Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-210/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog MĐ i dr., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 5. u vezi članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1. i 2. okrivljenika i oštećenog TD "HEP" d.o.o., podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: K-485/2015 od 25. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog MĐ, 2. okrivljenog HĐ i oštećenog TD "HEP" d.o.o. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na te okrivljenike.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašeni su krivim 1. okrivljeni MĐ, 2. okrivljeni HĐ i 3. okrivljeni TĐ zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 5. u vezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je 1. okrivljeni MĐ, na temelju odredbe članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju članka 56. KZ/11 1. okrivljenom MĐ je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. 1. okrivljenom MĐ na temelju odredbe članka 54. stavka 2. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja 2. rujna 2013. u slučaju opoziva uvjetne osude. 2. okrivljeni HĐ, na temelju odredbe članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 2. okrivljenom HĐ se u izrečenu kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude uračunava vrijeme uhićenja 4. rujna 2013. 3. okrivljeni TĐ na temelju odredbe članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju članka 158. stavak 1. ZKP-a oštećenom HEP operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica Grada Vukovara br. 37, OIB: 46830600751, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 39,575,27 (tridesetdevet tisuća petstosedamdeset pet eura i dvadesetsedam centi) eura, i naloženo je optuženicama da solidarno naknade oštećeniku taj iznos, odnosno svaki od njih iznos 13,101,76 (trinaest tisuća stojedan euro i sedamdesetšest centi) eura, u roku 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude, a s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik se upućuje da ga može ostvarivati u parnici.
1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a 1. okrivljeni MĐ, 2. okrivljeni HĐ i 3. okrivljeni TĐ u obavezi su nadoknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini svaki 100,00 (sto) eura, dok se na temelju članka 148. stavak 6. ZKP-a, okrivljenici oslobađaju obveze da naknadi ostale troškove kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žalbu je podnio 1. okrivljeni MĐ putem branitelja Klaudia Dekleve, odvjetnika iz Rijeke, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno je branitelj okrivljenika zatražio obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, kojoj sjednici nije pristupio, iako je uredno obaviješten.
2.1. 2. okrivljeni HĐ žalbu je podnio putem branitelja Kazimira Ferenčića, odvjetnika iz Crikvenice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.2. Žalbu je podnio i oštećeni TD "HEP" d.o.o. zbog odluke o imovinsko -pravnom zahtjevu. U žalbi je predložio da se pobijana presuda u odluci o imovinsko -pravnom zahtjevu preinači na način da se oštećenom dosudi u cijelosti imovinsko -pravni zahtjev.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Nije u pravu 1. okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o krivnji 1. okrivljenog MĐ jer da izvedeni dokazi ne upućuju na nedvojben zaključak o tome da je počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Smatra da kazneno pravna odgovornost 1. okrivljenog MĐ nije potvrđena niti jednim materijalnim dokazom a niti personalnim dokazom izvedenim na raspravi. Osim toga, ističe da je upitna visina postavljene i dosuđene štete oštećenicima zbog čega da je činjenično stanje u ovom postupku nepotpuno utvrđeno, te da je 1. okrivljenog MĐ trebalo osloboditi optužbe.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama 1. okrivljenog MĐ prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je 1. okrivljeni MĐ počinio kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza. Iako se 1. okrivljeni MĐ na raspravi branio šutnjom u prethodnom postupku je naveo da je ušao u skladišni prostor oštećenog TD i da je s njim bio 2. okrivljeni HĐ i još četiri osobe koje ne poznaje, te da je žica na ulazu već bila od ranije razmaknuta, potom da je sjekirom prerezao kabel koji je bio na kolutima tako da je uzeo 200 metara kabla, te da su kabel odnijeli potom u kombi koji se nalazio u šumi, a ostale osobe da su uzele bakar. Pri tome je svjedok PĐ na raspravi naveo da se ne sjeća spornog događaja, međutim u prethodnom postupku je naveo da je bio u kontaktu sa 2. okrivljenim HĐ zvani "M", koji je došao sa još 4 mlađe muške osobe, te da su se dovezli kombijem vukovarskih registarskih oznaka kojom prilikom mu je 2. okrivljeni HĐ rekao da zna da kod trafostanice iznad Punta ima bakra i da zna kako se to može odraditi, da kamere ne rade. Te je večeri 2. okrivljeni HĐ otišao sa još 4 osobe među kojima je bio i 1. okrivljeni MĐ, te su "odraditi" trafostanicu i potom se vratili, da bi drugi dan palili kablove koje su ukrali te večeri. Drugi dan je došla još jedna osoba također sa kombijem za kojeg zna da otkupljuje aluminij i bakar i koji je od 2. okrivljenog HĐ kupio sve što je pripremio, a misli da je bilo oko 200 kg bakra i oko 70 kg aluminija. Obzirom da je ostalo još neočišćenih kablova nakon par dana 1. okrivljeni MĐ zvao je tu osobu koji je ponovno došao i od 1.okrivljenog MĐ otkupio aluminija za oko 1.000,00 kuna.
6.3. Dakle, 1. okrivljeni MĐ u prethodnom postupku priznaje počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a njegov iskaz potvrdio je i svjedok PĐ koji je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nezainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka te iskazuje na osnovu činjenica o kojima ima saznanja. Zbog navedenog nije osnovana žalba 1. okrivljenog MĐ da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pogrešno i nepotpuno utvrdio te da ne postoji niti jedan dokaz koji bi ga teretio za počinjenje kaznenog djela za koje je proglašen krivim.
7. Nadalje, nije u pravu niti 2. okrivljeni HĐ kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da je izreka presude proturječna sama sebi, te da nije jasno za koje kazneno djelo je okrivljenik proglašen krivim. Međutim suprotno tvrdnjama 2. okrivljenog HĐ prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer je izreka presude jasna, te je jasno da je 2. okrivljeni HĐ proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11, a iz zakonskog opisa kaznenog djela za koje je proglašen krivim, proizlazi da je tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom s ciljem da je protupravno prisvoji, a ukradena stvar je velike vrijednosti. Dakle, nije u pravu 2. okrivljeni HĐ kada tvrdi da je izreka presude nerazuml jiva, te je prvostupanjski sud i u obrazloženju (točka 26.) presude naveo da je 2. okrivljeni HĐ svojim postupanjem tempore criminis ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom i kako je to navedeno u izreci presude.
7.1. Osim toga, nije u pravu niti 2. okrivljeni HĐ kada navodi da presuda ne sadrži razloge utvrđenja vrijednosti ukradenih stvari, a što je biće kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo da je sud utvrdio visinu vrijednosti ukradenih stvari temeljem zahtjeva oštećenog TD "HEP" d.o.o. koji je prihvatio i koji se odnosi na otuđenje kablova i uništenje transformatora u iznosu 39.575,27 eura (298.179,90 kuna), dok je preostali dio vrijednosti ukradenih stvari, a koji se odnosi na razlijevanje ulja, sanaciju oštećene ograde, sanaciju okoliša, sud oštećenike u tom dijelu uputio u parnicu očito smatrajući da podaci kaznenog postupka u tom dijelu ne daju pouzdanu osnovu za potpuno niti djelomično presuđenje.
7.2. Zbog navedenog nije u pravu 2. okrivljeni HĐ kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.
8. Nadalje, nije u pravu niti oštećeno TD "HEP" d.o.o. kada tvrdi da mu je trebalo dosuditi imovinsko-pravni zahtjev u cijelosti.
8.1. Naime, prvostupanjski sud je u odluci o imovinsko-pravnom zahtjevu oštećenika u pobijanoj presudi dao u cijelosti valjane razloge te je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno oštećenicima dosudio imovinsko-pravni zahtjev na temelju odredbe članka 158. točka 1. ZKP-a u iznosu 39.575,27 eura, a koji se odnosi na otuđenje kablova i uništenje transformatora, a koji zahtjev su oštećenici detaljno obrazložili, a u preostalom dijelu kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud oštećenike je trebalo sa imovinsko-pravnim zahtjevom uputiti u parnicu. Naime, preostali dio imovinsko-pravnog zahtjeva koji se odnosi na razlijevanje ulja, sanaciju oštećene ograde, sanaciju okoliša i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne daju dovoljno osnova za presuđenje u tom dijelu zbog čega su oštećenici ispravno upućeni u tom dijelu u građansku parnicu. Zbog navedenog nije u pravu oštećenik kada tvrdi da mu je trebalo dosuditi imovinsko-pravni zahtjev u cijelosti.
9. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.
U Zagrebu 12. svibnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
