REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-1366/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika:

Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi poništavanja rješenja, 12. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/II-562-02/25-01/114, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-6 od 12. ožujka 2025. godine poništava u dijelu u kojem se odnosi na tužiteljev zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi psorijaze i bolesti kralježnice.

II. Rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-01/22-001/314, URBROJ: 251-09-41- 1-24-13 od 16. prosinca 2024. godine se poništava u dijelu u kojem je tužitelju odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi psorijaze i bolesti kralježnice.

III. Tužitelju se počevši od 04. lipnja 2024. godine trajno priznaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi točke 208 .b Liste postotka oštećenja organizma (20% oštećenja organizma).

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/II-562-02/25-01/114, URBROJ: 522-4/1-1-1-25-6 od 12. ožujka 2025. godine u dijelu u kojem se odnosi na tužiteljev zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi moždanog udara, gubitka sluha, infarkta i Hodgkinovog limfoma.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 12. ožujka 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 16. prosinca 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je u ponovljenom upravnom postupku - sada i nakon provedenog vještačenja - tužitelju ponovno odbijen zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (HRVI) po osnovi psorijaze, bolesti kralježnice, moždanog udara, gubitka sluha, infarkta i Hodgkinovog limfoma.

Tužitelj u tužbi navodi da su mu bolest kralježnice i psorijaza dijagnosticiran i još za vrijeme Domovinskog rata, što je vidljivo iz njegovog zdravstvenog kartona, dok je drugu medicinsku dokumentaciju izgubio. Tužitelj u nastavku upravnog spora pojašnjava da je za vrijeme Domovinskog rata boravio na aerodromu Pleso, a poslije i na aerodromu u Čilipima te da je na tim lokacijama bio izvrgnut povremenoj pješačkoj pucnjavi od strane tadašnje JNA, raketiranju i granatiranju.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je proveo vještačenje po sudskom vještaku fizijatru i reumatologu ĐK.

Osporavano drugostupanjsko rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje upravnog tijela) je u dijelu u kojem se odnosi na psorijazu i bolest kralježnice nepravilno i nezakonito, a u preostalom dijelu je tužbeni zahtjev za poništavanje tog rješenja neosnovan.

Tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja kao pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova te je kao takav za vrijeme Domovinskog rata bio raspoređen na aerodromu Pleso, a prilikom nekoliko otkomandi je bio i na aerodromu u Čilipima. Iz tužiteljevih navoda proizlazi da je na Plesu bio izvrgnut povremenoj pješačkoj pucnjavi od strane tadašnje JNA, koja se još uvijek tamo nalazila, a na istoj lokaciji je boravio i u vrijeme raketiranja Zagreba 03. svibnja 1995. godine. Na aerodromu u Čilipima je bio izložen svakodnevnom granatiranju u razdoblju otkomande od 10. svibnja 1995. godine do 15. lipnja 1995. godine.

Tužitelj je 05. siječnja 2022. godine podnio zahtjev za priznavanje statusa HRVI po osnovi psorijaze, bolesti kralježnice, moždanog udara, gubitka sluha, infarkta i Hodgkinovog limfoma.

Njegov zahtjev je najprije bez vještačenja bio odbijen prvostupanjskim rješenjem od 29. ožujka 2022. godine, ali je tuženik 27. svibnja 2022. godine to poništio i predmet vratio na ponovni postupak.

U ponovljenom upravnom postupku je saslušan niz svjedoka , koji su potvrdili povremeno granatiranje aerodroma Pleso i stalno granatiranje aerodroma Čilipi. Prvostupanjskim vještačenjem u upravnom postupku od 04. lipnja 2024. godine je utvrđeno da se bolest kralježnice tužitelju može uzeti u obzir za stjecanje statusa HRVI (20% oštećenja organizma), dok ostale bolesti nisu u vezi s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Revizijsko tijelo je 09. prosinca 2024. godine zaključilo da se ni bolest kralježnice ne može uzeti u obzir, jer prije otpusnog pisma iz 2004. godine nije vidljiv početak te bolesti niti kontinuitet liječenja.

Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 16. prosinca 2024. godine tužiteljev zahtjev u cijelosti odbijen.

Drugostupanjsko tijelo vještačenja je 06. ožujka 2025. godine zaključilo da se zbog velikog vremenskog odmaka tužiteljeve bolesti ne mogu dovesti u vezu s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu - iako je prethodno to isto tijelo vještačenja popisalo tužiteljevu medicinsku dokumentaciju u vezi psorijaze koja datira još iz vremena Domovinskog rata.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 12. ožujka 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Zbog neujednačenih utvrđenja i obrazloženja u vještačkim i revizijskim nalazima u upravnom postupku, sud je u ovom upravnom sporu prihvatio tužiteljev prijedlog za provedbu vještačenja po nezavisnom sudskom vještaku.

Vještačenje je povjereno vještaku fizijatru i reumatologu ĐK, sa zadatkom da uz obvezan uvid u tužiteljev zdravstveni karton utvrdi mogu li se tužiteljeve uputne dijagnoze smatrati neposrednom posljedicom njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Vještak je analizirao tužiteljev zdravstveni karton i svu dostupnu medicinsku dokumentaciju te je zaključio da je tužitelj u Domovinskom ratu obolio od psorijaze, što je kasnije nepovoljnim razvojem bolesti dovelo do psorijatične artropatije (artritisa), s obzirom na to da su uputne okolnosti tužiteljevog boravka na aerodromima na Plesu i u Čilipima utjecale i na pogoršanje bolesti, zbog nemogućnosti pravilnog liječenja. Vještak je potvrdio da je inicijalno psorijaza u tužiteljevom zdravstvenom kartonu zabilježena još za vrijeme Domovinskog rata, odnosno konkretno još 23. veljače 1993. godine. Nastale komplikacije u vidu artritisa su kasnije uzrokovale potrebu za operativnim liječenjem. Vještak ocjenjuje da se radi o oštećenju organizma od 20%. U vezi ostalih uputnih dijagnoza iz tužiteljevog zahtjeva vještak nije utvrdio poveznicu s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

Tužitelj je tražio pojašnjenje navedenog nalaza i mišljenja u pogledu bolesti kralježnice, dok je tuženik u spis proslijedio primjedbe svog drugostupanjskog liječničkog vijeća.

Zbog toga je sud pozvao vještaka i na usmeno izlaganje svog nalaza i mišljenja. Vještak je na raspravnom ročištu uvodno napomenuo da su primjedbe tužitelja i tuženika usko povezane. Istaknuo je da je dijagnoza psorijaze kao takva bila jasno zabilježena još u medicinskoj dokumentaciji od 23. veljače 1993. godine , pri čemu je napomenuo da u to vrijeme još uopće nije postojala obveza navođenja konkretne šifre bolesti, jer je takva obveza propisana tek od 1995. godine. No iz svega je vidljivo da se kod tužitelja već tada radilo o psorijazi, a i u medicinskoj dokumentaciji iz 2004. godine je spomenuto da tužitelj već tada desetak godina boluje od psorijaze. Psorijaza je inače sistemska bolest koja zahvaća i lokomotorni sustav, a u ovom slučaju je kod tužitelja zahvatila i kralježnicu, što znači da se u konkretnom slučaju radi o kontinuumu bolesti. U tom smislu vještak precizira svoj nalaz i mišljenje, navodeći da se zbog svega kod tužitelja radi o oštećenju organizma iz točke 208.b Liste postotka oštećenja organizma (LPOO), odnosno o degenerativnim upalnim promjenama srednjeg stupnja u vidu spondiloartritisa, kao skupine bolesti koja obuhvaća i psorijazu i posljedične probleme s kralježnicom. Tužitelju je to oštećenje organizma trajnog karaktera, s očekivanim pogoršanjem u budućnosti.

Vještak je na pitanje opunomoćenice tuženika naveo da je tužitelj dulje vrijeme bio na pozicijama (aerodromima) na kojima je konstantno bio na meti neprijatelja, što znači da je bio pod konstantnim stresom, čak i u vrijeme kada nije bilo neposrednih napada. Objektivne okolnosti u kojima je bio tužitelj su navedene i u sudskom rješenju kojim mu je zadan zadatak u pogledu vještačenja, a detaljno kvantificiranje tih okolnosti za potrebe utvrđivanja oštećenja organizma nigdje nije propisano, nego se radi o deskriptivnom navođenju. U svemu tome vještak dodatno napominje da u dânim okolnostima tužitelj nije imao osiguranu neposrednu reumatološku zaštitu, a s obzirom na činjenicu da je imao psorijatične morfe, odnosno promjene po laktovima i koljenima, a kasnije i po cijelom tijelu.

Nakon usmenog izlaganja na nalaz i mišljenje vještaka više nije bilo nikakvih pitanja niti primjedbi pa je i sud to vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.

Iz navedenog vještačenja proizlazi da je u smislu čl. 12. st. 1 .c) Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23) kao neposredna posljedica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu nastupilo trajno oštećenje organizma od 20% u smislu točke 208.b (degenerativne upalne promjene srednjeg stupnja) LPOO-a, kao sastavnog dijela Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 118/21), što s medicinske strane obuhvaća i objedinjuje inicijalno tužiteljevo oboljenje od psorijaze , koja je kao sistemska bolest naknadno i u obliku neposredne posljedice zahvatila i tužiteljevu kralježnicu, što je u konačnici dovelo do spondiloartritisa.

Zbog svega toga je u pogledu psorijaze i bolesti kralježnice tužbeni zahtjev usvojen i osporavano drugostupanjsko rješenje poništeno, kao potom i prvostupanjsko rješenje upravnog tijela, te je tužitelju u sporu pune jurisdikcije na temelju točke 208.b LPOO-a trajno (a počevši od dana provedenog prvostupanjskog vještačenja u upravnom postupku, 04. lipnja 2024. godine) priznat status HRVI s 20% oštećenja organizma (čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima - ZUS).

U pogledu ostalih tužiteljevih uputnih dijagnoza moždanog udara, gubitka sluha, infarkta i Hodgkinovog limfoma ni vještak (kao ni tijela vještačenja u upravnom postupku) nisu pronašla poveznicu s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu , pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen (čl. 116. st. 1. ZUS-a).

U Zagrebu, 12. svibnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. BK, [adresa]

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja, Trg Nevenke Topalušić 1, [adresa] Zagreb