Poslovni broj Ovr-660/2026-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E I Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste NS, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice NSS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Primorac, odvjetniku iz Rijeke, protiv ovršenika ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 12. svibnja 2026. godine
z a k l j u č i o j e
Ovršenik se upućuje da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zbog razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 9 i 11 Ovršnog zakona zbog kojih je podnio prijedlog.
r i j e š i o j e
I - Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 23.ožujka 2026.godine na temelju presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Buzetu, poslovni broj R 1-84/09-3 od 9.lipnja 2009.godine.
II- Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 24.travnja 2026.godine podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa u kojem je naveo da je dana 20. ožujka 2026. godine ovrhovoditeljica podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Buzetu, posl.br. R1-84/2009-3 od 09. lipnja 2009. godine, pravomoćne i ovršne dana 15. srpnja 2009. godine, o čemu je ovršenik obaviješten 9. travnja 2026. godine. Ovršenik navodi da mu nisu dostavljeni prilozi odnosno ovršna isprava, koju je isti naknadno pribavio od Općinskog suda u Pazinu. Smatra da je nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave. Poziva se na odredbu čl. 289. Obiteljskog zakona prema kojoj je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete
dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava do podnošenja tužbe, a svaka pojedina mjesečna tražbina za uzdržavanje nastaje krajem mjeseca za koje je uzdržavanje trebalo dati, a tražbine djeteta prema roditelju koji ga na nije uzdržavao zastarijeva za pet godina od dana nastanka obveze. Nadalje navodi da je ovrhovoditeljici isplatio svaku pojedinu ratu uzdržavanja i to uvijek izravno majci ovrhovoditeljice ili ovrhovoditeljici na ruke ili preko bankovnog računa. Ističe da zbog poslovnih obaveza često boravi u [adresa] pa se uzdržavanje isplaćivalo na način i prema dogovoru kćeri i oca, odnosno ovrhovoditeljice i ovršenika. Zbog navedenog smatra da je pljenidba i prijenos nedopušten temeljen navedene ovršne isprave. Osim toga, smatra i da je potrebno odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava budući da bi provedbom predmetne izvansudske ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer na bankovnim računima nema znatnijih novčanih iznosa, a novčani iznosi koje ima potrebni su mu za uzdržavanje supruge i maloljetnog djeteta za vrijeme njegovih izbivanja iz države, a s obzirom da je tražbina ovrhovoditelja očito zastarjela ovršenik zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi takve ovrhe. Ovrhovoditeljica nije u konkretnom slučaju ovlaštena tražiti provedbu predmetne ovrhe jer je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, te je ona namirena pa nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave. Predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim i odgoditi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava ovrhovoditeljici, uz naknadu troška.
2. Prijedlog je dostavljen ovrhovoditeljici na očitovanje koja je osporila navode ovršenika smatrajući iste paušalnim, dokazno nepotkrijepljenim i pravno neosnovanim. Smatra da se ovršenikovi prigovori svode na tvrdnju da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti izravnu naplatu jer da je tražbina prestala navodnim ispunjenjem, odnosno da je nastupila zastara, što ovršenik nije dokazao. Prigovor da je tražbina namirena je neosnovan i proturječan jer s jedne strane navodi da je isplatio svaku pojedinu ratu odnosno da je obvezu ispunjavao, dok s druge strane navodi da zbog poslovnih obveza i boravaka u SAD-u nije plaćao redovito svaki mjesec, nego navodno prema dogovoru. Ovrhovoditeljica ističe da ukoliko je ovršenik smatrao da postoje razlozi za izmjenu visine, dinamike ili načina plaćanja uzdržavanja, da je bio ovlašten pokrenuti odgovarajući sudski postupak. Prigovor zastare smatra neosnovanim te ukazuje na odredbu čl.117. Obiteljskog zakona prema kojoj roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne potpunu poslovnu sposobnost, a potpunu poslovnu sposobnost dijete stječe punoljetnošću, zatim na odredbu čl.235.toč.2. ZOO-a koja propisuje da zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo i na odredbu čl.238.st.1. ZOO-a da, ako zastara nije mogla početi teći zbog nekog zakonskog uzroka, ona počinje teći tek kad taj uzrok prestane. Pozivom na citirane odredbe ovrhovoditeljica ističe da prema ovršeniku zastara tražbine nije mogla početi teći za vrijeme njezine maloljetnosti, odnosno dok je ovršenik imao roditeljsko pravo tj. roditeljsku skrb u odnosu na ovrhovoditeljicu, što potvrđuje sudska praksa. Ovrhovoditeljica je postala punoljetna 12. ožujka 2024. godine, a zahtjev za izravnu naplatu je podnesen 20. ožujka 2026. godine pa smatra zastaru neosnovanom. Navodi dalje da ovršenik nije učinio vjerojatnim pretpostavke iz čl. 65 Ovršnog zakona potrebne za odgodu ovrhe. Predlaže se odbiti ovršenikov prijedlog.
3. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, i to u presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 23.ožujka 2026.godine, u obavijest FINE upućenu ovršeniku, u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Buzetu pod poslovnim brojem R1-84/09-3 od 9.lipnja 2009.godine.
4. Odredba čl. 210 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a) propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ -a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ -a), a na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe.
5. Uvidom u ovršnu ispravu, utvrđeno je da ovršenik obveznik plaćanja uzdržavanja prema rješenju Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Buzetu pod poslovnim brojem R1-84/09-3 od 9.lipnja 2009.godine, kojom je u toč. III određeno da je ovršenik za uzdržavanje ovrhovoditeljice dužan plaćati iznos od 3.000,00 kuna mjesečno počevši od 10.lipnja 2009.godine nadalje na tekući račun majke i zz MS.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da ovrhovoditeljica potražuje izravnom naplatom mjesečne iznose uzdržavanja sukladno ovršnoj ispravi, za što ovršenik tvrdi da je platio majci ovrhovoditeljice ili ovrhovoditeljice na ruke ili preko bankovnog računa odnosno po dogovoru kćeri i oca. Odlučne činjenice o plaćanju je ovrhovoditeljica osporila te ih sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ-a, a kako predmetni ovršenikovi navodi odgovaraju žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, to je valjalo odlučiti kao izreci ovog zaključka pozivom na odredbu čl. 210 st. 2 u svezi čl. 50. st. 1. t. 9 i čl. 52. st. 3. OZ-a jer se radi o spornom pravnom pitanju o kojem se ne može odlučivati u ovršnom postupku. Nadalje, prigovor ovršenika glede zastare odgovara žalbenom razlogu iz čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a, zbog kojeg je isto tako valjalo ovršenika uputiti u parnicu radi utvrđivanja odlučne činjenice.
7. Prijedlog za odgodu prijenosa nije osnovan. Naime, odredba čl. 65 st. 1 OZ - a propisuje da sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz istodobno ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 11. istog stavka. Činjenica da na bankovnim računima nema znatnih novčanih sredstava nije razloga za odgodu ovrhe. Kako je na ovršeniku teret dokaza glede ispunjenja pretpostavki za odgodu ovrhe i utvrđivanja vjerojatnosti nastanka teško nadoknadive štete odnosno nenadoknadive štete, za što isti nije dao sudu konkretne razloge, to je valjalo odbiti prijedlog za odgodu ovrhe i riješiti kao u izreci rješenja, zbog nepostojanja kumulativnih pretpostavki za odgodu ovrhe, odnosno jedne iz čl. 65. st. 1. toč. 1 -11 OZ-a, kao ni druge koji se tiču vjerojatnosti nastanka nenadoknadive/teško nadoknadive štete.
8.U izreci rješenja trošak ovršeniku nije priznat u ovom ovršnom postupku obzirom ovršenik nije uspio sa svojim zahtjevom odnosno u pogledu žalbenih navoda je upućen u parnicu te će se tek po okončanju tog postupka moći donijeta odluka o trošku ovršenika ovisno o uspjehu u sporu, slijedom čega je ustvari preuranjeno odlučivati o postavljenom trošku u okviru ovog postupka.
U Rijeci, 12. svibnja 2026.
S u d a c:
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv zaključka nije dopuštena žalba. Protiv rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. pun ovrhovoditeljice
2. pun ovršenika uz podnesak ovrhovoditeljice od 7.svibnja 2026.godine i uz rješenje o pristojbi na prijedlog za odgodu prijenosa 19,91 eura
3. Financijskoj agenciji
