Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-123/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetniku po službenoj dužnosti Berislavu Balenoviću, odvjetniku u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 12. svibnja 2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegovog odvjetnika, te voditelja odjela BŠ, dr. med. spec. psih., temeljem članka 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

Temeljem članka 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14; dalje u tekstu: ZZODS) produžuje se prisilni smještaj GŠ u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do 6 (šest) mjeseci, počev od 12. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Rješenjima Županijskog suda u Sisku GŠ je u više navrata produživan prisilni smještaj u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača), a posljednji put rješenjem poslovni broj R1-351/2025-7 od 7. studenoga 2025. imenovanome je produžen prisilni smještaj u trajanju do 6 (šest) mjeseci, počevši od 12. studenog 2025. Navedeno rješenje doneseno je temeljem članka 40. u svezi s člankom 56. ZZODS.

2. Prije isteka prisilnog smještaja određenog navedenim rješenjem , podneskom od 5. svibnja 2026., NPB Popovača podnijela je prijedlog za produženje prisilnog smještaja GŠ u psihijatrijskoj ustanovi.

3. U pisanom prijedlogu i mišljenju za produženje prisilnog smještaja NPB Popovača navodi da se GŠ nalazi na prisilnom liječenju u NPB Popovača od 29. travnja 1994. temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 8. studenog 1993. broj K-412/93-18 jer je u stanju neubrojivosti počinio krivično djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina - ugrožavanjem sigurnosti označeno u članku 50. stavku 2. u svezi stavka 1. KZRH te mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno je da imenovani boluje od paranoidne shizofrenije. Po posljednjem rješenju Županijskog suda u Sisku poslovni br. Rl-351/2025-7, donesenog 10. studenog 2025. produžen mu je prisilni smještaj u trajanju do šest mjeseci počevši od 12. studenog 2025. temeljem članka 40. ZZODS. Unatoč kontinuiranom dugogodišnjem liječenju kod pacijenta je došlo do progresije bolesti i trajnih oštećenja na misaonom, afektivnom i voljnom planu. U kliničkom tijeku bolesti izmjenjuju se faze parcijalne remisije bolesti s fazama egzacerbacije psihotičnih simptoma. U fazama parcijalne remisije zadovoljavajuće funkcionira u uvjetima zatvorenog psihijatrijskog odjela, surađuje u uzimanju psihofarmakoterapije, dobrohotan u interakciji s okolinom. U tim fazama rezidualna simptomatika mu ne remeti komunikaciju, no afektivno je niveliran, anhedoničan, hipobuličan. U fazama pogoršanja javljaju se persekutorne ideje i perceptivne obmane pod kojim uplivom se mijenja raspoloženje prema disforičnom, postaje hostilan i nepredvidljiv. Posljednji je put obavljeno psihijatrijsko vještačenje 24. ožujka 2025. u Zavodu Za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče po liječniku vještaku: doc. dr. sc. Nadici Buzina, spec. psihijatrije, subspec. forenzičke psihijatrije. Utvrđeno je da postoji opasnost da bi ispitanik, u nezaštićenim uvjetima, mogao izravno ugroziti vlastiti Ii tuđi život, zdravlje iii sigurnost. Dakle, i dalje postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela.

4. Obzirom na navedeno, mišljenja je NPB Popovača da je zbog opasnosti potrebno nastaviti prisilno liječenje u hospitalnim uvjetima, dok se ne ostvare uvjeti za adekvatan smještaj.

5. Na ročištu od 12. svibnja 2026. NPB Popovača, voditelj odjela je naveo da predlagatelj ostaje kod prijedloga za produženje prisilnog smještaja GŠ kao i kod svih navoda.

6. Nakon što je upoznat s prijedlogom za produženje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi prisilno smještana osoba GŠ je iskazao da se s prijedlogom ne slaže. Iskazao je da nema nikakvu bolest, ne zna kakve su te dijagnoze i šifre, a te dijagnoze i šifre nisu točne. Iskazao je da je kod njega bila doktorica iz Virovitice vezano za smještaj, ali on bi vrlo rado izašao iz bolnice i išao na smještaj. Kada ga se pita kuda bi išao, ukoliko ne bi bio smješten u ustanovi, a obzirom da još nije osiguran smještaj u drugoj ustanovi u sustavu socijalne skrbi, iskazao je da bi se već snašao, a i da ima nešto imovine od bivše bračne družice, a radi se o dijelu stana odnosno kuće, a ne zna što se tamo događa, tamo na slobodi. Ovdje uzima terapiju, a radi se o psihofarmakoterapiji koja mu ne pomaže. Iskazao je da bi mu pomoglo nešto zdravije i pametnije, a ne stalno, kako navodi jedno te isto, tek toliko da nešto troši. Nije zadovoljan sa smještajem, no zadovoljan je s liječnicima i medicinskim osobljem. Navodi da su navodi i zaključak nalaza i mišljenja sudske vještakinje gluposti i da nisu točni, sve su to laži lažljive, kakva paranoidna shizofrenija. Ocjenjujući iskaz GŠ vidljivo je da su njegovo kognitivno mnestičke funkcije reducirane u okviru kroničnog psihoorganskog sindroma, a pri samom iskazivanju on teže govori (zbog fizičkog defekta jezika) te je bilo potrebno vrijeme kako bi ga se razumjelo. Iako on razumije pitanja koja su mu postavljana, nije u dovoljnoj mjeri kritičan prema svome stanju i bolesti te potrebi liječenja, a propisanu terapiju smatra neadekvatnom i bez učinka. Na pitanja što misli o nalazu i mišljenju vještakinje, nakon što mu se čita zaključak iste, afektivno reagira i osporava zaključak vještaka, kako u pogledu utvrđene dijagnoze tako i potrebi i vrsti liječenja, iako zaključak vještaka potvrđuju i druga provedena vještva ali i medicinska dokumentacija i mišljenje ustanove u kojoj je smješten.

7. Za potrebe ovog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje te je temeljem nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prim. mr. sc. Elvire dr. Koić utvrđeno da je GŠ na liječenju u NPB dr. Ivan Barbot Popovača od 29. travnja 1994., a temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 8. studenoga 1993., jer je u stanju neubrojivosti zbog teške duševne bolesti, paranoidne shizofrenije, počinio kazneno djelo ugrožavanjem sigurnosti, iz članka 50. stavak 2. KZRH. Rješenjima Županijskog suda u Sisku, produžavan je prisilni smještaj i liječenje, jer nije došlo do poboljšanja na funkcionalnom planu, niti se isto može očekivati. Izmjenjuju se faze parcijalne remisije s fazama egzacerbacije psihotičnih simptoma, kada je pod snažnim uplivom paranoidnih ideja i perceptivnih obmana, dezorganiziranog ponašanja, promjenjivog raspoloženja, hostilan i nepredvidiv. Kontinuirano je u otporu naspram uzimanja psihofarmakoterapije, jer misli da mu ne treba, te je nužan strogi nadzor. Nužna je asistencija osoblja u obavljanju elementarnih životnih potreba. Nema nikakvog uvida u svoju bolest. O njemu brine brat, koji je i skrbnik, no ne može mu osigurati posthospitalni prihvat. Priznato mu je pravo na inkluzivni dodatak i pokrenuto traženje trajnog smještaja, po CZSS Jastrebarsko. Dijagnoze pod kojima se vodi su paranoidna shizofrenija, KOPB, Arterijska hipertenzija, Adenom desne nadbubrežne žlijezde. Završio je tri razreda rudarsko-geološke škole, a kada su mu se roditelji razveli, on razvija brzo progredirajuću psihozu i liječi se još od 1976. Nikada nije uspio duže raditi. Imao je više pokušaja suicida, a pod utjecajem religijskih sumanutosti sam je sebi odrezao prednju trećinu jezika (GŠV). Liječen je prvo na Zavodu za forenzičku psihijatriju, a od 11. svibnja 2025. premješten je na civilni, II B odjel. Ukupno je u bolnici 7844 dana.

7.1. Na razgovor s vještakom dolazi bez otpora u ambulantu odjela. Prosječnog je rasta, osteomuskularne građe, adipozan, upadljivog abdomena iznad razine prsnog koša, blijede kože i vidljivih sluznica. Urednog vanjskog izgleda, obrijanog lica, čiste odjeće. Samostalno je pokretan. Uspostavlja komunikaciju. Teže razumljivog govora, zbog poteškoća s izgovorom (defekt jezika) ali i disociranog misaonog tijeka. Nakon nekog vremena vještakinja uspijeva razumjeti što govori. Odgovara na osnovna pitanja. Orijentiran je u svim smjerovima, osim vremenski nesiguran. Zna gdje se nalazi, u bolnici, mada više ne zna zašto, niti od kada. Kaže: “Tko bi to više znao, piše na otpusnici”. Zna kojeg je datuma rođen. Ne zna reći od kud je. Kaže “Nije bitno koje je mjesto, Rovišće, Žabno, Žabljak, znam ja puno mjesta, tamo su i neki lažni skrbnici. Navodi: "Znam ja čitati. Imam jaku memoriju.” Ne smatra se opasnim, kaže: “Više su mene izubijali sa svim i svačim, lomio je lijevu ruku, rebra”. ”To je još gore od sodome i gomore, napatio se u paklu.” (ne zna tko), nakon te izjave se nasmiješi. Kaže: “Bio sam pred ženidbom, ali ništa, prodale su se te kuće, radio sam u jakim poduzećima, bila bi to velika penzija”. Ostavlja dojam znatiželjnosti no i podozrivosti, no to ga ne sprječava da se uključi u razgovor. Aktualno je psihomotorno miran, suradljiv koliko je to moguće. Usprkos inkoherentnom misaonom tijeku, ne iznosi sumanute sadržaje, osim povremenih pseudoreligioznih tumačenja, u okviru rezidualne psihopatologije. Ovisno o vanjskim čimbenicima afektivno reagira. U posljednje vrijeme nije bio agresivan niti suicidalan. Povremeno traži razgovor sa psihijatrom, kratko, uglavnom da pita o nečem što se događa na odjelu ili da se požali na neke druge bolesnike, no nije dolazilo do sukoba s drugima. Aktualno se žali jedino da mu je “itekako dosadno”. Kognitivno mnestičke funkcije su reducirane u okviru kroničnog psihoorganskog sindroma. Nije u dovoljnoj mjeri kritičan prema svome stanju i okolnostima. Za sada nije intenzivnije afektivno angažiran. Nije moguće postići razumijevanje u odnosu na potrebu pristanka na suradnju u vidu produljenog liječenja, zapravo ponaša se kao da mu je svejedno.

7.2. Zaključno vještakinja navodi da se radi o osobi u dobi od 65 godina, na liječenju je u NPB u Popovača od 1994. (tada je imao 33 godine, tj. 32 ili prema listi 7844 dana, tj. 21,5 godinu), zbog pogoršanja kronične paranoidne shizofrenije, teške duševne bolesti, označene prema MKB-10, Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, šifrom F20.0, koja je sada u rezidualnoj, kroničnoj fazi (F20.5). Ni sada n ije u potpunosti suradljiv u pogledu liječenja, tako da je potreban stalni nadzor i praćenje, uz podršku u svakodnevici. Aktualno negira suicidalnost, no zbog impulzivnosti se ista ne može sa sigurnošću isključiti, kao ni agresivnost. Nije kritičan i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje, nije sposoban za rasuđivanje ni za samozbrinjavanje te je lišen poslovne sposobnosti. U tijeku je iznalaženje trajnog adekvatnog smještaja, u primjerenoj instituciji kako bi se omogućilo liječenje sa slobode. S obzirom na težinu duševne bolesti, i dalje postoji opasnost u odnosu na druge osobe s kojima dolazi u interakcije, te bi bez adekvatnog stalnog nadzora mogao izravno ugroziti svoj ili život, zdravlje i sigurnost drugih osoba. U ovom trenutku predlažem određivanje daljnjeg prisilnog liječenja tj. smještaja u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, u NPB dr. Ivan Barbot Popovača i to na vrijeme od šest mjeseci do godinu dana, uvažavajući procjenu terapijskog tima o odluci o otpustu, kada se za to steknu uvjeti. Ispitanik ne može u potpunosti shvatiti svrhu ni prirodu ovog sudskog procesa, niti adekvatno odgovarati na pitanja Suda, stoga procjenjujem kako nije raspravno sposoban.

8. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Elvire Koić ovaj sud smatra danim točno, potpuno i u skladu s pravilima struke, a obzirom da je zaključak vještakinje u potpunosti u skladu s mišljenjem NPB Popovača, ali i do sada provedenim vještačenjima (u kaznenom postupku ali i za potrebe prethodnih postupaka produženja prisilnog smještaja) ovaj sud nije imao razloga sumnjati u točnost zaključka vještakinje te je temeljem istog, donio konačnu odluku.

9. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je GŠ u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača najprije bio liječen na forenzičkom odjelu jer mu je prisilni smještaj bio određen rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: K - 412/18- od 8. studenoga 1993. budući je u predmetu istoga suda br. K-218/85 presudom utvrđeno da je u neubrojivom stanju počinio kazneno djelo ugrožavanja sigurnosti većeg broja osoba za koje je prema članku 50. stavka 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 32/1993. - pročišćeni tekst) propisana kazna zatvora u trajanju do 5 godina.

10. Za potrebe donošenja odluke o produljenju prisilnog smještaja u proteklom periodu je provedeno psihijatrijsko vještačenje te je osnovom nalaza i mišljenja sudske vještakinje doc. prim. dr. sc. Nadice Buzina iz Zavoda za forenzički psihijatriju bolnice Vrapče od 24. ožujka 2025. utvrđeno da je GŠ osoba koja boluje od paranoidne shizofrenije koja je teška duševna bolest i da uzimajući prirodu bolesti i njezin utjecaj, nedostatak uvida i kritičnosti prema potrebi i potrebi liječenja te povijest pogoršanja psihičkog stanja kada je bez adekvatnog nazora da postoji opasnost da bi mogao izravno ugroziti vlastiti ili tuđi život, zdravlje i sigurnost. Vještakinja smatra da postoji opasnost o počinjenja težeg kaznenog djela i da zbog toga preporučuje nastavak njegovog prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi.

11. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog dokaza zasebno tako i njihovoj sveukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je prijedlog NPB Popovača osnovan.

12. Naime, u smislu čanka 27. ZZODS propisano je da će se osobu s težim duševnim smetnjama koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost, smjestiti u psihijatrijsku ustanovu po postupku za prisilno zadržavanje ili prisilni smještaj po ZZODS. U smislu članka 40. stavak 1. ZZODS,ako psihijatrijska ustanova utvrdi da prisilno smještena osoba treba ostati prisilno smještena i nakon isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u rješenju suda, obvezna je najkasnije u roku od sedam dana prije isteka tog vremena predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja, a u smislu stavka 2. istog članka rješenje o produženju prisilnog smještaja sud donosi po istom postupku po kojem je donio i prvo rješenje o prisilnom smještaju.

13. Tijekom ovog postupka, a osnovom dokumentacije priložene spisu, prvenstveno nalaza i mišljenja sudskih vještaka, kako u postupcima koji su prethodili ovom postupku, tako i vještvu sačinjenom za potrebe ovog postupka, utvrđeno da je kod GŠ došlo do pogoršanja kronične paranoidne shizofrenije, teške duševne bolesti, označene prema MKB-10, Međunarodnoj klasifikaciji bolesti, šifrom F20.0, koja je sada u rezidualnoj, kroničnoj fazi (F20.5) zbog čega je isti prisilno smješten i liječen u psihijatrijskog ustanovi. Utvrđeno je da isti ni sada nije u potpunosti suradljiv u pogledu liječenja, tako da je potreban stalni nadzor i praćenje, uz podršku u svakodnevici. Iako negira suicidalnost, zbog impulzivnosti se ista ne može sa sigurnošću isključiti, kao što se ne može isključiti ni heteroagresivnost. Nije kritičan i nema uvid u odnosu na svoje psihičko stanje, nije sposoban za rasuđivanje ni za samozbrinjavanje. S obzirom na težinu duševne bolesti i dalje postoji opasnost da bi bez adekvatnog stalnog nadzora mogao izravno ugroziti svoj život ili zdravlje, ali i sigurnost drugih osoba.

14. Obzirom da na naprijed utvrđeno, kao i činjenicu da GŠ, izvan stalne skrbi i brige druge osobe, kako oko uzimanja terapije tako i u poticanju svakodnevnih aktivnosti, nije u mogućnosti samostalno adekvatno funkcionirati u socijalnom okruženju a da iz takvog funkcioniranja ne proizlazi opasnost kako za njega tako i za druge osobe s kojima dolazi u interakciju, te činjenicu da u proteklom razdoblju još uvijek nije realiziran adekvatan smještaj za njega u ustanovi u sustavu socijalne skrbi u okviru koje bi u zaštićenim i kontroliranim uvjetima on mogao, uz potporu djelatnika takve ustanove, adekvatno funkcionirati, ovaj sud smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 27. ZZODS za određivanje prisilnog smještaja, slijedom čega je temeljem članka 40. stavka 1. ZZODS produžio mu prisilni smještaj i za naredni period do 6 mjeseci (članak 40. stavak 5. ZZODS), počevši od isteka prethodne mjere, a u kojem periodu će se eventualno realizirati adekvatni smještaj istog u ustanovu u sustavu socijalne skrbi.

15. Stoga je odlučeno kao u izreci..

U Sisku, 12. svibnja 2026.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. GŠ, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA - II B odjel

2. Odvjetnik po službenoj dužnosti: Berislav Balenović, odvjetnik u Sisku

3. NPB DR. BŠV - II B odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis