razvod braka, roditeljsku skrb ili isključivo uzdržavanje, takav zahtjev u ime maloljetnog djeteta podnosi roditelj s kojim dijete stanuje. Punoljetno dijete mora samo postaviti tužbeni zahtjev za uzdržavanje jer ga više ne zastupa roditelj kao njegov zakonski zastupnik, a više nije niti stranka u postupku razvoda braka jer u smislu Obiteljskog zakona, kao i Konvencije o pravima djeteta UN (čl. 1.) dijete osoba do 18 godina.

19. Prema tome, za dijete stranaka UE sud je utvrdio (dospjelu) obvezu uzdržavanja od strane tuženika i to počevši od 1. studenog 2022., što je po neosporenom navodu tužiteljice trenutak od kojeg je tuženik prestao na bilo koji način doprinositi za uzdržavanje djece, pa do konca mjeseca veljače 2025. u kojem je postala punoljetna.

20. Sukladno tome za dijete ČE također je utvrđen dospjeli iznos uzdržavanja od 1. studenog 2022. pa zaključno do 30. lipnja 2025., budući da po izjavi same tužiteljice dijete od 1. srpnja 2025. pa sve do zaključenja glavne rasprave kontinuirano živi kod tuženika i na njegovoj je primarnoj skrbi. Stoga je ovlast da tužiteljica potražuje uzdržavanje kao zakonski zastupnik djeteta ČE u okolnostima ovog slučaja prestala i prije nastupanja njegove punoljetnosti (13. travnja 2026.)

21. Zaključno, sud je za jedino dijete stranaka koje je u trenutku donošenja presude maloljetno, TE koji je u dobi od 15 godina, utvrdio kako dospjeli iznos uzdržavanja od 1. studenog 2022. pa do 31. ožujka 2026. (konca mjeseca u kojem je zaključena glavna rasprava) a nastavno od 1. travnja 2026. u propisanom minimalnom novčanom iznosu po Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanja djeteta od 290,00 eura mjesečno. Naime, nastupanjem punoljetnosti druge zajedničke djece stranaka, ista se po stajalištu ovoga suda ne mogu smatrati okolnostima zbog kojih bi po čl. 314. st. 3. ObZ-a moglo doći do umanjenja ispod zakonskog minimuma; punoljetna djeca za daljnji nastanak obveze uzdržavanja nakon nastupanja punoljetnosti, uz nužan preduvjet nastavka redovitog školovanja moraju neizostavno podnijeti vlastite tužbe.

22. Utvrđujući visinu dospjelih iznosa uzdržavanja za svo troje zajedničke djece, u razdobljima iz točke 20. i 21. obrazloženja, sud se vodio odredbama čl. 310., 311., 313. i 317. ObZ-a. Nedvojbeno je utvrđeno da su (osim ČE koji je 1. srpnja 2020. prešao stanovati kod oca) sva djeca bila na primarnoj skrbi majke što znači da je obveza oca da doprinosi novčanim uzdržavanjem sukladno vlastitom životnom standardu i ukupnim imovinskim mogućnostima.

23. Saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da je tuženik zaposlen u Tiskari Petrinja (gdje je i sama radila ranije), da ostvaruje dovoljan fond radnih sati i primanja u visini "minimalca" od cca 900 eura. Po saznanju tužiteljice isti nema drugih primanja, u vlasništvu ima dio kuće koji je naslijedio.

24. Iz navedenog jasno proizlazi da tuženik po zaradi spada u najniži rang primitaka po Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta. U takvim situacijama iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama izjednačeni su sa minimalnim novčanim iznosima.

25. Tužiteljica je u tužbi za svo troje djece postavila identičan zahtjev za uzdržavanje u iznosima od 223,46 eura, što je prema tada važećoj Odluci o minimalnim novčanim iznosima (Narodne novine 48/23) bio propisan minimalni novčani iznos za djecu u dobi od 13 do 18 godina.

26. U vrijeme relevantno za dosuđivanje obveze uzdržavanja (**.**.2022.) UE bila je u dobi od 15 godina, ČE u dobi od 14. godina, a mlt. TE u dobi od navršenih 13 godina. Dakle sva zajednička djeca stranaka spadala su u uzrast od 13 do 18 godina. Ipak, imajući u vidu najniži rang primitaka, te da bi dosuđivanje nominalnih minimalnih iznosa uzdržavanja od po 223,46 eura iznosilo ukupno 670,38 eura, a to bi predstavljalo gotovo 75 % neto primanja tuženika, sud je ocijenio opravdanim primijeniti odredbu čl. 314. stavak 3. ObZ-a, te za svo troje djece utvrditi iznos uzdržavanja u umanjenom iznosu od po 150,00 eura. Ukupnim izdvajanjem od 450,00 eura mjesečno tuženik bi po prilici za uzdržavanje djece izdvajao pola vlastitih primanja, što pretpostavlja da bi sa preostalih cca 450 eura mjesečno trebao podmiriti sve troškove života i vlastitog uzdržavanja.

27. Prema tome, za UE razdoblje dospjelog uzdržavanja odnosi se na dva mjeseca 2022., 12 mjeseci 2023. i 2024. te dva mjeseca 2025., ukupno 28 mjeseci po 150,00 eura iznosi ukupno 4.200,00 eura.

28. Nadalje, za ČE razdoblje dospjelog uzdržavanja odnosi se na dva mjeseca 2022., po 12 mjeseci 2023. i 2024. te šest mjeseci 2025, ukupno 32 mjeseca po 150,00 eura iznosi ukupno 4.800,00 eura.

29. Zaključno za mlt. TE razdoblje dospjelog uzdržavanja odnosi se na dva mjeseca 2022., po 12 mjeseci 2023., 2024. i 2025, te tri mjeseca 2026., ukupno 41 mjesec po 150,00 eura iznosi ukupno 6.150,00 eura.

30. U preostalom dijelu povrh dosuđenih individualnih iznosa od po 150 eura zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti, a u odnosu na djecu UE nakon mjeseca veljače 2025., te ČE nakon lipnja 2025. u cijelosti odbiti.

U Zagrebu, 12. svibnja 2026

SUDAC:

Joško Meštrov-Uroda

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismenim putem u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

I. Pun. tužiteljice, odvj. Petra Kajić Pok

II. Tuženik, ŽE, [adresa]

III. Posebni skrbnik, VE

IV. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured u Zaprešiću

Po pravomoćnosti:

I. Matični ured vjenčanih Bistra

II. Matični ured rođenih Zaprešić, Zabok

III. Pismohrana - ovdje